Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj:10 Gž-1449/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. J. d.o.o. (OIB:…) iz J., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku iz O. društva S. i p. iz R., protiv tuženika E. P. (OIB:…) iz B., zastupanog po punomoćnici L. S. K., odvjetnici iz M., radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj Povrv- 91/2020-14 od 7. srpnja 2021., dana 31. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj Povrv-91/2020-14 od 7. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.308,43 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose od po 50,94 kn od tamo označenog pojedinačnog dospijeća do isplate a toč.II izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 912,50 kn.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2. toč.1, 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, prosuđujući tužiteljev zahtjev koji se odnosi na tzv. fiksni dio naknade za izvršenu uslugu skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada s dospijećem pojedinih mjesečnih iznosa od po 55,94 kn od siječnja 2019. do studenog 2019. za objekt upisan kao čkbr. 987/1 stambenu zgradu i dvorište sa 1682 m2, sve upisano u z.k.ul. 560 k.o. B. kao tuženikovo samovlasništvo, polazeći pri tom od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da tužitelj od tuženika potražuje višestruku fiksnu naknadu za gospodarenje komunalnim otpadom dok tuženik istu odbija plaćati u dijelu koji prelazi iznos jedne takve mjesečne fiksne naknade - prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku nalazi utvrđenim da se tuženikov stambeni objekt sastoji od četiri zasebne cjeline – jednog stana u kojem živi tuženik s obitelji te od tri apartmana koje iznajmljuje tijekom ljetnih mjeseci kao i da je tuženik na osnovu Izjave o načinu korištenja javne usluge od 19. lipnja 2018. društva K. d.o.o. J. naveden kao vlasnik obračunskog mjesta na adresi na kojemu da su prijavljena dva člana domaćinstva kao i samostalni PVC spremnik od 120 l i da je tuženik prijavio primopredaju otpada tijekom 10 mjeseci po jedan puta tjedno te 2 mjeseca (srpanj i kolovoz) po dva puta tjedno.

5.1. Polazeći od čl.4. Odluke Općine M. D. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje: Odluka Općine M. D.) koja je donesena temeljem Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba - „Narodne novine“ broj 50/17 i 84/19), a kojim je propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada - vlasnik cijele nekretnine ili njezinog posebnog dijela, od čl.17. citirane Odluke prema kojemu ukupnu cijenu javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada čini zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene zbrinjavanja predane količine otpada po volumenu, da prema čl.22. Odluke Općine M. D. cijenu obvezne minimalne javne usluge određuje davatelj usluge jednom godišnje kao fiksni iznos ukupne cijene javne usluge, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik kao vlasnik stambenog objekta, u kojemu se doduše nalazi jedan stan kojeg koristi za stanovanje sa svojom obitelji i još tri apartmana za koje je tijekom ljetnih mjeseci uredno prijavio povećani tjedni odvoz otpada (iz čega se formira tzv. varijabilni dio cijene) - nije u obvezi plaćati višestruki (utuženi iznos) fiksne naknade mjesečno jer nije vlasnik višestambene zgrade koja je definirana čl.8.stav.1. Odluke o načinu pružanja javne usluge – zgradu u kojoj ima dva ili više vlasnika posebnih dijelova nekretnine kao korisnika usluge, već da je kao vlasnik cijele nekretnine, koja prema čl.5.stav.1.toč.2. citirane Odluke čini (jedno) obračunsko mjesto u obvezi podmirivati tek jednu fiksnu naknadu mjesečno pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan i ukinuo platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika.

6. Stajalište prvostupanjskog suda u pogledu ocjene neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a osnovanosti prigovora tuženika, pravilnim i osnovanim utemeljenim na pravilnoj interpretaciji i tumačenju odredbi Odluke Općine M. D. o načinu pružanja javne usluge prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

7. No prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. stav. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, zbog čega se, prema daljnjoj odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stav. 2. toč. 3. istog), što znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. ZPP-a.

8. Pobijajući opisanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2. toč.1, 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11.ZPP-a tužitelj tek obrazlaže toč.11. iste ističući da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da predmetni apartmani nemaju posebne priključke za vodu i struju, iako tuženik u svom iskazu navodi suprotno, dok ostale, taksativno nabrojene bitne povrede odredaba parničnog postupka, uopće ne obrazlaže.

8.1. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a koja se u postupcima male vrijednosti primjenjuje sukladno odredbi čl. 457.stav.1. ZPP-a, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje i u sporovima male vrijednosti ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Okolnost da li tri u stambenom objektu tuženika postojeća apartmana imaju ili nemaju posebni priključke za vodu i struju, pri tom ovaj sud ocjenjuje potpuno irelevantnom.

9. Naime, pobijajući opisanu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tri apartmana u stambenom objektu tuženikove kuće ne predstavljaju posebne dijelove nekretnine u smislu odredbe čl. 30.stav.5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO – „Narodne novine“ broj 94/13, 73/17 i 14/19) kojim je propisano da je vlasnik nekretnine dužan koristiti uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog otpada na način i pod uvjetima određenim Zakonom i drugim propisima i da je dužan snositi sa tim povezane troškove. Pri tom po stajalištu tužitelja nije relevantno na koji je način nekretnina tuženika upisana u zemljišnu knjigu, pa stav prvostupanjskog suda – da pojam višestambene zgrade u smislu odredbi Odluke Općine M. D. načinu podrazumijeva uspostavu vlasništva posebnog dijela, smatra pogrešnim ističući da je svaka funkcionalna cjelina, u kojoj se provodi aktivnost koja rezultira potrebom zbrinjavanja otpada obveznik korištenja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada – a ukoliko u sklopu jedne nekretnine postoje četiri odvojene cjeline u kojima mogu boraviti četiri neovisne grupe ljudi, tada su to četiri potrošna mjesta pa postoji i obveza plaćanja četiri fiksnih naknada. Na pravilnost prethodno opisanog stajališta po ocjeni tužitelja da ukazuje i odredba čl.7.stav.3. citirane Odluke Općine M. D. koja propisuje da vlasnici nekretnine koji dio te nekretnine daju u najam turistima mogu za odlaganja otpada turista ili trećih korisnika kupiti još jedan spremnik za odlaganje otpada.

10. U odgovoru na žalbene navode od bitnog značaja - u smislu odredbe čl. 375.stav.1. ZPP-a - ovaj sud drži potrebnim naglasiti da nije sporno da je tuženik kao vlasnik stambenog objekta na obračunskom mjestu, utvrđenom sukladno čl.

5.stav.1.toč.10. Odluke Općine M. D. – na adresi u obvezi koristiti uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima kao i da je dužan snositi sa tim povezane troškove, kako u smislu ranije citiranog ZOGO tako i u skladu sa odredbom čl.4.stav.1. i čl. 29.stav.1. Odluke Općine M. D.. Irelevantna je i odredba čl.7.stav.3. Odluke O. M. D. koju ističe žalitelj u žalbi.

11. Od odlučnog je značaja razlikovanje korisnika javne usluge koju pruža tužitelj – da li je korisnik vlasnik cijele nekretnine (stambene ili poslovne zgrade) ili vlasnik posebnog dijela nekretnine (stana ili poslovnog prostora) a koje razlikovanje je nedvosmisleno ugrađeno kako u odredbu čl.30.stav.5. ZOGO tako i u odredbu čl.

4.stav.1. Odluke Općine M. D. koje sam tužitelj višekratno iznosi u žalbi te ih neutemeljeno poistovjećuje.

12. Stoga razumijevanja radi valja ponoviti da cijenu javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada u smislu čl.17. Odluke Općine M. D. čini cijena obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio) i cijena zbrinjavanja predane količine otpada po volumenu (tzv. varijabilni dio). Sadržaj odredbe čl.22. Odluke Općine M. D. koja cijenu obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) propisuje kao cijenu koju jednom godišnje kao fiksni iznos ukupne cijene javne usluge određuje njezin davatelj tako da na temelju svog godišnjeg financijskog izvješća uzima sve troškove (osim troškova zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada na odlagalištu i predaje istog centru za gospodarenje otpadom) te se takvi troškovi uvećavaju za planirani trošak razvoja sustava (nabavu opreme, usluga, vozila i sl.). Iz navedenog je jasno da cijena obvezne minimalne usluge ne ovisi o predanoj količini otpada po volumenu kao što je to kod tzv. varijabilnog dijela.

13. Upravo prethodno navedeno potvrđuje pravilnost stajališta prvostupanjskog suda

– da tuženik može biti obveznik samo jedne fiksne naknade u okviru ukupne cijene tužiteljeve usluge, a ne 4 fiksnih naknada, neovisno od činjenice što se u stambenom objektu kojeg je samovlasnik, doista nalaze četiri stambene jedinice. Tumačenje tuženikovog statusa kako to čini tužitelj, izravna je negacija razlikovnog kriterija propisanog odredbom čl. 30.stav.5. ZOGO – implementiranog i u čl. 4.stav.1. Odluke Općine M. D..

14.Obzirom da svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u dvojbu zakonitost i pravilnost stajališta prvostupanjskog suda te kako je i odluka o troškovima postupka kojom je tuženiku obvezan naknaditi prouzročeni trošak postupka zasnovana na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a, te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Zakonu i Tarifi sudskih pristojbi, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I izreke te u odluci o troškovima pod toč.II izreke.

U Varaždinu, 31. siječnja 2022.

Sutkinja

Dijana Hofer, v.r.