Poslovni broj: 15 UsI-3096/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. V., OIB: …, iz

D., zastupane po opunomoćeniku C. R., odvjetniku u

D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike

Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: …

Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske OIB: …, zastupanog po Županijskom

državnom odvjetništvu u S., S., radi naknade za oduzetu

imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. siječnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 28. siječnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-… od 1. srpnja 2021. godine i rješenja Ureda državne uprave u D.-n. ž., Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA:

UP/I-943-01/18-01/…, URBROJ: 2117-04-01-18-… od 4. travnja 2018. godine.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj 15. rujna 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-… od 1. srpnja 2021. godine, tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega ističe kako su navedeni akti nezakoniti. Naime, u postupku da je utvrđeno kako je prednik podnositeljice zahtjeva D. V. pok. V., njen pok. djed, kojeg

je podnositeljica zahtjeva naslijedila u dijelu zajedno sa M. H. pok. L.,

pok. P. G. bio suvlasnik P. D. t. p., te da je

imao upisano suvlasništvo od 514000 od 1.000.000 dijela u nominalnom iznosu što da proizlazi iz izvatka iz Zbirke isprava Trgovačkog Društva D. od 29. rujna 1931.

Dakle, da je imao preko ½ dijela tog trgovačkog društva u njegovom suvlasništvu s ostalim suvlasnicima koji se i navode u tom Izvodu. U postupku da je pregledana presuda Okružnog suda u D. Kzp. … od 23. studenog 1945. prema kojoj

mu je sva imovina konfiscirana i to pokretnine i nekretnine što da se vidi iz točke 1/1 izreke presude, pa tako i njegovi udjeli u P. D. T. D.

D.. U obrazloženju presude da se navodi kako je upravo zbog rada navedenog poduzeća koje je navodno pomagalo okupatoru donesena osuđujuća presuda i konfiscirana mu sva imovina, pa tako i suvlasništvo ovog poduzeća. Još pok. L.

G. i D. V. da su podnijeli zahtjev za povrat sve imovine pa tako i ovog

poduzeća, koji se treba i mora nalaziti u spisu, a tužiteljica da je našla pored ostalih zahtjeva za povrat i zahtjev za povrat P. D. t. d. s.o.j.

D., kao i zahtjev nasljednika pok. P. G. koji su putem odvjetnice A.

M., koja ih je zastupala kao njihova punomoćnica podnijeli zahtjev za povrat koji se treba i mora nalaziti u spisu, a na presliku zahtjeva od 4. ožujka 1997. koji se predaje da se vidi kako je na njemu otisnut pečat protokola nadležnog ureda Županije D.N. s datumom predaje zahtjeva 8. travnja 1997., dakle unutar zakonskog roka za podnošenje zahtjeva, a iz zahtjeva da se vidi kako se zahtjeva povrat oduzete imovine i udjela P. D. t. d. koje je imalo imovine i to nekretnina i

pokretnina u vrijeme nacionalizacije i konfiskacije, što da je najvažnije. Dakle, da nije točno kako zahtjev nije podnesen unutar zakonskog roka za podnošenje zahtjeva, o kojem da nije odlučeno iako da je P. D. T. p. s.p.o. imalo

imovine i to baš nekretnina upisanih u K.O. K. i G. što da se vidi iz rješenja

Općinskog suda u D. Z…. od 5. prosinca 1996., pa da je trebalo te nekretnine rasporediti u suvlasništvo podnositelja zahtjeva kao nasljednika upisanog suvlasnika pok. P. G., dok svako odlučivanje suprotno navedenom da predstavlja odlučivanje na štetu suvlasnika poduzeća, odnosno njegovih nasljednika.

Stoga, da se ne može uvažiti stajalište prvostupanjskog tijela da je zahtjev za povrat podnesen na udjele pa da radi toga ne pripada pravo na povrat, odnosno naknadu jer da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno utvrditi imovinu poduzeća, a ne zahtijevati od stranke da tu imovinu utvrdi i istraži, pa bez obzira je li zahtjev podnesen za udjele ili imovinu da je trebalo odlučiti o istom i u postupku utvrditi sve relevantne činjenice i imovinu te nakon toga donijeti zakonitu odluku, a svako drugačije odlučivanje da je nezakonito i na štetu ovlaštenika povrata, odnosno imovine. Slijedom navedenog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da su D. V. i L. G. podnijeli 8. travnja 1997.

zahtjev za naknadu oduzetih udjela u P. D. t. d. koji

su konfiscirani njihovom ocu P. G. na temelju presude Okružnog suda u

D., broj Kzp …. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela kl: UP/I- 943-01/97-01/…, urbr: 2117-09/1-01-… od 5. lipnja 2001. da je odbijen zahtjev D. V. i L. G. za naknadu oduzetih udjela u P. D.

t. d.. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da dioničar ili imatelj udjela

u smislu članka 45. stavka 3. Zakona o naknadi ima pravo na naknadu, ali samo za vrijednost oduzetih nekretnina, a ne za udjele kao vrijednosne papire. Međutim, prijašnjim vlasnicima oduzetog poduzeća nužno je bilo priznati pravo na naknadu za imovinu koja je bila u vlasništvu poduzeća u trenutku oduzimanja sukladno udjelima u vlasništvu u trenutku oduzimanja, no tužiteljica nije koristila mogućnost podnošenja pravnog lijeka protiv te odluke pa je ista postala pravomoćna. Naime, spisu upravnog predmeta prileže Izvadak iz zbirke isprava P. D. T. d.

s.o.j. prema kojem je P. G. na dan 29. rujna 1941. naveden kao družinar pod brojem … sa nominalnim iznosom udjela od 514.000 dinara od ukupno 4.000.000

dinara kapitala. Kako mu je nesporno imovina konfiscirana na temelju presude Okružnog suda u D. broj Kzp ../… od 23. studenoga 1945., D. V. i L. G. trebalo je priznati pravo na naknadu za imovinu koja je oduzeta njihovu ocu kao suvlasniku navedenog trgovačkog društva i to primjenom odredbi članka 45.- 47. Zakona o naknadi. Osnovano da tužiteljica ukazuje kako je ostalim suvlasnicima na temelju istog činjeničnog stanja u ranije donesenim rješenjima priznato pravo na naknadu što je, pak, u skladu s odredbama materijalnog prava. Tužiteljica je, stoga, ponovno podnijela zahtjev za naknadu imovine koja je oduzeta njezinom ocu P.

G. kao suvlasniku P. D. t. d. s.o.j. D., ali

ovog puta navodeći čestice nekretnina koje su bile vlasništvo navedenog poduzeća u trenutku oduzimanja. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno je zaključilo da se ne radi o dopuni već ranije podnesenog zahtjeva, već o drugom, novom zahtjevu koji je samo jezično preformuliran u odnosu na zahtjev od 8. travnja 1997. pa je stoga nepravovremen. Naime, odredbom članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi propisano je da je prijašnji vlasnik odnosno njegov zakonski nasljednik dužan podnijeti zahtjev za naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi osim u slučaju iz članka 26. Zakona o naknadi, pa je rok za podnošenje zahtjeva trajao od 1. siječnja 1997 do 1. srpnja 1997., slijedom čega da je tužba neosnovana te je predloženo da se tužbeni zahtjev odbije.

4.U sporu je održana rasprava 20. siječnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice, dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.Na održanoj raspravi, opunomoćenik tužiteljice istaknuo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu ujedno, da poriče sve navode odgovora na tužbu zainteresirane osobe, s tim da posebno napominje kako su pred prvostupanjskim tijelom u tijeku i drugi postupci povrata za druge nekretnine po zahtjevu tužiteljice, kao pravne slijednice iza pok. P. G., uslijed kojih okolnosti da se zahtjev tužiteljice za povratom ima smatrati dopunom njezinog prethodno podnesenog zahtjeva za povrat, ali ne i novim zahtjevom, odnosno da se ima smatrati dopunom zahtjeva u predmetima u kojima još uvijek nisu donesene pravomoćne odluke. Konačno, s obzirom da tužiteljica u ovom sporu osim dokaza koji su dostavljeni u privitku tužbe i onih koji se već nalaze u spisu upravnog tijela, a koji će biti pročitan u dokaznom postupku, nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici u naznačenom iznosu.

6.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u D.-

n. ž., Službe za imovinsko pravne-poslove, KLASA: UP/I-943-01/18-

01/…, URBROJ: 2117-04-01-18-… od 4. travnja 2018. godine odbačen je zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine poduzeća P. D. t.

d. s.j.o. D. zemljišnoknjižnih oznaka pobliže preciziranih u izreci rješenja,

u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako je predmetni zahtjev nepravovremen, te je rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 69., a u svezi s čl. 65. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02)

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/18-01/…, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-… od 1. srpnja 2021. godine postupajući po žalbi tužiteljice, njezina žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupanja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da predmetni zahtjev nije pravodobno podnesen, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbacuje zahtjev tužiteljice za naknadu oduzete imovine poduzeća P. D. t. d. s.j.o. D.

zemljišnoknjižnih oznaka pobliže preciziranih u izreci prvostupanjskog rješenja, u svezi s čim je li se zahtjev tužiteljice za povratom od 27. veljače 2018. imao smatrati dopunom njezinog prethodno podnesenog zahtjeva za povrat od 8. travnja 1997. ili pak novim zahtjevom, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

13.Odredbom čl. 65. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da se postupak pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi.

Stavkom 2. da zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koji ima položaj stranke u postupku.

Stavkom 3. da prijašnji vlasnik dužan je podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim u slučaju iz članka 26. ovoga Zakona.

Stavkom 4. da zahtjev podnesen po proteku roka iz stavka 3. ovoga članka odbacit će se pa podnositelj gubi sva prava iz ovoga Zakona.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbačen njezin zahtjev za naknadu oduzete imovine poduzeća P. D. t. d. s.j.o. D.

zemljišnoknjižnih oznaka pobliže preciziranih u izreci tog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako predmetni zahtjev nije pravovremeno podnesen, pa ovaj sud cijeni kako prvostupanjsko rješenje kojim je zahtjev odbačen, tako i osporeno rješenje kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv tog rješenja u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

15.Glede temeljnih tužbenih prigovora u kojima tužiteljica problematizira razloge zbog kojih smatra da nije bilo mjesta donošenju rješenja o odbačaju njezinog zahtjeva,

to pak stoga što da se njezin zahtjev za povratom od 27. veljače 2018. imao smatrati dopunom njezinog prethodno podnesenog zahtjeva za povrat od 8. travnja 1997., a ne novim zahtjevom kako ga po njezinom mišljenju pogrešno percipiraju upravna tijela, zbog čega su po tužiteljičinom stajalištu osporena rješenja nezakonita, za kazati je kako sud ovakve prigovore ne nalazi osnovanima.

16.Naime, prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi kako su D.

V. i L. G. 8. travnja 1997. podnijeli zahtjev za naknadu oduzetih udjela u P. D. t. d. koji su konfiscirani njihovom ocu P.

G. na temelju presude Okružnog suda u D., broj Kzp …/…. Nadalje,

pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/1-943-01/97-01/…, URBROJ: 2117-09/1-01-… od 5. lipnja 2001. odbijen je njihov zahtjev za naknadu oduzetih udjela u P. D. t. d., a iz obrazloženja tog

rješenja proizlazi da dioničar ili imatelj udjela u smislu članka 45. stavka 3. Zakona o naknadi ima pravo na naknadu, ali samo za vrijednost oduzetih nekretnina, ali ne i za udjele kao vrijednosne papire.

17.Međutim, prijašnjim vlasnicima oduzetog poduzeća bilo je nužno priznati pravo na naknadu za imovinu koja je bila u vlasništvu poduzeća u trenutku oduzimanja sukladno udjelima u vlasništvu u trenutku oduzimanja. Stoga, sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženika iz osporenog rješenja kako je u konkretnom slučaju odluka prvostupanjskog tijela nepravilna i nezakonita, no s obzirom da tužiteljica nije koristila mogućnost podnošenja pravnog lijeka, takva odluka neprijeporno je postala pravomoćna.

18.Osim toga, spisu upravnog predmeta prileže Izvadak iz zbirke isprava P.

D. T. d. s.o.j. prema kojem je P. G. na dan 29. rujna

1941. naveden kao družinar pod brojem … sa nominalnim iznosom udjela od 514.000

dinara od ukupno 4.000.000 dinara kapitala, pa kako je njemu nesporno imovina konfiscirana na temelju presude Okružnog suda u D. broj Kzp …/… od 23.

studenoga 1945., D. V. i L. G. sasvim jasno je trebalo priznati pravo

na naknadu za imovinu koja je oduzeta njihovom ocu kao suvlasniku navedenog trgovačkog društva i to primjenom odredbi članka 45. - 47. Zakona o naknadi, u svezi s čim utemeljeno tužiteljica upire da je ostalim suvlasnicima na temelju istog činjeničnog stanja u ranije donesenim rješenjima priznato pravo na naknadu što je, pak, u skladu s odredbama mjerodavnog materijalnog prava.

19.U izloženim okolnostima, tužiteljica je ponovno podnijela zahtjev za naknadu imovine koja je oduzeta njezinom ocu P. G. kao suvlasniku P.

D. t. d. s.o.j. D., s tim da je u zahtjevu od 27. veljače 2018. sada navela čestice nekretnina koje su bile vlasništvo navedenog poduzeća u trenutku oduzimanja, no kod prethodno izloženog stanja stvari pravilan je zaključak upravnih tijela kako se ovdje ne radi o dopuni već ranije podnesenog zahtjeva od 8. travnja 1997., već o drugom, odnosno novom zahtjevu koji je zapravo samo jezično preformuliran u odnosu na prethodni zahtjev pa je stoga isti nepravovremen, a kojeg je iz navedenog razloga trebalo odbaciti na način kako je to pravilno učinilo prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem.

20.S prethodnim u vezi za naglasiti je kako je naprijed citiranom odredbom članka 65. stavka 2. Zakona o naknadi propisano da je prijašnji vlasnik odnosno njegov zakonski nasljednik dužan podnijeti zahtjev za naknadu u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o naknadi osim u slučaju iz članka 26. Zakona o naknadi,

slijedom čega je rok za podnošenje zahtjeva trajao od 1. siječnja 1997. do 1. srpnja 1997., a kako je tužiteljica predmetni zahtjev podnijela tek 27. veljače 2018., takav zahtjev je nesumnjivo nepravovremen.

21.Konačno, za nadodati je kako neosnovano tužiteljica ističe da je nadležno tijelo propustilo odlučiti svojim prvim rješenjem o njezinom zahtjevu u odnosu na nekretnine poduzeća koje se navode u izreci prvostupanjskog rješenja, to pak iz razloga što iste nisu ni bile predmet prethodno podnesenog zahtjeva, koja nedvojbena činjenica samo opet dokazuje da se u konkretnom slučaju radi o podnošenju novog zahtjeva, a ne o dopuni onog od 8. travnja 1997., kako to neosnovano tužiteljica tvrdi.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje tužbe tužiteljice.

23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjskim rješenjem odbačen zahtjev tužiteljice, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. siječnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice C. R., odvjetniku u D., uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 20. siječnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi po Županijskom državnom odvjetništvu u S., S.,

uz zapisnik od 20. siječnja 2022. i zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.