REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
10 370 Dugo Selo,
Ulica biskupa Augustina Kožarića 13
Poslovni broj 10 P-1519/2019-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R.H., OIB …, zastupane po O. d.o. u Z.,S.s. u S., protiv tuženice V. T. iz D.S., OIB…, koju zastupa punomoćnik V.A., odvjetnik iz Z. o.u. V.A. i I.A. iz Z., radi stjecanja bez osnove, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. prosinca 2021., 28. siječnja 2022. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženici V. T. iz D.S., OIB … da tužiteljici R. H. OIB… isplati iznos od 74.922,97 kn sa zateznim kamatama koje teku: na iznos od 2.416,87 kn od 6.4.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.5.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.6.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.7.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 8.8.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.9.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.10.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 7.11.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.12.2017. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.1.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 7.2.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.3.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.4.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 8.5.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.6.2018. do isplate
na iznos od 2.416,87 kn od 6.7.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 7.8.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.9.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.10.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.11.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.12.2018. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 8.1.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.2.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.3.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.4.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 7.5.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.6.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.7.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 7.8.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 6.9.2019. do isplate na iznos od 2.416,87 kn od 8.10.2019. do isplate
po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj V. T. da tužiteljici R.H. podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 29. listopada 2019. podnijela tužbu u kojoj navodi da se prethodno u skladu s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,
58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) obratila tuženici radi mirnog rješenja spora, što je tužena zaprimila 20.5.2019., ali se na to oglušila. U tužbi navodi da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. preinačene presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenog 2011. koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2013. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o parničnom trošku te je tužbeni zahtjev tuženice V.T.odbijen kao neosnovan. Tuženica je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 pokrenula ovršni postupak zahtjevom za izravnu naplatu Financijskoj agenciji po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 400,00 kuna mjesečno i na ime izgubljene zarade u iznosu od 2.016,87 kuna mjesečno. Prema specifikaciji Financijske agencije od 15. veljače 2019., tuženici je od travnja 2017. do veljače 2019. isplaćen iznos od 55.588,01 kuna jer tužena nije opozvala naplatu po citiranoj presudi pa Financijska agencija i dalje isplaćuje tuženoj mjesečni iznos od 2.416,87 kuna. Slijedom navedenog tuženoj je u razdoblju od travnja 2017. do listopada 2019. po osnovi renti isplaćen iznos od 74.922,97 kn. Na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), stjecatelj je dužan vratiti imovinu neke osobe koja prijeđe u njenu imovinu ako prijelaz nema osnove ili se osnova nije ostvarila ili ako je kasnije otpala. Odredbom 1115. ZOO-a propisano je da se treba vratiti i plodove i zatezne kamate od dana kada stjecatelj postane nepošten. Tužena se smatra nepoštenim stjecateljem od dana primitka presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-98/13 od 2. prosinca 2014.Tužbeni zahtjev je specificiran podneskom od 14. prosinca 2021. (uređen u pogledu tijeka zateznih kamata) i njime tužiteljica potražuje isplatu iznosa kako je to navedeno u izreci presude, a uz to potražuje i naknadu parničnog troška.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Potvrđuje da je donesena presuda Vrhovnog suda RH kojom su preinačene presude nižih sudova i odbijen tužbeni zahtjev tuženice i navodi da je na temelju tih presuda naplatila od Republike Hrvatske iznos od ukupno 862.759,89 kn, no smatra da tužiteljica ne može potraživati spomenuti iznos na ime stjecanja bez osnove jer se treba primijeniti čl. 1117. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) prema kojem se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju, a tuženica je u vrijeme naplate tog novčanog iznosa bila pošteni stjecatelj. Navodi da je tužiteljica u trenutku primitka utuženog iznosa bila poštena, jer nije mogla znati da joj te iznose tužitelj nije morao isplatiti jer je presuda Vrhovnog suda RH kojom su ukinute presude nižih sudova donesena nakon što se ona već naplatila u postupku prisilne naplate pred Finom. Ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2007. u vezi primjene čl. 216. bivšeg ZOO-a koje upućuje da se ne može tražiti vraćanje iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi jer je izvršena poštenom pribavitelju pri čemu nije odlučno ako je u revizijskom postupku oštećenik odbijen s tim dijelom tužbenog zahtjeva. Opreza radi ističe i prigovor zastare. Predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta P-534/19 koji se vodi zbog stjecanja bez osnove po istoj osnovi za razdoblje od siječnja 2015. do ožujka 2017. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška.
3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj ističe da tužiteljica prilikom primitka odnosno naplate utuženog iznosa nije bila pošteni stjecatelj jer je tada već zaprimila presudu Vrhovnog suda RH od 2.12.2014 a naplatila je iznose po osnove renti od travnja 2017. do listopada 2019. Stoga je dužna tužitelju platiti i primljene iznose i platiti zatezne kamate od primitka istih. Osporava prigovor zastare jer je najstarije utuženo potraživanje naplaćeno 5.4.2017. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 9.5.2019. nije protekao zastarni rok od 5.g. čl.225. ZOO-a. Protivi se prekidu kako ga predlaže tužena kao neosnovanom.
4.Tuženica je predlagala da se odredi prekid postupka do okončanja postupka P- 534/19 koji se vodi zbog stjecanja bez osnove po istoj osnovi za razdoblje od siječnja 2015. do ožujka 2017., no sud taj prijedlog nije prihvatio jer se ne radi o slučajevima iz čl. 213. ZPP-a kad sud može odrediti prekid postupka. Raspravnim rješenjem od 7.4.2021. prijedlog je odbijen.
5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 (listovi 3-8), rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 (listovi 9-10), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 (list 11), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-89/13 (listovi 12-13), presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P534/2019 (listovi 14-16), dopis FINA-e i specifikaciju izvršenja (listovi 17, 19-29), Zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (listovi 30-32), zahtjev za izravnu naplatu (list 18), dopis FINA-e i specifikaciju izvršenja (listovi 55-82). Nije proveden dokaz saslušanjem tuženice jer ista nije pristupila na ročište 14.12.2021. nakon uredno zaprimljenog poziva, a izostanak nije opravdala.
6.Druge dokaze sud nije provodio, jer parnične stranke nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza, a sud drži da je činjenično stanje o kojem ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva u potpunosti utvrđeno. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
7.Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati iznos od 74.922,97 kuna na temelju odredbe čanka 1111. u vezi s člankom 1117. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dakle, zahtjev utemeljen na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, a koji iznos je isplaćen tuženoj na temelju pravomoćne i ovršne isprave koja je naknadno ukinuta, a odnosila se na tražabinu naknade štete zbog ozljede tj. narušenje zdravlja.
8.Nesporno je da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1592/03 od 17. studenog 2011. koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012. tuženici V.T. dosuđena naknada štete te da je ta presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od 18. rujna 2012.
Nije sporno ni da su ove presude preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. kojom je prihvaćena revizija Republike Hrvatske i odbijen je tužbeni zahtjev V. T..
9. Tužena nije osporila da je utuženi iznos naplatila, odnosno nije osporila da je FINA na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr1592/03 od 17. studenog 2011. ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012. i potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1241/12 od travnja 2017. do listopada 2019. tuženici isplatila iznos od ukupno 74.922,97 kn, s osnova mjesečne rente u iznosu od 2.416,87kn.
10.Sporno je da li je tražbina tužiteljice u zastari. Sporno je da li je tužena dužna tužiteljici isplatiti utuženi iznos s kamatama kako ih tužiteljica potražuje jer tužena smatra da isti nije dužna vratiti jer kako navodi u odgovoru na tužbu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-89/13 od 2. prosinca 2014. zaprimila je kada je već naplatila utuženi iznos, dakle u trenutku naplate bila je pošteni stjecatelj a radi se o naknadi štete zbog ozljede tijela tj. narušenja zdravlja ( čl. 1117. st. 1. ZOO-a.) 12.Prigovor zastare je neosnovan. Prema mišljenju suda na tražbinu tužiteljice valja primijeniti čl. 226 ZOO-a, rok od 3 godine, kojim je propisana zastara povremenih davanja, a isplata rente je povremeno potraživanje koje dospijeva mjesečno. Kako ovom tužbom tužitelj utužuje povremena potraživanja, i to najstarije od ožujka 2017. a tužba je podnesena 30.10 2019. odnosno zahtjev za mirno rješenje spora 9.5.2019. tražbina tužiteljice nije u zastari. Posebice jer nije sporno da je ranijom tužbom P-534/19 tužiteljica utužila do tada dospjela potraživanja a koji se vodi zbog stjecanja bez osnove po istoj osnovi za razdoblje od siječnja 2015. do ožujka 2017. 7.
13.Kako je Vrhovni sud RH svojom presudom poslovni broj Revr-89/13 preinačio presude koje su donijeli Općinski građanski sud u Zagrebu i Županijski sud u Zagrebu i odbio tužbeni zahtjev tuženice V.T. otpala je osnova na temelju koje je došlo do prijenosa dijela imovine Republike Hrvatske u imovinu V.T. pa je ona prema čl. 1111 ZOO-a dužna vratiti taj dio imovine tužitelju.
14.Nesporno je da se potraživanje tužiteljice odnosi na iznose koji su V. T. isplaćeni kao naknada štete zbog ozljede tijela tj. narušenja zdravlja što proizlazi i iz presuda u spisu, međutim tuženica nije u pravu kad smatra da tužiteljica zbog toga ne može od tuženice potraživati povrat isplaćenog pozivajući se na čl. 1117. st. 1. ZOO-a i Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 29. siječnja 2007. koje glasi: “Ne može se tražiti vraćanje iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti kad je isplata izvršena po pravomoćnoj presudi jer treba smatrati da je isplata izvršena savjesnom pribavitelju, pri čemu nije odlučno što je u revizijskom postupku oštećenik odbijen s tim dijelom tužbenog zahtjeva.” Naime, ovo pravno shvaćanje odnosi se na primjenu čl. 216. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01) i primjenjuje se samo na slučajeve koji se prosuđuju prema toj pravnoj normi, a ne na odnose na koje se primjenjuje čl. 1117. ZOO-a kao što je to ovdje slučaj. Prema čl. 1117. st. 1. ZOO-a vraćanje neosnovano isplaćenih iznosa, koji su isplaćeni kao naknada štete zbog ozljeda tijela tj. narušenja zdravlja, ne može se zahtijevati od poštenog stjecatelja, a prema čl. 1117. st. 2. ZOO-a stjecatelj se smatra poštenim do trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i tada stjecatelj postaje nepošten. To znači da je tuženica u trenutku kad su ona ili njen punomoćnik primili presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-89/13 postala nepošteni stjecatelj i ona je prema čl. 1117. st. 2. ZOO-a dužna vratiti ono što je primila na temelju osnove koja je otpala sa zakonskim zateznim kamatama od trenutka kad je postala nepoštena. Posebno se ističe da je tuženica u tijeku postupka, što je istaknuto na raspravi od 7. travnja 2021, opozvala nalog za izvršenje odnosno zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj preinačenoj odluci. Isto je mogla učiniti već od primitka revizijske odluke. Što se tiče nesavjesnosti tužiteljice koja bi bila od utjecaja na dosudu zateznih kamata, sukladno članku 210. stavku 1. Ovršnog zakona (dalje u tekstu OZ), tužiteljica je mogla nakon što je primila obavijest da je protiv nje zatražena izravna naplata tražbine, u roku od 60 dana, predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Kako je predmetna presuda preinačena nakon proteka tog roka, ne može se govoriti o nesavjesnosti tužiteljice obzirom ista nije više imala mogućnost spriječiti izravnu naplatu već sukladno članku 210. stavku 4. OZ-a može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, što i čini.
15. Da bi utvrdio trenutak kada je tužena postala nepošteni stjecatelj sud je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03. Tako je utvrdio da je njen punomoćnik odvj. V.A. primio presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-89/13 od 2.12.2014. dana 12.1.2015. Dakle neistinit je navod tužene u odgovoru na tužbu da u vrijeme naplate ovdje utuženog potraživanja tužiteljice nije znala za postojanje te presude, odnosno da ju je dobila nakon toga.
16. Kako bi utvrdio iznos koji je tuženica prema čl. 1117. ZOO-a dužna vratiti tužiteljici sud je izvršio uvid u dopis i specifikaciju FINA-e o izvršenju prema presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 17. studenog 2011. i rješenju Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1592/03 od 2. travnja 2012., odnosno isplaćene rente za tuđu pomoć i njegu od 400,00kn mjesečno i rente na ime izgubljene zarade od 2.016,87 kn (ukupno 2.416,87kn) prema točkama V i VI presude. Budući da su podaci o isplatama koje je dostavila FINA, a koji se odnose na utuženo potraživanje jasni i potpuni (listovi 70-75), sud nije provodio financijsko vještačenje. Sud je tako utvrdio da je tuženici (točka I. izreke presude) u razdoblju od travnja 2017. do listopada 2019. isplaćeno 74.922,97 kn. U razdoblju od travnja 2017. do listopada 2019. tuženici je na taj način isplaćen iznos od 74.922,97 (31 mjeseča rata). Tužiteljica u odnosu na ove iznose od 2.416.87 kn koji su tuženici isplaćivani mjesečno od travnja 2017. do listopada 2019. potražuje te zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od slijedećeg dana u mjesecu od kada je isplata izvršena (listovi 55-82) do isplate a što je precizirao podneskom od 14.12.2021., što je također u skladu s čl. 1117 st. 2 ZOO-a pa je sud i u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev u točki I izreke ove presude.
17. Tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 74.922,97 kn sa zateznim kamatama na iznose kako je navedeno u točki I. izreke pa kako je sud ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu osnovan, u skladu s čl. 1117. st. 2. ZOO-a ga je usvojio.
18. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1. i čl. 163. ZPP-a, a tužiteljičin trošak je obračunat prema troškovniku predanom na ročištu 14. prosinca 2021. s obzirom na vrijednost predmeta spora od 74.922,97 kn. Taj se trošak sastoji od troška za sastav tužbe od 1.000,00 kn prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 – dalje: OT), za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 1.000,00 kn prema Tbr 7/1, za sastav podneska od 28.8.2020. od 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 OT i zastupanja na dva ročišta, od
7.4.2021. i 14.12.2021. po 1.000,00 kn prema Tbr. 9/1 OT što ukupno iznosi 5.000,00 kn pa je tuženici naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak u tom iznosu.
U Dugom Selu 28. siječnja 2022.
SUDAC
Ranka Memišević,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana objave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA
1. ODO S. na P-DO-5156/198
2. Odvj. V.A.
