Poslovni broj: Usž-4007/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. N., P., Mađarska, kojeg zastupa odvjetnik T. K., Z., protiv rješenja tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za patente, Z., klasa: UP/I-381-03/19-012/2343, urbroj: 559-03/2-20-012/JDž od 15. lipnja 2020., radi upisa u registar patenata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2002/20-5 od 31. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2002/20-5 od 31. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-381-03/19-012/2343, urbroj: 559-03/2-20- 012/JDž od 15. lipnja 2020., kojim je odbačen zahtjev tužitelja za nastavak postupka.

2. Tužitelj u žalbi navodi da sud nije proveo raspravu, a tužitelj je u svojoj tužbi naveo da podnosi tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, u sporu je tuženik dva puta davao odgovor na tužbu. Ističe da je sam tuženik naveo da je zbog nedorečenosti Zakona o patentu i to članka 57a. odobravan nastavak postupka u roku od dva mjeseca od proteka roka iz članka 108e. stavka 2. istog Zakona. Upućuje na predmet tuženika od 21. siječnja 2020. u kojem je dopustio nastavak postupka te smatra da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu. Navodi da je putem zastupnika dana 30. prosinca 2019. podnio zahtjev za upis europskog patenta i u skladu s propisima istovremeno zahtjev za nastavak postupka zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za upis europskog patenta EP 3 285 573 B1 u registar patenata pod nazivom R. Š. Citira odredbe članka 57a. te navodi da je za činjenicu da je propustio rok za podnošenje zahtjeva za upis istog saznao tek kad je izvršio uvid u EPO registar, gdje je informacija o prestanku prava u Republici Hrvatskoj objavljena 31. listopada 2019., a zahtjev za nastavak je podnio 30. prosinca 2019., tj. unutar roka od dva mjeseca od saznanja pravnih posljedica za propuštene radnje. Ističe da tuženik u obrazloženju rješenja navodi da smatra da je rok za podnošenje nastavka postupka počeo teći istekom roka za podnošenje zahtjeva za upis europskog patenta sukladno članku 108e., tj. 5. rujna 2019. Međutim, tog datuma tužitelj nije saznao niti je mogao saznati za pravnu posljedicu propuštanja tog roka jer ova informacija nije objavljena 5. lipnja 2019. Također, nije točna tvrdnja tužitelja da europski patent EP 3 285 573 nikad nije vrijedio kao pravo u Republici Hrvatskoj te upućuje na odredbu članka 123. Zakona o patentu. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u svom odgovoru na tužbu obrazložio razliku između ovog predmeta i predmeta u svezi europskog patenta EP 3124389. U tom predmetu doneseno je rješenje o upisu europskog patenta u registar patenata Zavoda nakon što je žalitelj podnio zahtjev za nastavak postupka te zahtjev za povrat u prijašnje stanje uz koji je dostavio dokaz u prilog tvrdnji da je postupao s dužnom pažnjom te da je do prekoračenja roka za podnošenje zahtjeva za validaciju došlo zbog previda u sustavu za automatizirano vođenje rokova, gdje je jedan krivo uneseni broj uzrokovao teško vidljivu grešku u sustavu. Međutim, o tome se ovdje ne radi. Ovdje se radi o odluci Europskog patentnog ureda od 9. svibnja 2019. o priznanju europskog patenta EP3285573 iz koje je jasno vidljiva naznaka 5. lipanj 2019. kao datuma objave podataka o priznanju u Europskom patentnom glasilu 19/23, od kada počinje teći rok za podnošenje zahtjeva za validaciju europskog patenta u izabranim državama članicama. Osim toga, uvidom u podatke objedinjenog Europskog patentnog registra utvrđeno je da su zahtjevi za validacijom predmetnog europskog patenta u pojedinim zemljama članicama podneseni uredno. Primjerice, Mađarska i Italija validirale su europski patent žalitelja na temelju pravovremeno podnesenog zahtjeva u Mađarskoj, 3. rujna 2019., a u Italiji 4. rujna 2019. Stoga, kako je ovdje zahtjev podnesen 30. prosinca 2019., rješenje kojim je zahtjev odbačen je zakonito. Naime, nositelj europskog patenta, ako želi da isti proizvodi pravne učinke u Republici Hrvatskoj, dužan je u roku od tri mjeseca od objave podataka o priznanju patenta od strane Europskog patentnog ureda tuženiku dostaviti zahtjev za upis u registar patenata. Od dana objave podataka o priznanju europskog patenta do podnošenja zahtjeva za upis istog u registar patenata u Republici Hrvatskoj proteklo je više od sedam mjeseci. Rok od tri mjeseca, propisan odredbom članka 108e. stavak 2. Zakona o patentu nije produljiv. Stoga je netočan navod tužitelja da je kroz promjenu statusa u EPO registru "gdje je informacija o prestanku prava u Republici Hrvatskoj objavljena 31. listopada 2019." najranije mogao saznati o tim okolnostima. Tužitelj zanemaruje činjenicu da je trebao uzeti u obzir odluku Europskog patentnog ureda Rev 22003-EP/KO od 9. svibnja 2019. i podatke iz nje. Europski patent EP3285573 nikada nije ni vrijedio kao pravo u Republici Hrvatskoj s obzirom na propušteni rok za upis u registar patenata. Europski patent postiže pravne učinke na teritoriju Republike Hrvatske tek upisom u registar patenata tuženika, čemu prethodi podnošenje u roku zahtjeva za upisom europskog patenta u registar patenata Zavoda, što je točno konstatirano i u presudi. Europski patent počinje proizvoditi pravne učinke na teritoriju Republike Hrvatske tek njegovim upisom u registar patenata koji se vodi u Zavodu. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). To stoga jer je prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. Prije svega, Sud nalazi neosnovanim prigovor tužitelja da je u ovom upravnom sporu trebalo održati raspravu. Naime, prema odredbi članka 36. točke 4. ZUS-a, sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

6.1. Tužitelj u tužbi nije zatražio održavanje rasprave, činjenica dana podnošenja zahtjeva tuženiku nije sporna, već je s obzirom na tu činjenicu sporna primjena odredaba Zakona o patentu, iz čega proizlazi da tužitelj osporava primjenu prava.

7. Ovdje nije sporno da je tužitelj propustio u zakonom propisanom roku iz članka 108e. stavka 2. Zakona o patentu ("Narodne novine", broj: 173/03., 87/05., 54/05., 76/07., 30/09., 128/10., 49/11., 76/13. i 46/18.) podnijeti zahtjev za upis europskog patenta EP 3 285 573 B1 u registar patenata pod nazivom R. Š. Tom odredbom Zakona je propisano da u roku od tri mjeseca od datuma objave podataka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis europskog patenta u registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.

8. Naime, nije sporno da je tužitelj 30. prosinca 2019. podnio zahtjev za nastavak postupka zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za upis europskog patenta u registar patenata uz obrazloženje da je 31. listopada 2019. objavom prestanka vrijednosti tog europskog patenta za Republiku Hrvatsku došao do spoznaje da je propustio podnijeti zahtjev za validaciju tog patenta u zakonskom roku od tri mjeseca od dana njegove objave.

9. Prema odredbi članka 57a. stavka 1. naprijed navedenog Zakona, ako je podnositelj prijave ili nositelj patenta propustio u roku izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom, čega je neposredna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, može podnijeti zahtjev za nastavak postupka u vezi s prijavom patenta ili patentom te će Zavod dopustiti nastavak postupka pod uvjetima propisanim točkom 1. i 2. tog članka Zakona. Prema stavku 2. tog članka Zakona zahtjev za nastavak postupka može se podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kad je saznao za pravne posljedice iz stavka 1. ovog članka. Prema stavku 3. citiranog članka Zakona, ako propuštene radnje nisu izvršene u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod će donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva za nastavak postupka.

10. Naime, iz odluke o priznanju predmetnog europskog patenta od 9. svibnja 2019., nositelja patenta tužitelja, vidljivo je da je istom određeno da će odluka stupiti na snagu na datum objave podataka o priznanju europskog patenta u Europskom patentnom glasniku (članak 97. stavak 3. EPC), a podatak o priznanju bit će objavljen u Europskom patentnom glasniku 19/23 od 5. lipnja 2019. Stoga je tužitelju, kao nositelju patenta, bilo poznato da će dana 5. lipnja 2019. biti objavljen podatak o priznanju tog europskog patenta pa mu je, sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 108e. stavka 2. Zakona, krajnji rok za podnošenje zahtjeva bio 5. rujna 2019.

11. Stoga pravilno zaključuje tuženik da je tužitelj trebao uzeti u obzir predmetnu odluku Europskog patentnog ureda od 9. svibnja 2019. i podatke iz nje te da europski patent EP3 285 573 nikada nije ni vrijedio kao pravo u Republici Hrvatskoj jer je propušten rok za upis u registar patenata koji tuženik vodi te samim tim postupak validacije nije ni pokrenut. Europski patent postiže pravne učinke na teritoriju Republike Hrvatske tek upisom u registar patenata tuženika, a čemu prethodi podnošenje u roku zahtjeva za upisom europskog patenta u registar patenata Zavoda.

12. Imajući u vidu navedeno pravilno zaključuje tuženik i prvostupanjski sud da je tužitelj znao, odnosno morao znati, a imajući u vidu naprijed navedenu odluku Europskog patentnog ureda, da je krajnji rok za podnošenje zahtjeva, sukladno odredbi članka 108e. stavak 2. Zakona 5. rujan 2019. pa, kako je tužitelj zahtjev za nastavak postupka podnio 31. prosinca 2019., osnovano je isti odbačen.

13. Pozivanje tužitelja na drugu odluku tuženika nije od utjecaja na rješenje ove upravne stvari jer je ta odluka donesena u stvari druge činjenične naravi, a što je tuženik detaljno u svom odgovoru na tužbu koji je tužitelju dostavljen, obrazložio.

14. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1.

ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.