Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-577/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Sveučilište, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. S.-R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu S.-R. i p. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1660/2019-12 od 27. veljače 2020., 31. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1660/2019-12 od 27. veljače 2020.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.955,48 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude umanjen za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinom bruto iznosu.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iako tuženik u žalbi izričito navodi da presudu pobija zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik u žalbi ističe i pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa ti žalbeni navodi tuženika nisu dopušteni.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

11. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Pazeći i po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodatka na plaću za posebne uvjete rada, odnosno zbog izloženosti izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015. koji tužitelj temelji na odredbama čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine" broj 142/10 – dalje KU).

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu izvanrednog profesora;

-da je tužitelj redovito radio s izvorima opasnosti (više od 25% do 50%) svog radnog vremena,

-da je KU kojim je propisano pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, zaključen 22. listopada 2010. između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovana na razdoblje od 4 godine od dana potpisivanja,

- da je Vlada Republike Hrvatske odlukom od 27. prosinca 2013. ("Narodne novine" broj 159/13) jednostrano otkazala navedeni KU,

- da je u parničnom postupku koji je vođen kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pr-8589/14 pravomoćnom presudom od 29. siječnja 2018. utvrđeno da je nezakonito i nedopušteno otkazivanje KU od strane Vlade Republike Hrvatske,

- da bi prema redovnom tijeku stvari, da Vlada RH nije nezakonito otkazala KU, isti KU važio do 22. listopada 2014., te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbama o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno do 22. siječnja 2015.,

- da osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn,

- da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 4.955,48 kn bruto

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, da je bio izložen štetnim utjecajima, da mu temeljem procjene opasnosti iz 2009. koja u međuvremenu nije ažurirana pripada pravo na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada u visini od 12% osnovice. Temeljem Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama za 2014. i 2015. ("Narodne novine" 40/09), kojom je predviđena osnovica u visini od 5.108,84 kn tužitelju dosuđuje utužene iznose, dok odluku o naknadi parničnog troška temelji na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, pri tome pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primijeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je ispunjenje utužene obveze postalo nemoguće u smislu odredbe čl. 208. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) jer da za isplatu dodatka nisu planirana sredstva u Državnom proračunu niti da je sredstvo osiguralo nadležno ministarstvo, ovo iz razloga jer eventualni nedostatak sredstava ne utječe na pravo tužiteljice za isplatu utuženog dodatka već je to u nadležnosti poslodavca (tuženika i nadležnog ministarstva) koji je u obvezi osigurati sredstva za isplatu utuženog dodatka temeljem KU na temelju kojeg tužiteljica ima pravo na isplatu dodatka za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.

18. Prema odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti, dok je u čl. 58. KU ugovoreno utvrđivanje poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti te da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izraditi procjena opasnosti. Na temelju procjene opasnosti u svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis će zajednički sačiniti poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis je poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazima da je izrađena procjena opasnosti, a jednom godišnje napravit će se i ažuriranje podataka iz popisa.

19. Sukladno citiranim odredbama KU tuženik je imao obvezu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa dostavljati ažurirane podatke, pa okolnost da tuženik nije postupio sukladno svojoj obvezi iz KU, ne može ići na štetu tužiteljice. Kako je radno mjesto na kojem je bila zaposlena tužiteljica u utuženom razdoblju u popisu iz 2009. bilo predviđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada te kako je tužiteljica i u tom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na poslovima izloženim štetnim utjecajima, isto ukazuje da tužiteljica ima pravo na isplatu utuženog dodatka sve obzirom da je njeno radno mjesto u popisu iz 2009. bilo označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada s pravom na dodatak na plaću.

20. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.

21. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, pa i visinu onog dijela za vrijeme u kojem tužitelj nije radio zbog korištenja godišnjeg odmora, ovo iz razloga jer je odredbom čl. 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR/09), odnosno čl. 95. st. 5. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17; dalje ZR/14) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

22. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a.

23. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 31. siječnja 2022.

Sudac

Duško Abramović