Poslovni broj: Usž-1/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja RH, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanje, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. L. iz Z., kojega zastupa opunomoćenik M. Ž., odvjetnik u Z., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1079/20-12 od 17. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično usvaja i poništava točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1079/20- 12 od 17. rujna 2021.

II. U preostalom dijelu žalba tužitelja se odbija i potvrđuje točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 1079/20-12 od 17. rujna 2021.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke rješenja prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/19-02/495, URBROJ: 531- 09-2-2-20-3 od 20. veljače 2020. godine. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak spora u iznosu od 3.125,00 kn.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba M. M. iz Z., kćeri tužitelja, protiv građevinske dozvole Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Drugog područnog odsjeka za graditeljstvo N. Z. i P., KLASA: UP/I-361-03/19-001/498, URBROJ: 251-13-22-3/017-19-14 od 6. rujna 2019., izdane B. L., ovdje zainteresiranoj osobi.

3. Tužitelj je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da smatra kako ima pravo na podnošenje tužbe jer je sudjelovao u postupku izdavanja građevinske dozvole. Ujedno osporava i odluku o trošku. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva istom uredno iskazana.

5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj nije aktivno legitimiran za sudjelovanje u ovom postupku jer nije vlasnik niti nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola niti je bio stranka u postupku njezina izdavanja, slijedom čega nema pravni interes za podnošenjem tužbe.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Prvostupanjski sud se u obrazloženju osporenog rješenja pozvao na odredbu članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), a u svezi odredbe članka 17. stavka 1. ZUS-a.

8. Prema članku 30. stavku 1. točki 2. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

9. Prema članku 17. ZUS-a, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem jevnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršenjem upravnog ugovora.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se, u konkretnom slučaju, rješenjima upravnih tijela ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole u smislu članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji (“Narodne novine”, broj: 1153/13. i 20/17.).

11. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole bila M. M., kćer tužitelja, kao vlasnica nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je zainteresiranoj osobi izdana građevinska dozvola.

12. Tužitelj je u postupku izdavanja građevinske dozvole bio opunomoćenik stranke, kćeri M. M., a tužbu je podnio kao posjednik i član njezina kućanstva, a ne kao opunomoćenik.

13. Nakon podnošenje tužbe, imenovana je podneskom od 12. travnja 2020. obavijestila sud da ima saznanja da je njezin otac M. M., mimo nje i protivno njezinim izričitim željama, pokrenuo upravni spor i da, kao vlasnica susjedne nekretnine opoziva sve radnje koje je eventualno poduzeo u njeno ime i koje će u budućnosti eventualno poduzimati. Ocu je u postupku dala punomoć da izjavi žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, ali je izričito zabranila ikakvo pokretanje tužbe i daljnje nastavljanje ovog spora, ukoliko žalba bude odbijena. Stoga mu oduzima punomoć jer ne želi da se posljedice nastavka spora odraze na nju.

14. Obzirom na sve naprijed navedeno, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o odbačaju tužbe jer, u konkretnom slučaju, osporavanim rješenjem tuženika nisu povrijeđena tužiteljeva prava niti pravni interesi, a niti se odlučivalo o njegovim pravima i pravnim interesima, već se odlučivalo o pravima i pravnim interesima M. M., koja je tužitelju, kao opunomoćeniku, izričito uskratila ovlaštenje za pokretanje upravnog spora.

15. Razmatrajući odluku o troškovima spora, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno naložio tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi zatraženi trošak odgovora na tužbu jer se ovdje ne radi o opravdanim izdacima kakve ima u vidu članak 79. stavak 1. ZUS-a. Ovo zato jer je prvostupanjski sud, rješenjem od 21. svibnja 2020., dostavio tužbu na odgovor tuženiku i zainteresiranoj osobi, koja radnja je obzirom na ranije dostavljeni podnesak od 12. travnja 2020., bila procesno nepotrebna. S obzirom na navedeno, takvim postupanjem suda za stranku su neopravdano nastali veći troškovi spora, zbog čega ne trebaju pasti na teret tužitelja.

16. Zainteresirana osoba je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer navođenjem razloga, koji su istovjetni razlozima sadržanima u obrazloženju rješenja prvostupanjskog upravnog suda, nije pridonijela zaštiti svojih interesa pa se, po ocjeni ovog Suda, ne radi o opravdanom trošku

17. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. u vezi članka 67. stavka 3. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.