Poslovni broj: Usž-4425/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. M. J., S., SR Njemačka, kojeg zastupa opunomoćenik N. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š., radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1051/21-8 od 6. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1051/21-8 od 6. rujna 2021.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-05/20-01/25, URBROJ: 2182/1-15/2-20-2 od 14. prosinca 2020. i rješenja Općine R., Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I- 363-05/20-05/33, URBROJ: 2182/12-03/20-2 od 8. travnja 2020. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja prvostupanjskog tijela, kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju stambene građevine s garažom na k.č.br. 5279/5 k.o. S. (II zona), i to za 907,81 m³ stambene građevine po jediničnoj vrijednosti 138,00 kn/m³, što je ukupno 125.277,78 kn i za 62,12 m³ garaže po jediničnoj vrijednosti 30,00 kn/m³ što je ukupno 1.863,60 kuna, sveukupno 127.141,38 kn, što uz popust za slučaj jednokratnog plaćanja (25%) iznosi 95.356,04 kn. Istodobno je prvostupanjski sud rješenjem odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi protiv navedene presude, u bitnom, upućuje na odredbu članka 86. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18. i 110/18.- dalje: ZKG), prema kojoj se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole. Predmetna građevinska dozvola je postala pravomoćna 21. veljače 2020., a zahtjev za njezino izdavanje je podnesen 1. ožujka 2019., dok se Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni vjesnik Općine Rogoznica“, broj 3/18.) primjenjuje od 1. siječnja 2019. te je istom propisano da ministar u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo pravilnikom pobliže propisuje način utvrđivanja obujma građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa. Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa („Narodne novine“, broj 15/19., dalje: Pravilnik/19) stupio je na snagu 21. veljače 2019. Tužitelj je i prije donošenja prvostupanjskog rješenja dostavio iskaz obujma građevine sukladno Pravilniku/19 izrađenom od strane ovlaštene projektantice. Obujam predmetne stambene građevine tada ne bi iznosio 907,81m³, već 806,72m³ te pomoćne građevine 53,48m³, a ne 62,12m³. Stoga bi trebao platiti komunalni doprinos za zgradu u iznosu od 64.537,60 kn, a za garažu 1.604,40 kn, odnosno sveukupno 66.142,00 kn, a ne, kako je to u prvostupanjskom rješenju navedeno, iznos od 127.141,38 kn. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 2. Pravilnika, iako se isti nije primijenio pri obračunu komunalnog doprinosa, te je uputio na primjenu podataka iz građevinske dozvole, iako su ti podaci netočni. Posebno ističe da je postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa zaseban postupak koji se razlikuje od postupka ishođenja građevinske dozvole te se vode pred različitim tijelima i različitim poslovnim brojevima. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te odrediti naknadu troškova upravnog spora uključujući i troškove sastava žalbe i sudske pristojbe odnosno predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijane presude.
6. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio, pozivajući se na relevantne odredbe ZKG-a, da je pravilno u konkretnom slučaju tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju predmetnih građevina u opisanom iznosu.
7. Pri tome neosnovano prigovara tužitelj iskazanom obujmu predmetnih objekata koji je uzet u obzir prilikom obračuna predmetnog komunalnog doprinosa. Naime, odredbom članka 81. stavka 1. ZKG propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m³) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena. Prema stavku 3. istog članka ZKG-a, ministar u čijem je djelokrugu komunalno gospodarstvo pravilnikom pobliže propisuje način utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa. U konkretnom slučaju, prilikom određivanja visine komunalnog doprinosa obujam predmetnih građevina je utvrđen temeljem spisu priložene projektne dokumentacije, odnosno glavnog projekta koji je sastavni dio pravomoćne građevinske dozvole Š.-k. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostave R., KLASA: UP/I-361-03/19-01/000125, URBROJ: 2182/1-16/3-20-0014 od 24. siječnja 2020. (pravomoćna 21. veljače 2020. prema otisnutoj klauzuli pravomoćnosti), koju je to tijelo dostavilo ovdje prvostupanjskom tijelu radi obračuna komunalnog doprinosa za predmetne građevine. Kraj navedene pravomoćne građevinske dozvole, čiji je sastavni dio glavni projekt u kojem je i iskazan obujam predmetnog objekta, nisu od utjecaja prigovori tužitelja da je nakon izrade tog projekta, a tijekom postupka izdavanja te građevinske dozvole, došlo do stupanja na snagu Pravilnika/19. primjenom kojeg bi došlo do drugačijeg izračuna obujma građevina. Dakle, visina komunalnog doprinosa je utvrđena sukladno obujmu građevina koje su bile predmetom izdavanja odobrenja za gradnju (građevinske dozvole) po zahtjevu tužitelja i temeljem dokumentacije koja je priložena uz zahtjev pa je tužitelj prigovore koje je imao u vezi obračuna obujma mogao isticati u postupku izdavanja građevinske dozvole, a ne u ovom postupku u kojem su ti podaci uzeti kao utvrđeni.
8. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe nije osnovan jer tužitelj nije uspio sa žalbom, radi čega je njegov zahtjev valjalo odbiti.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
