REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-964/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Sanje Misirače i Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice L. L. D., iz S. N…, koju zastupa opunomoćenik I. V., odvjetnik u L…, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Z…, radi odbijanja zahtjeva za potporu, 28. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/II-034-08/21-01/238, URBROJ: 525-05/0088-21-3 od 28. lipnja 2021., radi poništenja rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnog razvoju, KLASA: 440-12/20-06-02-01/0958, URBROJ: 343-2101/01-21-003 od 8. travnja 2021., te radi nadoknade troškova ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnog razvoju, KLASA: 440-12/20-06-02-01/0958, URBROJ: 343-2101/01-21-003 od 8. travnja 2021., odbijen je zahtjev tužiteljice (podnesen 1. kolovoza 2020.) za potporu na Natječaj za provedbu Podmjere 6.2. Potpora ulaganja u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima – provedba tipa operacije 6.2.1. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima, PRR-06.02.01.00.0-02 od 4. svibnja 2020., uz izmjene od 2. lipnja 2020., 7. kolovoza 2020. i 3. ožujka 2021. (u nastavku teksta: Natječaj). Tužiteljica je zahtjev na Natječaj, u svojstvu korisnika, podnijela predviđajući pokrenuti djelatnost proizvodnje autohotne istarske kozmetike od ljekovitog bilja, sektor prerade i/ili marketinga i/ili izravne prodaje lokalnih proizvoda. Zahtjev je odbijen zbog toga što je, po zahtjevu prvostupanjskog tijela za dopunu i obrazloženje, tužiteljica odgovor dostavila 25. ožujka 2021., dan nakon završnog dana roka za dostavu odgovora (24. ožujka 2021.).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-034-08/21-01/238, URBROJ: 525- 05/0088-21-3 od 28. lipnja 2021. odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Pri nespornoj činjenici da je odgovor na zahtjev tužiteljica dostavila po isteku propisanog roka, potrebno je utvrditi je li rok za dostavu odgovora propušten zbog napuštanja više sile ili izvanredne okolnosti, u smislu članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (u nastavku teksta: Uredba). Tužiteljičina kontakt osoba u odgovoru na zahtjev nije navela nikakav razlog kašnjenja, tj. dostave tražene dokumentacije izvan propisanog roka. Uz to, uklanjanje bradavica na stopalu u estetskoj ambulanti (po želji tužiteljice) ne ulazi u normativni doseg pojma više sile ili izvanredne okolnosti, niti je spriječenost tužiteljice za rad bila takvih razmjera da bi priječila dostavu odgovora u roku. Pored toga, kontakt osoba je odgovor poslala za vrijeme spriječenosti tužiteljice za rad. Premda su razlozi spriječenosti tužiteljice bili poznati i prije isteka roka za dostavu odgovora, tužiteljica nije pravodobno uputila ni obrazloženi zahtjev za produženje roka.

3. Tužiteljica u tužbi i poslije u sporu osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da se, kod pripreme odgovora na zahtjev, radilo o opsežnoj dokumentaciji uz potrebu kontaktiranja dodatnih aktera, da je tijekom trajanja roka tužiteljica osjetila tupu i intenzivnu bol u desnom stopalu zbog čega ju je obiteljska liječnica uputila na hitno odstranjivanje plantarnih bradavica, da je nakon medicinskog zahvata 24. ožujka 2021. zadržana u bolnici (bez pristupa laptopu), a odmah idućeg dana, kada joj je zdravstveno stanje to omogućilo, svojoj konzultantici dostavila je potrebnu dokumentaciju. Smatra da je posrijedi bila viša sila odnosno izvanredna okolnost u svjetlu Uredbe i Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. („Narodne novine“, broj 91/19, 37/20 i 31/21, u nastavku teksta: Pravilnik), zbog čega je tuženik trebao tužiteljičin odgovor uzeti u razmatranje. Dodaje da tuženik nema dovoljno stručnog znanja ocijeniti jesu li tužiteljičine zdravstvene tegobe bile takvog karaktera da predstavljaju opravdan razlog za podnošenje odgovora nakon isteka roka. Ističe da primjeri više sile i izvanredne okolnosti Uredbom nisu propisani taksativno, nego primjerično. Mišljenja je da je mjerodavne pravne norme tuženik interpretirao pretjerano formalistički, na način koji upravnosudska praksa otklanja. Upire i na ograničenja u prikupljanju dokumentacije vezana uz epidemiju bolesti COVID-19, kao i na povredu načela utvrđivanja materijalne istine te načela pomoći stranci. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 2.000,00 kuna (uvećano za PDV), uz pripadajuće zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, sljedeće. Korisnici prilikom podnošenja zahtjeva za potporu potvrđuju da su upoznati sa sadržajem i uvjetima natječaja, koji su usklađeni s europskim i domaćim propisima. Predmetni odgovor tužiteljice ne sadržava ni jedan navod o opravdanju zakašnjenja, niti dokaz tome u prilog, pa prvostupanjsko tijelo taj odgovor osnovano nije uzelo u razmatranje. K tome, tužiteljica nije podnijela ni prijedlog za povrat u prijašnje stanje, o čemu je tuženik nije mogao poučiti, jer službena osoba iz odgovora tužiteljice nije ni mogla saznati da za to možda postoje razlozi. Osporava tužbeni navod o pretjeranom formalizmu, budući da su pravila postupka dodjele javne potpore jednaka za sve korisnike mjera ruralnog razvoja, pri čemu su korisnici prije svega sami dužni brinuti o svojim pravima i obvezama. Na korisnicima je osnovna odgovornost da pravodobno poduzimaju potrebne radnje i da, u slučaju nastupa više sile ili izvanredne okolnosti, o tome bez odgode obavijeste prvostupanjsko tijelo. U konkretnom slučaju nesporno je došlo do nesavjesnog postupanja tužiteljice odnosno njenog konzultanta, a tužiteljica navode o zdravstvenoj spriječenosti prvi put iznosi tek u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja. Tuženik odriče primjenjivost sudske prakse priložene tužbi, jer je riječ o praksi što se odnosi na osobni status tražitelja stalnog boravka (u vezi s njegovim osobnim pravima i slobodama), što nije primjenjivo u postupcima dodjele javne potpore u investicijskim mjerama gospodarskih subjekata koji na slobodnom tržištu i bez sredstava javne potpore osiguravaju svoju egzistenciju. Sustav dodjele potpora prvenstveno je natjecateljski, budući da je iznos raspoloživih sredstava ograničen u odnosu na broj potencijalnih korisnika. To iziskuje i veću formalnost u obavljanju postupovnih radnji, s naglaskom na pravodobnost postupanja i potpunost priložene dokumentacije. Korisnici koji nisu spremni u tako formaliziranom sustavu pravovremeno i u potpunosti poduzeti sve potrebne radnje snose vlastitu odgovornost za svoje propuste i ne podliježu bezrezervno državnoj zaštiti, za razliku od stranaka kod kojih se rješava o njihovim osobnim statusima. Točno je Uredbom nisu taksativno nabrojani svi primjeri više sile odnosno izvanrednih okolnosti, ali upravo taksativno nabrojani slučajevima daju dovoljan pravni okvir za tumačenje ulaze li u doseg više sile odnosno izvanrednih okolnosti druge vanjske ili unutarnje nepredvidive okolnosti koje mogu zadesiti korisnike mjera ruralnog razvoja. Pritom nastanak, značaj, intenzitet i posljedice konkretnih zdravstvenih tegoba tužiteljice, kao i činjenica da tužiteljica već narednog dana nije bila spriječena svome konzultantu dostaviti odnosnu dokumentaciju, ne upućuju na zaključak da se radilo o višoj sili odnosno izvanrednoj okolnosti u smislu Uredbe (navedenome bi najbliži primjer bio iz članka 2. stavka 2. točke (b) Uredbe, tj. nastup dugoročne profesionalne nesposobnosti korisnika). Međutim, čak i da se radilo o izvanrednoj okolnosti na strani tužiteljice, na te se okolnosti tužiteljica nije pozvala u odgovoru na zahtjev, niti je dala naslutiti postojanje tih okolnosti. Što se tiče utjecaja bolesti COVID-19, tužiteljica se na to nije pozvala ni u odgovoru na zahtjev, ni u žalbi u upravnom postupku. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, zbog razloga iznesenih u tom rješenju i razloga koji proizlaze iz nastavka ovog obrazloženja.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 26. siječnja 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema članku 2. stavku 2. Uredbe, za potrebe financiranja i praćenja zajedničke poljoprivredne politike te upravljanja njome „viša sila” i „izvanredne okolnosti” mogu, posebice, biti priznate u sljedećim slučajevima: (a) smrt korisnika; (b) dugoročna profesionalna nesposobnost korisnika; (c) ozbiljna prirodna katastrofu koja uvelike utječe na poljoprivredno imanje; (d) slučajno uništenje stočne nastambe na poljoprivrednom imanju; (e) epizootska ili biljna bolest koja utječe na dio ili svu stoku ili usjeve korisnika; (f) izvlaštenje cijelog ili velikog dijela poljoprivrednog imanja ako se to izvlaštenje nije moglo predvidjeti na dan podnošenja zahtjeva.

8. U okviru uređenja izvorâ sekundarnoga europskog prava, člankom 288. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisano je da uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

9. Nadalje, korisnik je u obvezi postupiti po zahtjevu za dopunu i/ili obrazloženje te odgovoriti Agenciji za plaćanja putem elektroničke pošte u roku od sedam dana od dana slanja zahtjeva za dopunu i/ili obrazloženja od strane Agencije za plaćanja, a natječajem se može za iznimne situacije propisati drugačiji rok za dostavu dopune i/ili obrazloženja (čl. 33. st. 3. Pravilnika). Stavkom 4. navedenoga članka propisano je da će, iznimno od stavka 3. toga članka, Agencija za plaćanja uzeti u razmatranje odgovor na zahtjev za dopunu i/ili obrazloženje dostavljen izvan roka iz stavka 3. toga članka u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti, dok će za postupke koji se provode nakon sklapanja ugovora o financiranju i/ili izdavanja odluke o dodjeli sredstava, ako nije riječ o višoj sili ili izvanrednim okolnostima, primijeniti financijske korekcije u skladu s člankom 35. Pravilnika.

10. Odredba članka 33. stavka 4. Pravilnika ne može biti tumačena izvan konteksta članka 2. stavka 2. Uredbe, niti protivno odredbama Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 118/18, 42/20, 127/20 i 52/21), jer su Uredba i navedeni Zakon propisi višeg ranga.

11. Zatim, o mjerama poljoprivredne politike odlučuje se u upravnom postupku (čl. 15. st. 5.-7., vezano uz čl. 8. Zakona o poljoprivredi). Saniranje propuštanja roka za obavljanje procesne radnje zbog opravdanih razloga uređeno je institutom povrata u prijašnje stanje, uređenim u članku 82. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). U stavku 2. toga članka propisano je, između ostalog, da kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

12. U obrazloženju osporavanog rješenja citirane su i druge mjerodavne pravne norme. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

13. Osnovano tuženik naglašava da se u ovoj vrsti upravne stvari ne odlučuje o subjektivnom pravu stranke, već o ostvarivanju državne potpore u konkurencijskom postupku koji je reguliran striktno i strogo formalno. Odstupanje od pravila tog postupka ne bi predstavljalo otklon od pretjeranog formalizma, već ugrožavanje ravnopravnosti sudionika u konkurencijskom postupku, na pravila kojeg postupka su svi natjecatelji (korisnici) pristali uključivanjem u taj postupak. Nužnost jednakog postupanja s poljoprivrednicima istaknuta je i u uvodnoj izjavi broj 55 uz Uredbu. Usto, korisnici potpora su profesionalni akteri, od kojih nije nerazmjerno ni neraumno očekivati odgovarajući stupanj poznavanja mjerodavnih pravila i pažnje u postupanju. Općenito, zaštita od pretjeranog formalizma ne smatra se opravdanom ni dopuštenom ako u pitanje dovodi vladavinu prava i načelo pravne sigurnosti.

14. Nesporno je da tužiteljica u nepravodobno dostavljenom odgovoru na zahtjev tuženika nije navela razloge zbog kojih dotični odgovor nije dostavila u roku. Pritom nije odlučno je li bila svjesna da je prekoračila rok, u okolnostima u kojima je toga nedvojbeno mogla i morala biti svjesna. Nesporno je i da uz odgovor nije podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Netom utvrđeno dovoljno je za odbijanje tužbenog zahtjeva, tj. za zaključak da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev tužiteljice (u skladu sa čl. 33., vezano uz čl. 10. st. 1. t. k), čl. 29. st. 1. t. b) i čl. 29. st. 3. Pravilnika), što je tuženik osnovano potvrdio.

15. K tome, Sud prihvaća – tužiteljici poznatu – argumentaciju sadržanu u odgovoru tuženika na tužbu, što se odnosi na zapreke za dodatno poučavanje tužiteljice u postupku, zakašnjelog upiranja tužiteljice na zdravstvene zapreke, neprimjenjivost sudske prakse na koju se tužiteljica pozvala, bitna obilježja predmetne vrste postupka, upiranje na okolnosti vezane uz bolest COVID-19, te tumačenje uređenja više sile odnosno izvanrednih okolnosti izvan slučajeva taksativno propisanih Uredbom. Tome u prilog tuženik je u odgovoru na tužbu iznio razloge utemeljene na pravnički kompetentnoj, uvjerljivoj i sveobuhvatnoj primjeni teleološke i sustavne tehnike pravne interpretacije.

16. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

17. Pri takvom ishodu upravnog spora, trebalo je odbiti i zahtjev tužiteljice na nadoknadu troškova spora (čl. 79. ZUS-a). Podredno, ni u slučaju postojanja osnove za dosuđenje troškova spora tužiteljici, zakonske zatezne kamate ne bi joj pripale od dana presuđenja, već od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a), u slučaju da tuženik do nastupa izvršnosti te odluke ne isplati dosuđene troškove.

U Rijeci 28. siječnja 2022.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.