Poslovni broj: UsI-487/2021-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja S. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi izuzeća Centra za socijalnu skrb, 28. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za oglašivanje ništavim ili poništenjem rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-552-04/20-01/24, Urbroj: 524-08/6-21-2 od 14. siječnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora i troška sudske pristojbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-552-04/20-01/24, Urbroj: 524- 08/6-21-2 od 14. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja C. za socijalnu skrb Z., Klasa: UP/I-550-04/20-01/31, Urbroj: 534-100-05-15-20-4 od 04. studenog 2020. (točka 1. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadom odvjetničkog troška (točka 2. izreke).
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za izuzeće C. za socijalnu skrb Z., P. S..
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a iz obrazloženja rješenja je vidljivo da su povrijeđene i odredbe postupka. Ističe kako su okolnosti koje su dovele do toga da traži izuzeće nastale kada je Centar bio pod vodstvom socijalne radnice I. Ž., te stručnog tima J. B. i N. A., u predmetu lišenja prava na roditeljsku skrb, a kojim su iz nepotpunih razloga utvrdili da ima smanjene roditeljske kapacitete zbog nesreće, iako nisu osobe koje su ovlaštene donijeti takvu odluku, već su to isključivo vještaci – liječnici odgovarajuće struke. Poziva se na odredbe članka 2., 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje u tekstu: ZUP), pa predlaže provesti dokazni postupak saslušanjem navedenih djelatnika centra za socijalnu skrb. Zahtjeva održavanje rasprave u predmetnom sporu, a tužbom predlaže da sud oglasi ništavim, podredno poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) sud je 21. siječnja 2022. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a, rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
7. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, predlaže provođenje dokaznog postupka izvođenjem dokaza saslušanja svjedoka navedenih u tužbi, te njegovim saslušanjem, kao i pribavom spisa C. za socijalnu skrb u kojemu je doneseno mišljenje o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete živjeti.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku.
9. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za pribavom spisa u kojemu je doneseno mišljenje o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete živjeti kao i dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka na okolnosti navedene u tužbi.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.
11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 12. listopada 2020. (ispravljen, vlastoručno potpisan zahtjev zaprimljen je 30.10.2020.) za izuzećem C. za socijalnu skrb, P. S., radi nezadovoljstva radom podružnice, predstojnice i svih socijalnih radnica u predmetu Klasa: 552-04/20-10/21, Urbroj: 534-120-14/12-20-15. Taj je zahtjev odbačen uz obrazloženje da isti nije dopušten, pozivom na odredbe članka 104. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19. i 64/20., dalje u tekstu: Zakon ), te članka 24. stavka 1. – 3. ZUP-a. Prvostupanjsko tijelo navodi da tužitelj izuzeće nadležne P. S. ne traži u upravnom, već u predmetu koji nije upravni i u kojemu se ne odlučuje donošenjem rješenja, pa kako nije zatraženo izuzeće pojedinačnih stručnih radnika iz postupanja u konkretnom predmetu, nema uvjeta za pokretanje postupka, slijedom čega je pozivom na odredbe članka 41. stavka 2. ZUP-a zahtjev odbačen.
12. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da je tuženik vezan određenim predmetom upravne stvari od strane prvostupanjskog tijela (izuzeće C. za socijalnu skrb Z., P. S.), pa nije ovlašten ispitivati pobijano rješenje u odnosu na žalbene navode o izuzeću stručnih radnika, jer se o izuzeću stručnih radnika, ne može odlučivati u postupku radi izuzeća C. za socijalnu skrb, P. S.. Tuženik nadalje navodi da su opravdani žalbeni navodi o proturječnosti razloga za odbacivanje zahtjeva, budući da nije jasno iz kojeg razloga se zahtjev odbacuje, da li zbog toga što je podnesen u postupku koji nije upravni ili jer nije zatraženo izuzeće pojedinih stručnih radnika iz postupanja u konkretnom upravnom predmetu, pa da je ocijenjeno da nema uvjeta za pokretanje postupka. Tuženik navodi da je pogrešno u uvodu određen pravni temelj iz članka 104. stavka 1. Zakona, jer se istim određuje nadležnost ravnatelja centra za socijalnu skrb da odlučuje o izuzeću stručnog radnika i predstojnika podružnice centra za socijalnu skrb, a da je propušteno utvrditi da se postupak za izuzećem C. za socijalnu skrb Z., P. S. pokreće po službenoj dužnosti od strane ravnatelja C. za socijalnu skrb Z., kada su ispunjene pretpostavke iz Statuta prvostupanjskog tijela, članka 40. alineja 12, prema kojem djelokrug rada ravnatelja obuhvaća posao odlučivanja o izuzeću stručnog radnika ili predstojnika podružnice, a u slučaju da nadležna podružnica zbog izuzeća ne može dalje postupati, određuje drugu podružnicu za nadležno postupanje pa pobijano rješenje nije u skladu sa Statutom prvostupanjskog tijela, a na taj način, pogrešno je primijenjen i članka 41. stavak 2. ZUP-a, jer se postupak radi izuzeća podružnice prvostupanjskog tijela ne pokreće na zahtjev stranke, već po službenoj dužnosti od strane ravnatelja prvostupanjskog tijela, stoga je navedeni zahtjev pogrešno ocijenjen kao zahtjev stranke za pokretanje postupka i pogrešno odbačen primjenom navedenog članka. Tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo moralo ocijeniti da li postoje razlozi za pokretanje postupka po službenoj dužnosti radi „izuzeća C. za socijalnu skrb Z., P. S.“, pa kad je utvrdilo da ne postoje takvi uvjeti, o tome obavijestiti tužitelja u skladu sa člankom 42. st. 1., 2. i 3. ZUP-a. Tuženik zaključuje međutim, da je pravilno stajalište prvostupanjskog tijela iz obrazloženja pobijanog rješenja o izuzeću u konkretnoj upravnoj stvari, pa su žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanima, pozivom na odredbe članka 40. alineja 12. Statuta C. za socijalnu skrb Z. i članak 42. ZUP-a. Žalba je odbijena temeljem članka 116. stavak 2. ZUP-a.
13. Prema ocjeni suda pravilna je odluka tuženika kojom je odbijena žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje o odbačaju zahtjeva tužitelja za izuzećem C. za socijalnu skrb, P. S., iz razloga navedenih u ovoj presudi.
14. Institut izuzeća propisan je ZUP-om, kao temeljnim procesnim propisom u upravnoj materiji, iz razloga ispunjenja zahtjeva za objektivnošću vođenja upravnog postupka i rješavanja u nekoj upravnoj materiji. U nekim slučajevima dakle, potrebno je određenu službenu osobu isključiti iz mogućnosti vođenja postupka i odlučivanja i to kada je njena objektivnost i nepristranost upitna jer postoje takve okolnosti koje upravo tu službenu osobu stavljaju u poseban odnos bilo prema samoj upravnoj stvari o kojoj se rješava, bilo prema subjektima koji sudjeluju u postupku.
15. Naime, člankom 24. ZUP-a propisano je da će čelnik tijela zaključkom izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja o upravnoj stvari ako je službena osoba u toj upravnoj stvari:
1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za zastupanje,
2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, i po prestanku braka,
3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika.
Prema stavku 2. članka 24. ZUP-a čelnik tijela zaključkom će izuzeti službenu osobu od vođenja drugostupanjskog postupka ako je ta osoba sudjelovala u prvostupanjskom postupku.
Prema stavku 3. članka 24. ZUP-a čelnik tijela zaključkom može izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja:
1. ako je službena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu,
2. ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu,
3. ako službena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće,
4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost službene osobe.
Prema stavku 4. članka 24. ZUP-a svaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna je bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća službene osobe.
Prema stavku 5. članka 24. ZUP-a o izuzeću čelnika prvostupanjskog tijela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odlučuje zaključkom čelnik drugostupanjskog tijela, a ako takvog tijela nema, o izuzeću će odlučiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom.
Prema stavku 6. članka 24. ZUP-a zaključkom o izuzeću odredit će se službena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće određeno.
16. Nadalje, člankom 104. stavkom 1. Zakona propisano je da o izuzeću stručnog radnika i predstojnika podružnice centra za socijalnu skrb odlučuje ravnatelj centra za socijalnu skrb.
Prema stavku 2. članka 104. Zakona o izuzeću ravnatelja centra za socijalnu skrb odlučuje ministar nadležan za poslove socijalne skrbi.
Prema stavku 3. članka 104. Zakona ako zbog izuzeća ravnatelja ili istodobnog izuzeća ravnatelja i stručnih radnika centar za socijalnu skrb ne može dalje postupati, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi će za postupanje odrediti drugi centar za socijalnu skrb.
17. Imajući u vidu navedene citirane odredbe ZUP-a i Zakona, sud je stava kako nije moguće postaviti zahtjev za izuzeće službenih osoba C. za socijalnu skrb Z., P. S. obzirom da iz citirane odredbe članka 104. Zakona proizlazi da se može tražiti izuzeće stručnog radnika ili predstojnika podružnice centra za socijalnu skrb (stavak 1.), odnosno ravnatelja Centra za socijalnu skrb (stavak 2.). Osim toga, tužitelj ne navodi niti jedan razlog zbog kojeg bi bio ispunjen uvjet za izuzeće stručnih radnika ovog Centra iz odredbe članka 24. ZUP-a, već iznosi razloge nestručnosti, neprimjerenog postupanja i nezadovoljstva s radom navedenog Centra, u postupku u kojemu je određeno da maloljetnog sina može viđati samo uz nadzor u D., smatrajući da su nepotpuno utvrđene činjenice u postupku vještačenja kojim je temeljem medicinske dokumentacije utvrđeno da postoje razlozi za produženje navedene mjere nadzora. Navedeno, prema ocjeni suda može biti predmet preispitivanja u eventualnom postupku inspekcijskog i/ili upravnog nadzora od strane nadležnog tijela.
18. Dakle, kako tužitelj niti ne tvrdi niti ne dokazuje, a ne proizlazi niti iz podataka spisa predmeta da se u vrijeme podnošenja zahtjeva tužitelja pred navedenim C. za socijalnu skrb, P. S. vodio upravni postupak u kojemu bi tužitelj ili njegovo maloljetno dijete bili stranke u postupku, prvostupanjsko je tijelo imalo osnova zahtjev za izuzeće odbaciti jer u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke za njegovo podnošenje, pa je i rješenje tuženika kojim je odbijena žalba zakonito.
19. Sud nije cijenio opravdanim prijedlog tužitelja za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka njegovim saslušanjem kao i saslušanjem predloženih svjedoka na okolnosti iz tužbe, jer se navedenim saslušanjem ne bi došlo do novih činjenica koje su od utjecaja na odluku. Pored navedenog, nije bilo razloga pribavi spisa u kojemu je doneseno mišljenje i odluka o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, budući da se radi o predmetu u kojemu je nadležnost za odlučivanje na sudu, a ne upravnom tijelu, pa navedeno ne dovodi do drugačije odluke u ovom predmetu. Stoga je raspravnim rješenjem suda, izvođenje ovih dokaza odbijeno kao nepotrebno i neekonomično u skladu s načelom učinkovitosti spora, propisanim člankom 8. ZUS- a.
20. Zbog navedenog sud nije prihvatio osnovanima navode tužbe, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj stvari.
21. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, propisani člankom 128. stavkom 1. ZUP-a, na koje sud u skladu s odredbom članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
22. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom članka 57. stavkom 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
23. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora neosnovan.
24. Stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 28. siječnja 2022.
Sutkinja:
Mirjana Harapin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. Zakona o upravnim sporovima).
