Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-243/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Nalic Logistik e. K., Furstenfelder Strasse 9,85232 Bergkirchen, Njemačka, OIB:04039843727, kojega zastupa punomoćnik Tomislav Strniščak, odvjetnik u Čakovcu, Ulica bana Josipa Jelačića 22b, protiv tuženika Osatina grupa d.o.o., OIB:52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, radi isplate iznosa od 622,00 Eur- a, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. siječnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku, poslovni broj Ovrv-38/2021 od 20. travnja 2021., u kojem je naloženo tuženiku Osatina grupa d.o.o., OIB:52123139126, Semeljci, Kralja Tomislava 91, platiti tužitelju Nalic Logistik e. K., Furstenfelder Strasse 9,85232 Bergkirchen, Njemačka, OIB:04039843727, iznos od 622,00 EUR-a (slovima:šestodvadesetdvaeura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 582,00 EUR-a od 01.10.2020. do isplate,

- 40,00 EUR-a 14.01.2020. do isplate,

sve po stopi od 7,89 % godišnje za razdoblje od 1. listopada 2020. pa do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 852,50 kn (slovima:osamstopedesetdvijekune i pedesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 20. travnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Ukida se platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 312,50 kn (slovima:tristodvanaestkuna i pedesetlipa) pa se zahtjev tužitelja u tome dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn (slovima:tritisućesedamstopedesetkuna) u roku osam dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn (slovima:šestodvadesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

V. Žalba izjavljena protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 582,00 EUR-a te iznosa od 40,00EUR-a kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik Dragica Dumančić u Osijeku donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-38/2021 od 20. travnja 2021. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćeni račun koji je ispostavio tuženiku za isporučenu robu – kisele baterije, te na ime nakade zbog tuženikova zakašnjenja u plaćanu u iznosu od 40,00 EUR-a. U odnosu na tuženikove prigovore i navode ističe kako su neosnovani i da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu pa predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je utužena tražbina neosnovana, jer da tuženik nije zaprimio utužene račune niti ih je evidentirao u svojim poslovnim knjigama, te da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Nadalje ističe kako glede nabave robe nije proveden propisan postupak nabave, i da račun nije dostavljen na pravilan način te da utuženi račun ne sadrži sve propisane stavke. Tuženik tvrdi kako tužitelj nije dokazao da je isporučio robu i dostavio tuženiku račun pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun RE-1295 od 16. rujna 2020., u presliku e-mail poruka na stranicama 29. do 43. spisa, u potvrdu zaprimanja obrazaca na stranicama 51. do 53. spisa, knjiga primljenih ulaznih računa na stranicama 54. do 57. spisa, u preslike e-maila od 26. studenog 2021. te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Mandarića i Stjepana Dujmića zaposlenika tuženika.

4. U konkretnom slučaju riječ je o sporu s međunarodnim elementom, jer je tužitelj strana pravna osoba. Stoga je bilo potrebno utvrditi mjerodavno pravo, jer stranke to nisu ugovorile. Na ročištu održanom 11. siječnja 2022. stranke su izjavile kako se u ovom sporu ima primijeniti hrvatsko materijalno pravo.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 582,00 EUR-a na ime neplaćenog računa koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime isporučene robe te iznos od 40,00 EUR-a na ime naknada zbog neplaćanja.

7. Tužitelj potražuje od tuženika iznos od 582,00 EUR-a prema izdanom računu broj RE-1295 16. rujna 2020., na ime isporučene kisele baterije 225Ah,1150A, SSHD 12V 517x273x240 MM (LxBXH) i to dva komada tih baterija.

8. Tužitelj navodi kako se utužena tražbina i ispostavljeni račun odnosi na isporučene kisele baterije - akumulatore, koje je naručio Ivan Mandarić, tadašnji zaposlenik tuženika i koje su dostavljene i ugrađene u kamion tuženika registarske oznake DJ 354 CC. Naime, taj kamion se zaustavio pokraj benzinske crpke Vaterstetten kraj Minhena i nije htio upaliti te je bilo nužno promijeniti baterije kako bi se kamion maknuo s prometnice i nastavio transport. Po narudžbi Ivana Mandarića, zaposlenik tužitelja Marko Mandarić je isporučio baterije tuženikovu vozaču kamiona Slaviši Stojanoviću, koji ih je preuzeo.

9. Svjedok Ivan Mandarić iskazuje da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj transporta. Poznat mu je tijek spornog događaja jer ga je nazvao vozač Slaviša Staojanović da nije mogao upaliti kamion, a u tom se trenutku nalazio na benzinskoj postaji kod Munchena. S obzirom da su imali nekoliko kamiona koji su imali problema s akumulatorima i u kojima su akumulatore promijenili ali ne i u ovom kamionu, to je odmah posumnjao da je riječ o problemu s akumulatorima. Nazvao je bratića Marka da pripomogne vozaču oko otklanjanja kvara te su utvrdili da ukoliko idu preko DKV asistencije službe koja ih je pratila u takvim situacijama, cijena akumulatora bi bila oko 2.000,00 EUR zajedno s njihovim radom odnosno izmjenom akumulatora, pa je dogovoreno da Markom da kupi akumulator i da ih ugrade u kamion te da se račun prefakturira na Osatina grupa i da je cijena takvih akumulatora bila ukupno oko 600,00 EUR-a Navodi kako je u okviru svog radnog mjesta inače bio i zadužen za rješavanje takvih situacija kada se kamioni pokvare, a ne mogu se popraviti u tuženikovoj radionici, te o konkretnoj situaciji nije odmah obavijestio nadležne nego je naknadno o istome izloži Stjepanu Ervačiću voditelju radionice što je on primio na znanje i rekao da je sve u redu. Nakon toga je otišao iz Osatine grupe i više nije tamo zaposlen. Iskazuje da se akumulatori nalaze u tom kamionu jer ih je osobno i vidio. Marko je slikao akumulatore kada su ih promijenili, a stari akumulatori su vraćeni u radionicu. Poznato mu je da račun još nije plaćen, ali mu nije poznato iz kojih razloga to nije plaćeno. Imam saznanja da je faktura za te akumulatore stigla gđi Kristini Barišić koja je bila zadužena za knjiženje računa u transportu. Ističe kako prigodom ugradnje akumulatora nije potpisan nikakav dokument glede primopredaje.

10. Svjedok Stjepan Dujmić iskazuje kako mu je glede spornog slučaja poznato jer je putem e-maila došla faktura odnosno stigao je poziv na plaćanje i to direktno od tužitelja. Provjerio je u računovodstvu da li je stigla faktura s popratnim dokumentima i tamo nisu mogli pronaći ništa kako bi mogli izvršiti plaćanje. S obzirom da je kod tuženika ustrojen način nabave roba i plaćanje nisu mogli izvršiti plaćanje jer nisu imali dokaz da je usluga izvršena odnosno da su robe uopće i predane pa stoga plaćanje nije izvršeno, a ukoliko bi na temelju uspostavljenog računa od strane tužitelja izvršili plaćanje išli bi u porezni prekršaj, stoga nisu izvršili plaćanje jer nema dokaza o isporuci robe. S obzirom da je kod tuženika ustrojen način nabave roba i usluga putem prikupljanja ponuda, ne prihvaćaju nikakav drugi način nabave roba jer bi to bila nabava koja se ne bi mogla kontrolirati i svatko bi mogao nabavljati robu bez kontrole. Sporne akumulatore nije vidio jer radi samo računovodstveni dio poslova. Iskazuje kako je imao korespondenciju putem e-maila

5. studenog 2020 sa Markom Mandarićem i da je on bio taj koji je tražio plaćanje, te da je faktura došla do njega u trenutku kada je tužitelj tražio plaćanje i da je potom zatražio popratnu dokumentaciju o predaji robe odnosno izvršenoj usluzi, te ističe da se ne može sjetiti je li glede predmetnog računa komunicirao sa Ivanom Mandarićem. Nikada nije dobio traženu dokumentaciju o isporuci baterija.

11. Iz e-mail poruke Slaviše Stojanovića od 26. studenog 2021. (stranica 74. spisa) proizlazi da je u sporno vrijeme bio vozač kod tuženika i da je zaprimio baterije i postavio ih u kamion registarskih oznaka DJ 354 CC. Navodi kako je takvu naredbu primio od njegovog pretpostavljenog i da kada je postavio baterije o tome je javio šefu Ivanu Mandariću i po njegovom nalogu vratio stare baterije u tuženikov centar u Viškovcima, te je nastavio put.

12. Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi te imajuću u vidu rezultat cjelokupnog postupka, kao i pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da je tužitelj ispunio u cijelosti svoju ugovornu obvezu i isporučio tuženiku baterije koje su ugrađene u kamion tuženika registarske oznake DJ-354 CC. Naime, sud je iskaze svjedoka Ivana Mandarića i Slaviše Stojanovića prihvatio kao točne, istinite jer su isti iskazivali neposredno o spornom događaju i izmjeni baterija. U odnosu na iskaz svjedoka Stjepana Dujmića, sud je utvrdio kako njegov iskaz nema učinka na rješenje ovoga spora te da nije u suprotnosti s iskazima gore navedenih svjedoka. Naime, to što je kod tuženika ustrojen poseban postupak nabave robe, po ocjeni ovoga suda odnosi se na redovan postupak nabave. Međutim, iz iskaza svjedoka Mandarića i Stojanovića proizlazi kako je riječ o izvanrednoj situaciji, kada je kamion stao u Njemačkoj na autoputu i da nije mogla biti provedena redovna procedura prikupljanja ponuda i odabira ponuđača.

13. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje:ZOO) propisano je da ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio kako je riječ o kupoprodaji, i da stanke nisu sklopile pisani ugovor nego je usmeni i da je tužitelj isporučio robu tuženiku – baterije, koje su ugrađene u tuženikov kamion, pa je stoga sud utvrdio kako je tužitelj kao prodavatelj ovlašten od tuženika kao kupca zahtijevati isplatu cijene za isporučenu robu.

14. Tako je sud utvrdio da je tuženik u smislu odredbe članka 376. stavak 1. ZOO-a dužan tužitelju platiti iznos od 582,00 EUR-a kn, pa je primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, dalje:ZPP), valjalo platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi.

15. Tužitelj potražuje i iznos od 40,00 EUR-a na ime naknade zbog neplaćanja u roku. Odredbom članka 13. stavak 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj: 108/12, 144/12, 81/1. i 112/13) propisano je da u poslovnim transakcijama između poduzetnika, i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u kunama u protuvrijednosti 40 eura.

16. Imajući navedeno u vidu, te da tuženik nije platio utuženi dug, jer to ničim tijekom postupka nije dokazao, a teret dokaza leži na tuženiku kao dužniku, to je sud utvrdio kako je i ovaj dio tužbenog zahtjeva osnovan pa ga je valjalo prihvatiti i u tome dijelu održati platni nalog na snazi.

17. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđene iznose, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

19. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to: sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 kn, trošak dostave prijedloga, ispis i kopiranje u iznosu od 30,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 135,00 kn, te trošak za javnobilježničku nagradu u iznosu od 93,75 kn, te materijalni trošak javnog bilježnika u iznosu od 62,50 kn, trošak slanja obavijesti u iznosu od 31,25 kn, odnosno ukupan trošak ovrhe iznosu od 852,50 kn.

20. Tužitelju nisu priznati troškovi ovrhe uvida u sudski registar u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 62,50 kn, jer to nisu bili nužno potrebni troškovi niti je tužitelj dokazao da je te troškove imao.

21. Tužitelju su priznati i parnični troškovi i to za sastav podneska (Tbr.8.t.1.Ot) od 10. lipnja 2021. i od 5. siječnja 2022., za zastupanja na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 9. rujna 2021., od 28. listopada 2021., od 30. studenog 2021. i od 11. siječnja 2022. u iznosu od po 500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 750,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

22. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 10. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV u iznosu od 125,00 kn, jer to po svom sadržaj nije bio nužno potreban podnesak. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn odbio kao neosnovan, te je odbijen zahtjev za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 312,50 kn kao neosnovan.

23. Odredbom članka 467.a ZPP-a, koji se primjenjuje na sve postupke u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena presuda, propisano je kako žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud po službenoj dužnosti obrazloženim rješenjem odredi drugačije. U konkretnom slučaju sud nije našao da bi žalba odlagala ovrhu.

24. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 28. siječnja 2022.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 15 dana putem ovog suda. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a.

Broj zapisa: eb305-58000

Kontrolni broj: 0253c-ace93-d4772

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA BARAN, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.