Poslovni broj Gž-2590/2019-
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Larise Crnković predsjednice vijeća, dr. sc. Vlade Skorupa suca izvjestitelja i sutkinje Ksenije Dimec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: I. tužiteljice Z. K., OIB: ..., Z. i II. tužitelja K. B., OIB: ..., Z., oboje zastupani po punomoćniku E. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika U. O. d.d., OIB: ..., Z., zastupano po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tužitelja podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 30 P- 6164/2017-25, od 20. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 30 P-6164/2017-25, od 20. rujna 2019.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen 21. lipnja 2005., između O. d.d. Z., kao vjerovnika i K. Z., kao dužnika i založnog dužnika te B. K. kao dužnika.
2. Tužitelji su odbijeni i sa zahtjevom da se tuženiku naloži da im nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Točkom II. izreke nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna u roku od 15 dana.
4. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose tužitelji, pozivom na sve zakonom propisane žalbene razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. tč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list“ SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; “Narodne novine” br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., u nastavku: ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev za nadoknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.
5. U žalbi ističu da im javni bilježnik prilikom solemnizacije Ugovora o zasnivanju založnog prava nije pročitao taj Ugovor. Stoga i u žalbi ustraju na tijekom prvostupanjskog postupka istaknutom dokaznom prijedlogu za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor.
6. Osim toga, po prvi put u žalbi ističu da taj Ugovor o zasnivanju založnog prava predstavlja zelenaški ugovor, jer su za kreditu u iznosu od 20.000.- Eur-a u zalog dali nekretninu koju oni, prema svojoj procjeni, vrednuju u iznosu od 80.000.- Eur-a.
7. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe neosnovanost svih žalbenih navoda tužitelja i pravilnost činjeničnih i pravnih utvrđenja suda prvog stupnja, uz poseban naglasak na tome da tužitelji u tužbi, tijekom postupka, kao i u žalbi upiru na postojanje mana volje, što predstavlja razlog za pobojnost ugovora, a nikako za njegovu ništetnost, koju oni postavljenim tuženim zahtjevom potražuju.
8. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
9. Tuženik je postavio zahtjev za isplatu naknade za sastav odgovora na žalbu.
10. Žalba nije osnovana.
11. Sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku u obrazloženju odluke, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti isprave, tj. Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini, sklopljenog 21. lipnja 2005. između tužitelja i O. Z. d.d., u kojem zahtjevu ističu da taj Ugovor sadržajno ne odgovara njihovom dogovoru s P. T., ovlaštenom predstavnicom vjerovnika, odnosno da ga nisu pročitali niti im ga je itko pročitao prije potpisivanja.
12. Zaključak je suda prvog stupnja da činjenični navodi tužbe upućuju na okolnosti da su tužitelji prilikom potpisa predmetnog ugovora bili u zabludi oko predmeta ugovora, jer su smatrali da u njemu stoji nešto drugo u pogledu sadržaja predmetnog ugovora, dok istovremeno oni postavljenim zahtjevom ne predlažu pobojnost tog Ugovora o zasnivanju založnog prava, već predlažu utvrditi njegovu ništetnost, pri čemu postojanje zablude ne predstavlja razlog za ništetnost.
13. Stoga, prvostupanjski sud utvrđuje da je taj ugovor sklopljen u pisanoj formi i to formi javnobilježničkog akta te da je iz Potvrde o solemnizaciji razvidno da je javni bilježnik ispravu pročitao strankama i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu izvršnog javnobilježničkog akta, odnosno da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz tog proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravnoj volji.
14. Konačno, zaključak je suda prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali prijevarno postupanje protivne strane ni prilikom pregovaranja niti potpisivanja ugovora, odnosno da nisu postupili s pažnjom koja se u prometu zahtijeva.
15. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u skladu s neuspjehom tužitelja u ovom sporu.
16. Odlučujući samo u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći istovremeno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane čl. 365. st. 2. ZPP-a, a u svezi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. , 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, prema stajalištu ovog suda cjelokupna kronologija dokaznog postupka ukazuje na to da je prvostupanjski sud naveo opravdane razloge koji se u cijelosti prihvaćaju, odnosno da je pravilno utvrdio sve relevantne i odlučne činjenice te na njih primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz navedenog čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one na koje žalitelji upiru u žalbi.
17. Pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme. Sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja u provedenom postupku obrazložio svoje stajalište za koje je, prema motrištu ovog suda drugog stupnja, nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja, niti pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Istovremeno neupitno je prema motrištu ovog suda diskreciono ovlaštenje suca da u okviru operativne slobode izvođenja i ocjene provedenih dokaza slobodnom ocjenom odredi redoslijed provođenja dokaza, uključujući i to hoće li i koje će od predloženih dokaza provesti i na osnovu njih donosi zaključke, jer slobodna ocjena dokaza garantira slobodu zaključivanja u okviru činjeničnog i pravnog razmišljanja, obvezujući ga istovremeno na iznošenje odgovarajuće pravne argumentacije koja u ovom slučaju nije izostala.
18. Ovaj sud ovlašten je ispitivati prvostupanjsku presudu samo u domeni istaknutih žalbenih navoda, stoga su oni, zajedno s postavljenim zahtjevom tužitelja, ograničenje unutar kojeg se može donijeti odluka u ovom drugostupanjskom postupku.
19. Pravna kvalifikacija spornog pravnog odnosa, iz kojeg proizlazi silogistički zaključak suda prvog stupnja, polazi od normativnog sadržaja odredbi o ništetnosti Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretnini žalitelja, zato što su oni kao tužitelji postavili zahtjev u kojem tvrde da im nitko nije pročitao ugovor prije nego što su ga potpisali.
20. Upravo zbog toga žalitelji ne mogu sada u žalbi po prvi put isticati činjenice koje bi upućivale na lihvarska obilježja tog Ugovora o kreditu kojeg su zaključili s pravnim prednikom tuženika prije predmetnog Ugovora o zasnivanju založnog prava koji je imao svrhu sredstva osiguranja tog kredita.
21. Ništetnost, prema normativnom sadržaju odredbe čl. 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. u nastavku ZOO/91) koji zakon se ima primijeniti sukladno odredbi čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ posl. br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u nastavku: ZOO), na koju se pozivaju tužitelji u postavljenom tužbenom zahtjevu, je sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništetnosti je jednostrana restitucija u dvostranoobveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje. Ako je ugovor ništav, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija i po njemu ne može doći do nikakvih davanja.
22. Dakle, mane volje kako što su zabluda ili prijevara ne mogu biti razlozi za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora. Pri tome, sud prvog stupnja pravilno je analizirao činjenična i pravna utvrđenja do kojih je došao tijekom postupka i obrazložio razliku između nesporazuma, kao razloga za ništetnost i onih koji upućuju na monu volje, kao razloga za pobojnost, što žalitelji, svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.
23. Bez osnova su žalbeni navodi koji dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su žalitelji najprije s tuženikom, kao vjerovnikom, zaključili Ugovor o kreditu, zatim predmetni Ugovor o zasnivanju založnog prava u kojem je stipulirano da će se taj Ugovor solemnizirati i nakon toga, kod javnog bilježnika, dobili potvrdu da ta isprava po svojem obliku i sadržaju odgovara javnobilježničkoj ispravi, na koji način nije osnovana tvrdnja žalitelja da nisu znali što potpisuju. I na Ugovoru, kao i na potvrdi o solemnizaciji te privatne isprave vrlo jasno je naznačeno da su im Ugovor, kao i potvrda javnog bilježnika pročitane.
24. Iz tog razloga prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio da predmetni Ugovor o zasnivanju založnog prava, koji je sklopljen između stranaka nije ništetan, zbog čega je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu.
25. Tužitelji u žalbi ne navode razloge osporavanja odluke o troškovima parničnog postupka koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Zbog toga je žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu.
26. Slijedom toga, žalbu tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao tč. I. izreke ove presude.
27. Tuženik je tč. II. izreke odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer oni nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
U Rijeci, 31. siječnja 2022.
Predsjednica vijeće
Larisa Crnković, v.r.
