REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-4225/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja H. O. K. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. O., I. P., F. O. iz Z., protiv tuženika E. O. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. d.o.o. u Z., radi isplate iznosa od 4.956,25 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1850/2019-62 od 2. srpnja 2021., 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1850/2019-62 od 2. srpnja 2021. u točkama I. i II. njezine izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1850/2019-62 od 2. srpnja 2021. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.956,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke). U preostalom dijelu koji iznosi 1.375,00 kn je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Sud je tako odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) jer nije mogao sa sigurnošću utvrditi tko je na raskrižju prošao kroz upaljeno crveno svjetlo pa je ocijenio da tužitelj nije dokazao da se prometna nezgoda dogodila djelomično krivnjom tuženikovog osiguranika (u omjeru od 50%). Tužitelja koji je u cijelosti spor izgubio prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a obvezao na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Žalbu kojom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i apsolutno bitnih povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP-a. U žalbi u bitnome navodi da se presuda ne može ispitati u dijelu u kojem se navodi da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženikovog osiguranika za predmetni štetni događaj u omjeru od 50%. Kako su oba sudionika prometne nezgode u prekršajnom postupku oslobođena jer nije bilo moguće utvrditi tko je na semaforu prošao kroz crveno svjetlo, to tužitelj smatra da nema krivnje niti jednoga za štetni događaj i da je prvostupanjski sud trebao primjenom odredbe čl. 1072. st. 3. Zakona o obveznim odnosima odrediti da za štetu odgovaraju vlasnici vozila na jednake dijelove. Predlaže preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti premda je točkom III. izreke djelomično odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Stoga tužitelj nema pravni interes žalbom pobijati u tom dijelu prvostupanjsku presudu pa je njegova žalba na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, djelomično odbačena kao nedopuštena.

7. Ispitavši pobijanu presudu u preostalom dijelu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, te na razloge zbog kojih se može pobijati presudu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a) ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8. U prvostupanjskom postupku i pri donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je jasna i razumljiva, dok presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u međusobnom proturječju niti u proturječju s izrekom presude, odnosno izvedenim dokazima.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja u iznosu od 4.956,25 kn na ime isplaćene imovinske i neimovinske štete Nini Vargi, koja je stradala u prometnoj nezgodi 28. kolovoza 2011. kao putnica u vozilu osiguranom kod tuženika.

10. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojeg ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), proizlazi da je 28. kolovoza 2011. došlo do prometne nezgode na raskrižju ulice R. F. i Z. U. u kojoj su sudjelovali motorno vozilo registarskih oznake ZG-…-EJ – osigurano kod tužitelja i motorno vozilo registarskih oznaka ZG-…-DU – osigurano kod tuženika, i da je u toj prometnoj nezgodi stradala N. V. kao putnica u motornom vozilu osiguranom kod tuženika. S obzirom na to da stalni prometni vještak G. H. nije mogao na temelju plana rada semafora koji je dostavilo društvo S. d.o.o. utvrditi tko je od sudionika prošao kroz crveno svijetlo na raskrižju, a iskazi sudionika prometne nezgode (D. C. i A. S.) koji su saslušani u ovom postupku u svojstvu svjedoka su u tom dijelu bili proturječni, to je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio da ne može sa sigurnošću utvrditi tko je prošao u raskrižju kroz crveno (čl. 221.a ZPP-a). Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.956,25 kn nije osnovan jer tužitelj nije dokazao činjenice – prolazak tuženikovog osiguranika na raskrižju kroz upaljeno crveno svjetlo, iz kojih bi sud mogao crpi zaključak o odgovornosti tuženikovog osiguranika za štetu u omjeru od 50%.

11. Naime, odredbom čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.). Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.). Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st. 3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st. 4.).

12. U ovom postupku nije sporno da je šteta prouzročena pogonom dvaju motornih vozila i da je protiv oba sudionika prometne nezgode vođen prekršajni postupak koji je okončan na način da su oba sudionika oslobođena od optužbe jer se nije moglo utvrditi koji je od sudionika prošao kroz crveno. Imajući stoga u vidu da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice – da je tuženikov osiguranik prošao na semaforu na raskrižju kroz upaljeno crveno svijetlo, a upravo na tim činjenicama tužitelj temelji krivnju tuženikovog osiguranika za štetni događaj, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi tko je kriv za štetni događaj i slijedom toga je pravilno zaključio da nema osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva pa tako niti za primjenu odredbe čl. 1072. st. 3. ZOO-a. Odredba čl. 1072. st. 3. ZOO-a, na koju se žalitelj poziva u žalbi, se primjenjuje jedino u slučaju kad je iz okolnosti konkretnog slučaja moguće utvrditi da uzrok prometne nezgode nije radnja ili propust nekog od sudionika prometne nezgode, tj. kad je utvrđeno da nema krivnje nijednoga (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 18. prosinca 2019.), ali ne i u situaciji kad na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je uzrok prometne nezgode radnja ili propust nekog od sudionika, ali nije moguće utvrditi čiji radnja ili propust je doveo do prometne nezgode, kao u konkretnom slučaju u kojem je netko od sudionika prošao kroz upaljeno crveno svjetlo na semaforu, ali tehničkim putem nije bilo moguće utvrditi tko je prošao.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost tog dijela prvostupanjske presude.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 28. siječnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak