REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-4253/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. & partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika V. d.d. u stečaju, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. C. & A. P. iz Z., radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-824/2018 od 20. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 31. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-824/2018 od 20. srpnja 2021. u pobijanim točkama I., III. i V. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-824/2018 od 20. srpnja 2021. utvrđeno je osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 314.412,50 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda (točka I. izreke presude), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje osnovanosti tražbine u iznosu od 3.015,24 kn (točka II. izreke presude), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 56.148,00 kn s kamatama (točka III. izreke presude), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu daljih troškova u iznosu od 12.936,00 kn (točka IV. izreke presude), te je u cijelosti odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova (točka V. izreke presude), dok je rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 16.776,38 kn (izreka rješenja). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio osnovanom tužiteljevu tražbinu, a prigovor zastare je otklonio zbog toga što je tužitelj, prije isteka roka iz čl. 228. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad tuženikom. Prema mišljenju
prvostupanjskog
suda,
zastara
je
ponovno
počela teći nakon obustave tog predstečajnog postupka. Pri tome prvostupanjski sud navodi kako tuženik neosnovano tvrdi da je tužitelj dostavio dokaze protivno odredbi čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Ovo zbog toga što je tužitelj još u tužbi naveo da kao dokaz predlaže Prijavu tražbine u predstečajnom postupku od 23. lipnja 2017., no prilozi prijavi, iako su u istoj navedeni, u spis nisu uz tužbu bili dostavljeni. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, to što je tužitelj tijekom postupka (uz podnesak od 12. studenog 2020., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka) dostavio cjelokupnu prijavu tražbine, dakle prijavu tražbine s prilozima, na koju se pozivao u tužbi, ne predstavlja postupanje protivno čl. 299. st. 1. ZPP-a.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tuženik navodi kako je presuda utemeljena na nedopuštenim dokazima, jer sud nije trebao uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj dostavio naknadno. Osim toga, smatra kako tužitelj nije dokazao da bi u ovom postupku prijavio istu tražbinu kao i u predstečajnom postupku, pa je sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare. Dodatno ukazuje kako je osporio i to da bi naručio uslugu od tužitelja, te da je ista izvršena, pa je sud pogrešno utvrdio postojanje tražbine. Što se tiče činjenice da su računi evidentirani u poslovnim knjigama, navodi kako to ne znači da isti nisu i plaćeni. Smatra kako je tužitelj na okolnost visine tražbine trebao predložiti financijsko vještačenje, a sud nije smio uzeti u obzir dopunu nalaza i mišljenja vještaka, jer je to protivno čl. 299. st. 3. ZPP-a. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu.
3. Iz sadržaja žalbe jasno proizlazi kako se ista odnosi na točke I., III. i V. izreke presude, odnosno u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u parnici.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik.
8. Naime, tužitelj je još uz tužbu dostavio sudu isprave temeljem kojih zasniva svoju tražbinu, između ostalog i prijavu potraživanja u predstečajnom postupku, kao i tuženikovo očitovanje kojim istu djelomično priznaje u iznosu od 305.358,48 kn, a djelomično osporava u iznosu od 339.042,40 kn, pri čemu osporavanje zasniva na tvrdnji kako osporeni dio tražbine nije
evidentiran
u
poslovnim
knjigama
tuženika
kao
dužnika. Kako je tuženik u stečajnom postupku ovoga puta osporio tužiteljevu tražbinu u cijelosti, i to zbog zastare, tužitelj je prvenstveno trebao predložiti dokaze u tom pravcu, što je i učinio na pripremnom ročištu 17. srpnja 2019. (prijedlog za provođenje financijskog vještačenja odnosno uvida u poslovne knjige tuženika, usporedba računa i dnevnika rada, saslušanje zz tužitelja i svjedoka i dr.).
9. S obzirom na to da je tuženik, i nakon provedenog vještačenja, kojim je utvrđeno da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirani računi tužitelja IRA-14- 0034 od 31. srpnja 2014., IRA-14-0036 od 31. kolovoza 2014. i IRA-14-0043 od 18. rujna 2014. u iznosu od 240.242,67 kn, ostao kod prigovora da tužitelj te račune nije prijavio u predstečajnom postupku, sud je pozvao tužitelja da dostavi kompletnu prijavu u predstečajnom postupku, zajedno s ispravama, a određeno je i dopunsko vještačenje na okolnost obračuna kamata.
10. Dakle, tužitelj je predmetne isprave dostavio na izričiti poziv suda, upravo zbog tuženikovog osporavanja. Ovaj sud ukazuje kako je tuženik svakako znao koje je račune tužitelj prijavio u predstečajnom postupku, jer je iste djelomično priznao, pa njegovi prigovori o navodno nedokazanoj istovjetnosti računa predstavljaju pokušaj odugovlačenja postupkom, posebno nakon provedenog vještačenja. Prema čl. 9. ZPP-a stranke su pred sudom dužne govoriti istinu i savjesno se koristiti svojim ovlaštenjima, a tuženikovo ponašanje nije bilo u skladu s tom odredbom. Stoga je, time što je naložio tužitelju naknadnu dostavu isprava, prvostupanjski sud u stvarnosti postupio po čl. 10. st. 1. ZPP-a i onemogućio tuženika u daljoj zlouporabi svojih ovlaštenja.
11. Što se tiče ostalih prigovora tuženika, istaknutih u žalbi kao i tijekom postupka, prvenstveno treba naglasiti kako su isti međusobno kontradiktorni te očito usmjereni prvenstveno na odugovlačenje postupkom. Naime, tuženik tvrdi kako tužitelj nije dokazao izvršenje usluge, zatim za tu istu navodno neizvršenu uslugu ističe prigovor zastare, te, na kraju, navodi i kako to što su predmetni računi evidentirani u njegovim poslovnim knjigama ne znači da isti nisu plaćeni.
12. Suprotno svim tim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako je tužiteljeva tražbina osnovana u iznosu od 334.204,12 kn, od čega se iznos od 240.242,67 kn odnosi na neplaćene glavnice prema računima IRA-14-0034 od 31. srpnja 2014., IRA-14-0036 od 31. kolovoza 2014. i IRA-14-0043 od 18. rujna 2014. dok se ostatak iznosa od 74.169,83 kn odnosi na neplaćenu kamatu po tim računima, obračunatu do dana otvaranja stečajnog postupka.
13. Za dio tražbine koja nije evidentirana u poslovnim knjigama tuženika tužitelj je povukao tužbu, dok je prvostupanjski sud odbio tužitelja za više obračunatu kamatu u iznosu od 3.015,24 kn.
14. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj potraživanje po računima IRA-14-0034 od 31. srpnja 2014., IRA-14-0036 od 31. kolovoza 2014. i IRA-14-0043 od 18. rujna 2014. prijavio u predstečajnom postupku, u kojemu je tuženik osporio dio tužiteljeve prijave u odnosu na račune koji nisu evidentirani u poslovnim knjigama tuženika, dok je ostatak prijavljene tražbine priznao u do tada dospjelom iznosu od 305.358,48 kn. Kako je vještačenjem utvrđeno da su gore navedeni računi IRA-14-0034 od 31. srpnja 2014., IRA-14-0036 od 31. kolovoza 2014. i IRA-14-0043 od 18. rujna 2014. evidentirani u poslovnim knjigama tuženika, i za ovaj je sud nedvojbeno kako je tuženik upravo tražbinu po tim računima priznao u predstečajnom postupku.
15. Takvim pisanim priznanjem duga od 5. srpnja 2017. tuženik je prekinuo tijek zastare sukladno čl. 240. st. 1. ZOO-a, pri čemu činjenica da je predstečajni postupak obustavljen nije od utjecaja na posljedice priznanja duga. Naime, u takvom se slučaju ne može primijeniti odredba čl. 242. ZOO-a, jer do obustave postupka nije došlo radnjom ili krivnjom tužitelja kao vjerovnika, posebno zbog toga što je, rješenjem o obustavi predstečajnog postupka, određen i njegov nastavak kao stečajnog postupka. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
16. Nadalje, tuženikova tvrdnja kako tužitelj nije dokazao izvršenje ugovorne obveze, odnosno kako postoji mogućnosti da je tuženik tu uslugu platio ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Ovo iz razloga što, nakon pisanog priznanja duga, teret dokaza prelazi na tuženika, koji nije dokazao svoje tvrdnje.
17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
18. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
19. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 31. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
