REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5506/2019

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. K., , OIB: …… zastupan po punomoćniku T. L., odvjetniku u O., protiv tuženika G. K., OIB:…. zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva L.-V. & partneri d.o.o. S., radi, utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 7. prosinca 2021. u nazočnosti pun. tužitelj, tuženika osobno i pun. tuženika J. M., odvjetnika u odvjetničkom društvu L.-V. & partneri d.o.o., dana 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj D. K. O.:67350253665 suvlasnik za 35/532 dijela čest. zem. 5003 KO D. P. uknjižene kulture "oranica" površine od 532 m2 zv. V. koji suvlasnički dio je uknjižen na tuženika G. K. pok. A. O…, pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu tog suvlasničkog prava uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, a što je tuženik dužan trpjeti.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak u iznosu 10.947,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e nj e

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 8. prosinca 2011. se navodi kako je kao suvlasnik za 35/532 dijela čest. zem. 5003. KO D. P., oranica u površini od 532 m2 zv. V. upisan tuženik u postupku obnove zemljišne knjige za KO P. i to temeljem rješenja ovog suda Z-8500/2005/3552 od 18.listopada 2009. i Z-8500/2005/3552 od 23. ožujka 2011. dok je kao suvlasnik 497/532 dijela upisan tužitelj. Tužitelj je vlasnik za cijelo predmetne nekretnine te je u njezinom neposrednom i samostalnom posjedu po svojim pravnim prednicima "od pamtivijeka"

Predloženo je stoga glavnim tužbenim zahtjevom donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da je tužitelj suvlasnik za 35/532 dijela čest. zem. 5003 KO D. P.. uz ovlaštenje na uknjižbu u tom dijelu na ime tužitelja te izbris sa imena tuženika koji je to dužan trpjeti, dok je podrednim zahtjevom zatraženo obvezivanje tuženika na ispuštanje tužitelju tabularne isprave za uknjižbu prava suvlasništva 35/532 dijela navedene nekretnine koju bi u protivnom zamijenila presuda.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu navodeći kako je tužitelj svojim ogradnim zidom pripojio dio susjedne nekretnine koja nije u vlasništvu tužitelja. Naveo je kako će detaljniji odgovor dati nakon identifikacije parcele odnosno provođenja dokaza. Predložio je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Postupak je Rješenjem ovog suda Pst-1469/2011 od 1. listopada 2013. bio prekinut do stupanja na snagu zemljišne knjige za KO P. i baš za čest. zem. 5003 KO D. P. i do rasprave prigovora tužitelja na osnovani uložak u dijelu u kojem je tuženik upisan kao suvlasnik te je po ispunjenju pretpostavki postupak i nastavljen Rješenjem od 22. kolovoza 2019. po čijoj pravomoćnosti se spis vodi pod poslovnim brojem P-5506/19.

4.U kasnijim opširnim podnescima, pa tako u onom zaprimljenim 02.03.2021. u bitnome tvrdi da je njegova kat čest. zem. 5001 k.o. P. upisana u posjedovnom listu 547 „krivotvorina“ pošto joj je oduzeta površina od 290m2 upisom novih podataka i kvadrature za čest. zem. 4999,5000, 5001 i 5003 uz „otimanje“ i mijenjanje granice i međe kat. čest 9060/1/2/3 iza smrti njegova oca A. K., odnosno da je njegov otac K. A. pok. S. čest. zem. 9059/2 “očistio“ u posjedovnom listu 1559 upisom na svoje ime za cijelo kojega su tuženik i brat naslijedili po rješenju o nasljeđivanju O-99/08 u površini zemljišta od 852m2, ukazujući na slijed upisanog posjedovnog stanja, na pravne poslove vezano za uspostavu služnosti puta i diobe prednika kako je u podnesku pobliže navedeno, uz sve to naglašavajući kako je nakon očeve smrti bez njegova znanja promijenjena istočna granica njegove parcele u katastru i zemljišniku tako što je njegovo zemljište u površini od 290m2 ušlo u čest. zem. 4999, spominjući pri tome kao aktere J.

K., V. K. i N. K..

U podnesku zaprimljenom 12.11.2021. pojašnjava kako je izvršena dioba kat. čest 9059/2 i 9060 između njegova oca A. K. pok. S. s A. K. pok. P. (tužiteljevom tetom) te V. i J. K., oba pok Frane (nasljednici D. K. pok. P. koji su otkupili njezin dio od muža joj B. O.), upisanih u posjedovni list 1559 i 1222 od kojih su diobom nastale podčestice 9060/1 od 577m2, 9060/2 od 220m2, 9060/3 od 55m2 ili sveukupno 852m2 što je pripalo njegovu ocu A. K., da je otac mu sudski „očistio svoju zemlju za katastar i zemljišnik i sagradio kuću za sinove u kojoj tuženik živi od 1984., da je tuženik s bratom B., koji je kasnije svoj dio prodao, naslijedio iza smrti oca spomenute nekretnine u površini od 852m2 koje su bile određene opisno i nije bio upoznat s granicom a naknadno je došao do ugovora o uspostavljanju puta te saznanja o protuzakonitom formiranju čest. zem. 5001 koja je dobila površinu od 235m2, odnosno umanjeno za 290m2 sa čim se nije suglasio, da je Jure Kapić nezakonito prisvojio 290m2 njegove nekretnine pripajajući je čest. zem. 4999 da bi kasnije V. K. tu česticu prodao N. K. koji nije imao put do svoje kuće pa da se na taj način promijenila granica ranije diobe nekretnina između prednika i to sa istočne strane kat. čest. 5003 i sjeverne 4999. Smatra da su njegova djeca time ugrožena jer je njegova čest. zem. 5001 sada površine 235m2 i nedostatna za dogradnju zbog male površine, a i zid joj je ušao u put. Glede rodbine pa tako i saslušanih svjedoka obrazlaže njihovu zainteresiranost, posebno sestre A. K., kako je to u podnesku navedeno na čiji sadržaj se upućuje.

U suštini, tuženik se opire tužbi tvrdeći da mu je nezakonitim radnjama od nekretnina naslijeđenih iza smrti oca nezakonitim radnjama kod promjena nekretnina 9060/1/2/3 oduzeta površina od 290m2 tako da njegova nekretnina oznake čest. zem. 5001 na kojoj je izgrađene njegova kuća ima površinu od samo 235m2 što je nedostatno za dograđivanje pa traži da se poništi „upis stanja kat čest.5001“

5.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom zk izvadaka za utuženu nekretninu, pregledom spisa ovog suda Z-8500/2005/3552, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju V. R. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja sa skicom, saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka N. K., A. K. i J. K., podataka iz pismohrane za kat čest 5003 KO D. P. dostavljenih od Područnog ureda za katastar S., posjedovnih listova 7020, 429, 431, 432, 433 1559, 1221, 2013, 1362 KO P., Položajnih nacrta 43/81 od 1.lipnja 1981., rješenja ovog suda Z-2458/81-18/TP od 14.listopada 1981., ugovora od 18.12.1974., 25.10.1976., time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka M. K. budući je za istog tužitelj ustvrdio kako je teško bolestan, a i kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tog dokaza je smatrao suvišnim. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

6.Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.

7.Provedenim očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju V. R. te pregledom njegovog nalaza i mišljenja za čije potrebe je izvršio uvid u službenu dokumentaciju Područnog ureda za katastar Split i zemljišne knjige Općinskog suda u S. glede čest. zem. 5003 k.o. D. P.-lik

ABCDEFGA koji je na priloženom prikazu mjesta očevida obojan crvenom bojom, utvrđeno je kako predmet spora predstavlja u naravi zemljište dijelom zasađeno povrtnim kulturama a dijelom maslinama, a odgovara sudskoj čest. zem. 5003 k.o. D. P., s pobližim opisom glede nastanka i stanja u naravi kako slijedi:

- čest. zem. 5003 k.o. D. P. formirana je novom izmjerom za k.o. D. P. koja je u primjeni od 01. svibnja 1997. godine i od tada nije mijenjala oblik i površinu a time i granice prema okolnim česticama,

- u sjeverozapadnom dijelu omeđena je betonskim podzidom prema čest.zem. 4999 k.o. D. P., dok sa česticom tuženika čest. zem. 5001 k.o. D.

P. nije u svojstvu međašnika,

- zemljišno-knjižno i katastarsko stanje je usklađeno i čestica ima jedinstvenu numeraciju,

- zapisnikom Općinskog suda u S. broj Z-8500/2005/3552 od 18.11.2009. formirana je zemljišna knjiga za čest. zem. 5003 k.o. D. P., koja je formirana od dijela čest. zem. 9059/2 i dijela čest. zem. 9059/6 k.o. P..

7.1.Utvrđeno je provedenim dokazima pregledom spisa Z-8500/2005/3552, da su u istom sadržani z.k. izvadci (samo za internu upotrebu) od 31.08.2009. za čest. zem 9059/2 i 9059/6, uvidom u koje je utvrđeno da je čest. zem.9059/2 ZU 445 k.o. Podstrana upisana kao vinograd površine 1632m2 uz zabilježbu da je upis kuće na toj nekretnini (pred. 8. ožujka 2002.) izvršen bez priložene lokacijske, građevinske i uporabne dozvole, a kao suvlasnici su upisani Ivanišević M. pok. L., I. N. pok. L., za po 1/48 dijela, K. D. pok. P. za 11/240

dijela+11/240 dijela, K. A. S. za 120/240 dijela, K. V. F. i K. J. F.. za po 44/240 dijela, dok je čest. zem. 9059/6 zajedno s čest. zem. 9059/1 upisana u ZU 3203 k.o. Podstrana, bez upisane površine i kulture, a kao suvlasnici su upisani K. N. pok. S. za 50/240 dijela, K. D. pok. P. za 22/240 dijela, K. A.. S. za 80/240 dijela, K. V. F. i K. J. F., svaki za 44/240 dijela. Nadalje proizlazi kako su dana 5. listopada 2009. pred sudskom savjetnicom ovog suda J. L., stranke M. K., N. K., L. I., I. K., I. K., N. K. i A. K. potpisali izjavu prema čijem sadržaju su suglasni da su oni odnosno njihovi prednici upisani kao suvlasnici na čest. zem. 9058/1, 9059/2 i 9059/6 ističući kako je stvarni vlasnik na kat. čest. 5002,5003 i 5004 K. D.. pok. I., dajući pristanak da se K. D.. pok.

I. i upiše za cijelo na navedenim kat. česticama, a sve to bez bilo kakvog njihovog daljnjeg pitanja ili odobrenja.

Nije sporno među strankama, čemu je potvrdu naći i u Rješenju o nasljeđivanju ovog suda O-99/88 kojim je raspravljena ostavina iza smrti tuženikova oca, sad pok. A. K. pok. S., da su među potpisnicima gornje izjave bliski tuženikovi srodnici pa tako majka I. K., brat M. K. i sestra A.

K. te tužiteljevi bliski srodnici i to majka Nediljka Kapić brat Ivan Kapić te ostali upisani suvlasnici, odnosno njihovi nasljednici.

Također je utvrđeno pregledom u tom spisu sadržanog zapisnika od 18.11.2009. sastavljenog povodom osnivanja zemljišne knjige na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama za k.o. D. P., kako se u istom utvrđuje da su ranije spomenuti dali izjave 5. listopada 2009. te da je pristupio G. K., ovdje tuženik, izjavljujući da se protivi brisanju prava vlasništva sa svoga imena na čest. zem. 5003, nakon čega je pregledom popisanog lista broj 2011 i plana izlaganja identificirana čest zem. 5003 k.o D. P.. zvana V., oranica od 532 m2 (nova

izmjera) evidentiranog posjednika K. D.. sa dijelom 9059/2,/6 ZU 3203, 445

KO P. (po staroj izmjeri) a pregledom ZU 3203 i 445 utvrđeno je da je upisani zk suvlasnik evidentirani posjednik te je temeljem izviđajnog postupka i tog zapisnika doneseno rješenje temeljem kojeg su se spomenute čestice upisale u novi ZU 3552 i to na ime ovdje tužitelja za 497/532 dijela te na ime tuženika za 35/532 dijela (ispravljen razlomak za dio tuženika po zapisniku i uredovnoj bilješci od 23. ožujka 2011), da je K. G. prigovorio upisu 25. listopada 2011. pod brojem Z-11216/11 za čest. zem. 4999, 5000,5001 i 5003 k.o. P. koji je odbačen kao nepravovremen pošto zemljišna knjiga za k.o. D. P. još nije otvorena te da je po prijedlogu D. K., ovdje tužitelja, na zapisniku od 24.01. 2013.

dopušten upis zabilježbe spora Pst-1469/11 između ovdje stranaka u ZU 3552 u osnivanju.

7.2. U katastru zemljišta predmetna nekretnina naziva V. ima upisanu površinu od 532 m2 i u posjedovnom listu 7020 za k.o. D. P. (u primjeni od 1. svibnja 1997.) upisana je kao posjed tužitelja za 497/532 dijela te posjed tuženika za 35/532 dijela.

Prema podacima kat. operata za K. O P. (u primjeni do 1997.) č. zem 9059/2 KO P. u razdoblju od 1957. do 1972. bila je upisana u posjedovnim listovima na imena posjednika i to: 429 posjednika K. F. (ime oca nečitljivo), 431 posjednika K. M. p. Ivana, 432 posjednika K. M. p. Ivana, a zatim K. A. M. i 433 posjednika K. S. p. I.; u razdoblju od 1972. do 1986. bila je upisana u posjedovnom listu 1559 posjednika K. A.. S. za 1/6, K. A. p. A. za 3/6, K. S. p. I. za 1/6 i K. D. p. P. za 1/6, a u razdoblju od 1986. do 1997. bila je upisana u posjedovnom listu 2013 KO P. posjednika K. A. p. S., kapić S. pok. I., K. D.. pok. P. za po 1/6 dijela i K. A. pok. M. za 3/6 dijela

Proizlazi nadalje da je čest. zem. 9059/6 formirana od čest. zem. 9059/1 KO Podstrana koja je u razdoblju od 1957.-1972. bila upisana u posjedovnom listu 431 posjednika K. M. p. I.; od 1972.-1986. u posjedovnom listu 1222

posjednika K. A. p. S., od 1986.-1997. u posjedovnom listu 1362 KO

Podstrana posjednika K. A.. p. S..

Prema Položajnom nacrtu Geoprojekta S. T. 8267 ovjerenom od Komiteta za urbanizam i građevinarstvo Općine Split pod br.43/81 dana 1. 06.1981., istim je izvršeno cijepanje po lokaciji br. 08/9573/1-1980 od 5. 12.1980. (obavijest o urbanističkim uvjetima od 5.12.1980. za izgradnju kuće na čest. zem. 9060 K.o. P. po zahtjevu K. A. iz M., a prema stanju u spisu radilo bi se o tuženikovu ocu, na što je ukazivao tuženik u svojim podnescima, odnosno dioba čest. zem. 9060 u podčestice 9060/1/2/3 i promjena oblika čest. zem. 9059/2 tako da je 9059/2 dobila površinu od 1647 m2, 9060 je cijepana u 9060/1 površine 577m2,9060/2 površine 220m2 i 9060/3 površine 55m2 (ukupno 2499m2), a Rješenjem Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine S. od 12.10.1983.

Klasa UP-I-1639/1981. donesenim pozivom na prijavu-Nacrt“Geoprojekta“TKG-8267 mijenjani su podaci za čest. zem. 9059/2 Posjedovni list 1559 zv. „V., oranica, površine 2172m2 posjednika K. A. S. i K. A. M. za po ½ i čest. zem. 9060 Posjedovni list 1222, oranica površine 327m2 posjednika K. A. M. na način da je u posjedovnom listu 1559 upisana 9059/2 oranica površine 1647m2 s istim posjednicima, a u posjedovnom listu 1222 upisana je kat. čest. 9060/1 oranica površine 577m2, 9060/2 oranica površine 220m2 i 9060/3 oranica površine 55m2 s istim posjednicima, da bi Rješenjem ovog suda Z-2458/81od 14. listopada 1981. temeljem spomenutog Položajnog nacrta u zemljišnoj knjizi za k.o. Podstrana bilo evidentirano cijepanje čest. zem. 9060 ZU 445 u podčestice 9060/1,9060/2 i 9060/3 te promjena oblika i površine čest. zem. 9059/2 ZU 445. Prema Prijavnom listu od 3.03.2002. potvrđenom od Državne geodetske uprave 17.07.2002. isti je izrađen povodom usklađivanja zemljišnika sa katastrom te prijava objekata temeljem čl. 106. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina glede čest. zem. 9059/1 i 9059/2 kako je tamo pobliže navedeno.

7.3.O predmetu spora tužitelj saslušan kao stranka tvrdi kako je utužena nekretnina njegovo vlasništvo, stečeno diobom između njegovih prednika prije više od 100 godina kada su se braća M. K. (tužiteljev djed) i S. K. (tuženikov djed) podijelili na način što je, između ostalog, ovdje sporna nekretnina pripala tužiteljevom djedu M. K. koji je preminuo 1964., naslijedio ga je tužiteljev otac Ivan Kapić koji je preminuo 2001., a njega je u odnosu na ovu nekretninu upravo tužitelj naslijedio, dok je druge očeve nekretnine dobio tužiteljev brat Ivan Ante Kapić. Iskazujući kako je od vremena diobe između braće M. i S. K. utužena nekretnina u nesmetanom posjedu tužiteljeve obitelji, tužitelj je izrazio čuđenje zašto se tuženik protivi tužbi. Za tuženika iskazuje kako živi u objektu izgrađenom kao dvojni položenom za oko 8 metara niže od razine predmeta spora pri čemu je tuženikov brat bio vlasnik drugog dijela tog objekta kojega je prodao. Inače između sporne parcele i objekta tuženika nalazi se put koji služi tuženikovom stricu N. K. da bi pristupio do svog objekta na čest. zem. 4998/1, a koji put je napravljen prije 30 godina i u vrijeme gradnje tužitelj im je čak dao jedan dio sporne parcele. Iskazivao je i kako je na spornoj nekretnini bilo još upisanih suvlasnika koji su mu svi- osim tuženika ispustili tabularnu ispravu, kao i tužitelj njima, i to M. K. – bratu tuženika, I. K. – pok. majci tuženika, A. K. – sestri tuženika, a među tim osobama su bili i tužiteljeva majka N. te brat I. K..

7.4.Tuženik se pak u svom stranačkom iskazu pozvao na svoj podnesak od 2. ožujka 2021. navodeći kako je u istom podrobno objasnio sve što se događalo sa utuženom i drugim nekretninama. Potvrdio je da nije u posjedu sporne nekretnine, da između sporne nekretnine i njegove kuće postoji put i da postoji i visinska razlika između njegove i sporne nekretnine koju je označio sa otprilike 6-7 metara. Iskazuje kako tužitelju ne dozvoljava uknjižbu zbog nezakonitosti na koje je ukazao u svom podnesku od 2.3.2021., ističući kako su se njegov pok. otac A. i tužiteljeva teta A. K. 1981. sporazumjeli tako što su dogovorili granice između zemalja kojih su bili posjednici, odnosno vlasnici, da mu je otac je preminuo 1988. i malo nakon njegove smrti, negdje u listopadu 1988. da dolazi do nezakonite promjene u katastru kroz spisak - listić broj 547 (posjedovni list) gdje se navodi da je tuženik navodno nešto potpisao što nije točno, da bi nakon toga uslijedile sve ostale promjene. Što se tiče zida koji se nalazi sa zapadne strane tužiteljeve parcele iskazivao je kako ga je negdje 1987. počeo graditi i izgradio tuženikov stric N. K. koji ima kuću na čest. zem. 4998/1 a zbog izgradnje zida da je njegov otac iskazivao nezadovoljstvo smatrajući kako njegov položaj oduzima njihovu površinu, ali ništa nije poduzeo u smislu pravne zaštite.

7.5.U postupku saslušani svjedoci potvrdili su činjenične navode tužbe i tužiteljev iskaz pa tako tuženikova sestra A. K. izjavljujući kako nikada nije bilo sporno da je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljeve obitelji, o čemu je pričao i pokojni joj otac A. time da se o osnovu stjecanja nije mogla izjasniti pretpostavljajući da je davno došlo do diobe u obitelji prednika. Izjašnjavajući se o nasljednopravnoj sukcesiji po predočenom joj Rješenju o nasljeđivanju ovog suda iza smrti oca A. K. pok. S. pod br. O-99/88 u kojemu su nekretnine opisno određene pa tako i one pripale bratu joj, tuženiku G. K.: "donja tzv. meja novog vinograda u predjelu zvanom Vučipolje u granici sa J. K. od istoka, od juga A. M. i od zapada A. G.. –" za istu je izjavila da nema nikakve

veze sa predmetom spora i ona je od nje udaljena; a "jedna tzv. meja sa dvije masline na zemlji zvanoj V. ispod J. K." koja je također po oporuci pripala bratu Gojku da se radi o nekretnini koja nije sporna. Objasnila je kako je upravo iz razloga što u obiteljima stranaka nikada nije bilo spora o tome da utužena nekretnina pripada obitelji tužitelja, prilikom sređivanja zk stanja tužitelju dala izjavu (nalazi se u zk spisu a ranije spomenuta izjava od 5. listopada 2009.) kojom je to potvrdila. Smatra da se njezin brat neosnovano protivi zahtjevu, navodeći kako je sklon tvrditi da mu nešto navodno pripada, radi čega je i sama u parnici s njim godinama jer on ne može nikako prihvatiti da je njihova majka Ivanka onaj dio nekretnina koji je njoj pripao iza smrti oca svjedokinji ostavila oporukom. Iskazivala je i o tome kako sporna nekretnina i fizički predstavlja posjed tužitelja, vidljivo je odijeljena od svih susjednih nekretnina, a prema granici sa putem ima dosta visoku visinsku razliku i oduvijek je u posjedu tužiteljeve obitelji u sadašnjem obliku, a glede dijela upisanog na tuženika smatra da je do tog upisa došlo nekakvom inercijom jer njihovi prednici, pretpostavlja, podjelu nisu napravili papirnato ili ako jesu, to nisu sređivali na vrijeme.

7.6.N. K., tuženikov stric, rođen 1940. također je kategoričan u tvrdnji kako je predmetna nekretnina dugi niz desetljeća u isključivom vlasništvu tužitelja. Pozivajući se na svoje godine ustvrdio je kako je dioba izvršena još prije vremena predočenog po tužitelju koji je iskazivao o stjecanju u diobi između braće Mate (djeda tužitelja) i S. (oca svjedoka) jer da je ta nekretnina u diobi pripala još pradjedu tužitelja koju je poslije naslijedio tužiteljev djed M., a nakon M. to je naslijedio otac tužitelja I., a potom i tužitelj. Prema navedenom na ovu nekretninu ni tuženik, ni svjedok, niti bilo tko treći ne polaže nikakva prava jer je dugogodišnje vlasništvo i posjed prednika tužitelja. Potvrdio je kako se njegove čest. zem. 4999 i 4998/1 nalaze blizu sporne te do istih pristupa putem koji je vidljiv na skici vještaka R. pri čemu se taj put nalazi između zapadne granice nekretnine tužitelja i između nekretnine tuženika. Nejasno mu je zbog čega tuženik osporava tužitelju vlasništvo, a opisuje ga kao čudnu osobu koja na samo njemu poznat način tumači isprave, granice i slično pa je tako sam svjedok s njim imao šest sporova, između ostalog i zbog spomenutog puta, pa i zbog čest. zem. 4999 koju je kupio od V. K.,

tuženikovog rođaka, a tuženik se s tim bio suglasio i potpisao da bi ga poslije tužio, sve su parnice bile dugotrajne i sve je tuženik izgubio. Inače, što se tiče zapadne granice koja je u skici označena slovima A-B-C navodi kako se na njoj se nalazio suhozid te je negdje 1982-1983. tužitelja pitao može li na tom mjestu napraviti betonski zid da se ne bi zemlja odronjavala i da se spusti nivo, što mu je tužitelj i dozvolio.

7.7.I prema saznanju svjedoka J. K. (rođenog 1955.), daljnjeg rođaka stranaka (pradjed svjedoka i pradjedovi stranaka su bili braća) koji stanuje na udaljenosti otprilike 100 metara od predmeta spora, utužena je nekretnina vlasništvo tužiteljevog oca a poslije tužitelja, koje je na istoj viđao kao jedine posjednike i obrađivače, tu se nalazi i tužiteljeva kuća, nekretnina je ograđena. Također, kao i ostali svjedoci je iskazivao kako je tuženik osoba sklona parničenju bez razloga pa je tako i njega tužio za jedan maslinik i parnicu izgubio, a poznato mu je kako je tuženik u parnici s bratom M. K. vezano za ostavinu iza njihove pokojne majke.

Izjavio je i kako mu nije poznato zbog čega je tuženik upisan kao suvlasnik utužene nekretnine, ali je bio siguran da su se prednici stranaka davno podijelili, da je svatko držao i održavao svoje, nitko se nikome u posjed nije dirao niti je posjed osporavan. Još je ustvrdio kako njih Kapića ima puno i da su svi u dobrim odnosima te da im svima jedino tuženik radi probleme tako da je velik broj K. u parnicama s tuženikom bez razloga jer on traži u tim parnicama nešto što mu ne pripada.

Proizlazilo bi iz provedenog postupka kako je predmetna nekretnina u dijelu od 497/532 uknjižena na tužitelja, dok je ovdje sporan dio od 35/532 dijela uknjižen na tuženika.

8.Svi saslušani svjedoci, bliži ili dalji srodnici stranaka, bili su kategorični u tvrdnji kako je cijela utužena nekretnina dugogodišnji nesmetani posjed i vlasništvo tužiteljeve obitelji, od njegovih prednika do samog tužitelja, pri čemu ni sam tuženik ne osporava tužitelju niti njegovim prednicima nesmetan posjed.

8.1.Proizlazilo bi i da utužena nekretnina, zajedno sa ostalim tužiteljevim posjedom kojeg čine nekretnine oznake čest. zem. 5004 i 5002 KO D. P.,

ne graniči s tuženikovom nekretninom već na zapadu sa čest. zem. 4999 koja nekretnina je vlasništvo tuženikova strica N. K. i graniči s nekretninom tuženika označenom s čest. zem. 5001 na kojoj je izgrađena tuženikova kuća, da je sporna nekretnina položena na znatno višoj razini (od 6-7 po tuženiku odnosno do 8 metara po tužitelju) od puta označenog sa čest. zem. 4999 kojim tuženik i stric mu N. K. pristupaju do svojih kuća, da se sa zapadne strane tužiteljeve parcele uz granicu prema tuženikovu stricu nalazi zid napravljen 80-tih godina po tuženikovom stricu N. time da je po tuženikovoj tvrdnji izgradnjom zida oduzeta površina njegove parcele, dok tužitelj tvrdi suprotno i baš da je stricu tuženika dozvolio izgradnju zida nauštrb svoje parcele, što po nalaženju ovog suda i nije od značaja kada nitko od aktera nije poduzimao radnje u smislu zaštite eventualno ugroženih prava, a zid se tu nalazi desetljećima.

8.2.Proizlazilo bi, kako je već ranije navedeno da su tuženikova sestra A. K., brat M. K. i majka I. K. te stric N. K. pisanim izjavama

od 5.listopada 2009. potvrdili da je tužitelj sam i preko svojih prednika isključivi vlasnik utužene nekretnine te tužitelju ispustili tabularnu ispravu, a u ovom postupku su tuženikova sestra i stric kao svjedoci potvrdili sadržaj izjave obogaćujući ga iskazom o neposrednim saznanjima kako je ranije pobliže navedeno. Pri tome je svjedokinja Kačunić (rođena 1960.) pretpostavljala kako je do diobe među prednicima stranaka došlo davno, svjedok N. K. (rođen 1940.)

čak tvrdi da je dioba izvršena i prije no što je to odredio tužitelj iskazujući da je podjela izvršena za života tužiteljevog pradjeda kojemu je pripala utužena nekretnina, a poslije njegove smrti tužiteljevom djedu M., pa ocu tužitelja Ivanu i naposljetku tužitelju.

Neovisno od razlika u kazivanju pojedinih svjedoka i tužitelja o tome između koga je vršena dioba što nije neobično kada se uzme protek vremena, osnovano je pretpostaviti kako nije bila praćena pisanim ispravama o tom pravnom poslu, ali je očito izvršena jer svi saslušani, pa i sam tuženik ne spore isključivi nesmetani posjed tužitelja i njegovih prednika koji nije bio osporavan.

Pri tome je posebno reći da su tužiteljevo vlasništvo i posjed predmeta spora kao i njegovih prednika potvrdili tuženikovi najbliži srodnici pa tako majka, brat, sestra i stric u pisanoj izjavi od 5. listopada 2009., a u ovom postupku ponovili sestra, time što brat mu M. se nije odazvao pozivu a prema stanju u spisu isti je teško bolestan, dok mu je majka preminula.

Nadalje, što se tiče iskaza saslušanih svjedoka i ocjene njihove objektivnosti, treba reći da činjenica što su svi, kako su iskazivali, bili protivnici tuženika u parnicama koje je protiv njih pokretao što bi se eventualno moglo smatrati razlogom za njihovu zainteresiranost glede ishoda parnice na tuženikovu štetu, da se takav zaključak ne može izvesti zbog pribavljenih saznanja iz ostalih provedenih dokaza. To stoga što promatrajući njihove iskaze koji potvrđuju bitne činjenice vezane za dugogodišnji kontinuirani samostalni i nesmetani posjed tužitelja i njegove obitelji povezano s utvrđenim činjenicama da se radi o nekretnini koja ne graniči s tuženikovom, da je zapadni međašni zid prema čest. zem. 4999 koja se nalazi između tuženikove nekretnine i sporne-put, na visinskoj razlici ranije navedenoj, i po tuženiku, njegov stric N. K. taj zid počeo graditi i izgradio 1987. dok je Nikola K. izjavio da je to bilo 1982.-1983., čemu se njegov otac nije protivio pri čemu nije kao uvjerljiv prihvatiti tuženikov iskaz da je njegov otac zbog toga negodovao smatrajući da je time umanjena njihova zemlja jer da je to tako bilo i da je nepripadno bilo zauzeto njegovo zemljište zasigurno bi nešto poduzeo, a tuženik je bio određen u kazivanju da ništa s tim u svezi nije poduzeo ne iskazujući ni sam da je prema spornoj nekretnini vršio bilo kakve aktivnosti koje bi ukazivale na njegov posjed ili suposjed odnosno ometanje tužitelja ili njegove obitelji u tome niti je na te okolnosti tuženik ponudio prihvatljivih dokaza, iskaze svjedoka je smatrati objektivnim i sukladnim njihovim saznanjima o kojima su po životnoj dobi i međusobnim obiteljskim odnosima bili u neposrednoj prilici imati saznanja.

8.3.Tuženik suvlasnička prava na predmetu spora ne dokazuje ni rješenjem o nasljeđivanju ovog suda O-99/88 od 23. rujna 1988. iza smrti svoga oca Kapić Ante pok. Stipe rođenog 10. listopada 1926. a umrlog 29. ožujka 1988., pošto iz istog proizlazi kako je temeljem oporuke njemu pripalo:“1/2 dijela u naravi istočna strana stojne kuće zv.“kuća u potoku“, donja tzv. meja novog vinograda u predjelu U. granici s J. K. od istoka, od juga A. M. i od zapada A. G.,

jedna tzv. meja ispod ovog vinograda na kojoj su borovi, dio zemlje zv.K. K. na kojem su masline, dvije tzv. meje zapadno od maslina pokraj

Š. na zemlji zv. „K., dvije tzv. meje pod brigom kod F. D., jedna

tzv. meja na zemlji zv. P. P.“ dio od 1/3 na dijelu zemlje

zv.K. kod rezervoara za vodu, jedna tzv. meja sa tri masline na zemlji

zv.U. ispod J. K. te ½ dijela vrtla iznad N. K.“, pošto iz

navedenih opisa ne proizlazi da je predmet raspoložbe bila sporna nekretnina u odnosu na koju je još za života ostavitelja bio izgrađen betonski zid po tuženikovu stricu N. kao granični prema spornoj nekretnini, a osim toga i tuženikova sestra je potvrdila kako sporna nije bila predmet ovog rješenja, niti se iz opisa predmeta nasljeđivanja, koji nema katastarske, zemljišnoknjižne oznake ili površine, može zaključivati da je tuženik dobio s bratom nasljedstvo koje uključuje i predmet spora.

8.4.Protivno ne proizlazi ni prema tuženiku dostavljenom Ugovoru od 18.12.1974. između K. F. i B. O. iz kojega uopće nije razvidno

što je bio predmet pravnog posla, kao ni iz Ugovora o ustupanju služnost puta između tuženikova oca A. K.. S. te K. V. i K. J., oba F.

jer ako bi se i prihvatilo da se radi o putu koji je kasnije ušao u čest. zem. 4999, kako bi eventualno tuženik u podnesku od 12.11.2021 ukazivao, onda je to pitanje već bilo riješeno za života tuženikova oca kada je Nikola Kapić izgradio betonski zid kao granicu između te i nekretnine u sporu kojoj gradnji nije bilo prigovora ni kasnijih osporavanja. Također ni Darovni ugovor od 25.10.1976. između K. F. pok. Petra kao darovatelja i njegovih potomaka K. V.. F., K. J. F.

K. M. F. i supruge K. L. franine, kao daroprimatelja, kojim je raspolagano i čest. zem. 9059/2, čiji dio je ušao u ovdje spornu nekretninu, nije od značaja jer spomenuti ili njihovi slijednici, a to nije tuženik, ne polažu pravo na spornu nekretninu.

8.5.O tome kako je formirana tuženikova nekretnina 5001 i 4999 ovdje nije predmet spora pa se o tome neće raspravljati, kao ni o imovinskopravnim odnosima između tuženika i njegovih srodnika odnosno postupanjima koje tuženik smatra greškama ili nezakonitostima u postupanjima kod formiranja parcela ili promjena u katastru kada iz njegovih navoda ne proizlazi da su u pitanju okolnosti koje bi bile od značaja za predmet spora. Što se tiče upisa posjeda, o čemu je detaljno ranije elaborirano, proizlazi da su čest. zem. 9059/2 i 9059/6 čiji dijelovi su ušli u spornu čest. zem. 5003 mijenjale površinu, oblik i posjednike, kako to proizlazi iz spisu dostavljenih posjedovnih listova po tuženiku i uredu za katastar i uglavnom bili upisivani na Kapiće, kako je to već navedeno, a primjerice čest. zem. 9059/2 u razdoblju od 1972. do 1986. bila je upisana u posjedovnom listu 1559 posjednika K. A.. S. za 1/6, i dr. a u razdoblju od 1986. do 1997. bila je upisana u posjedovnom listu 2013 KO Podstrana na ime posjednika K. A. p. S.,

tuženikova oca, a da je čest. zem. 9059/6 formirana od čest. zem. 9059/1 k.o. P. koja je u razdoblju od 1972.-1986. u posjedovnom listu 1222 posjednika

K. A. p. S., od 1986.-1997. u posjedovnom listu 1362 KO P.

posjednika K. A. p. S., tuženikova oca, a prema rezultatima postupka bi proizlazilo da to ne odgovara stvarnom stanju, pogotovo što ni sam tuženik u odnosu na predmet spora ne osporava tužitelju posjed, ali smatra da je oštećen u površini njemu pripadajućeg dijela, što mu je osobito značajno zbog površine njegove nekretnine na kojoj je izgrađena kuća, a vezano za stanje izgrađenosti, koja okolnost ne može činiti upitnom prava tužitelja, tim više što sporna nekretnina ne graniči s onom na kojoj je izgrađena tuženikova kuća budući je između njih čest. zem. 4999 N. K. koji ju je kupio od V. K. i od sporne je ne samo ograđena nego

na višemetarskoj visinskoj razlici i od sporne ograđena betonskim zidom za života tuženikova prednika.

9.Kao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelj je u tužbi istaknuo neposredni i samostalni posjed cijele čest. zem. 5003 osobno i putem prednika, dakle dosjelost, dok se u svom stranačkom iskazu, koji potvrdu nalazi i u iskazima svjedoka, poziva na stjecanje diobom između prednika stranaka u kojoj bi sporna nekretnina pripala njegovom djedu, a kasnijim nasljeđivanjima njegovom ocu odnosno iza oca tužitelju.

Prema odredbi iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. dalje: ZVDSP) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravilima važećim u vrijeme stjecanja.

Tužitelj tvrdi da je diobom između braće i to njegovog djeda Mate Kapića i tuženikovog djeda S. K. (po svjedoku N. K. to je bilo i ranije za vrijeme pradjedova), navedena nekretnina pripala njegovu djedu ne izjašnjavajući se o vremenu diobe ali kako je iskazivao da je djed preminuo 1964., što nije osporeno, proizlazilo bi da se poziva na stjecanje pravnim poslom prije 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ “broj 6/80 i “Narodne novine“53/91) pa bi bile mjerodavne odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ) koje su se do tada primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list SFRJ“ broj 86/46- pročišćeni tekst). Prema pravnom pravilu iz paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i način stjecanja (modus) a prema pravnom pravilu iz paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, dok je pravilo iz paragrafa 432. OGZ-a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi.

Međutim, navedena pravila sudska praksa nije jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo moglo steći ne samo upisom, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je izvršen, pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja.

Ocjenom provedenih dokaza sud zaključuje da je između prednika izvršena dioba nekretnina te realizirana pa je dakle u korist tužiteljeva prednika stečeno vlasništvo pravnim poslom, pa prihvaćajući da je tako vlasništvo nekretnine kao cjeline stekao tužiteljev djed, to bi dalje iz provedenih dokaza proizlazilo da je kasnijim nasljeđivanjem kao zasebnim osnovom stjecanja vlasništvo stekao njegov otac Ivan (preminuo 2001.) odnosno iza njega tužitelj (čl. 128. ZV odnosno čl. 20. st.1. ranije važećeg ZOVO odnosno ranija pravna pravila OGZ-a), time da se vlasništvo stječe u času smrti ostavitelja (čl. 128. st.1. ZVDSP-a, čl. 36. ZOVO, čl. 129. st. 1. Zakona o nasljeđivanju Narodne novine 48/03., dalje ZN/03, odnosno čl. 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju Narodne novine 52/71., 47/78. i 56/00., dalje DZN) pri čemu se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u času smrti (čl. 5. st.3 ZN/03, odnosno čl. 2. DZN).

Proizlazilo bi da je tužitelj spornu nekretninu kao cjelinu, dakle i dio upisan sada na tuženika, stekao nasljeđivanjem od prednika koji su vlasništvo iste stekli nasljeđivanjem i diobom izvršenom prije 1. rujna 1980.

Ako se eventualno ne bi prihvatilo da je došlo do stjecanja po osnovi pravnog posla i nasljeđivanja, raspraviti je o pravnom osnovu dosjelosti.

Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme pri čemu će pravni učinci dosjelosti nastupiti po samom zakonu čim se ispune pretpostavke za stjecanje pa tako posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme.

U razrješenju spornih odnosa između stranaka, sukladno odredbi iz čl. 388. st.2. ZVDSP-a i ovdje bi trebalo primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle pravna pravila bivšeg OGZ-a.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti zahtijevao se zakonit, istinit i pošten posjed s tim da je onaj tko je dosjelost zasnivao na vremenu posjedovanja od 20 godina („izvanredna“ dosjelost) nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama čl. 28. ZOVO te sada u odredbi iz čl. 159. ZVDSP-a.

Prema tome za stjecanje vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme, a pošten (savjestan) posjed se pretpostavlja. Iz rezultata postupka proizlazi da je tužiteljev djed započeo dosijedanje, pa čak ako bi se uzelo da je to bilo par godina prije njegove smrti, a nastavio tužiteljev otac, budući su saslušani kategorični u tvrdnji o nesmetanom kontinuiranom posjedu tužiteljeve obitelji, što tuženik nije učinio upitnim, onda bi tužiteljev otac kao pošteni posjednik stekao najkasnije 1984. vlasništvo dosjelošću, a iza njega tužitelj nasljeđivanjem.

Čak kada bi se uzelo da je dosijedanje počelo 1987. kada je po tuženikovom iskazu izgrađen zid sa zapadne strane sporne nekretnine, koju gradnju njegov prednik nije osporio niti tuženik kasnije u bilo čemu dokazao ometanje tužitelja, i u toj situaciji kasnijeg nesmetanog kontinuiranog posjeda tužiteljeva oca (preminuo 2001.) a kasnije tužitelja, do podnošenja tužbe u ovom predmetu ispunile bi se pretpostavke za stjecanje dosjelošću u korist tužitelja po čl. 28. ZOVO odnosno 159. ZVDSP. Dosljedno, sud nalazi da je tužitelj stekao vlasništvo cjeline čest. zem.5003 pa dakle i dijela upisanog na tuženika, radi čega je njegov glavni tužbeni zahtjev u cijelosti valjalo prihvatiti i presuditi kao u izreci.

10.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a

Tužitelju zastupanom po punomoćniku je trošak odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (20.000,00 kuna), priloženi popis troška, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012.,103/2014., 118/2014.,107/2015. dalje: Tarifa) uz primjenu Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19. – dalje u tekstu Uredba) i to za slijedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 8. siječnja 2013. (ostali podnesci) 25 bodova, za pristup na ročište od 21. siječnja 2020. (odgoda) 25 bodova, za pristup na ročište od 25. svibnja 2020. 100 bodova, za pristup na ročište od 21. svibnja 2021. 26.listopada 2021. i 7. prosinca 2021. po 100 bodova, što je ukupno 550 bodova, odnosno pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 5.500,00 kuna, čemu je s naslova PDV-a od 25 % valjalo dodati iznos od 1.375,00 kuna, zatim s naslova troškova vještačenja i izlaska suda na lice mjesta iznos od 2.972,80 kuna (2.600,00 kn+372,80 kuna) te iznos od po 550,00 kuna s naslova pristojbe tužbe i presude, što daje ukupan iznos troška od 10.947,80 kuna, kojeg je tužitelju koji je u parnici uspio dužan nadoknaditi tuženik.

Trošak tužitelju je odmjeren primjenom Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1. i 3., Tbr. 9. st. 1. i 5., Tbr. 42., 48. i 50 Tarife.

Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 28. siječnja 2022.

S U T K I NJ A:

Mirjana Rubić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

-u spis.