REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: 71. Pp-15611/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Rajki Rončević-Skočić, uz sudjelovanje Marice Pašalić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog K. V., zbog djela prekršaja iz čl. 10. st. 3. kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/1 i 126/19) i zbog djela prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12), povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, PUZ, IV Policijske postaje Zagreb, broj: 511-19-30/05-5-275- 1/2021 od 27. kolovoza 2021., nakon provedene glavne rasprave dana 31. siječnja 2022. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13,, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18).
Okrivljeni K. V., sin S., rođen … u Z., OIB: …, državljanin R. H., sa prebivalištem u Z., Z. K. 4, SSS, građevinski tehničar, zaposlen, neoženjen, otac jednog djeteta, nekažnjavan,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
II. da bi dana 13. srpnja 2021. u 15:00 sati u Z. M. c. 59. putem svog mobilnog uređaja sa broja 091 6152064 slao tekstualne poruke S. D., bivšoj partnerici s kojom ima zajedničko dijete A. N., na njezin mobilni uređaj, poruke uvredljivog sadržaja:
Jebem te u ona zmazana usta muslimansko hrvatska šugava, mrš, jebem ti cigansku mater, a što je kod oštećene izazvalo strah uznemirenog i povredu dostojanstva, čime da bi počinio prekršaje iz članka 10. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 3. točka 1. istog Zakona te članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
III. Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava zagrebačka, IV Policijska postaja, podnijela je ovom sudu uvodno citirani optužni prijedlog protiv okrivljenog radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Nakon što je pozvan da se očituje o osnovanosti optužnog prijedloga okrivljeni je naveo: Ne smatram se krivim. Ne priznajem prekršaje za koje me se tereti.
Apsolutno negiram navode policije iz optužnog prijedloga kada navode da bi ja svojoj bivšoj partnerici S. D. s kojom imam osmogodišnjeg sina putem mobilnog uređaja slao tekstualne poruke uvredljivog sadržaja: Jebem te u ona zmazana usta muslimansko hrvatska šugava, mrš, jebem ti cigansku mater. Ne samo da negiram da bi joj opisane zgode kada me prijavila poslao navedenu poruku nego decidirano navodim da ja sa njom niti imam kontakta, niti ju vidim, niti čujem, niti na bilo koji način komuniciramo čak, ni ne dozvoljava niti da komuniciramo u vezi djeteta kojeg sam jedva uspio ishoditi da ga vidim dva puta mjesečno na dva sata uz prisustvo socijalne radnice. Kako ona ništa ne radi već živi od socijalne pomoći i sredstava od majke, prilažem u spis ispis poruka koje mi ona šalje, a u kojim porukama me vrijeđa i samo traži novce, što je vjerojatno i razlog da me je prijavila policiji da sam ju vrijeđao i uznemiravao putem mobitela. Na upit suca izjavljuje da navedeni broj mobitela iz optužnog prijedloga je njegov mobilni uređaj ali sa njega ovakva poruka koja je navedena nije nikada poslana, te ujedno dodaje da nikada ni na koji način nije se diskriminitatorno ponašao prema njoj, nije joj ni na koji način nanio nepravdu, nije ju ni na kakav način zakinuo, niti je stavio u nepovoljan položaj po bilo kojoj osnovi, već naprotiv ona radi što hoće i manipulira sa svima, mene ucjenjuje i samo traži novce kako bi uopće mogao vidjeti sina, a isto to sada radi sa novim partnerom – koji je momentalno na odvikavanju u komuni.
3. Sud je izvršio uvid u optužni prijedlog, obavijest o počinjenom prekršaju i uvid iz PE za okrivljenog, te saslušao u svojstvu svjedoka oštećenu S. D. uz braniteljicu u prisustvu okrivljenog.
4. U dokaznom postupku, uz prisustvo braniteljice S. D. svjedok – žrtva nasilja u obitelji, poučena na razumljiv način o značenju sudjelovanja u postupku u svojstvu žrtve, iskazala je: Ja nisam opisane zgode zvala policiju i prijavila sadržaje sa svog mobilnog uređaja koje mi je slao K. V. već sam smatrala da je potrebno to pokazati djelatnici socijalne skrbi koja svaki desetak dana obavlja razgovore samnom i sa K.
V. u vezi zajedničkog djeteta pa sam joj te poruke proslijedila, te kada je došla na razgovor samnom rekla mi je da je te poruke ona proslijedila Centru za socijalnu skrb, te pretpostavljam da je Centra za socijalnu skrb obavijesti policiju budući je slijedeći dan ili isti dan policija došla na moja vrata i samnom obavila razgovor na okolnost tih poruka-ispis poruka sa mobilnog uređaja K. V. od 13. srpnja 2021. godine u preslici prilaže u spis. Na upit braniteljice odgovara da je te poruke proslijedila socijalnoj radnici iz razloga što je smatrala potrebnim joj proslijediti svu komunikaciju između nje i K., budući je dogovor da i inače sa socijalnom radnicom komunicira porukama i obavještava ju o njihovom odnosu i o odnosu zajedničkog djeteta, te dodaje da je i prije od okrivljenog primala poruke uvredljivog sadržaja ali nikada to nije prijavljivala. Na poseban upit suca izjavljuje da kada je primila ove poruke a koje prilaže u spis osjeća se nelagodno, te je smatrala da je dužna to poslati socijalnoj radnici, izjavljuje da zbog navedenih poruka nije zatražila liječničku pomoć, psihološku pomoć niti je bilo potrebno uzimati lijekove zbog uznemirenosti, te da je dijete iz miješanog braka mama je muslimanske vjere, dok je tata katoličke vjere, pa je ona službeno katolkinja ali slavi sve muslimanske obrede, a braniteljica ističe da oštećena na svom tijelu ima i vidljive tetovaže muslimanskog obilježja.
5. Okrivljeni nije imao pitanja na oštećenu, i na okolnost njezinog iskaza, pa sud nije provodio suočenje između okrivljenog i oštećene - žrtve, pa kako je braniteljica oštećene – žrtve predložila saslušanje L. B. koja je poruke sa mobitela proslijedila Centru za socijalnu skrb, a koji je o istima obavijestio policiju, te je temeljem takve obavijesti policija pokrenula postupak, sud je kontaktirao L. B. koja je izjavila da ne može pristupiti sudu u svojstvu svjedoka zbog obaveza na poslu i udaljenost ali je voljna očitovati se na okolnost poruka koje je dobila od S. D. te ih proslijedila Centru za socijalnu skrb Maksimir.
6. U dokaznom postupku sud je na raspravi pročitao pisani iskaz L. B. dostavljen ovom sudu dana 20.10.2021. te isti uručio okrivljenom i braniteljici oštećene, kako bi se mogli očitovati, na što je okrivljenik izjavio da ostaje kod svega navedenog na zapisniku od 6.10.2021., nema više ništa za dodati niti predložiti, te nadalje tvrdi da sa oštećenom nema nikakvih kontakta, već samo viđa svoje dijete uz prisustvo socijalne radnice, te da nema daljnjih dokaza i prijedloga, obranu je iznio te je zaprimio izjavu svjedoka, a vrlo teško ima slobodno da izlazi s posla te nema prijevoznog sredstava, pa smatra da se rasprava može održati i ako on nije prisutan. Na zakazanu raspravu okrivljeni nije pristupio kao ni žrtva S. D. niti njezina braniteljica, a stranke nisu niti dostavile očitovanje na pisani iskaz Lorene Brkić kako im je to sud predložio.
7. Razmotrivši navode iz optužbe, obranu okrivljenog, iskaz svjedoka S. D., te pisani iskaz L. B., sud je utvrdio da okrivljeni u potpunosti poriče djela prekršaja koja mu se stavljaju na teret, odnosno okrivljeni i žrtva se u ovom postupku međusobno terete zbog neriješenih odnosa isključivo vezanih za zajedničku brigu o djetetu, nisu u braku niti žive u istom kućanstvu, već svaki od sudionika nastavlja sa zasebnim životom i drugim partnerima, te da su pod mjerom nadzora Centra za socijalnu skrb, sud sa izvjesnošću zaključuje, da navedene poruke koje su priložene u spis predstavljaju međusobnu komunikaciju kojom stranke cijelo vrijeme komuniciraju te se iz navedene komunikacije ne može sa sigurnošću utvrditi da bi takva komunikacija kod žrtve izazvala strah, uznemirenost i povredu dostojanstva, a što bi predstavljalo bitno obilježje djela prekršaja nasilja u obitelji, već su navedene poruke, naknadno od strane žrtve proslijeđene osobi koja vrši nadzor, te po njezinoj procjeni proslijeđene Centru za socijalnu skrb koji je u konačnici obavijestio policiju, pa obzirom na sve navedeno, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude i okrivljenog osloboditi od optužbe, i to iz razloga jer u postupku nije dokazano da je okrivljeni počinio psihičko nasilje u obitelji nad bivšom partnericom sa kojom ima zajedničko dijete.
8. U odnosu na poruke uvredljivog sadržaj koje su činjenično opisane kao vrijeđanje S. D. riječima: "Jebem te u ona zmazana usta muslimansko hrvatska, mrš, jebem ti cigansku mater", kvalificirane kao diskriminatorne te su kod iste izazvale strah, uznemirenost i povredu dostojanstva, sud nije prihvatio budući je nesporno utvrdio iz iskaza žrtve S. D. da ista zbog navedenih poruka nije osjećala povredu dostojanstva, niti je to spominjala L. B., pa sud nije prihvatio pravnu kvalifikaciju tužitelja da je okrivljenik prethodno citiranim riječima počinio diskriminaciju na temelju etničke pripadnosti, odnosno počinio prekršaj pravno podvediv pod čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije obzirom se u konkretnoj situaciji ne radi o diskriminaciji. Naime, prema definiciji iz čl. 1. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase, etničke pripadnosti i dr., kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, a prema stavu Visokog prekršajnog suda RH-a od 24. rujna 2020. koji stav se odnosi na odgovornost za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, Visoki prekršajni sud navodi u obrazloženju i da se prekršaj može vezati samo uz izravnu namjeru kao konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, pa se tako prekršaj može počiniti samo izravnom namjerom, što je tužitelj propustio navesti u činjeničnom opisu a predstavlja konstitutivni element predmetnog prekršaja. S tim uvezi, iz samog činjeničnog opisa podnesenog optužnog prijedloga ne proizlazi izravna namjera okrivljenika da navodnim tekstom prouzroči strah odnosno stvori neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje zbog nacionalne pripadnosti nekoga, čime da bi bilo povrijeđeno dostojanstvo tom nekom. Slijedom navedenog a nakon analize samog teksta optuženja u kojem nedostaju bitni elementi, nakon provedenog postupka i dovođenja u svezu optuženja i provedenih dokaza u ovom slučaju nije nesporno utvrđeno da bi okrivljeni počinio prekršaje na način kako su opisani optuženjem, pa je odlučeno kao u izreci ove presude shodno čl. 183. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima citiranim u izreci ove presude, a ista je donijeta iz razloga jer je okrivljeni oslobođen od optužbe.
U Zagrebu, 31. siječnja 2022.
Zapisničar
Sudac
Marica Pašalić, v.r.
Rajka Rončević-Skočić, v. r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, na adresu Zagreb, Av. Dubrovnik 8 u roku od 8 dana po primitku ove presude, u dva istovjetna primjerka.
