REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 983/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V., OIB … , iz K. G., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 866/2020-2 od 26. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-444/2019 od 1. lipnja 2020., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-866/2020-2 od 26. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-444/2019 od 1. lipnja 2020., naznačujući u njemu pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Tuženica na taj prijedlog nije odgovorila.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Tužitelj je u prijedlogu postavio pitanja:
- „Primjenjuje li se na tužitelja, kao službenika pomorske policije, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 42. st. 1. (odnosno čl. 60. st. 1.) Zakona o radu (Narodne novine broj 149/2009, 61/2011, 82/2012)?“,
- „Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu u aktivnom dežurstvu, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?“ i
- „Može li sud, temeljem čl. 154. Zakona o parničnom postupku, odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak, u potpunosti zanemarujući uspjeh tužitelja u postupku u pogledu osnove (100%) i u pogledu visine tužbenog zahtjeva?“
5. U odnosu na prva dva navedena pitanja tužitelj, izlažući razloge njihove važnosti, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o njima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Suda Europske unije u predmetu SIMAP iz 2000. (broj predmeta: C-303/98) i u predmetu Jaeger od 9. rujna 2003. (broj predmeta: C- 151/02). U odnosu na treće pitanje navodi da o njemu nema prakse revizijskoga suda „a praksa viših sudova očito će biti nejedinstvena“ Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-1085/2009 od 18. studenoga 2009. zauzeo shvaćanje koje je različito od shvaćanja u pobijanoj odluci o tom pitanju.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da prva dva postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. toga Zakona za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Radi se, naime, o pitanjima o kojima je ovaj revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u nizu odluka (na pr. u presudi poslovni broj Rev 1925/18-2 od 21. listopada 2020.), a pobijana je odluka donesena u skladu s tako izraženim, ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga suda.
8. Osim što od trećeg postavljenog pitanja ne ovisi odluka u sporu, jer, suprotno njegovu sadržaju, iz obrazloženja (potvrđene) prvostupanjske presude proizlazi da je sud cijenio tužiteljev uspjeh u parnici kako glede visine, tako i glede osnove zahtjeva, tužitelj u prijedlogu nije iznio dostatne razloge važnosti toga pitanja, što je bio dužan na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
