Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1607/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. G. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Zavoda, Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10933/2019-30 od 17. srpnja 2020., dana 31. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10933/2019-30 od 17. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.996,23 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedniačno određene iznose kako je to navedeno u izreci, do isplate te da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos parničnog troška u roku 8 dana. Prvostupanjskim rješenjem uvažen je prigovor tužitelja i ukinuto je rješenje o pristojbi od 16. ožujka 2016.
2. Protiv navedene presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenih razloga propisanim odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući da se pobijana presuda „ukine te usvoji zahtjev radi isplate razlike mirovine“, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i tužiteljeve žalbene navode, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi pobijane presude su jasni, iz njih se bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2010. do 1. rujna 2014. u ukupnom iznosu od 27.996,23 kuna.
8. Iz provedenog postupa proizlazi sljedeće:
- kako je rješenjem od 22. listopada 2015. određen prekid postupka do pravomoćno okončanja postupka koji se vodi pred Upravnim sudom pod brojem Usl- 4020/14, dok je rješenjem od 11. lipnja 2019. određen nastavak postupka jer je navedeni postupak okončan,
- kako tužitelj, prema potvrdi Gradskog ureda za branitelje od 2. listopada 2014., ima status HRVI,
-kako je rješenjem Zavoda, Područna služba u Z. od 19. svibnja 2014. tužitelju, korisniku invalidske mirovine, određena mirovina u smanjenoj svoti od 5.179,53 kn mjesečno počev od 1. srpnja 2010.,
-kako su u svakoj pojedinoj obavijesti o mirovini dostavljenoj od strane tužitelja razvidni iznosi iste kroz sporno razdoblje,
-kako je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - Središnja služba od 23. listopada 2014. odbijena žalba tužitelja protiv gore navedenog rješenja Zavoda, Područna služba u Z. od 19. svibnja 2014., iz obrazloženja koje odluke proizlazi da nije povrijeđeno načelo zaštite stečenih prava odnosno da nije poništeno, ukinuto ili izmijenjeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu, već mu je smanjena svota mirovine prema Zakonu o smanjenju mirovina i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o smanjenju mirovina,
-kako je presudom Upravnog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2016. broj:Usl- 4020/14 odbijen zahtjev za poništavanje gore navedenog rješenja od 23. listopada 2014., iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, uz napomenu da se u konkretnom slučaju ne radi o retroaktivnoj primjeni zakona niti povredi stečenog prava jer je visinu mirovine ovlašten određivati tuženik sukladno pozitivnim propisima koje donosi Sabor Republike Hrvatske,
-kako je presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske od 15. rujna 2016. broj:Usž-1713/16 odbijena žalba tužitelja i potvrđena gore navedena presuda Upravnog suda u Zagrebu,
-kako je rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske od 27. rujna 2017. odbačena tužba tužitelja protiv gore navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je o prethodnom pitanju - pravilnosti i zakonitosti akta temeljem kojeg je mirovina tužitelju određena u smanjenom iznosu, pravomoćno odlučeno od strane nadležnog tijela na način kako je izloženo pa da nema osnove za isplatu pojedinih iznosa na ime razlike mirovine koju tužitelj traži.
10. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
11.Naime, nedvojbena je činjenica kako je zakonitost rješenja tuženika glede visine mirovine tužitelja ispitana u upravnom postupku, a tuženik je u utuženom razdoblju isplaćivao mirovinu tužitelju u visini koja je bila utvrđena pravomoćnim rješenjem pa sud nije ovlašten utvrđivati kako bi tužitelju pripadala mirovina u većem iznosu od one koja mu je isplaćivana na temelju pravomoćnog rješenja tuženika. O postojanju prava i visini iznosa odlučuje se u upravnom postupku.
12.U odnosu na žalbene navode tužitelja kako upravni postupak nije proveden u skladu sa zakonskim propisima, kako činjenično stanje nije točno utvrđeno niti uvažena njegova dokumentacija i argumentacija treba reći kako se o spornim pitanjima odlučivano u upravnom postupku te, potom, kroz upravni spor, a tužitelj je bio podnio i ustavnu tužbu o kojoj je također odlučeno pa takvi žalbeni navodi nisu pravno relevantni u ovom parničnom postupku. U slučaju neisplate mirovine za koju je priznato pravo, postoji nadležnost redovnog suda po zahtjevu za isplatu novčanog iznosa, a takav zahtjev u konkretnom slučaju nije osnovan jer i sadržaja spisa proizlazi kako tužitelju nije priznato pravo na isplatu mirovine uvećanu za razliku iskazanu u utuženim iznosima za predmetno razdoblje.
13.U konkretnom slučaju, odlukom upravnog tijela, rješenjem 19. svibnja 2014., tužitelju, korisniku invalidske mirovine, određena je mirovina u smanjenom iznosu od 5.179,53 kuna mjesečno počev od 1. srpnja 2010., dakle za sporno vremensko razdoblje nije priznata mirovina uvećana za utužene iznose pa zahtjev za isplatu u ovom predmetu nije osnovan.
14.Prema odredbi članka 12. stavak 1. ZPP kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisnima nije drugačije određeno. Iz sadržaja te odredbe jasno proizlazi da je, ukoliko je nadležno tijelo donijelo odluku o prethodnom pitanju sud vezan za pravomoćnu odluku tog tijela.
15.Zbog navedenog u ovom predmetu sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 12. stavak 1. ZPP kada je smatrao da je vezan odlukom nadležnog upravnog tijela.
16. Stoga, s obzirom da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja to žalbeni navodi nemaju utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
17. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje upozorava žalitelj, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 368 stavak. 1. ZPP.
U Splitu 31. siječnja 2022.
Sudac:
Marko Pribisalić, v. r.
