REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 99 Pn-3407/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I-tužiteljice malodobne S. G., OIB: … iz Z., koju zastupa skrbnica R. K. i II-tužiteljice R. K., OIB: … iz Z. , obje zastupane po punomoćnici S. Č., odvjetnici u Z., protiv I-tuženika V. B., OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H. odvjetnik u Z. i II-tužene J. K., OIB: … iz Z., koju zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2021. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja J. V., odvjetničke vježbenice, zamjenika punomoćnika I. tuženika i punomoćnika II. tuženika G. Š., odvjetnik 28. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima V. B. iz Z., OIB: … i J. K., Z., OIB: …, da tužiteljici malodobnoj S. G., Z., OIB:… solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena od dana podnošenja tužbe 28. svibnja 2015. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev malodobne tužiteljice S. G. za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog u točci I., odnosno za iznos od 4.655,00 kn s pripadajućim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tužiteljice, koji glasi:

"Nalaže se tuženicima V. B., Z., OIB: … I J. K., Z., OIB: …, da tužiteljici R. K. iz Z., OIB: …, solidarno isplate novčanu naknadu za imovinsku štetu u iznosu od 300,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih

. / .

poena od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude."

IV. Nalaže se tuženicima V. B., Z., OIB:… i J. K., Z., OIB: …, da tužiteljici S. mldb. G., Z., OIB:… solidarno isplate novčanu naknadu za imovinsku štetu u iznosu od 400,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženicima V. B., Z., OIB:… i J. K., Z., OIB: …, da tužiteljici R. K. iz Z., OIB: …, solidarno isplate pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tužiteljice R. K. za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog u točci V., odnosno za iznos od 4.850,00 kn s pripadajućim kamatama.

VII. Svaka parnična strana snosi svoje parnične troškove u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. I. tužiteljica mldb. S. G., II. tužiteljica S. G. i III. tužiteljica R. K. su 28.5.2015. podnijele ovom sudu tužbu protiv I. tuženika V. B. i II. tužene J. K. u kojoj navode da je tuženik vlasnik psa pasmine belgijski ovčar po imenu V. te da je 14.7.2013. oko 18,30 sati u Zagrebu, K. I. tuženik držao psa na dužem povodcu, kojeg je obučavala i školovala II. tužena, koji pas se u jednom trenutku oslobodio s povodca i napao III. i I. tužiteljicu koje su se nalazile na pješačkom pločniku ulice K. u

Z.. U opisanom događaju pas je ugrizao mldb. I. tužiteljicu tako da je zadobila ogrebotinu desnog kvadranta abdomena sa sitnim hematomom iste regije kao i proksimalnog femura, a liječnička pomoć joj je pružena u Klinici za dječju kirurgiju Zagreb, Klaićeva 16 te joj je oštećena i odjeća. Nakon što je pas ugrizao mldb. I. tužiteljicu, skočio je na leđa III. tužiteljice te je uhvatio za desnu sandalu, koju je potrgao. II. tužiteljica kao majka I. tužiteljice bila je u strahu za I. tužiteljicu s obzirom da u momentu štetnog događaja nije znala da li je pas cijepljen ili nije. Tužiteljice su pismom od 19.8.2013. pozvale tužene na plaćanje naknade štete, na što su se tuženi oglušili. Tužbom I. tužiteljica mldb. S. G. potražuje na ime naknade štete s osnova straha iznos od 5.000,00 kn, s osnova boli iznos od 3.000,00 kn i s osnova oštećene odjeće iznos od 300,00 kn, ukupno iznos od 8.300,00 kn. II. tužiteljica potražuje s osnova straha iznos od 3.000,00 kn, a III. tužiteljica potražuje s osnova straha iznos od 5.000,00 kn i s osnova uništene obuće iznos od 400,00 kn, ukupno

. / .

iznos od 5.400,00 kn. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 1.4.2021. (list 94-96 spisa) I. tužiteljica mldb. S. G. potražuje isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 7.655,00 kn te iznos od 400,00 kn za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dok II. tužiteljica R. K. potražuje isplatu novčane naknade za imovinsku štetu za uništenu odjeću I. tužiteljice u iznosu od 300,00 kn te novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 6.350,00 kn, a sve sa zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

2. I. i II. tuženici u odgovorima na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da osporavaju kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Osporavaju nastanak štetnog događaja kako je opisan tužbom te ističu kako je isti u cijelosti paušalan i nedokazan. Osporavaju pasivnu legitimaciju te ističu da je tužba u tome dijelu činjenično i pravno neodređena. Također, osporavaju postojanje bilo kakve štetne radnje i/ili propusta te napominju kako je također paušalno I. i II. tuženici osobito osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva svih tužitelja, prije svega jer su nedokazani i nedokumentirani u cijelosti, a nadalje, sve da postoje i da su dokazane pretpostavke bilo kakve odštetne odgovornosti I. i II. tuženika, a što nije slučaj, u konkretnom se slučaju radi eventualno o neznatnoj povredi prava osobnosti i to prema navodima tužbe I. i II. tužiteljice, a koje niti na koji način ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, jer je očito usmjereno samo i isključivo stjecanju nepripadajuće imovinske koristi i kao takvo protivno svrsi instituta pravične novčane naknade. Podredno, ističu i da zahtjev II. tužiteljice u potpunosti neutemeljen te se stoga osporava aktivna legitimacija jer ista, ponovno prema navodima tužbe, uopće nije neposredni oštećenik te kao takva u konkretnom slučaju nema pravo na bilo kakvu naknadu štete. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je rješenjem od 3.12.2018. utvrdio prekid postupka zbog smrti II. tužiteljice (list 52 spisa), a rješenjem posl.br. Pn-2275/15-27 od 12.11.2020. postupak je nastavljen te je pozvana mldb. I. tužiteljica S. G. da kao nasljednica II. tužiteljice S.

G. preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Nakon toga, tužiteljice su u ovom predmetu malodobna S. G. (I. tužiteljica) i njena zakonska zastupnica R. K. (II. tužiteljica).

4. Tijekom postupka došlo je do izmjene raspravnog suca te je sud na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. prosinca 2018. (list 52 spisa) uz suglasnost stranaka obnovio dokazni postupak čitanjem spisa i dokumentacije u spisu te čitanjem iskaza parničnih stranaka, a u skladu s odredbom čl. 315.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

5. U tijeku postupka provedeni su dokazi čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na medicinsku dokumentaciju I. tužiteljice (list 7-9 spisa), presliku Izvješća o postupanju policijskih službenika VII. PP (list 6 spisa), pisma od 19.8.2013. (list 10-11 spisa), saslušani su II. tužiteljica (list 44-45 spisa), I. tuženik (list 45-46 spisa) i II. tužena (list 46-47spisa), pročitana je preslika Smrtnog lista iz II. tužiteljice S. G. (list 54 spisa), preslika rješenja Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trešnjevka od 10.12.2019. i 19.2.2020. (list 56-58, 62-64 i 65-66 spisa), preslika Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-6742/2018, UPP/OS-

. / .

29/2018-20 od 28.4.2020. (list 59-60 spisa), a provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. A. Č. (list 83-84 spisa).

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, kako je navedeno u izreci.

7. Među strankama su sporni nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženih, a I. tuženik nije osporio svoju pasivnu legitimaciju, odnosno nije opovrgnuo da je pas njegov.

8. U odnosu na sporna pitanja u ovom predmetu sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije priložene spisu, saslušanjima parničnih stranaka i medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. A. Č..

9. Čitanjem preslike Izvješća o postupanju policijskih službenika VII. PP Zagreb (list 6 spisa) utvrđeno je da u istom stoji da je 14.7.2013. u 18,38 sati putem telefona od OKC PUZ-a zatražena intervencija policijskih službenika da je na adresi u Z., K. kod broja …, pas ugrizao dijete. Dalje piše da su dolaskom policijskih službenika VII PP Zagreb na adresi u Z., K. zatečeni

R. K., njena unuka S. G., rođena . iz Z.,

K. i V. B., sin H. rođen ..., kojom prilikom je

u razgovoru sa R. K. utvrđeno da je ona sa unukom S. bila u

šetnji i unuka je trčala oko nje. Tom prilikom je sa livade dotrčala belgijska ovčarka stara godinu dana imena V., a ista je bila pod nadzorom instruktorice J. K., kći S. rođena ... iz Z., R. i vlasnika

V. B., koji ju je uredno držao na dužem povodcu, obučavao i školovao vršeći socijalizaciju iste, koja se u jednom trenutku uspjela osloboditi s povodca i potrčala prema R. K. i njenoj unuci S. te je S. potrgala haljinicu i nanijela površinsku ozljedu u vidu ogrebotine na desnom boku. Nakon toga je R. K. pozvala S. roditelje, koji su došli po S. te su pozvali Hitnu

pomoć, koja je na mjesto događaja stigla oko 19,00 sati te u 19,05 sati su istu prevezli u Kliniku za dječje bolesti u Zagrebu, Klaićeva 16. Dalje stoji da su se međusobno dogovorili oko nadoknade štete za haljinicu, a uvidom u putovnicu za kućne ljubimce utvrđeno je da je pas uredno cijepljen i čipiran. Također stoji da se V. B. ispričao, a od strane policijskih službenika VII. PP Zagreb istom je naplaćena mandatna kazna zbog počinjenog prekršaja iz čl. 30.st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10. II. tužiteljica R. K. je u svom iskazu na ročištu 23.1.2018. (list 44-45 spisa) navela da je 2013. bila u šetnji sa svojom unukom S., koja je tada imala tri godine te da su šetale stazom za kretanje pješaka i bicikla, blizu K. U jednom trenutku iza nje se pojavio pas, koji ju je ugrizao za sandalu i tada je zamolila dečka, koji je bio u blizini da pridrži psa kako joj ne bi ugrizao unuku. Navela je da joj je taj dečko, koji se tada nalazio u sudnici, rekao da pas neće ništa. Od straha je jednostavno pala na pod i tada joj je pas ugrizao unuku i rastrgnuo joj haljinicu te ju je nakon toga njezina majka S. G. odvezla na hitnu u Klaićevu. Navela je da pas nije imao lanac. Nadalje, navela je da se gospođa, koja je trenirala psa, ispričala i rekla da je njezina krivnja što je psa trenirala između crkve i zgrade te je navela da se ta osoba nije nalazila u sudnici jer je to bila osoba mlađe dobi, a pokazala je na punomoćnicu tuženika i iskazala da je to bila osoba slične dobi kao punomoćnica tuženika te je punomoćnica tuženika izjavila da ona ima

. / .

dvadesetsedam godina. Dalje je iskazala da su zvali policiju te da ih je policija ispitala kako se dogodio navedeni događaj i poslije je ispitala i njenu kćer, ali nije znala je li policija razgovarala s tuženicima. II. tužiteljica je izjavila da I. tuženika zna iz viđenja, budući da su susjedi te je navela da nikada nije pitao kako je unuka niti se ispričao, a da osobu koja je trenirala psa više nije vidjela i da je cijeli događaj od početka napada pa do dolaska policije, njenog ležanja na podu, napada psa trajao oko sat vremena. Navela je i da tuženik nikada nije dao nikakve novce roditeljima njene unuke vezano za predmetni događaj.

11. I. tuženik je u svom iskazu na ročištu 23.1.2018. (list 45-46 spisa) naveo da je tog dana imao trening sa svojim psom belgijskom ovčarkom, koja je tada imala godinu dana i da je prisutna bila i gospođa J. K., koja je trenirala "V.".

Nakon završenog treninga oboje su sjeli na klupu da se odmore i on je držao "V." na lancu i neki zvuk je psu privukao pažnju, ona je potrčala i približila se mldb. S. i njezinoj baki, koja je tada počela vikati, uzela je djevojčicu u ruke. Naveo je da je pokušao gospođi objasniti da se smiri, da će sve biti u redu i nakon toga je počela još glasnije vikati. Baka se okretala zajedno sa djevojčicom i u tom trenutku pas je šapom zahvatio haljinu djevojčice i nakon toga je on uspio dohvatiti psa. Nakon toga, došli su roditelji od Sare, odmah se ispričao baki i pozvao je svojeg oca, koji je razgovarao sa roditeljima mldb. S. Baka tužiteljice je cijelo vrijeme isticala da su u teškoj materijalnoj situaciji i zna da je njegov otac ponudio da plati 200,00 kuna za haljinicu djevojčice. Naveo je da je njegov otac je otišao do bankomata i u to vrijeme je došla policija, koju on nije zvao i tada je baka opet počela vikati, policajci su je pokušali smiriti. Par minuta nakon toga, došla je hitna i baka je zahtijevala da se djevojčica položi u kola hitne pomoći. Naveo je da njegov pas "V." nije ugrizao S., to je on vidio, također gospođa J. K., a i gospođa iz hitne mu je rekla da djevojčica nije ugrizena. Naveo je da su roditelji mldb. S. su bili susretljivi i sjećao se da je S. otac rekao maloj S. da "V." ima tek godinu dana i da je mala beba isto kao i S.. Naveo je da, nakon što je njegov tata došao sa bankomata, već je tamo bila policija te zna da je njegov otac izmijenio brojeve telefona sa roditeljima mldb. S., poslije toga majka S. je umjesto 200,00 kuna zahtijevala 300,00 kuna koje je njegov otac i dao i nakon toga su počele stizati poruke kojima su oni zahtijevali daljnje iznose novca. Dalje je iskazao da se prvi puta njegov otac sastao sa majkom S. i dao joj 300,00 kuna, a drugi puta su se njegovi otac i majka sastali sa ocem S. i njegov otac je rekao da to više nema smisla i pritom je mislio na traženje novca i S. otac se sa time složio. Nakon toga, poruke od S.majke su i nadalje dolazile. Njegov otac je savjetovao majci da ne odgovara na poruke, no njegova majka se sažalila nad teškom materijalnom situacijom koju joj je isticala majka S. i za Božić 2013. sa majkom S. otišla je u shopping i kupila joj namirnice za dijete. Nakon toga, poruke su i nadalje stizale, no majka više nije odgovarala i negdje godinu dana od tog događaja saznali su da ih žele tužiti, na što su bili jako neugodno iznenađeni. Iskazao je da je on osobno platio kaznu kada je došla policija i da se policija čudila zašto je pozvana, a ne može se točno sjetiti zbog kojeg je prekršaja platio kaznu, ali kod sebe ime podatak. Naveo je da ne zna je li se gospođa K. uplašila, no zna da je vikala, po njegovom mišljenju pravila je histeriju, govorila je da psu nije mjesto u kvartu i naveo je da njegov pas nije skakao na S., već je samo šapom dohvatio haljinicu. Tuženik ističe da je danas prvi puta čuo da je III. tužiteljica pala i da tog dana ona nije pala na pod i ističe da nije istina da je pas ugrizao III. tužiteljicu za sandalu.

. / .

12. II. tuženica J. K. je u svom iskazu na ročištu 23.1.2018. (list 46-47

spisa) navela da od prije poznaje oca V. B. i da su oboje članovi Kluba

za obuku službenih i sportskih pasa te je ona trenirala belgijsku ovčarku zajedno sa V., sjećala se da je bilo ljeto, da su sjedili na klupi i da je podučavala

V. što treba vježbati sa psom, budući da se obuka psa sastoji od uputa ne samo psu, već i njegovom vlasniku. Pas je tada bio na povodcu i kako je djevojčica izletjela na travnjak, koji se nalazio iza leđa psa, pas je potrčao za djevojčicom i otrgnuo se s povodca. Pas je stajao ispred djevojčice i lajao. Pema njenoj procjeni, a ona je profesionalni trener za pse, njegova radnja lajanja nije bila radnja iz straha ili napada, već poziv na igru, budući da kada pas želi napasti ili kada se boji on reži, a pas toga dana nije uopće režao. Ističe da je do toga dana pas već prošao dio obuke, koji je obuhvaćao socijalizaciju i osnove poslušnosti, što je obuhvaćalo i prisustvo djece. U tom trenutku baka djevojčice se prestrašila, počela vikati, uzela je djevojčicu ispod ruku i počela se s njom vrtjeti u krug. Kako je gospođa vrtjela dijete, tako je to pas shvatio kao poziv na igru i počeo poskakivati za njima. Navela je da nije vidjela da je pas poderao haljinicu djevojčice, ali kasnije je vidjela da je haljinica poderana i baka je dignula haljinicu i pokazivala na plavu modricu koja je, po njenom mišljenju, bila od ranije jer da je bila od psa onda bi se navedeno mjesto crvenilo. Krvi, niti ikakve rane nije bilo na tijelu djevojčice. Iskazala je da je pokušavala baku smiriti i reći joj da ne viče, no sve se odigralo jako brzo i u tom trenutku V. je uhvatio povodac i odveo psa sa strane, a ona je ostala razgovarati s bakom. Baka je zahtijevala da se pozovu roditelji djevojčice, koji su došli i primijetila je da je s djetetom sve u redu, po njenoj procjeni ono nije pokazivalo nikakve znakove straha, niti stresa i sjeća se da joj je djevojčica još bila pokazivala svoju plišanu igračku. Otac djevojčice je vidio da je sve u redu, nije pravio nikakve probleme i ona nije znala je li policija pozvana od strane bake ili majke. Kada je došla policija, V. i ona su dali svoje podatke te su dali izjavu kako se sve dogodilo, a ona je osobno razmijenila svoj broj telefona sa majkom mldb. S. Sjeća se da ju je nakon tog događaja nazvala i pitala kako stoji s novcima, na što joj je rekla da je nezaposlena osoba i ona joj je tada rekla da će kontaktirati V. roditelje. I dalje je ostala u kontaktu s

V. i njegovim roditeljima te je saznala da je majka mldb. S. tražila prvo 200,00, pa 300,00 kuna za haljinicu. Navela je da joj je V. majka rekla da je njezin muž H. platio iznos od 300,000 kuna, ali da su nakon toga nastavili pozivi i da su se jedne zgode našli V. otac H. i otac mldb. S. koji je rekao da je majka S. nestabilna, da se liječi u Vrapču, da brigu o mldb. S. vodi baka i preporučio im da se klone njegove supruge te da joj je to sve rekla V. majka

S., koja joj je također rekla da je za Božić te godine kupila namirnice kada je išla u shopping s majkom mdlb. S. Navela je da njoj više nisu stizali pozivi, jedino je dobila poziv od odvjetnika. Navela je da je odgovorila na nekoliko poziva majke mldb. S., no kako je od V. majke saznala da je otac mldb. S. preporučio da se ne komunicira s majkom mldb. S., prestala je odgovarati na njezine pozive. Navela je da joj je gospođa K. pokazala uništenu sandalu, ali ta sandala nije bila uništena od psa, jer pas nije ni u jednom trenutku prišao sandali, već pretpostavlja kako se gospođa vrtjela na neravnom terenu i kako se radilo o lakoj obući da se sandala oštetila te je navela da gospođa K. nije pala na pod. Navela je da je sam događaja počeo tako da je djevojčica istrčala na travnati dio površine i da je pas potrčao za njom, stao i počeo lajati te je tako započeo cijeli događaj, a da nije istina da je pas sam od sebe potrčao prema djevojčici.

13. Sud ocjenjuje iskaze tuženih u bitnom vjerodostojnima jer su međusobno podudarni, uvjerljivi i životno logični, a podudaraju i utvrđenjima iz Izvješća o

. / .

postupanju policijskih službenika. Navodi II. tužiteljice o tome da je pas nju ugrizao za sandalu, da je ona pala te da je došlo do ugriza psa sudu nisu prihvatljivi jer nisu potkrijepljeni drugim dokazima, a neuvjerljivi su i stoga jer ne podudaraju niti navodima iz Izvješća o postupanju policijskih službenika.

14. U svom nalazu i mišljenju od 17.3.2021. (list 83-84 spisa) stalni sudski vještak dr. A. Č. navodi da je u telefonskom razgovoru s gospođom R. K. (baka i skrbnik S. G.) 15.3.2021. navela da kod S. nema zaostalih ožiljaka.

Dalje je naveo da je I. tužiteljica S. G. rođ. ... stradala 14.7.2013. kada ju je ugrizao pas, pri čemu je zadobila ogrebotine s manjim krvnim podljevom u području trbušne stjenke i natkoljenice. Liječena je po kirurgu.

I. tužiteljica je trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja. Bol srednjeg intenziteta tužiteljica je trpjela 1 dan te slabijeg intenziteta 4 dana.

Primarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela tijekom štetnog događaja.

Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana te blažeg intenziteta 1 tjedan (strah u sklopu anksiozne reakcije na štetni događaj).

Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć 10 dana 2 sata dnevno.

Kod tužiteljice nema zaostalih trajnih posljedica.

Postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Za II. tužiteljicu R. K. je vještak utvrdio da je trpjela strah jakog intenziteta tijekom štetnog događaja. Sekundarni strah jakog intenziteta tužiteljica je trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana te slabijeg intenziteta 1 tjedan (strah u sklopu anksiozne reakcije na štetni događaj).

15. Nalazu vještaka su prigovorili I. i II. tuženici u podnescima od 25.3.2021. (list 90- 91 i 92-93 spisa) te je vještak dr. A. Č. saslušan na raspravi 15.12.2021. (list 101-102 spisa) kada je naveo da se pri utvrđivanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeđivanju I. tužiteljice isključivo mogao referirati na podatke iz priložene medicinske dokumentacije u kojima se ozljede povezuju s predmetnim štetnim događajem. Što se tiče svih ostalih vidova neimovinske štete, odnosno njihovih ocjena navedene je temeljio na okolnostima ozljeđivanja te prirodi zadobivenih ozljeda. Stoga je u cijelosti ostao kod navedenih ocjena. Naveo je da dijagnoza ugrizne rane psa i ogrebotina trbušne stjenke je postavljena sukladno anamnestičkim podacima i prirodi ozljede. Naveo je da su teoretski navedene ozljede mogle nastati i drugim mehanizmom, ali da nije imao ni jedan element kojim bi osporio podatke iz priložene medicinske dokumentacije. Dalje je iskazao da je potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 10 dana po 2 sata dnevno temeljena na činjenici da je ozlijeđenom djetetu poglavito uzimajući u obzir sam karakter ozljeđivanja i okolnosti kod kojih je došlo, zahtijevalo pojačanu prisutnost roditelja, odnosno u ovom slučaju konkretno skrbnika, veću od uobičajene za djecu te dobi, poglavito zbog pretrpljenog straha. Naveo je da u priloženoj medicinskoj dokumentaciji postoji nalaz psihijatra od 15.4.2015. godine, koji je u prevelikom odmaku od predmetnog štetnog događaja da bi ga smatrao po bilo kojoj osnovi relevantnim pri donošenju ocjene, ali uobičajeno diskrecijsko pravo kirurga da po svakom ozljeđivanju, odnosno štetnom događaju procjeni i strah. Iskazao je da za II. tužiteljicu nema priložene medicinske dokumentacije jer nije niti ozlijeđena u predmetnom štetnom događaju. Ocijenio je strah kod II. tužiteljice, iako nije u predmetnom štetnom događaju bila ozlijeđena zbog činjenice da je sam štetni događaj bio zasigurno stresan za baku tužiteljice te je zbog toga u ocjenjenom razdoblju trpjela strah. Strah je bio djelom intenzivan, ne samo zbog okolnosti kako

. / .

se odigrao štetni događaj nego i činjenice da se odmah nije znalo je li pas koji je napao I. tužiteljicu bio cijepljen, odnosno je li možda bio bijesan.

16. Sud je prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kao i njegovo usmeno obrazloženje jer su dani u skladu s postulatima medicinske znanosti i prakse. Sudu jedino nije prihvatljiv dio usmenog obrazloženja stalnog sudskog vještaka gdje, u odnosu na strah II. tužiteljice, navodi da je bio intenzivan zbog činjenice da se odmah nije znalo je li pas, koji je napao I. tužiteljicu bio cijepljen, odnosno je li možda bio bijesan. Naime, taj dio usmenog obrazloženja je u izravnoj suprotnosti s navodima u Izvješću o postupanju policijskih službenika iz kojeg proizlazi da su policijski službenici na licu mjestu u prisustvu II. tužiteljice, odmah po štetnom događaju, utvrdili uvidom u putovnicu za kućne ljubimce da je pas uredno cijepljen i čipiran. Međutim, navedeni dio iskaza vještaka nije od utjecaja na njegovu vjerodostojnost glede medicinske ocjene.

17. Iz svih izvedenih dokaza ovaj sud smatra u tvrđenim da je 14.7.2013. došlo do kontakta I. tužiteljice i psa u vlasništvu I. tuženika, ali ne na način kako to opisuje u tužbi i svom iskazu II. tužiteljica, već onako kako to suglasno iskazuju tuženici i kako proizlazi iz Izvješća o postupanju policijskih službenika. Naime, I. tuženik nije osporavao da je pas njegov, već je osporavao da bi isti napao I. tužiteljicu, odnosno da bi se događaj desio kako su ga opisale tužiteljice u tužbi i II. tužiteljica u svom iskazu. Imajući u vidu podudarne iskaze tuženih te Izvješće o postupanju policijskih službenika iz kojeg jasno proizlazi da pas nije ugrizao II. tužiteljicu te da je I. tužiteljici nanio površinsku ozljedu u vidu ogrebotine na desnom boku (što potvrđuje i medicinska dokumentacija u spisu), nameće se logičan i životno uvjerljiv zaključak da se događaj desio upravo na način kako su ga opisali tuženici i da je pas šapom, a ne ugrizom zahvatio I. tužiteljicu i tako joj poderao haljinicu i nanio ogrebotinu, koja je opisana u medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu.

18. Iako ovaj sud smatra utvrđenim da je do same nezgode došlo, između ostalog i zbog toga što je II. tužiteljica neprimjereno reagirala ne ostavši mirna, već je vičući i vrteći se izazvala reakciju psa, koji je očito mlad i zaigran šapom ostvario kontakt sa djetetom- ovdje I. tužiteljicom, koje je II. tužiteljica držala u rukama, ipak tužiteljice zbog takvog ponašanja II. tužiteljice, nisu same skrivile nastanak štetnog događaja. To stoga jer odredba čl. 48. st.4. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ broj 135/06 i 37/13) propisuje da je zabranjeno držanje i postupanje s kućnim ljubimcima te njihovo kretanje na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost drugih životinja i ljudi, a posebice djece. Također, odredba čl. 14. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službeni glasnik grada Zagreba broj 21/08, 6/12 i 4/13) propisuje da posjednik smije izvoditi psa na javne površine te prostore i prostorije javne namjene ako je pas propisno označen i na povodcu. Vlasnik opasnog psa smije izvoditi na javne površine, te prostore i prostorije javne namjene samo psa koji je na povodcu, označen mikročipom i s brnjicom

. U tom smislu I. tuženik, koji je vlasnik i II. tužena, koja je psa obučavala svakako su bili dužni psa držati na povodcu te pobrinuti se da se isti ne istrgne s povodca čime bi bio spriječen ikakav kontakt s tužiteljicama.

19. Također, valja istaknuti da kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koji životinja predstavlja za okolinu treba biti njeno uobičajeno ponašanje, a o čemu ovisi da li će se o odgovornosti za štetu koju uzrokuje odlučiti po kriteriju krivnje ili po kriteriju odgovornosti od opasne stvari. U konkretnoj situaciji radi se o psu pasmine belgijski

. / .

ovčar, koji je pas srednje veličine. Pasmina ovog psa, kako sam naziv ističe, je ovčarska, za koju je općepoznato da manifestira teritorijalnu i zaštitničku nastrojenost i u tom smislu je ta pasmina po svojim svojstvima (predanost čuvanju) opasna te je stoga za zaključiti da se radi o opasnom psu, koji za okolinu po svojim osobinama predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te ga stoga treba nadzirati s povećanom pozornošću. Za štetu nastalu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, koji se smatra imateljem te stvari, a uz njega, ukoliko je vlasnik povjerio opasnu stvar trećoj osobi na čuvanje, odgovara i ta treća osoba jednako kao i vlasnik stvari (čl. 1064. ZOO), time da kasnije postoji pravo na regres vlasnika prema osobi kojoj je opasna stvar povjerena na čuvanje, ukoliko je šteta nastala isključivo očitom nepažnjom treće osobe. Obzirom da tuženici nisu nadzirali psa na način kako to predviđa ZOO u slučajevima kada se radi o opasnoj stvari, to su stoga I. tuženik, koji je nedvojbeno vlasnik psa, ali i II. tužena, koja je psa trenirala tom prilikom, solidarno odgovorni za to da se otrgnuo s povodca i ostvario kontakt s tužiteljicama.

20. U smislu svih gore citiranih propisa tuženici su svakako bili dužni spriječiti psa da se otrgne s povodca i dotrči do tužiteljica čime bi bio spriječen svaki daljnji njihov međusobni kontakt, a iako iz suglasnih iskaza tuženih proizlazi da je II. tužiteljica vikala i okretala se s djetetom čime je bez sumnje mogla psa izazvati ili na igru ili potaknuti životinju na potrebu da se brani, zbog toga se ne može zaključiti da su šteti u cijelosti ili djelomično doprinijele same oštećene u smislu čl. 1063 ZOO-a jer do takvog ponašanja II. tužiteljice ne bi bilo niti došlo da su tuženici spriječili psa da se otrgne sa povodca.

21. Sukladno odredbi čl. 19. st.1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Prema st. 2. istog članka pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

22. Nadalje, odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također je propisano (st.2.) da će, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, poglavito ono iz medicinske dokumentacije I. tužiteljice te nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud smatra da je, uslijed štetnog događaja, došlo do povrede prava osobnosti tužiteljica jer je oštećeno njihovo tjelesno i duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i nalazu vještaka za I. tužiteljicu, odnosno u vidu straha koji je pretrpjela II. tužiteljica.

24. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih prava osobnosti, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud smatra da I. tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO-

. / .

a. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade I. tužiteljici u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna. Naime, I. tužiteljica je dijete koje, prema navodima iz medicinske dokumentacije, predstavlja veselu i vedru djevojčicu urednog psihičkog statusa, a i opće je poznata okolnost da djeca daleko prirodnije i lakše prevladaju traume od raznih sličnih događaja, pa kako iz nalaza psihijatra 2 godine nakon štetnog događaja proizlazi da djevojčica navodi da se ničeg ne sjeća i da je ničeg nije strah, to je ocjena ovog suda da kvalifikatorna okolnost straha nije takvog opsega da bi opravdavala veću pravičnu novčanu naknadu. Što se tiče tuđe pomoći i njege, koja je I. tužiteljici bila potrebna prema nalaz vještaka u trajanju od ukupno 20 sati, za naglasiti je da je riječ o djetetu starom tri godine u vrijeme štetnog događaja, pa je logično da dijete te dobi zahtijeva konstantu tuđu pomoć i njegu i stalnu prisutnost roditelja, odnosno skrbnika, ali sudu je uvjerljiv navod vještaka da je, zbog okolnosti konkretne situacije, bila potrebna pojačana prisutnost skrbnika veća od uobičajene za dob I. tužiteljice, pa je u tom smislu prihvatio nalaz vještaka i dosudio I. tužiteljici naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 400,00 kn, pri čemu je kao cijena jednog sata tuđe pomoći odmjeren iznos od 20,00 kn, po slobodnoj ocjeni suda u smislu čl. 223. ZPP-a. Preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete od 4.655,00 kn odbijen je kao previsoko postavljen i stoga neosnovan. 25. II. tužiteljica, koja nije doživjela izravan kontakt sa psom (jer joj sud ne vjeruje kada tvrdi da ju je ugrizao za sandalu) pretrpjela je jedino strah za I. tužiteljicu, koja joj je unuka i za koju se brinula, pa je ocjena ovog suda da joj pripada iznos pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti u iznosu od 1.500,00 kn, dok je odbijen daljnji zahtjev za isplatu iznosa od 4.850,00 kn kao previsoko postavljen i stoga neosnovan.

26. Što se tiče zahtjeva za naknadu imovinske štete za uništenu odjeću stav je ovog suda da tužiteljica mora na nedvojben i pouzdan način dokazati kako osnov tako i visinu tog zahtjeva. Naime, II. tužiteljica u svom iskazu jedino navodi da je I. tužiteljica imala haljinicu, bez da navodi kakva je ta haljinica i koliko je ista koštala. Pri tom II. tužiteljica uopće ne navodi kakvu je haljinicu nosila I. tužiteljica dugu ili kratku, dugih ili kratkih rukava, koje odjevne marke ili proizvođača te koliko je ta haljinica bila stara, odnosno, nošena u vrijeme štetnog događaja. Stoga sud drži da u konkretnoj situaciji nema dovoljno elemenata za primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a jer bi, pri samo paušalnim navodima o potrganoj haljinici, bez pobližeg opisa vrste, kvalitete, starosti i ostalih oznaka odjeće sud samo pukim nagađanjem mogao odrediti visinu zahtjeva.

27. Za naglasiti je i to da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Da u konkretnoj situaciji dolazi do primjene navedenog pravila o teretu dokazivanja potvrđuje činjenica da tužiteljica nije priložila ikakav dokaz u prilog svojim tvrdnjama o visini štete koju traži, pa kako iz njenog iskaza o tome da je pas rastrgao haljinicu nije bilo moguće na pouzdan i nedvojben način utvrditi potrebne elemente za primjenu slobodne ocjene iz čl. 223. ZPP-a, to je taj dio zahtjeva II. tužiteljice kao nedokazan i stoga neosnovan, odbijen i odlučeno je kao u izreci ove presude.

. / .

28. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljicama su dosuđene i zatezne kamate za zatraženo razdoblje od podnošenja tužbe sudu 28. svibnja 2015. do isplate, sukladno odredbi čl. čl. 1103. ZOO-a , dok je visina stope zatezne kamate određena prema čl. 29. st. 2. ZOO.

29. U odnosu na odluku o parničnim troškovima valja navesti da je odredbom čl. 28.st.4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19; dalje: ZIDZPP), koja se primjenjuje u konkretnoj situaciji na temelju odredbe čl. 117.st.3. ZIDZPP-a propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

30. U konkretnoj situaciji tužiteljice su uspjele u cijelosti s osnovom svojih zahtjeva za naknadu neimovinske štete, I. tužiteljica je uspjela u cijelosti sa zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, a II. tužiteljica nije uspjela sa svojim zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog uništene odjeće. Nadalje, u odnosu na visinu zahtjeva za naknadu neimovinske štete tužiteljice su uspjele u omjeru od 39% (I. tužiteljica), odnosno u omjeru od 24% (II. tužiteljica), pa kada se tome doda omjer od 100% uspjeha u osnovi i omjer neuspjeha glede zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete, ocjena je ovog suda da kvalitativno i kvantitativno uspjeh u sporu parničnih stranaka opravdava odluku da svaka ima snositi svoje parnične troškove u ovom postupku.

Zagreb, 28. siječnja 2022.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužiteljicama po pun.

2. tuženima po pun.

. / .