Poslovni broj: 10 UsI-2364/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. B., S., B. .., zastupanog po opunomoćeniku Ž. O., odvjetniku u S., G. …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., zastupano po opunomoćeniku D. J. (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-130/2012), radi udaljenja iz službe, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2022. u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., Klasa: UP/II-114-04/21-03/14, Urbroj: 511-01-158-21-3 od 1. lipnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, broj: 511-12-01-207-14/2020 od 7. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II- 114-04/21-03/14, Urbroj: 511-01-158-21-3 od 1. lipnja 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-01-207-14/2020 od 7. svibnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj, policijski službenik, privremeno udaljen iz službe s danom 7. svibnja 2021.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja iz razloga povrede načela zakonitosti i pravila upravnog postupka, nepotpuno i nepravilno utvrdenog činjenično stanja i izvođenja pogrešnog zaključka iz tako utvrdenog činjeničnog stanja, proturječnosti izreke rješenja s dokazima priležećema spisu i pogrešne primjene zakona i propisa utemeljenog na zakonu,navodi kako se u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja polazi od utvrđenja da je pobijano rješenje doneseno od strane nadležnog tijela nakon zakonito provedenog postupka, a da bi razlozi za donošenje provstupanjskog rješenja bili detaljno sadržani u obrazloženju istog i da ih tuženik prihvaća. Odlučna činjenica za donošenje pobijanog rješenja da bi bila činjenica da je protiv tužitelja potvrđena optužnica u kaznenom postupku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona, pa da je prvostupanjsko tijelo u takvoj situaciji ovlašteno ocijeniti da li bi opstanak u službi policijskog službenika za vrijeme dok se protiv njega vodi kazneni postupak štetio interesima službe, te u bitnom iznosi sadržaj obrazloženja osporenih rješenja. Potom navodi da protivno takvom utvrđenju tuženika sama činjenica da je protiv tužitelja potvrđena optužnica u kaznenom postupku za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona, bez da se obrazloži činjenični opis djela za koje se tereti, nije dostatna osnova za utvrđenje da bi njegov ostanak u službi dok traje kazneni postupak štetio interesima službe jer se tužitelj tereti za verbalno djelo kod kojeg ne postoji nikakva opća društvena opasnost. Nadalje da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da bi prvostupanjsko tijelo imalo diskrecijske ovlasti da u odnosu na identične pravne situacije, odnosno pokretanje kaznenih postupaka protiv policijskih službenika odluči da li ta činjenica predstavlja štetu za interese službe ako se policijski službenik za vrijeme trajanja kaznenog postupka nalazi u službi. Iz takvog diskrecijskog ovlaštenja neprijeporno da proizlazi i obveza da u odnosu na samu činjenicu pokretanja kaznenog postupka bude dano i dodatno obrazloženje u svakoj pojedinoj situaciji koje su to daljnje odlučne činjenice zbog kojih se u pojedinoj situaciji donosi rješenje o udaljenju iz službe, dok se u drugoj pravno identičnoj situaciji isto rješenje ne donosi. Netočan da je navod iz obrazloženja pobijanog rješenja da tužitelj ne bi naveo zakonom propisanu diskriminirajuću osnovu za svoju tvrdnju, budući je tužitelj u žalbi protiv prvostupanjskog rješenje izrijekom naveo da je donošenjem pobijanog rješenja na opisani način prvostupanjsko tijelo povrijedilo dostojanstvo tužitelja kao državnog službenik sukladno odredbi čl. 11. st. 1. i st. 2. Zakona o državnim službenicima, dok se sukladno čl. 12. istog Zakona državnom službeniku jamči zaštita od svakog neopravdanog ili nepotrebnog udaljenja s radnog mjesta. Dakle, zakonom propisanu diskriminirajuću osnovu za tužiteljevu tvrdnju je izrijekom navedena, pa je razvidno da tuženik u pobijanom rješenju iznosi netočne navode kojima obrazlaže svoje utvrđenje i koji su direktno protivni ispravama priležećim spisu, pa se pobijano rješenje već i iz samog ovog razloga ukazuje nezakonitim, s time da se niti ne očituje na žalbene navode, pa je donošenjem pobijanog rješenja na štetu tužitelja povrijeđeno i temeljno pravo na obrazloženu odluku u svakom postupku u kojem sudjeluje stranka s interesom protivnim donijetom rješenju. Štoviše, tužitelj je kao pravni osnov svojih navoda u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja izrijekom naveo i odredbu čl. 14. Ustava Republike Hrvatske, kojom odredbom je propisano ustavno pravo jednakosti, pa tužiteljem samim pozivanjem na Ustavnu odredbu nije se u obvezi ni pozivati na odredbe nižih akata. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja da niti ne spori tužiteljeve navode iz žalbe protiv prvostupanjskog rješenja da protiv brojnih poimenično navedenih policijskih službenika protiv kojih se vodi kazneni postupak nije donijeta mjera udaljenja iz službe, već samo da ističe paušalnu konstataciju da eventualno propuštanje prvostupanjskog tijela da udalji iz službe druge policijske službenike, nije diskriminatrono u odnosu na tužitelja niti od utjecaja na druačije donošenje odluke, a da se je tuženik morao detaljno očitovati zbog čega je u interesu službe da navedeni policijski službenici i za vrijeme trajanja postupka ostaju u službi, dok je tužitelj udaljen iz službe. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugpstupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim rješenjem tužitelj udaljen iz službe s danom 7. svibnja 2021. i da je u obrazloženju istog navedeno da je protiv tužitelja pred Općinskim sudom u S. podignuta optužnica zbog kaznenog djela prijetnje pa da bi opstanak u službi dok traje kazneni postupak obzirom na prirodu kazenog djela te obveze i ovlasti policijskih službenika mogao štetiti interesima službe, stoga da su ispunjeni uvjeti iz članka 112. stavka 2. Zakona o policiji. Tuženik da je osporenim rješenjem odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja

smatrajući da su bile ostvarene sve zakonske pretpostavke za njegovo donošenje, te je posebno istaknuo da je odluka o udaljenja iz službe tužitelja opravdana obzirom na zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje te policijske poslove koje su policijski službenici ovlašteni obavljati i obveze koje moraju poštovati u službi i izvan službe. Potom u bitnom iznosi sadržaj tužbe i navodi da ista nije osnovana, te ističe da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela čiji zaštitni objekt su slobode i prava čovjeka i građanina, što je nespojivo sa obavljanjem policijske službe, čiji službenici su dužni čuvati slobode i prava čovjeka i građanina odnosno sprječavati kaznena djela te se u službi i izvan službe ponašati tako da čuvaju osobni ugled i ugled službe. Činjenični opis kaznenog djela odnosno modus izvršenja kaznenog djela, radi kojeg se vodi kazneni postupak, da je irelevantan za odluku o udaljenju iz službe - bitno je da je pokrenut kazneni postupak radi kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti i da ta činjenica može štetiti interesima službe. Iz zakonske formulacije „može štetiti" jasno proizlazi da se kod privremenog udaljenja službe ne traži dokazivanje činjenice da bi nečiji (daljnji) rad štetio interesima službe već da se ta mogućnost učini vjerojatnom (Visoki upravni sud Republike Hrvatske, Ust 2441/19-2 od 16. 01. 2020.). Zakonodavac u čl. 112. st. 2. Zakona o policiji za primjenu instituta fakultativne suspenzije traži kumulativno dva uvjeta: da bi ostanak u službi policijskog službenika mogao štetiti interesima službe i da je protiv policijskog Službenika pokrenut kazneni postupak, a ispunjenje oba uvjeta je donositelj rješenja u konkretnom slučaju dokazao odnosno obrazložio: naveo je temeljem kojeg dokaza je utvrđeno da je pokrenut kazneni postupak i zbog čega ta okolnost u konkretnom slučaju može štetiti interesima službe. Nadalje, da pogrešno tužitelj navodi da je u žalbi naveo diskriminirajuću osnovu za tvrdnju o nejednakom postupanju prema tužitelju u odnosu na druge policijske službenike protiv kojih je pokrenut kazneni postupak. Tužitelj je u žalbi ukazao na odredbe čl. 11. i 12. Zakona o državnim službenicima, no to nisu diskriminirajuće osnove propisane čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Udaljenje iz službe ničime da ne prejudicira kaznenu odgovornost tužitelja koja se utvrđuje u kaznenom postupku pa će tužitelj tamo iznositi prigovore koji se tiču same odgovornosti za kazneno djelo za koje se tereti (Visoki upravni sud Republike Hrvatske, UsI-510/20-2 od 20. 02. 2020.). Naposljetku, a vezano za ovlasti upravnosudskog nadzora nad upravnim aktima donesenim primjenom diskrecione ocjene (čl. 4. st. 2. Zakona o upravnim sporovima), ukazuje se da je osporeno rješenje o udaljenju iz službe doneseno u granicama zakonske ovlasti i sukladno svrsi radi koje je suspenzija propisana. Slijedom navedenog, s obzirom da su osporena rješenja u svemu zakonito donesena, tuženik predlaže tužbu i tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 20. siječnja 2022., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 ; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje u svemu izloženom i predloženom u tužbi, a u odnosu na navode iz odgovora na tužbu navodi da se istima protivi u cijelosti, te posebno ističe da tuženik ničim ne demantira navode diskriminacije i šikaniranosti postupanjem u odnosu na tužitelja, budući je prijeporno da drugi policijski službenici koji rade u postaji gdje radi tužitelj nisu suspendirani zbog djela za koja djela u odnosu na kazenno djelo za koje se vodi postupak protiv tužitelja, a koji se vodi kao razlog i činjenica za suspenziju, dok je opunomoćenik tuženika naveo da se protivi navodima tužitelja, ustraje u osporenom rješenju i navodima iz odgovora na tužbu, te ističe da navodi o diskriminatornom ponašanju nisu utemeljeni niti relevantni jer je u konkretnom slučaju obzirom na nespornu činjenicu pokretanja kaznenog postupka materijalno pravo pravilno primjenjeno.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke kao suvišno i nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Među strankama nije sporno da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona, a što je razvidno i iz spisu priležeće dokumentacije i to dopisa Općinskog državnog odvjetništva u S. broj K-DO-4700/20 od 30. svibnja 2021. kojom je priloženo rješenje Općinskog suda u S. poslovni broj Kov-756/20 od 28. siječnja 2021. o potvrđivanju optužnice (Općinskog državnog odvjetništva u S. broj K-DO-4700/2020 od 30. rujna 2020.) protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa st. 1. i stavka 2. Kaznenog zakona.

12. Prema odredbi članka 112. stavka 1. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019; dalje: ministar ili nadležni rukovoditelj rješenjem će udaljiti iz službe Zakon o policiji)

policijskog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije ili protiv kojeg je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji.

13. Stavkom 2. istog članka propisano je da se policijski službenik može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe, dok je stavkom 4. istog članka propisano da udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

14. Prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelj udaljen iz službe doneseno je u primjeni odredbe članka 112. stavka 2. Zakona o policiji uz obrazloženje u bitnom da je da je protiv tužitelja pred Općinskim sudom u S. potvrđena optužnica zbog kaznenog djela prijetnje pa da bi opstanak u službi dok traje kazneni postupak obzirom na prirodu kazenog djela te obveze i ovlasti policijskih službenika (koji su dužni štiti živote, prava, slobode i sigurnost drugih osoba, sprječavati počinjenje kaznenih djela i prekšraja, pridržavati se odredbi Etičkog kodeksa policijskih službenika te se i izvan službe ponašati tako da na štete ugledu policije) mogao štetiti interesima službe. 15. Tuženik prihvaća ocjenu prvostupanjskog tijela te kroz osporeno rješenje i odgovor na tužbu izlaže razloge zbog kojih udaljenje smatra opravdanim te pri tom, u bitnom, navodi, da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela čiji zaštitni objekt su slobode i prava čovjeka i građanina, što je nespojivo sa obavljanjem policijske službe, čiji službenici su dužni čuvati slobode i prava čovjeka i građanina odnosno sprječavati kaznena djela te se u službi i izvan službe ponašati tako da čuvaju osobni ugled i ugled službe, pa da je u konrektnom slučaju pravilno donositelj prvostupanjskog rješenja primjenio ovlast udaljenja iz službe.

16. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

17. Prema ocjeni ovog suda, a protivno stajalištu tužitelja, u konkretnom

Prema odredbi

slučaju ispunjeni su uvjeti za privremeno udaljenje tužitelja iz službe.

članka 112. stavka 2. Zakona o policiji, za fakultativno udaljenje iz službe, propisane su dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su: 1. da je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, i 2. da je povreda takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe. Naime, među strankama nije niti sporna činjenica da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kazenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 1. i stavka 2. Kaznenog zakona, dok ovaj sud nalazi da je pravilna ocjena tuženika i prvostupanjskog tijela da je ispunjena i druga propisana pretpostavka za udaljenje tužitelja valjano obrazlažući da je zaštitni objekt kazenog djela prijetnje zbog kojeg je pokrenut kazneni postupak protiv tužitelja slobode i prava čovjeka i građanina, a što je nespojivo sa obavljanjem policijske službe, čiji službenici su dužni čuvati slobode i prava čovjeka i građanina odnosno sprječavati kaznena djela te se u službi i izvan službe ponašati tako da čuvaju osobni ugled i ugled službe.

18. Ovdje je još potrebno istaći da se u postupku udaljenja iz službe ne odlučuje kaznenoj odgovornosti tužitelja već se utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta udaljenja iz službe. Udaljenje je institut privremene i preventive naravi kojim se štite interesi i ugled policijske službe i omogućava njezin nesmetan rad. U tom se postupku ne utvrđuju elementi tužiteljeve odgovornosti, te se kod privremenog udaljenja od službe ne traži dokazivanje činjenice da bi nečiji daljnji rad štetio interesima službe, već da se ta mogućnost učini vjerojatnom.

19. Kod ovakvog stanja stvari, prema ocjeni suda, u konkretnom je slučaju dano dostatno i valjano obrazloženje razloga zbog kojih je tužitelj udaljen iz službe do okončanja kaznenog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20. Glede prigovora tužitelja da je donesena odluka o udaljenju iz službe tužitelja bez da je obrazložen činjenični opis djela za koje se tereti, za navesti je da je prema naprijed citiranoj odredbi članka 112. stavka 2. Zakona o policiji, a kako je to prethodno već obrazloženo, odlučna činjenica da je pokrenut kazneni postupak, a koja činjenica u ovom sporu među strankama nije sporna, dok činjenični opis kaznenog djela odnosno način počinjenja istog, a kako to pravilno navodi i tuženik u odgovoru na tužbu, je irelevantan za donošenje odluke o udaljenju iz službe.

21. Nadalje, u pogledu prigovora tužitelja da su i protiv drugih (poimenice navedenih) policijskih službenika pokretani kazneni postupci, a da za njih nije donesena odluka o udaljenju iz službe, a koji je prigovor tužitelj iznio i u žalbi, ovaj sud dijeli stajalište tuženika da isto nije od utjecaja na donošenje odluke u konkrenoj upravnoj stvari odnosno nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti rješenja.

22. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da je u žalbi naveo diskriminirajuće osnove za tvrdnju o nejednakom postupanju, pozivajući se pri tome na odrede članka 11. i 12. Zakona o državnim službenicima za navesti je da pravilno tuženik u odgovoru na tužbu navodi da isto ne predstavlja diskriminirajuće osnove iz članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj 85/08 i 112/12).

23. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

24. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci.

U Splitu 28. siječnja 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- Tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz povrat spisa po pravomoćnosti

- U spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.