Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-374/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Koraljke Bašić i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.B., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbama okr. M.B., po braniteljima XX, odvjetnicima u S., podnesenim protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. prosinca 2021., broj:PpP-4158/2019, u sjednici održanoj 27. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe okr. M.B. kao neosnovane i prvostupanjska presuda potvrđuje u osuđujućem dijelu.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. prosinca 2021. pod točkom II d) okr. M.B. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od trideset dana.
1.1. Istom presudom, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, odbijana je optužba protiv okrivljenika, da bi, na način činjenično opisan pod točkama Ia), Ib) i Ic), počinio djela prekršaja iz članka 52. stavka 3. i 4., članka 163. stavka 1. i 8. i članka 242. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno po braniteljima podnio žalbe zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni.
2.1. Žalitelj podnosi dvije žalbe te u bitnome upire da je nastupila zastara prekršajnog progona budući da sud nije primijenio odredbu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona jer da je djelo počinjeno 6. lipnja 2018., da iz stanja predmeta ne proizlazi osnovanost utvrđenja za prekršaj za koji je proglašen krivim, te da je kazna prestrogo odmjerena jer je okrivljenik priznao djelo i izrazio kajanje, a nezaposlen je i na skrbi roditelja. Nedugo nakon počinjenja djela položio je i vozački ispit, pa je za zaključiti da je i u vrijeme kritične zgode pohađao auto školu i da je znao upravljati vozilom i nije bitno ugrozio sigurnost na cesti. Smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla i blažom kaznom.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koju upire i žalitelj.
5. Pogrešno žalitelj ističe da je nastupila zastara prekršajnog progona za djelo iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (čl. 13.) prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjem (čl. 13.a). Suprotno tvrdnji žalitelja, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine samo za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 239. Prekršajnog zakona, s time da je za prekršaje u stjecaju ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog samo kada su za to ostvareni uvjeti iz stavka 1. citiranog članka za sve prekršaje u stjecaju, što nije slučaj u ovom predmetu, imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu za djelo iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz navedenih razloga, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četiri godine, to je prigovor zastare neosnovan.
6. Ispitujući odluku u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a svoju odluku je valjano i argumentirano obrazložio, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.
6.1. Neosnovano žalitelj sada paušalno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka i to izrijekom danog jasnog priznanja okrivljenika u pogledu svih odlučnih činjenica imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, te primjerena težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijeneći priznanje okrivljenika kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja djela, te u dovoljnoj mjeri vodeći računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama, odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, ne nalazeći nove relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne, koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja.
8. Pravilno je prvostupanjski sud upozorio okrivljenika da će se kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako u roku koji je određen za plaćanje kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne.
9. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.
10. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. siječnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.
