Pr-6028/21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Snježani Cvitanović u pravnoj stvari tužitelja M.

V. iz S., …, OIB: …, zastupan po pun. M.

B.-P. i E. K.-B., odvj. u S., protiv tuženika JVP G. S., S., H. OIB: …, zastupano po pun. N. M., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. studenog 2021. u nazočnosti tužitelja zamj. pun. tužitelja M. P., odvj. u S. te pun. tuženika N. M., odvj. u

S., te po objavi dana 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku J. G. S., S., …, OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju M.

V. iz S., …, OIB: …, na ime razlike plaće za period

od lipnja 2011. do prosinca 2014. iznos od 68.619,75 kn , kako slijedi:

– za srpanj 2011. iznos od 296,78 kn,

– za kolovoz 2011. iznos od 1.939,42 kn,

– za rujan 2011. iznos od 1.284,11 kn,

– za listopad 2011. iznos od 2.132,77 kn,

– za studeni 2011. iznos od 1.928,85 kn,

– za prosinac 2011. iznos od 1.916,74 kn,

– za siječanj 2012. iznos od 1.973,45 kn,

– za veljaču 2012. iznos od 1.745,89 kn,

– za ožujak 2012. iznos od 1.744,10 kn,

– za travanj 2012. iznos od 2.042,29 kn,

– za svibanj 2012. iznos od 1.917,12 kn,

– za srpanj 2012. iznos od 1.721,06 kn,

– za kolovoz 2012. iznos od 1.652,17 kn,

– za rujan 2012. iznos od 1.985,87 kn,

– za listopad 2012. iznos od 1.919,01 kn,

– za studeni 2012. iznos od 1.931,60 kn,

– za prosinac 2012. iznos od 1.324,80 kn,

– za siječanj 2013. iznos od 1.719,33 kn,

– za veljaču 2013. iznos od 1.899,71 kn,

– za ožujak 2013. iznos od 1.990,44 kn,

– za svibanj 2013. iznos od 1.889,67 kn,

– za lipanj 2013. iznos od 1.178,59 kn,

– za srpanj 2013. iznos od 1.953,74 kn,

– za kolovoz 2013. iznos od 2.053,67 kn,

– za rujan 2013. iznos od 2.060,06 kn,

– za listopad 2013. iznos od 1.905,43 kn,

– za studeni 2013. iznos od 2.028,89 kn,

– za prosinac 2013. iznos od 1.142,48 kn,

– za siječanj 2014. iznos od 1.376,88 kn,

– za veljaču 2014. iznos od 1.968,82 kn,

– za ožujak 2014. iznos od 1.908,75 kn,

– za travanj 2014. iznos od 1.980,51 kn,

– za svibanj 2014. iznos od 2.150,39 kn,

– za lipanj 2014. iznos od 1.606,44 kn,

– za srpanj 2014. iznos od 185,26 kn,

– za kolovoz 2014. iznos od 2.143,47 kn,

– za rujan 2014. iznos od 957,27 kn,

– za listopad 2014. iznos od 1.873,10 kn,

– za studeni 2014. iznos od 2.075,35 kn,

– za prosinac 2014. iznos od 1.385,45 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja – petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec, pa do isplate obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima razlike plaća.

II. Odbija se zahtjev tužitelja M. V. iz S., …, OIB: .., u odnosu na traženje isplate razlike za lipanj 2011. iznos od 2.064,68

kn, kao i zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku JVP G. S., S., H.

, OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju M.

V. iz S., .., OIB: …. parnični trošak od 23.937,50

kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari Ž. sud u Z. odlučujući po žalbi tužitelja donio je Rješenje br. 22 GžR-2020/2019-3 od 19.svibnja 2021. kojim je ukinuo presudu O. suda u S. br. Pr 136/15 od 27. rujna 2019. te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno suđenje.

1.1.Iz obrazloženja navedenog rješenja u bitnome proizlazi da se u odnosu na sporno pitanje primjene odredbi KUDSLN u utuženom razdoblju, kako se iste primjenjuju i na tužitelje, iz razloga što je u čl. 126. KUDSLN, odnosno kasnijem čl. 128. KUDSLN propisano da se V. R. H. obvezuje kako će se

odredbe istoga, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, pa kako je decentralizacija sustava vatrogastva provedena tek po odredbama Zakona o vatrogastvu (NN, broj: 125/19), to i tužitelji imaju pravo na primjenu

KUDSLN kao pravnog izvora u pogledu načina obračuna plaće i primanja u utuženom razdoblju. Sredstva za isplatu plaća profesionalnih vatrogasaca naime, osiguravala su se, po pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, u državnom proračunu R. H. sukladno čl. 58.a ZV jer je na V. R. bila dužnost donošenja odluke o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, dok O. V. R. o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u čl. III. propisuju da je minimalni financijski standard za javne vatrogasne postrojbe utvrđen na razini sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika na poslovima vatrogastva ostvarenih u Državnom proračunu RH za 1999. dok prema čl. 56. st. 1. i 2. ZV vatrogasne postrojbe preuzimaju općine, gradovi i G. Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi - postaja i ispostava, ali su odlukom o minimalnim financijskim standardima tuženiku utvrđeni minimalni financijski standardi, uključujući i rashode za zaposlene, koji su u cijelosti isplaćeni iz sredstava Državnog proračuna RH.

1.2. Sud prvog stupnja trebao je poći od činjenice kako se dio sredstava za financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi osiguravao u državnom proračunom u skladu s Odlukama V. R. H. i to u utuženom razdoblju važećim Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2011. (NN, broj: 29/2011, 52/2011, 66/2011), Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2012. godini (NN, broj: 149/2011., 4 Poslovni broj: 22 Gž R-413/2020-352/2012.), Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2013. godini (Narodne novine, broj: 29/2013.) te Odlukom o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi u 2014. godini (NN, broj: 7/2014.) kojim odlukama su propisani minimalni financijski standardi za javne vatrogasne postrojbe na razini prava u državnom proračunu Republike Hrvatske; da se prema odredbi čl. 88 st. 4 t. 3 Zakona o proračunu (NN, broj: 87/2008, 136/2012) sredstva Državnog proračuna iz kojih se financiraju navedeni minimalni standardi za javne vatrogasne postrojbe ne smatraju ostvarenim prihodima jedinica lokalne i područne samouprave; da se redovna djelatnost tuženika (u što spadaju i plaće te ostala materijalna prava vatrogasaca) osigurava većim dijelom i u Državnom proračunu, te da su se sukladno tome za zaposlene vatrogasce tuženika, dakle i na tužitelja, u utuženom periodu primjenjivale važeće odredbe KUDSLN, što potvrđuje i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KUDSLN od 31. listopada 2014.; te da je tuženiku poznato da su se sredstva za njegovu redovitu djelatnost osiguravala i još uvijek osiguravaju dijelom u Državnom proračunu jer u protivnom, prije izmjene svojih općih akata u 2014. i izmjene KU sklopljenog s osnivačem G. S. 2014. ne bi pokušao sa svim radnicima-vatrogascima, sklopiti nagodbu (čiji pravni značaj sud prvog stupnja pravilno tumači) kojom se isti odriču prava koja bi za njih proizišla primjenom odredbi KUDSLN. Stoga po mišljenju višega suda, tužitelj ima pravo na isplatu dodataka na plaću primjenom tada važećih odredbi KUDSLN.

1.2. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude naveo da ukoliko bi se ipak primijenili KU DSLN koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje kao povoljniji KU na obračun plaće tužitelja te ukoliko zaključena Nagodba od 24.07.2014.g. ne bi bila tumačena u smislu odredbe članka 159. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) tj. čl. 160. ZR/14, to bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan za razdoblje od kolovoza 2011.g. do studenog 2014.g. jer je isti u cijelosti postavljen na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od 14.05.2019.( list 446-452 spisa) u kojem je vještak u Tablici br. 7 izračunao bruto plaću tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim dodatcima, u tablici br. 8. izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate plaće u ukupnom iznosu od 70.684,43 kuna a koju je razliku vještak iskazao u mjesečnim bruto iznosima, međutim, viši sud, nije mogao preinačiti pobijanu presudu i dosuditi utuženi iznos tužitelju, jer je pregledom spisa razvidno da je tuženik na dani nalaz i mišljenje vještaka i dopunu istog iznio u pisanom podnesku od 30. travnja 2019., niz konkretnih primjedbi (list 378-380 spisa), a iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno je su li primjedbe tuženika otklonjene, niti je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, u tom dijelu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

1.3. U nastavljenom postupku sud prvog stupnja postupiti će u smislu naprijed navedenog, raspraviti će sve prigovore stranaka iznijete tijekom postupka, te će potom donijeti novu zakonitu odluku, imajući pri tome u vidu i to da porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

2. U nastavku postupka tužitelj navodi kao u tužbi i tijekom ranijeg postupka pa , navodi kako kod tuženika radi na radno mjestu vatrogasca-vozača vatrogasnih vozila, da radi u turnusima na način da 12 sati radi, 24 sata je slobodan i u pripravnosti, 12 sati radi noć a 48 sati je slobodan. Tužitelj u tužbi se poziva na odredbu čl. 44. st. 1. KU-a za državne službenike i namještenike ( dalje KU DSLN) temeljem kojega bi mu tuženik kao poslodavac trebao uvećavati osnovnu plaću za rad u turnusu 5%, a za rad u pripravnosti tj. pasivnom dežurstvu, na temelju stavka 4. istoga članka da bi mu pripadala naknada u visini 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Odredbom čl. 41. KU-a tužitelja da pripada i 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pravilnikom o radu tuženika od 28.6.2010. tuženik je tužitelju na temelju dodatka za radni staž u visini 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža isplaćivao dodatak na plaću, zbog ovakvog načina izračuna tužitelju je neosnovano smanjena plaća oko 300 kn mjesečno, za rad u turnusima za oko 330,00 kn a u odnosu na pripravnost oko 650,00 kn mjesečno. U suštini tužitelj tužbom navodi kako bi tuženik trebao kod izračuna plaće tužitelju kao vatrogascu vozaču plaću izračunavati temeljem KU-a za državne službenike i namještenike. Radi navedenog, tužitelj je predložio tužbom sudu obvezati tuženika na isplatu mjesečnog iznosa od po 1.310,00 kn mjesečno a za razdoblje od 1.6.2011. do 31.12.2014. sa pripadajućim zz kamatama tekuće od 15. dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak sa zz kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

2.1. Tijekom postupka tužitelj ustraje u navodima iz tužbe, u odnosu na zaključeni KU između radnika tuženika i G. S. iz 2008. godine proizlazi da isplata dodataka za pasivno dežurstvo nije bilo regulirano već je bilo predviđeno sklapanja aneksa a što nije učinjeno. Nadalje, tužitelj se poziva i na tumačenje odredbi KU-a za državne službenike i namještenike sa 12. sjednice zajedničke komisije vezano za pitanje uz čl. 45. i uz čl. 128. Nadalje, vezano za nagodbu koja je zaključena između predsjednika sindikata i tuženika po mišljenju tužitelja ta nagodba bi bila indicija da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Tužitelj nakon izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka te sačinjenog glavnog i dva dopunska nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. je podneskom od 11.6.2019.

postavio svoj konačni tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio u izreci ove presude. Naime, tužitelj je na osnovno i dopunsko vještvo imao primjedbi a koje je po mišljenju tužitelja vještak otklonio tek drugim dopunskim vještvom.

2.2. Tužitelj u odnosu na primjedbe tuženika sadržane u podnesku od 30. travnja 2019. navodi kako se radi o prigovorima materijalno pravne prirode tj odnose se na primjenu prava za što ne bih bio ovlašten vještak očitovati se o istome, a po izrađenom dopunskom vještu u kojemu se imenovani vještak očitovao o primjedbama tuženika, nije imao primjedbi

3. U nastavku postupka tuženika ustraje u navodima iz odgovoru na tužbu u kojem se protivi navodima tužbe osporavajući tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženik čini nespornim da tužitelj radi kao vozač vatrogasnih vozila, da svoj rad obavlja u turnusima 12-24, 12-48. Međutim, tuženik spori osnovu tužiteljevih potraživanja a temeljem KU-a za državne službenike i namještenike. Naime, tuženik drži da se taj KU ne bi primjenjivao na radnike tuženika tj. tužitelja jer radnici tuženika su imali sa osnivačem G. S. sklopljen KU 2008. a potom 2014. godine. Tužitelj pogrešno tumači stjecanje nekakvih svojih prava pogrešno tumačeći odredbu 126. KU-a koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje a ovo sve stoga što javne vatrogasne postrojbe od 1.5.2000. nisu statusno povezane sa MUP-om RH te zaposlenici u vatrogasnim postrojbama nemaju status službenika i na njih se primjenjuje Zakon o radu a radni odnos se zasniva temeljem ugovora o radu. Ovo i stoga što izričitom odredbom Zakona o vatrogastvu se precizira da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti JVP-a općina i gradova i G. Z. osigurava u proračunima osnivača. Iz takve formulacije proizlazi regulacija radnopravnog statusa zaposlenika kod tuženika putem KU-a sklopljenih sa osnivačem. To što se dio sredstava za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika JVP-a osigurava u državnom proračunu ne znači ništa drugo nego način financiranja JVP koji nema ništa zajedničko sa radnopravnim statusom zaposlenika jer se to osiguravanje sredstava u državnom proračunu smatra kao pomoć ili potporom za decentralizirane funkcije vatrogastva. Slijedom navedenog ne može se pozivati na primjenu KU-a za državne službenike i namještenike jer isti ne bi bio primjenjiv na radnike JVP-a. Slijedom zaključenih KU-a između JVP-a i G. S. od 2008. godine nije bilo regulirano plaćanje rada u turnusu, to tužitelj ne može tražiti naknadu za isto. Tuženik je isplaćivao dodatak za minuli rad u obliku dodatka time da iznos dobiven umnoškom osnovne plaće sa koeficijentom 0,5 nije pridodan osnovici plaće, radi čega ovo potraživanje tužitelja ne bi bilo osnovano. Tuženik ističe prigovor zastare za dio tražbine iz tužbenog traženja.

3.1. Tuženik u nastavku postupka navodi da je JVP bila statusno vezana za MUP od 1.1.1994. do 31.12.1999., da su se u tom razdoblju vatrogasci sindikalno organizirali kroz sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, da je u lipnju 2001. formiran samostalni sindikat profesionalnih vatrogasaca JVP GS da je 13.12.2001. sklopljen KU za državne službenike i namještenike između V. R. i Sindikata državnih službi odnosno sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika u RH iz čega proizlazi da je označeni KU sklopljen 6 mj. nakon što je sindikat profesionalnih vatrogasaca JVP G. S. istupio iz SDLSN-a, što bi značilo da se taj kolektivni ugovor ne bi primjenjivao na djelatnike tuženika. Također ističe da u RH ima 64 JVP te da se na njih ne primjenjuje KU za državne službenike i namještenike već se primjenjuju KU koji su sklopljeni sa njihovim osnivačem. Tuženik također napominje da u nikakvom aktu RH nije utvrđen niti je određen koeficijent za profesionalne vatrogasce osim za vatrogasce zaposlenih u službi za vatrogastvo u državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, a koja služba se nalazi izvan JVP-a. Uostalom, JVP se ne financira iz državnog proračuna već se isti financiraju i proračunski su korisnici svojih osnivača tj. gradova i općina. Da je to tako tuženik je dostavio i odgovor na upit glede financiranja JVP-a koje je dostavilo Ministarstvo financija, državna riznica 4.9.2017. na traženje tuženika. U konačnici tuženik drži kako je bit ovog spora upravo pitanje da li se primjenjuje KU za državne službenike i namještenike na tužitelja ili KU između tuženika i G. S. kao poslodavca, a kojim su uređeni načini obračuna plaća i spornih utuženih dodataka, to tuženik nije ulazio u matematičku analizu izvršenih izračuna u postupku imenovanog vještaka.

4. U ovoj pravnoj stvari izvesti će se dokazi pregledom pravilnika o radu tuženika od 28.6.2010.g., obračunskih platnih lista za tužitelja za utuženo razdoblje, izvoda iz zapisnika zajedničke komisije za tumačenje odredbi, praćenje primjene KU za državne službenike i namještenike, KU za zaposlene u JVP G. S. od

27.2.2008.g., mišljenje R. D. uprave za zaštitu i spašavanje, K. za zaposlene u J. G. S. od srpnja 2014.g., pravilnik o radu od 28.6.2010.g., i od

19.12.2014.g., evidencija o prisutnosti na radu, K. za državne službenike i namještenike, pravilnik o radu o pripravnosti od 10.4.2015.g., saslušanjem parničnih stranaka, svjedoka I. J., S. Đ., I. K., A. V., A.

A., V. C., te pregled nagodbe od 24.7.2014.g., te financijsko vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka A. B..

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno:

- da tužitelj radi kod tuženika na radnom mjestu vozača vatrogasca,

- da radi na temelju ugovora o radu,

- da mu je plaća za utuženo razdoblje obračunata i isplaćena na temelju Ugovora o radu, Pravilnika o radu , te Kolektivnog ugovora zaključenog između tuženika i osnivača G. S. iz 2008.g.,

- da je kroz utuženo razdoblje važio KUDSLN od 31.07.2008, od 02.08.2012.. i od 03.08.2013. i to posebno odredbe čl. 126. tj 128. u svezi sa čl. 44. i 41. tih KU-a, a koji se tiču načina obračuna plaća, te dodataka za rad turnusom, pripravnosti te obračuna dodatka na minuli rad, što tužitelj potražuje.

7. Obzirom da je Ž. sud u Z. u obrazloženja ukidnog rješenja br. 22

GžR-413/2020-3 od 16.listopada 2020. zauzeo pravno stajalište u odnosu na pravno pitanje primjene KUDSLN na tužitelja kao djelatnika tuženika za utuženo razdoblje, sve obzirom na odredbe članka 126. tj 128. gore navedenih KU-a u svezi sa čl. 44. i 41. tih KU-a, a koji se tiču načina obračuna plaća, te dodataka za rad turnusom, pripravnosti te obračuna dodatka na minuli rad, što tužitelj potražuje, na način da tužitelj ima pravo na isplatu dodataka na plaću primjenom tada važećih odredbi KUDSLN, to je ovaj sud, postupajući po uputi višeg suda, zatražio od već imenovanog vještaka očitovanje tj odgovore na prigovore koje je tuženik istakao u svom podnesku od 30. travnja 2019.

8. Sudski vještak za financije i računovodstvo je u svom III dopunskom nalazu od 08.11.2021. koji je isti izradio prema nalogu suda sa rasprave od 16.09.2021.g. (sada, nakon presude O. suda broj P.-136/2015 od 27.09..2019.g. i rješenja

Ž. suda u Z. broj Gž R-2020/2019 od 19.05.2021.g., novi broj predmeta je Pr-6028/2021) u kojem se očitovao na prigovore tuženika sadržane u podnesku od 30.4.2019.g., kao i na one koje se odnose na vještvo u navodima s ročišta od 16.09.2021.

8.1. Prigovori tuženika sadržani u podnesku punomoćnika tuženika od 30.4.2019.g.,

- u točki 1.2. podneska punomoćnik tuženik navodi: " Iz navedene odredbe proizlazi da je dodatak na radni staž upravo to-dodatak na osnovnu plaću, a ne i dio osnovne plaće, uostalom upravo kako zaključuje i sudski vještak u svom mišljenju, vještak se očitovao na način da se pozvao na svoja radnije izrađena vješta i to onom osnovnom I i II dopunskom vještačenju , te istakao kako je vještak i u I i II dopunskom vještačenju uvijek računao plaću i razliku plaće tužitelja kako je plaću obračunavao i isplaćivao tuženik (u skladu s odredbama Kolektivnog ugovorom za zaposlenike JVP G. S. – KU JVPGS) onda je u tom poglavlju vještačenja, vještak samo konstatirao uvjete iz tog KU JVPGS-a o tome kako se tretirao i obračunavala naknada za radni staž tužitelja, tako da je iznijeta i navedena konstatacija tuženika ispravna, međutim, to ne znači da vještak tvrdi i zaključuje da je to pravno ispravno ili nije, a što je uostalom pravno pitanje i ne može biti zadatak ekonomsko-financijskog vještaka

- u točki 5.1. podneska punomoćnik tuženik navodi. " Vještak je u svom vještvu, a prema uputi suda, iznio i alternativni obračun dodatka na radni staž obračunatog na način kako je to predviđeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, prema kojem radni staž predstavlja dio osnovne plaće. Međutim, kako je naprijed iznijeto, a vidljivo i iz samog nalaza i mišljenja vještaka, Kolektivni ugovor za zaposlenike u JVP G. S. (kao onaj iz 2008., tako i

onaj iz 2014.g.) izričito propisuju da se radni staž obračunava kao dodatak na plaću, a ne kao dio osnovne plaće. Iz vještva je također razvidno da je tako obračunati dodatak iz osnova radnog staža tužitelja u cijelosti i isplaćivan sukladno važećem KU JVPGS", vještak se očitovao na nači da je u prethodnim predmetnim vještačenjima, a uvijek sukladno nalogu suda, kao što uostalom i tuženik prethodno navodi, izračunavao plaću tužitelja u skladu s odredbama KU JVPGS i alternativno u skladu s tužbom tužitelja, te u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike KU DSN, tako da sve prethodno navedeno od strane tuženika u podnesku od 30.3.2019.g. je samo (ispravna) konstatacija, ali nije i primjedba;

8.2. Prigovori tuženika koji se odnose na vještvo u navodima s ročišta od 16.09.2021.g. sadrže se u prigovorima na vještvo, posebno u dijelu koji se odnosi na činjenicu da tužitelju ne bi pripadala naknada za pripravnost, odnosno pasivno dežurstvo, odnosno rad u smjenama, te da se vještak osim na navedene prigovore izjasni da je tužiteljevo radno mjesto predviđeno sistematizacijom tuženika, odnosno dali postoji identitet u sistematizaciji radnih mjesta u KU za državne službenike i namještenike.

8.3. U odgovoru na gore istaknute prigovore tuženika vještak se pozvao na već izrađeno osnovno vještvo (iz srpnja 2017.g) jer je na str. 2 konstatirao; „Kako ista (misli se na knjigovodstvenu dokumentaciju tuženika-mjesečne platne liste za tužitelja) nije bila podobna za predmetni izračun, jer primljene platne liste tužitelja ne sadrže podatke o dodacima na plaću prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (koji je bio važeći u utuženom razdoblju : (lipanj 2011.g. – prosinac 2014.g.), pa je u dogovoru sa Sudom, od tuženika zatraženo da za isto razdoblje, tuženik dostavi korigirane platne liste za tužitelja, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, koja dokumentacija je primljena 1.3.2017.g. (sve u privitku), tako da su uz vještačenje priložene korigirane platne liste koje su bile temelj za obračun svih stavki, pa tako i stavki za pripravnost i pasivno dežurstvo-smjenski rad. Na temelju prethodno citiranih dijelova prvog vještačenja iz srpnja 2017.g., evidentno je i jasno je na temelju kojih i čijih parametra je vještak radio sve prethodne izračune u kojima je za tužitelja koristio mjesečne podatke o broju radnih sati na ime smjenskog rada i na ime pripravnosti. Što se tiče druge primjedbe upućene vještaku, a u vezi sistematizacije radnih mjesta tužitelja i veze iste s KU za državne službenike i namještenike, vještak je mišljenja da je ovo primarno pravno pitanje, s kojom konstatacijom se slaže i ovaj sud.

9. Dakle, kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka I. J., S. Đ., I. K., A. V., A. A., V. C. i parničnih stranaka, koji su

djelatnici tuženika vatrogascima suglasno proizlazi da su isti radili, pa tako i tužitelj u turnusima 12-24-12-48, te da su biti u pripravnosti 24 sata između dnevnog i noćnog turnusa kao i da su im kao prekovremeni rad bili isplaćeni sati rada po intervenciji kao efektivnom radu unutar te pripravnosti, kao i to da im je tuženik isplaćivao dodatak na radni staž.

10. Stoga, polazeći od pravnog stava višeg suda citiranog pod točkama 1. do 1.3. ovog obrazloženja imajući u vidu odgovore vještaka na prigovore tuženika citirane u točkama 8. do 8.3. ovog obrazloženja, to bi tužbeni zahtjev tužitelja bio djelomično osnovan za razdoblje od srpnja 2011.g. do prosinca 2014. jer je isti u cijelosti postavljen na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od 23.08.2018.(446-452 spisa) u čiju ispravnost sud ne sumnja, jer je isti sačinjen stručno i na temelju spisu priložene relevantne dokumentacije, a u kojem je vještak u Tablici br. 8 izračunao bruto plaću tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim dodatcima, u tablici br. 10. izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate plaće u ukupno iznosu od 68.619,75 kuna a koju je razliku vještak iskazao u mjesečnim bruto iznosima, a na temelju kojega obračuna je tužitelj postavio tužbeni zahtjev.

11. Naime, Zaključena Nagodba od 24.07.2014.g. koja je potpisana između Predsjednika Sindikata profesionalnih vatrogasaca i JVP G. S. i sastavni dio zaključenog KU JVP iz 2014.g. a na koje sklapanje su punomoć dali svi vatrogasci osim tužitelja i njih još četiri, time da su se temeljem odredbe članka 2. Nagodbe potpisnici odrekli prava potraživanja koja bi proizašla primjenom KUDSLN iz 2013.g. ne bih se mogla biti Sporazum iz članka 159. tj. 160. jer taj Sporazum može potpisati sa poslodavcem Radničko vijeće što u konkretnom slučaju nije riječ, kao i što se ta Nagodba decidirano ne odnosi na pitanje uređenja plaća već na odricanje od prava na potraživanja proizišlih primjenom KUDSLN/2013, tim više što tužitelj Predsjednika sindikata nije ovlastio na to odricanje kako je to sam iskazao u svom iskazu. Uostalom, ta Nagodba je sastavni dio KU JVP iz 2014. i ne obuhvaća primjenu ranijih KU-a koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje. Uostalom, sa ovim pravnim stavom i tumačenjem ovoga suda u cijelosti se slaže i viši sud, jer je to naveo u obrazloženju ukidnog rješenja.

12. Što se pak tiče istaknutog tuženikovog prigovora zastare potraživanja tužitelja, isti je osnovan za ona potraživanja koja su dospjela prije kolovoza 2011. uzimajući u obzir primjenu odredbe članka 232. st.2. ZR/14 jer im je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu toga ZR-a, dakle za lipanj 2011.g. iznosu od 2.064,68 kn koji dospijeva u srpnju 2011, dok za ostala potraživanja vrijedi zastarni rok od pet godina, posebno uzimajući u obzir da se radi o sukcesivnim potraživanjima tužitelja kao i dan stupanja na snagu ZR/14, jer prvi najstariji onaj za srpnja dospijeva na naplatu 15-tog kolovoza 2011., pa je u odnosu na iste istaknuti prigovor neosnovan, te je potraživanje tužitelja osnovano za iznos od 68.619,75 kn .

13. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika koji je isti upravio prema vještaku A. B. a u odnosu je li tužiteljevo radno mjesto predviđeno sistematizacijom tuženika, odnosno postoji li identitet u sistematizaciji radnih mjesta u KU za državne službenike i namještenike, uvidom u Pravilnik o radu tuženika od 28.06.2010. razvidno je u članku 61. da je upravo tuženik za vatrogasca voditelja vatrogasne grupe ili vozača vatrogasnog vozila predvidio koeficijent od 1,32 i to temeljem zaključenog ugovora o radu, a koji koeficijent je vidljiv iz platnih lista na temelju kojih je tuženik obračunavao plaću tužitelju. Uostalom, nema mjesta usporedbi koeficijenata koje je tužitelj imao zaključen temeljem ugovora o radu sa Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima poslova u državnoj službi, jer je koeficijent određen ugovorom o radu, za razliku od koeficijenta državnog službenika kojemu je koeficijent složenosti određen rješenjem kojim se zasniva radni odnos a koje se temelji na gore citiranoj Uredbi. Osim toga, iz ukidnog rješenja viši sud je bio decidiran kada je zauzeo stav da tužitelja pripada pravo na isplatu dodataka na plaću sukladno tada važećem KU za državne službenike i namještenike.

13.1. Naime, prema članku 41. KUDSLN /08 i /13 koji su važili kroz utuženo razdoblje na isti je način regulirano pitanje plaće, pa tako plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da je osnovna plaća ugovorena kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 05,% za svaku godinu navršenog radnog staža, a dodatke na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Člankom 44. KUDSLN /08/13 su ugovorena uvećanja osnovne plaće u odnosu na uvjete i način rada ( prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u turnusu, smjeni , dvokratni rad , isl..) pripravnost.

13.2. Stoga, kada se gore navedene odredbe važećih KUDSLN primjene u konkretnom slučaju, time da je visina osnovice propisana u poglavlju KU pod nazivom cijena rada u članku 119. KUDSLN /08 i čl. 121. KUDSLN /13, a ista je određena na temelju Sporazum o osnovici za plaće u državnim službama zaključen između sindikata i V. R. a koji je sastavni dio tih kolektivnih ugovora, uz isticanje da se u KUDSLN ne utvrđuje način određenja koeficijenta složenosti poslova niti se vezuje za ranije spomenutu Uredbu, pa kako je čl. 128. KUDSLN/08 i /13 ugovoreno da će se u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, to je valjalo tužitelju dosuditi razliku kako je to isti zatražio već u činjeničnim navodima tužbe a na temelju II dopunskog vješta stalnog sudskog vještaka od 20.05.2019. ( 446-452 spisa) u kojem je vještak u Tablici br. 7 izračunao bruto plaću tužitelja sukladno odredbama KU DSLN sa svim dodatcima, u tablici br. 8. izračunao razliku između isplaćene i tako obračunate plaće u ukupno iznosu od 70.684,43 kuna a koju je razliku vještak iskazao u mjesečnim bruto iznosima.

13.3. Dakle, kako je tužitelj zasnovao radni odnos sa tuženikom temeljem ugovora o radu kojim mu je odredio koeficijent složenosti za poslove njegova radnog mjesta sa 1,32 pa kada se isti pomnoži sa osnovicom koja je određena čl. 119. i čl. 121 KUDSLN /08 i /13, koji su vrijedili kroz utuženo razdoblje i koji su bili povoljniji od KU koji je bio zaključen od strane sindikata koji je djelovao kod tuženika, dobije se osnovna plaća, na koju je valjalo tužitelju obračunati dodatke i sva pripadajuća utužena uvećanja tj minuli rad i pripravnost, rad u turnusu i dr., kako je to imenovani vještak i napravio u svom II dopunskom vještvu od 23.08.2018 ( str 364-366 spisa) kroz cijelo utuženo razdoblje izračunavajući utuženu mjesečnu razliku vodeći računa iznose koje je tuženik tužitelju isplatio, sve na temelju evidencija rada te obračunskih platnih lista. To što tuženik nije uskladio koeficijente složenosti radnih mjesta sa citiranom Uredbom ne može ići na štetu tužitelja.

13.4. Međutim, ukoliko bi viši sud bio mišljenja da bi tužitelja pripadali svi oni dodatci na plaću u visini i u odnosu na vrstu rada određenim po izračunatoj osnovnoj plaći koju je obračunavao tuženik ( osnovica od 4.728,00 kn), onda bi uvažavajući gornji prigovor tuženika tužitelju valjalo odbiti tužbeni zahtjev a sve prema vještvu od 10.07.2017. ( str 241-259 spisa) jer iz Tablici 2 ( str 245-262 spisa) a u kojoj tablici je vještak izvršio obračuna razlike plaće na temelju isplaćene plaće tužitelja i plaće tužitelja obračunate sukladno odredbama KUDSLN /08 i /13 primjenom osnovice od 4.728,00 kn, proizlazi da je tuženik u odnosu na tužitelja izvršio pretplatu za 9.801,70 kn, sve obračunato po mjesecima za utuženo razdoblje, kako je to vještak naveo u svom mišljenju na str 261 spisa.

14. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

14.1. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, radi čega je odlučeno kao u točki I i II izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15- dalje Tarife).

15.1. Tužitelj je popisao parnični trošak za sastav tužbe, žalbe i jednog podneska, za zastupanje na 13 ročišta glavne rasprave po važećoj Tarifi uvećano za PDV i troškove vještačenja od ukupno 23.937,50 kn.

15.2. Tuženik je popisao parnični trošak za sastav 1 podneska, za zastupanje na 4 ročišta glavne rasprave te ročište za objavi presudi po važećoj Tarifi uvećano za PDV te troškove sudske pristojbe tužbe, odgovora na tužbu i presude i troškove vještačenja od 1.500,00 kn u iznosu od 9.898,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

15.3. Obzirom da tužitelj nije uspio u cijelosti u neznatnom dijelu u ovoj parnici to bi ga pripadao parnični trošak koji je bio nužan za tijek i vođenje iste a koji se sastoji od sastava tužbe i jednog podneska za svaku radnju po 100 bodova, za sastav žalbe od 125 bodova, za zastupanje na 13 ročišta od po 100 bodova (22.09.2015., 19.11.2015., 05.04.2016., 28.06.2016., 28.09.2016., 08.11.2016., 24.10.2017., 13.02.2018., 22.01.2019., 15.05.2019., 05.09.2019., 16.09.2021., 23.11.2021.), ročište za objavu od 50 bodova, što je ukupno 1.675 bodova. Prema vrijednosti boda priznati parnični trošak iznosi 16.750,00 kn koji uvećan za pripadajući PDV od 4.187,50 kn i nužne troškove vještačenja od 3.000,00 kn ukupno iznosi 23.937,50 kn za koji iznos valja obvezati tuženika na isplatu u roku od 8 dana.

15.4. Tužitelju na dosuđeni parnični trošak pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate temeljem odredbe čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima i odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Splitu, 28. siječnja 2022.

SUDAC

Snježana Cvitanović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Z., putem ovog suda, u tri primjerka.