REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 62 Pž-2246/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 5261342138587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 23.022,93 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka 2021., 28. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-70/2021 od 12. ožujka 2021. u točki I. izreke odbio je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu iznosa od 23.022,93 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je u točki II. izreke naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.000,00 kn, u roku od osam dana.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na regres štete koja se sastoji u tužiteljevu trošku plaćanja razmjernog dijela invalidske mirovine u razdoblju od 1. kolovoza 2014. do 30. lipnja 2016. svome osiguraniku, djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova Jasminu Dadanoviću, koji je prilikom hvatanja počinitelja kaznenog djela krađe zadobio udarac u glavu, ozljede na glavi i desnom koljenu, zbog kojih mu je u omjeru od 20% priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, prihvativši tuženikov prigovor da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 5. st. 3. Zakona o zaštiti na radu, koja propisuje da se odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe, dok se odredbom čl. 4. Zakona o zaštiti na radu određuje da se zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, a odnosi se na poslove oružanih snaga Republike Hrvatske, policijske poslove, poslove zaštite i spašavanja, poslove zaštite osobe i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara, sve s obzirom na to da je Jasmin Dadanović, prema podacima Prijave o ozljedi na radu, u vrijeme štetnog događaja bio na radnom mjestu detektiva za obradu kriminaliteta, policajac, pa sukladno navedenim odredbama ne postoji obveza tuženika na naknadu štete. Ozljeda na radu kod tužiteljeva osiguranika nije prema ocjeni prvostupanjskog suda nastala zbog neprovođenja mjera zaštite na radu, već radnjom trećih osoba, to jest počinitelja kaznenog djela čija je odgovornost utvrđena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KMP-112/2003. Primjenom uvodno citiranih zakonskih odredbi prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke prema kojima bi tuženik bio odgovoran za nastalu štetu, pa je odbio tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom. Prvostupanjski sud je ujedno naveo i da je u parničnom postupku između istih stranaka u odnosu na ranije utuženo razdoblje drugostupanjski sud u odluci poslovni broj Pž-1317/2018 zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na kakvo se poziva tuženik. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je dosuđen trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn, sastava odgovora na tužbu od 23. studenoga 2016. u iznosu od 1.000,00 kn, sastava podneska od 7. lipnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 9. siječnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 7. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kn, pristupa na ročište od 4. veljače 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 6.000,00 kn. Prema odredbama čl. 162. i 163. ZPP-u, kada državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka ima pravo na naknadu troškova, a u tom slučaju se troškovi priznaju kao troškovi naknade za odvjetnike. Visina naknade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 9 i Tbr. 48 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12).
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj, pobijajući je u cijelosti zbog svih zakonskih razloga, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je, s obzirom na to da je ovdje riječ o djelatnosti s povećanom opasnosti, na tužitelju bio teret dokaza da je primijenio sve mjere zaštite na radu, odnosno, drži pogrešnim pravni pristup prvostupanjskog suda koji polazi od pravnog pitanja treba li se jedna zakonska odredba primijeniti ili ne. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u korist tužitelja, ili podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da je ona pravilna i na zakonu osnovana.
7. U donošenju presude nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti proturječni sadržaju spisa, pa se pobijana presuda može ispitati.
8. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer kao i u prvostupanjskom postupku, i ranijem postupku između istih stranaka u pogledu istog tužiteljeva osiguranika, zanemaruje činjenicu da je ovdje riječ o šteti nastaloj kriminalnom aktivnošću trećih osoba, pri čemu je tužiteljev osiguranik policijski djelatnik stradao na dužnosti, hvatajući počinitelje kaznenog djela.
9. Iz okolnosti konkretnog slučaja, koje nisu sporne, proizlazi da su troškovi razmjernog dijela invalidske mirovine, koje tužitelj regresno potražuje u ovoj parnici, posljedica događaja koji se može smatrati upravo tipičnom opasnošću koja je svojstvena policijskom poslu, te su slijedom toga pravilno primijenjene odredbe čl. 5. st. 3. Zakona o zaštiti na radu, koja propisuje da se odredbe tog Zakona ne odnose na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe, te čl. 4. Zakona o zaštiti na radu, koji određuje da se zakon na njih ne može u cijelosti primijeniti, a odnosi se na poslove oružanih snaga Republike Hrvatske, policijske poslove, poslove zaštite i spašavanja, poslove zaštite osobe i imovine te poslovi vatrogasaca i pirotehničara. Svrha je i smisao takvih propisanih iznimki u tome da se izbjegnu potencijalni vrlo visoki iznosi odštete u situacijama u kojima su ozljede puno češće zbog prirode i veće rizičnosti obavljanja takvih poslova. Drugačija bi situacija bila da je do pogoršanja zdravlja i opće nesposobnosti za rad tužiteljeva osiguranika došlo uslijed propusta poslodavca u zaštiti na radu koji nisu direktno povezani sa specifičnostima tih opasnih djelatnosti (primjerice, da je policajcu došlo do pogoršanja vida zbog obavljanja uredskog posla u loše osvijetljenoj prostoriji, ili da je policajac zadobio tjelesnu ozljedu poskliznuvši se dok je čistio hodnik zbog neadekvatne službene obuće, jer takvo što može se dogoditi na bilo kojem radnom mjestu bez povećanog rizika), međutim, ovdje to nije slučaj, jer je riječ o ozljedama karakterističnima za posao redarstvenih snaga.
10. Ovaj sud se stoga slaže s ocjenom prvostupanjskog suda prema kojoj, u konkretnom slučaju na tuženika zbog specifične djelatnosti (i činjenice da su štetu uzrokovale treće osobe koje su za to pravomoćno osuđene u kaznenom postupku) nije bilo mjesta primjeni uobičajenih pravila o zaštiti na radu, pri čemu nije bilo ni propusta u poštivanju pravila o zaštiti na radu koji bi bio u uzročnoj vezi s ozljedom, koja je za posljedicu imala troškove isplata invalidske mirovine nastale tužitelju.
11. Stoga je, suprotno tužiteljevim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno obrazložio svoju odluku kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. S obzirom na to da tužiteljevi žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi kao u izreci.
Zagreb, 28. siječnja 2022.
Sudac
Ivana Mlinarić,
v.r.
