Poslovni broj: UsI-2551/20-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. S. iz B. L., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, dana 28. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/I-224-02/17-01/10392, URBROJ: 511-01- 203-20-6. od 13. svibnja 2020.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-224-02/17-01/10392, URBROJ: 511-01-203-20-6. od 13. svibnja 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo.
2. Tužitelj u tužbi osporava tuženikovu odluku navodeći da se prije očitovanja u određenim dokumentima izjašnjavao kao Hrvat te je gajio i promicao hrvatsku kulturu i jezik privatno i kroz udrugu „Hrvatski radiša“ od 2007. godine, čiji je stalni član i predsjednik upravnog odbora. Dodaje da se u navedenoj udruzi okuplja hrvatska omladina s kojom obnavlja sve što predstavlja hrvatsku kulturu. Ističe da se nije izjasnio kao Hrvat prilikom zasnivanja radnog odnosa, jer kod upisa policijskoj akademiji postoje konkursi na koje se primaju isključivo pripadnici bosanskih Srba, dok svaki konkurs prima po dva pripadnika ostalih naroda Bosne i Hercegovine, što daje malu ili nikakvu mogućnost Hrvatima za upis i završetak policijske akademije. Smatra da se prilikom upisa izjasnio kao Hrvat da bi ostao nezaposlen. Ističe da je naknadno ispunio u evidenciji da je Hrvat. Isto se odnosi i na prijavne listove za upis studenata za 2010/2011., 2011/2012., 2012/2013 i 2013/2014, gdje je tek na petoj godini bio u mogućnosti se izjasniti kao Hrvat, iako zbog toga osjeća prema sebi i svojoj obitelji netrpeljivost. Dodaje da se članovi njegove obitelji izjašnjavaju kao Hrvati te da su mu otac i pokojni djed Hrvati. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Uvodno valja napomenuti da je predmetni spor riješen bez rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u daljnjem tekstu ZUS), obzirom da stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu, nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a Sud nalazi da su u ovom sporu činjenice bitne za donošenje odluke nesporne.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Uvidom u zahtjev zaprimljen kod Generalnog konzulata Republike Hrvatske u B. L. od 15. prosinca 2017., utvrđuje se da je tužitelj zatražio primitak u hrvatsko državljanstvo, jer se osjeća pripadnikom hrvatskog naroda. Kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu tužitelj je uz zahtjev dostavio izvadak iz matične knjige rođenih, uvjerenje o državljanstvu Bosne i Hercegovine, uvjerenje o nekažnjavanju MUP Bosne i Hercegovine, presliku osobne iskaznice, potvrdu Federalnog zavoda za statistiku od 14. studenog 2017. gdje se tužitelj prilikom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine izjasnio kao Jugoslaven, presliku diplome Sveučilišta u B. L. te preporuku Hrvatskog građanskog društva Crne Gore – Kotor. Također dostavlja isprave koje se odnose na hrvatsku nacionalnost njegovog oca (preslika vojne knjižice, putni nalog, osobna iskaznica za osoblje civilne zaštite općine B. L. iz 1993. godine, izvadak iz matične knjige rođenih i vjenčanih) i djeda (izvadak iz matične knjige rođenih i vjenčanih).
7.1. Tijekom upravnog postupaka tužitelj je dao izjavu da je rođen ... u B. L. i da mu je otac po narodnosti Hrvat, a majka Muslimanka. Nakon što je završio Policijsku akademiju u B. L. i Fakultet za sigurnost i zaštitu te stekao zvanje diplomiranog pravnika za sigurnost i kriminalistiku, zaposlio se kao policijski službenik u MUP-u B. L. od 2008. godine. U prilogu očitovanja dostavlja presliku radne knjižice, potvrdu da je po nacionalnosti Hrvat i aktivni član udruge „Hrvatski radiša“ od 2007., presliku statističkog listića od 14. listopada 2017. s podatkom da je Hrvat, uvjerenje Policijske uprave B. L. prema kojem je tužitelj djelatnik MUP-a RS PU B. L. od 15. kolovoza 2008. te da se prilikom zasnivanja radnog odnosa po nacionalnosti izjasnio kao neopredijeljen, dok se je 23. listopada 2017. izjasnio kao Hrvat, pristupnicu/izjavu o članstvu u udruženju „Energija“ B. L. s navodom da je tužitelj pripadnik hrvatskog naroda, presliku zapisnika o namjeri sklapanja braka od 19. kolovoza 2017. s nepopunjenom rubrikom nacionalnosti, a koja također nije popunjena niti u drugim priloženim ispravama (rješenje o utvrđivanju čina, diploma, svjedodžbe, đačke i studenske knjižice, prijavni listovi za upis studenta u školsku godinu 2010/2011, 2011/2012, 2012/2013 i 2013/2014 godinu) te zapisnik Odjela za opću upravu u B. L. od 5. listopada 2017., kojim tužitelj traži da se u matičnoj knjizi rođenih u vjenčanih u rubriku nacionalnost upiše podatak da je Hrvat.
8. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11. i 110/15. dalje ZHD), propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
8.1 Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu (stavak 2.)
8.2. Prema odredbi članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj.
9. U konkretnom slučaju je sporno da li je tužitelj dokazao svoju pripadnost hrvatskom narodu.
9.1. Prema pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda izraženom u nizu presuda (Us-1387/09., Us-13005/2009., Us-9015/09.), pripadnost hrvatskom narodu je subjektivna kategorija koju je potrebno potkrijepiti dokazima, ispravama kojima će biti jasno označena i vidljiva opredijeljenost za pripadnost hrvatskom narodu tijekom života, dakle potrebno je da se svijest o nacionalnoj pripadnosti objektivizira i iskazuje određenim ponašanjem osobe koja se deklarira kao pripadnik hrvatskog naroda u pravnom prometu, osobito navođenjem hrvatske narodnosti u pojedinim ispravama.
10. Uzimajući u obzir navedeno, Sud je cijenio sve isprave na temelju kojih je tužitelj sudjelovao u pravnom prometu te nalazi da je tužitelj dostavio niz isprava i kojima se izjasnio kao Hrvat, ali isto tako dostavio je i isprave u kojima nije popunjena rubrika nacionalnosti (potvrda poslodavaca o izjašnjavanju nacionalnosti kod zasnivanja radnog odnosa, zapisnik o namjeri sklapanja braka, rješenje o utvrđivanju čina, diploma, svjedodžbe, đačke i studenske knjižice, prijavni listovi za upis studenta u školsku godinu 2010/2011, 2011/2012, 2012/2013 i 2013/2014 godinu).
11. Prema mišljenju Suda izjašnjavanje tužitelja o njegovoj nacionalnoj pripadnosti mora biti isključivo i jasno, odnosno ne smije biti dvojbeno kao što u konkretnom slučaju upućuju isprave kojima tužitelj dokazuje svoju pripadnost hrvatskom narodu. S tim u svezi, Sud je uzeo u obzir da se u ispravama priloženim tijekom upravnog postupka (radna knjižica, statistički listić iz 2017. godine, potvrda poslodavca da se tužitelj 23. listopada 2017. izjasnio kao Hrvat, zapisnik Odjela za opću upravu u B. L. od 5. listopada 2017., kojim tužitelj traži da se u matičnoj knjizi rođenih u vjenčanih u rubriku nacionalnost upiše podatak da je Hrvat), tužitelj izjasnio kao Hrvat, ali tek neposredno pred podnošenje zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo, pa se te isprave ne mogu smatrati dokazima njegovog ranijeg nacionalnog izjašnjavanja kako upućuje zakonska odredba. Upravo je tužitelj imao mogućnost ranije, obzirom na svoju životnu dob, iskazivati u pravnom prometu svoju nacionalnu pripadnost, ali je to propustio učiniti, što niti neosporava.
11.1. Okolnost pak da je tužiteljev otac i djed Hrvat, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer je za stjecanje hrvatskog državljanstva po pravnoj osnovi članka 16. stavka 1. ZHD-u, potrebno utvrditi osobnu pripadnost hrvatskom narodu, što tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao.
11.2. Pored navedenog, subjektivni osjećaj pripadnost hrvatskom narodu objektivizira se kroz aktivno sudjelovanje u zajednici, odnosno udruženju koje promiče hrvatsku tradiciju, kulturu i jezik, a što tužitelj materijalnim dokazima nije učinio vjerojatnim, jer iz sadržaja priložene potvrde udruge „Hrvatski radiša“ i „Energija“, nije razvidno koji je konkretan tužiteljev doprinos u promicanju hrvatskih nacionalnih vrijednosti kao člana tih udruženja.
12. Slijedom navedenog, osporeno rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, ocjenjuje se zakonitim. Stoga je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu, 28. siječnja 2022.
Sutkinja
Kristina Senjak Krunić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
