Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 4 P-159/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja T. – C. d.o.o. O., OIB …, koje zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O. protiv tuženika L.- L. O, O., OIB …, koje zastupa punomoćnica I. O., odvjetnica u O. društvu B. & M. D. j.t.d. O., radi naknade štete u iznosu od 11.250,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavljene presude 31. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.250,00 kn (jedanaest tisuća dvjetstopedeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za poet postotnih poena, te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 6.762,50 kn (šest tisuća sedamstošezdesetdvije kune i pedeset lipa), sve u roku od 15 (petnaest) dana

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupa tvrdi da su stranke 29. travnja 2020. zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 01.2000, kojim je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupoprimcu u zakup poslovni prostor – skladište površine 189 m² i 25 m² uredskog prostora (sa namještajem), toalet 4 m², kuhinja 5m², zajednički prostor 7m², na lokaciji B. 8 u O. uz ugovorenu zakupninu od 11.250,00 kn mjesečno plus PDV, koja dospijeva 10. u mjesecu za tekući mjesec. Navodi da je Ugovor zaključen na vrijeme od 5 godina i to od 1. svibnja 2020., te da su člankom 8 predviđeni uvjeti za raskid Ugovora. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik dopisom od 22. prosinca 2020. obavijestio tužitelja da će sa 31.12.2020. prestati koristiti predmetno skladište te najavio otkaz Ugovora o zakupu. Tuženik je dopisom od 17. ožujka 2021. putem punomoćnika obavijestio tužitelja da otkazuje Ugovor s danom 22. ožujka 2022. u smislu odredbe članka 369. ZOO-a, te je pozvao tužitelja na primopredaju za dan 22. ožujka 2021. u 12,00 sati. Kako tužitelj nije nazočio primopredaji tuženik je putem javnog bilježnika T. K. pod brojem OU-37/21 od 26. ožujka 2021. tužitelju dostavio ključeve skladišta, te tužitelj zaključuje da je tuženik s danom 22. ožujka 2021. napustio predmetni poslovni prostor.

2. Tužitelj navodi da tuženik nije mogao raskinuti ugovor, jer je isti zaključen na određeno vrijeme, te po odredbi članka 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora isti prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, te da se po odredbi članka 8. može raskinuti samo radi grubog kršenja ugovornih odredbi, a na što se tuženik ne poziva. Tužitelj navodi da se ugovor ne može raskinuti iz razloga navedenih u članku 369. ZOO-a, jer se tuženik ne poziva na izvanredne okolnosti koje bi nastale nakon zaključenja Ugovora o zakupu, a koje se nisu mogle u to vrijeme predvidjeti, niti je takve okolnosti opisao i dokazao, a osim toga tuženik bi mogao pokrenuti sudski spor radi izmjene ili raskida ugovora što nije učinio. Tužitelj navodi da je nakon što je tuženik nezakonito otkazao ugovor i napustio prostor pokušao dati prostor u zakup drugom zakupoprimcu putem usmenog oglašavanja i putem oglasa na Njuškalo.hr, međutim nije uspio dati prostor u zakup drugom zakupoprimcu, jer nije bilo interesa potencijalnih zakupoprimaca.

3. Tužitelj tvrdi da trpi imovinsku štetu izgubljene zarade koja za mjesec svibanj 2021. iznosi 11.250,00 kn bez PDV, te dospijeva 11. svibnja 2021. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije navodeći da vezano za istu činjeničnu i pravnu osnovu već se vodi postupak pred ovim sudom pod brojem P-148/202, P-188/2021, P-224/2021 i P-238/2021, te predlaže odbaciti tužbu. Tuženik čini nespornim da su stranke 29. travnja 2020. zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora 01.2020 kojim je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupoprimcu poslovni prostor u veličini kako ga je opisao tužitelj. Također čini nespornim da je Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme od 5 godina, te da je ugovorena zakupnina od 11.250,00 kn mjesečno, a koja dospijeva svakog 10-tog u mjesecu za tekući mjesec.

5. Tuženik je mišljenja da su neosnovane tvrdnje tužitelja da tuženik nije mogao raskinuti ugovor, jer je u konkretnom slučaju došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, te je tuženik 29. travnja 2021. sukladno odredbi članka 369. ZOO-a pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku sa zahtjevom koji zahtjeva raskid predmetnog ugovora koji se vodi pod brojem P-120/2021.

6. Navodi da je zaključenju predmetnog Ugovora o zakupu u travnju 2020. pristupio uslijed izvanredne okolnosti – pojave epidemije uzrokovane korona virusom (COVID-19), a sve radi osiguranja dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala (maski, rukavica, lijekova, dezinfekcijskih sredstava i slično) s obzirom da je u samom začetku epidemije koja je predstavlja globalnu nepoznanicu i opasnost postojala bojazan i potreba za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora u slučaju poprimanja tada očekivanih razmjera u vidu nekontroliranog širenja same epidemije. Nakon sklapanja ugovora zbog uvedenih restriktivnih mjera nadležnih državnih tijela, koje se provode s ciljem sprječavanja daljnjeg širenja zaraze epidemije uzrokovane korona virusom u RH nije poprimila razmjere, koje su se u početku njihove pojave očekivale, te je stoga prestala potreba tuženika za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala što upućuje kako je u konkretnom slučaju došlo do nastupa takvih izvanrednih okolnosti, koje niti uz najveću brižljivost nije bilo moguće predvidjeti, otkloniti ili izbjeći slijedom čega je ugovor izgubio svaki poslovni ratio postojanja.

7. Kako s tužiteljem nije uspio riješiti predmetu situaciju mirnim putem tuženik je putem punomoćnika 17. ožujka 2021. tužitelju dostavio obavijest o raskidu ugovora, te ga pozvao da 22. ožujka 2021. u 12,00 sati bude prisutan na primopredaji prostora. Kako tužitelj nije bio na primopredaji tuženik mu je putem javnog bilježnika predao ključeve. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava pravni osnov, predlaže odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

8. Tužitelj se podneskom od 13. listopada 2021. protivio navodima odgovoru na tužbu u cijelosti.

9. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Obavijest o prestanku korištenja skladišta i Izjava o otkazu Ugovora od 22. prosinca 2020., Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 01-2000 od 29. travnja 2020., Objava skladišnog prostora za najam na Njuškalo.hr, preslika povratnice sa Zapisnikom o priopćenju javnog bilježnika T. K. br. OU-37/21 od 26. ožujka 2021., prijedlog za javno bilježničkom dostavom od 25. ožujka 2021., dopis punomoćnika tuženika od 17. ožujka 2021., Zapisnik o primopredaji prostora od 22. ožujka 2021., fotografije poslovnog prostora (str. 46-63 spisa), Zapisnik javnog bilježnika od 7. svibnja 2021. OU-37/21, list iz Knjige preporučenih pošiljaka, Oglas na Njuškalu od 19.12.2021., pročitana je presuda ovoga suda P-120/2021 od 14. siječnja 2022.

10. Prilikom donošenja odluke sud nije cijenio podnesak tuženika od 24. siječnja 2022. s prilozima, jer se isti odnosi na odgovore na tužbu u drugim predmetima koji se vode pred ovim sudom između istih stranaka.

11. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su dana 29. travnja 2020. zaključile Ugovor o zakupu poslovnog prostora 01.2020 kojim je tužitelj kao zakupodavac dao tuženiku kao zakupcu skladišni prostor površine 189 m² i 25 m² uredskog prostora s namještajem, toalet 4m², kuhinju 5m², zajednički prostor 7 m² na lokaciji Bunska 8 u Osijeku. Nije sporno da je između stranaka ugovorena najamnina u iznosu od 11.250,00 kn plus PDV mjesečno, koja se plaća do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na točno navedeni broj žiro računa zakupodavca, te da je Ugovor zaključen na rok od 5 godina.

12. Nije sporno da je tuženik putem odvjetnika dopisom od 17. ožujka 2021. obavijestio tužitelja da raskida ugovor s danom 22. ožujka 2021. pozivom na odredbu članka 369. ZOO-a, te da je 22. ožujka 2021. sačinjen Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora na kojem nije bio nazočan tužitelj, pa mu je tuženik putem javnog bilježnika T. K. pod brojem OU-37/21 dostavio ključeve poslovnog prostora.

13. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o litispendenciji pozivom na predmete ovoga suda broj P-148/2021, P-188/2021, P-224/2021 i P-238/2021, iako su u predmetima identični i tužitelj i tuženik, te je osnova tužbenog zahtjeva naknada štete zbog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora, jer sam tuženik navodi da tužitelj u predmetu P-148/2021 potražuje naknadu štete za mjesec travanj 2021., u predmetu P-188/2021 za mjesec lipanj 2021., u predmetu P-224/2021 za mjesec kolovoza 2021., u predmetu P-238/2021 za mjesec rujan 2021.

14. Tijekom postupka je sporno da li je izjava tuženika o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa danom 22. ožujka 2021. zbog promijenjenih okolnosti iz odredbe članka 369. ZOO-a osnovana kako to tvrdi tuženik ili je tuženik neopravdano raskinuo Ugovor, te zavisno od toga da li je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Kako je Ugovor između stranaka zaključen na određeno vrijeme – na rok od 5 godina, isti u skladu s odredbom članka 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora (NN br. 125/11 i 64/15 ) može prestati istekom vremena na koji je sklopljen.

16. Stranke su člankom 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora ugovorile da se isti može raskinutu u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, te da u tom slučaju nezadovoljna strana prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza, te joj dati rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka. U slučaju da se nedostaci ne uklone u ostavljenom roku nezadovoljna strana ima pravo jednostranog raskida ugovora u kojem slučaju teče otkazni rok od 30 dana od zaprimanja otkaza.

17. Odredbom članka 369. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) navedene su pretpostavke za raskid Ugovora. Prema stavku 1. ako zbog izvanrednih okolnosti nastalih sklapanjem Ugovora a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine. Prema stavku 2. izmjenu ili raskid Ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Prema stavku 3. strana koja zahtijeva izmjenu ili raskid Ugovora ne može se pozivati na promijenjene okolnosti koje su nastupile nakon isteka roka određenog za ispunjenje njezine obveze. Prema stavku 5. ako izrekne raskid Ugovora sud će na zahtjev druge strane obvezati stranu koja ga je zahtjeva da ovoj nadoknadi pravični dio štete koji trpi zbog toga.

18. Kako je tuženik dopisom od 17. ožujka 2021. izjavio da raskida Ugovor s danom 22. ožujka 2021. sud je utvrdio da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor o zakupu zaključen između stranaka 22. travnja 2020. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika pozivom na promijenjene okolnosti iz odredbe članka 369. ZOO-a ovo stoga, što se Ugovor zbog promijenjenih okolnosti raskida konstitutivnom odlukom suda u kojoj se utvrđuju pretpostavke iz odredbe članka 369. stav 1 do 3 ZOO-a, a ne jednostranom izjavom tuženika.

19. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da je presudom ovoga suda broj P-120/2021 od 14. siječnja 2022. nepravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje da Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020. sklopljen između tužitelja i tuženika raskinut dana 22. ožujka 2021., kao i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Raskida se Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 01.2020 od 29. travnja 2020. sklopljen između tužitelja i tuženika s danom 22. ožujka 2021."

20. Iz oglasa na Njuškalo.hr (str. 11-13 spisa), te objavom od 17. lipnja 2021. (str. 31-34 spisa) je vidljivo da je tužitelj oglasio sporni poslovni prostor za iznajmljivanje, te da nije bilo zainteresiranih ponuditelja.

21. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o zakupu na određeno vrijeme od 5 godina, a koje u skladu s odredbom članka 22. Zakona o zakupu poslovnog prostora prestaje istekom vremena na koji je ugovor zaključen. Kako je tuženik Izjavom od 17. ožujka 2021. izjavio da Ugovor o zakupu prestaje s danom 22. ožujka 2021. sud zaključuje da je tuženi jednostrano raskinuo Ugovor o zakupu poslovnog prostora protivno odredbi članka 8. Ugovora zaključenim između stranaka i članka 28. Zakona o zakupu poslovnog prostora. Pri donošenju odluke sud je ocijenio neosnovanim poziv tuženika na promijenjen okolnosti iz odredbe članka 369. ZOO-a.

22. Kako je Ugovor o zakupu zaključen između stranaka 29. travnja 2020. raskinut jednostranom Izjavom tuženika s danom 22. ožujka 2021., a tužitelj nakon toga sporni poslovni prostor nije uspio dati u zakup drugom zakupoprimcu, sud je mišljenja da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog raskida Ugovora, te je u skladu s odredbom članka 1046. ZOO-a tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 11.250,00 kn na ime ugovorene zakupnine. Na dosuđeni iznos tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stav 1 i 2 ZOO-a, a koje teku od dospjelosti obveze u skladu s odredbom članka 2. Zakona o zakupu poslovnog prostora od 29. travnja 2020.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članak 154. stav 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), te je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.762,00 kn, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 1.250,00 kn, sastav dva podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 1.250,00 kn, te jednog podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od 312,50 kn, pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 1.250,00 kn sve s PDV-om, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn po Tbr. 1. stav 1. Tarife sudskih pristojbi u svezi s odredbom članka 7. stav 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP).

24. Tužitelju nije priznat sastav dva podneska i to od 2. studenoga 2021. i 20. siječnja 2022., jer su isti nepotrebni.

Osijek, 31. siječnja 2022.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.