REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-1851/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. Č., O. k. T. 33, K. G. zastupanog po

punomoćniku P. T., odvjetnik iz S.; N. Č., O. k. T. 33,

K. G. zastupanog po punomoćniku P. T.; R. Č., K.

T. 32, … K. G. zastupanog po punomoćniku P. T.; I.

Č., K. T. 32, … K. G. zastupanog po punomoćniku P.

T.; M. Č., K. T. 32, … K. G. zastupanog po

punomoćniku P. T.; M. P., V. 11, … K. G.

zastupanog po punomoćniku P. T.; J. L., 79 C. W. N.,

C. A. zastupanog po punomoćniku P. T.; N. Č., B.

G. bb, K. zastupanog po punomoćniku P. T., protiv tuženika Ž.

M., O. k. T. 33, K. G. zastupanog po punomoćniku

J. C. odvjetnik iz S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. studenog 2021. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 21. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji R. Č., N. Č., I. Č., M. Č.,

M. P., rođ. Č. i J. L., rođ. Č. suvlasnici sveukupno za ½ idealnog dijela odnosno svaki za 1/12 idealnog dijela, a tužitelji N. Č., pok. P. suvlasnik za ½ idealnog dijela realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 280 ZU 774, K.O. K. G. i to jednosobnog stana u prizemlju kuće na zapadnoj strani nekretnine površine 55 m2, te konobe na sjeverozapadnom dijelu objekta, kao i dva vrta, jedan s južne strane, a drugi sa zapadne strane označene nekretnine ukupne površine 295 m2, a koji realni dio označene nekretnine je tlocrtno označenom na skici sudskog vještaka za geodeziju Z. R., koja je sastavni dio ove presude, sa slovima A, B, F, G, H, I, A kao i stana na I. katu kuće sagrađene na navedenoj nekretnini označene kosim crtama na skici sudskog vještaka Z. R., bruto površine 130 m2.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 45.562,50 kuna sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 3. svibnja 2006. godine primljena je tužba tužitelja protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva (I.s. 1/1, 2/1).

2. U povjesnici tužbe tužitelji tvrde da su temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 21. veljače 1966. godine koji prileži spisu (I.s. 4B, dalje: Ugovor) stekli suvlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 280, K.O. K. G. u točno određenim suvlasničkim udjelima koji da u naravi predstavljaju točno određeni realni dio predmetne nekretnine. Podneskom predanim na ročištu dana 07. svibnja 2007. godine (I.s. 26/A, 27) pored navedenog, kao drugi osnov stjecanja predmetne nekretnine tužitelj navodi dosjelost.

3. Tužbeni zahtjev, sadržaja kao u izreci točke I. ove presude, konačno je postavljen podneskom tužitelja koji je primljen u sud 2. rujna 2013. godine (I.s. 174).

4. Tuženik podneskom od 15. svibnja 2006. godine daje odgovor na tužbu .s. 15/4, 16/4) u kojem tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, te da tužitelji nisu koristili i uživali spornu nekretninu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz plaćanje troška ovog postupka.

5. Rješenjem ovog suda posl. br. P-454/09 od 16. veljače 2012. godine je odbijeno pristupanje tuženika pod 8. I. Č., 9. R. Ž., 10. S. Č., 11.

T. Č. i 12. A. Č., pok. P. na strani tužitelja u ovoj pravnoj stvari temeljem čl. 196. st. 3. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, dalje ZPP (i.S. 126). Procesna pravila dopuštaju da do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom uz tužitelja pristupi i novi tužitelj, odnosno da se tužba proširi i na novog tuženika ako oni na to pristanu što u konkretnom predmetu nije bio slučaj.

6. Tijekom ovog postupka je sud izveo dokaze predložene od parničnih stranaka: uvidom i pregledom Ugovora (I.s. 4B, 5B), oporuke B. Č. (I.s. 6C, 7C), računa br. … koji glasi na A. Č., pok. N., priznanice uplatitelja Č. A. (I.s. 8D), ugovora o doživotnom uzdržavanju između I. Č. i N. Č. (I.s. 9E, 10E), presuda zbog izostanka Općinskog suda u K. L. od 10. ožujka 2003. godine P-454/02 (I.s.11F, 12F), domovnice N. Č. (I.s.20), preslike osobne iskaznice B. Č. (I.s. 21), službene zabilješke MUP PUSD PP K.,

K. G. 23. svibnja 2007. godine, smrtovnice P. Č. (I.s.54), smrtovnice

P. Č. (I.s. 114C), potvrde (I.s. 114D), izvatka iz matične knjige rođenih (I.s. 114E-H), vjenčanog lista (I.s. 114 I), rješenja Općinskog suda suca za prekršaje P- 1563/82

7. Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta na ročištu dana 09. srpnja 2008. godine u nazočnosti vještaka geodetske struke Z. R. (I.s. 64-70) koji je za potrebe ovog postupka sačinio pisani nalaz i mišljenje (I.s. 73B, 74B), te je na ročištu dana 06. svibnja 2009. godine dao i svoj usmeni nalaz i mišljenje (I.s. 81/31-83). Nadalje je 13. listopada 2017. godine održan očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke D. S.

koji je sačinio i svoj nalaz i mišljenje. Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka J. Š., L. G. Š., M. V., B.

S., G. L. i N. M.. Tijekom ovog postupka sud je izveo

dokaz i saslušanjem tužiteljice M. P., tužitelja I. Č., N. Č. i

tuženika Ž. M..

8. Daljnjih dokaznih prijedloga parnične stranke nisu imale nakon čega je prvostupanjski sud dana 02. ožujka 2012. godine pod poslovnim brojem donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, kojim se nalaže tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.750,00 kuna, te je odbijeno rješenje za donošenje privremene mjere.

9. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 17. kolovoza 2012. godine pod poslovnim brojem Gžx-459/2012-3 je odbijena žalba 8. I. Č., 9. R. Ž., 10.

S. Č., 11. T. Č. i 12. A. Č., pok. P. kao neosnovana i potvrđeno rješenje ovog suda posl. br. P-454/09 od 16. veljače 2012. godine.

10. Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 17. kolovoza 2012. god. poslovni broj Gžx-459/2012 je ukinuta prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj P- 454/09 od 02. ožujka 2012. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Obzirom da se drugostupanjskom odlukom kojom se ukida presuda ovog suda posl. br. P-454/09 od 01. ožujka 2012. godine daje jedan cjelokupan osvrt kako na ono što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u ukinutoj odluci, zatim na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji sporni dio predmetne nekretnine stekli dosjelošću, a obzirom da odluka Županijskog suda sadrži i uputu sudu prvog stupnja što treba raditi u postupku pri ponovnom suđenju sud je donio presudu poslovni broj Pst-528/13 koja je rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžp-931/14-2 od 09. prosinca 2015. godine ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Županijski sud u posljednjoj ukidnoj odluci daje uputu da je u nastavku postupka potrebno utvrditi je li između parničnih stranaka izvršena dioba predmetne nekretnine (pa makar i na temelju prešutnog sporazuma).

13. Tužitelji su podneskom od 16. studenog 2016. godine postavili i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine.

14. Tužbeni zahtjev je osnovan, pa zbog navedenog sud o podrednom tužbenom zahtjevu nije ni odlučivao.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi njihovo suvlasništvo i to tužitelja R. Č., N. Č., I. Č., M. Č., M.

P. i J. L. za 1/6 dijela od 11/23 dijela, a tužitelja pod 7. N. Č. za

21/32 dijela na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 280 ZK uložak br. 774, K.O. K. G. koju u naravi čini jednosobni stan u prizemlju kuće na zapadnoj strani nekretnine površine 55 m2, te konoba na sjeverozapadnom dijelu objekta, kao i dva vrta, jedan sa južne strane, a drugi sa zapadne strane označene nekretnine ukupne površine 295 m2, a koji realni dio je tlocrtno označen na skici sudskog vještaka za geodeziju Z. R. slovima A, B, F, G, H, I, A, te stan na prvom katu zgrade na navedenoj nekretnini označen kosim crtama na skici vještaka, bruto površine 130 m2. Tužitelji temelje svoj tužbeni zahtjev na tvrdnji da su njihovi prednici A. Č., M. Č., B. Č. i P. Č., zajedno s P. M.,

prednikom tuženika i T. M. na temelju kupoprodajnog ugovora

sklopljenog 1966. godine s prodavateljem A. L. kupili nekretninu

označenu kao čest. zem. 28. ZK ul.br. 774, K.O. K. G. i to svaki od kupaca za 1/6 dijela i da njima pripada 4/6 dijela te nekretnine, a što je u naravi činilo u tužbi opisani realni dio nekretnine koji je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan svojom odlukom poslovni broj P-454/09 od 02. ožujka 2012. godine.

16. Prema prijelaznoj odredbi čl. 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje ZVDSP), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 1997. godine) presuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. S obzirom na to da je kupoprodajni ugovor kojim su prednici tužitelja zajedno s prednikom tuženika i T. M. kupili spornu nekretninu

sklopljen 1966. godine, sporno pitanje na predmetnoj nekretnini valja ocijeniti primjenom pravnih prava Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“ broj 86/1946). Za vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a vlasništvo na nekretninama se prema pravnom pravilu iz paragrafa 431. OGZ-a stjecalo uknjižbom u javnu (zemljišnu knjigu). Međutim, vladajuća je praksa bila da se kao način stjecanja (modus) prihvaćala i predaja u posjed, a ne samo upis u zemljišne knjige.

18. Ovaj sud je na temelju provedenih dokaza već u ukinutim odlukama pravilno utvrdio da su na temelju kupoprodajnog ugovora koji je sklopljen između prodavatelja A. L. i kupaca A. Č., M. Č., P. Č., P.

M. i T. M. dana 21. veljače 1966. godine kupci kupili na jednake dijelove odnosno svaki za 1/6 dijela nekretninu označenu kao čest. zem. 280, ZK ul.br. 774, K.O. K. G. na kojoj je bila sagrađena stambena zgrada koja se sastoji od prizemlja i kata, koja u vrijeme kupnje još nije bila dovršena, te da su isplatili kupoprodajnu cijenu i da im je predmetna nekretnina predana u posjed.

19. Dalje, ovaj sud je s obzirom na navedena činjenična utvrđenja kako proizlazi iz odluke Županijskog suda koja je naprijed citirana pravilno zaključio i da su kupci A. Č., M., Č., B. Č., P. M. i T. M. svaki za

1/6 dijela stekli pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini.

20. Nadalje, je prvostupanjski sud u ukinutoj odluci koja je naprijed citirana utvrdio i da su prednici tužitelja i tužitelji kao pošteni i zakoniti posjednici u posjedu spornog dijela predmetne nekretnine neprekidno od 1966. godine do ožujka 2007. godine kada je tuženik provalio u dio nekretnine u suvlasništvu tužitelja. Međutim, pogrešan je bio zaključak ovog suda da su tužitelji suvlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine stekli dosjelošću po pravnim pravima OGZ-a s danom 1. prosinca 1996. godine. Naime, po pravnim pravima OGZ-a i Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama bilo je potrebno vrijeme od 20 godina, što znači da potreban rok dosjelosti nije protekao 1. rujna 1980. godine kada je stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80, „Narodne novine“ 53/91, dalje ZOVO). ZOVO se primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu tako da:

- kada je ZOVO-om propisan kraći rok, a po njegovom stupanju na snagu preostalo je vrijeme kraće od propisanog, rok istječe po proteku vremena određenog prijašnjim zakonom,

- ako je od roka određenog prijašnjim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenog ZOVO-om rok istječe istekom vremena koje je propisano u ovom zakonu.

21. Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju je preostalo vrijeme za dosjedanje po prijašnjem zakonu (šest godina) kraće od propisanog po ZOVO-u za stjecanje prava vlasništva na temelju redovne dosjelosti propisane u odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO-a (deset godina savjesnog i zakonitog posjeda nekretnine) pa rok dosjelosti istječe protekom vremena određenoga pravnim pravilima OGZ-a i Načelnim mišljenjem Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine, a to je bilo 1. prosinca 1986. godine.

22. Prema stavu Županijskog suda u naprijed citiranoj odluci kojom se ukida ranija prvostupanjska presuda, navedeni zaključak prvostupanjskog suda može se prihvatiti, ako se pođe od činjenice da su prednici tužitelja odnosno tužitelji na ime svoga suvlasničkog dijela od 4/6 dijela dobili u vlasništvo sporni dio nekretnine.

23. Ono što je ostalo sporno do samog kraja prvostupanjskog postupka jest činjenica je li između parničnih stranaka izvršena dioba suvlasništva.

24. Tužitelji tvrde da je dioba izvršena pa su obzirom na realni određeni dio predmetne nekretnine koji im je pripao po diobi, koji je u osnovnom tužbenom zahtjevu detaljno opisan, postavili zahtjev tako da su zatražili utvrđenje određenih suvlasničkih dijelova svakog od njih u pravo na tom na tom realnom dijelu predmetne nekretnine.

25. Dalje, iz upute drugostupanjskog suda proizlazi da ovaj sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije raspravio i utvrdio veličinu suvlasničkih dijelova koji svakom od tužitelja pripadaju na spornom realnom dijelu predmetne nekretnine, što će napraviti u nastavku postupka u skladu s primjedbama iz odluke Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžx-459/2012 i potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

26. Tužitelji su u daljnjem tijeku postupka predložili izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja 7. N. Č., pok. P. i 2. N. Č., pok. B.,

saslušanjem svjedoka A. Č., kćeri M., dostavili su ugovor o darovanju zaključen između S. Č., pok. P. i R. Ž., rođ. Č. kao darovatelja i

N. Č., pok. P. kao daroprimca između dana 12. lipnja 2013. godine ovjeren kod javnog bilježnika J. D. S. iz K. S., broj ovjere O. -

4614/13 od 17. lipnja 2013. godine, ugovor o darovanju sklopljen između I. Č. ud. P., A. Č., pok. P. i T. Č., pok. P. kao darovatelja i N.

Č., pok. P. kao daroprimatelja dana 12. lipnja 2013. godine, ovjeren kod javnog bilježnika A. Š. iz P., R. o nasljeđivanju Općinskog suda u Livnu

iza smrti M. Č., sina N. poslovni broj O-49/2003-T od 21.07.2011.

godine, izvadak iz M. knjige vjenčanih O. T. pod rednim brojem

66/8 za 1935. godinu, izjavu J. Ć. kćeri M. Č., R. D.

geodetske uprave, područnog ureda za katastar S., I. K. S. od

9.03.2006. godine, a tijekom postupka je sud još izvršio i uvid i u ugovor o diobi nekretnina sklopljen dana 25. srpnja 2002. godine između A. K. pok. P.,

rođene M. i Ž. M. pok. P., pregled rješenja Općinskog suda suca za

prekršaje P-1563/82, saslušanje svjedokinje N. M., očevid uz vještačenje po vještaku građevinske struke.

27. Daljnjih dokaza parnične strane nisu imale.

28. Uz naprijed već utvrđeno činjenično stanje za koje i Županijski sud smatra da je bilo pravilno utvrđeno iz daljnjih izvedenih dokaza predloženih od strane parničnih stranaka sud je izveo zaključak kako je osnovni tužbeni zahtjev osnovan. 29. Pravilno utvrđeno u predmetnom postupku je kako je već naprijed navedeno da su A. Č., M. Č., B. Č., P. Č., P. M. i

M. T. kupili na jednake dijelove od vanknjižnog vlasnika A. L.

nekretninu označenu kao čest. zem. 280, K.O. K. G..

30. Iskazima saslušanih tužitelja tijekom ovog postupka pa tako i tužitelja pod 2. i pod 7. je utvrđeno što su tužitelji i njihovi prednici držali u posjedu od trenutka kupnje odnosno da su u trenutku kupnje pa sve dok im tuženik nije zamijenio brave i nasilno ušao u njihov dio nekretnine držali u posjedu upravo dio koji je naveden u tužbenom zahtjevu.

31. Tvrdnja tuženika o tome da prednici tužitelja nisu „koristili i uživali“ sporni dio predmetne nekretnine, osim sa samim ugovorom, suprotne su i sa kazivanjima svjedoka J. Š. (saslušan na ročištu dana 23. rujna 2009. godine), L.

G. Š., M. V. (roč. 26. studenog 2009. godine), G. L. (roč. 5.

srpnja 2010. godine) kao i sa iskazima saslušanih tužitelja M. P. (roč. 23. rujna 2009. godine), te I. Č. (roč. 16. ožujka 2010. godine).

32. Iz iskaza ovih svjedoka i parničnih stranaka proizlazio bi da su u posjedu spornog dijela nekretnine bili članovi obitelji Č. (B. Č., N. Č. sa ženom i djecom, I. Č. (iskaz svjedoka Š.), (B. Č., djeca mu i žena, N. Č.,

iskaz svjedoka G. Š.), (B. Č., M. P., I. – I. Č., iskaz

svjedoka V.), R., I., S. Č., iskaz svjedok S., I. saslušanih svjedoka Š., V., S. i L., te iskazom tužiteljice P. je

sud utvrdio kako su tužitelji/prednici koristili zapadni dio nekretnine oznake čest. zem. 280, K.O. K. G., u naravi zapadni dio kuće izgrađene na istoj čestici i to prizemlje i kat, vrt ispred kuće na jugu, vrt zapadno od kuće, a sve navedeno je imalo i poseban ulaz.

33. U nastavku postupka svjedokinja N. M. (saslušana na ročištu dana 17. srpnja 2017. godine), kao svjedokinja za koju je za očekivati da iskazuje u korist njezinog supruga, ovdje tuženika, jer je izravno zainteresirana za njegov uspjeh u ovom postupku, iskazala je da je obitelj K. od 2001. godine gotovo godinu dana, po ovlasti tužitelja živjela na prvom katu kuće. Iz navedenog dijela iskaza je razvidno da tužitelji nedvojbeno imaju vlasnička prava na realnom dijelu nekretnine, jer kako bi onda mogli ovlastiti druge osobe da nesmetano koriste predmetni realni dio. U prilog kontinuiteta posjedovanja realnog dijela nekretnine od strane tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika govori i činjenica da je pravna prednica tužitelja rješenjem Općinskog suda suca za prekršaje P-1563/82 osuđena da je još 1982. predmet spora iznajmljivala turistima, pa su utoliko u svojoj ukupnosti navodi tuženika o tome da tužitelji nemaju nikakvih prava na predmetnoj nekretnini neosnovani.

34. Na očevidu na licu mjesta 13. listopada 2017. godine vještak za građevinu D. S. istaknuo je da se predmetna nekretnina sastoji od dvoetažnog stambenog objekta i okućnice. Da su na prizemlju položene dvije samostalne stambeno uporabne cjeline s pripatcima, a na prvom katu da je položena jedna samostalna cjelina u naravi četverosoban stan.

35. Iz vještva vještaka za geodeziju Z. R. proizlazi da se na predmet spora ulazi kroz kapiju na skici označenu slovima H-G, dok tuženik za prilaz do svojeg dijela nekretnine (dio koji nije obuhvaćen osnovnim tužbenim zahtjevom) koristi prilaz kroz kapiju na skici označena slovima F-E. Dakle, predmetna nekretnina, za koju tuženik tvrdi da tužitelji na nju ne polažu nikakva prava i da ista nije podijeljena, ima s javne površine dva sasvim odvojena ulaza.

36. Parnične stranke na navedena utvrđenja vještaka nisu imale primjedbi.

37. Iz navedenih iskaza svjedoka sud utvrđuje da su parnične stranke odnosno njihovi pravni prednici izvršili diobu suvlasništva predmetne nekretnine upravo na način kako to tužitelji traže osnovnim tužbenim zahtjevom. Kada se navedeni iskazi svjedoka dovedu u vezu s objektivnim utvrđenjima vještaka za geodeziju i građevinu, ali i ovog suda koji je nazočio na očevidu, o tome da za utuženi realni dio nekretnine iz P. ulice postoji poseban ulaz, a da za preostali realni dio tuženika postoji iz P. ulice drugi posebni ulaz, da je sve jasno na terenu i odvojeno međašnim zidovima, onda ovaj sud utvrđuje da je između parničnih stranaka faktično izvršena materijalna dioba predmetne nekretnine, a da je po toj diobi tužiteljima pripao upravo onaj realni dio predmetne nekretnine kojeg traže osnovnim tužbenim zahtjevom. Time je ovaj sud utvrdio spornu činjenicu, o izvršenoj diobi, sukladno uputi iz ukidne odluke Županijskog suda u Splitu kojim je ukinuta posljednja prvostupanjska presuda.

38. U odnosu na ukazanu bitnu povredu postupka iz ukidne odluke kojom je Županijski sud u Splitu ukazao da je potrebno jasno obrazložiti činjenicu pravnog sljedništva u odnosu na pok. M. Č. ovaj sud to obrazlaže u nastavku ove presude.

39. Iz oporuke pok. B. Č. proizlazi da svoj dio nekretnine čest. zem. 280, K.O. K. G. ostavlja oporučno bratu B. Č. i P. svakom za 3/4 , a bratu M. Č. za ¼ predmetne nekretnine.

40. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom između I. Č. pok. M., kao nasljednice pok. M. Č., kao primatelja uzdržavanja i N.

Č., pok. P. kao davatelja uzdržavanja proizlazi da mu I. Č. zauzvrat za uzdržavanje u vlasništvo prenosi svoju nekretninu oznake čest. zem. 280 upisano u ZU 774, K.O. K. G..

41. Iz Ugovora o darovanju zaključen između S. Č., pok. P. i R. Ž., rođ. Č. kao darovatelja i N. Č. pok. P. kao daroprimca između

dana 12. lipnja 2013. godine ovjeren kod javnog bilježnika J. D. S.

iz K. S., broj ovjere OV-4614/13 od 17. lipnja 2013. godine proizlazi da darovatelji suvlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. 280 upisane u ZU 774, K.O. K. G. a koju nekretninu su stekli iza smrti njihovog pravnog prednika oca P. (P.) Č. daruju N. Č., bratu od pok. S. Č..

42. Iz Ugovora o darovanju sklopljen između I. Č., ud. P., A. Č.,

pok. P. i T. Č., pok. P. kao darovatelja i N. Č., pok. P. kao daroprimatelja dana 12. lipnja 2013. godine ovjeren kod javnog bilježnika A. Š. iz P. proizlazi da darovatelji daruju nekretninu označenu kao čest. zem. 280, upisanu u ZU 774, K.O. K. G. koju su stekli iza smrti njihovog pravnog prednika P. P. Č. N. Č., pok. P..

43. Temeljem svega naprijed izloženog kako već ranije pravilno utvrđenog u prvostupanjskoj presudi koja je ukinuta od strane Županijskog suda tako i u ponovljenom postupku, zaključno je utvrđeno kako su tužitelji suvlasnici za 4/6 dijela odnosno 32/48 idealnog dijela nekretnine koja je konačni i fizički podijeljena. Naime, pok. B. Č. je prilikom kupnje bio suvlasnik 1/6 dijela predmetne nekretnine odnosno 8/48 idealnog dijela, te je od A. Č. naslijedio dodatnih 3/48 idealnog dijela predmetne nekretnine što ga je činilo suvlasnikom nekretnine za 11/48 idealnog dijela. P.. A. Č. oporučno je svoj suvlasnički udio od 8/48 idealnog dijela predmetne nekretnine pored B. Č. (3/48 idealnog dijela) preostali dio ostavio 3/48 P. Č. i 2/48 M. Č.. M. Č. je u trenutku smrti imao suvlasništvo za 10/48 idealnog dijela nekretnine, njega je naslijedila supruga I. Č. koja je prije smrti svoj suvlasnički dio temeljem ugovora o uzdržavanju prenijela na tužitelja pod 7. N. Č. koji je u trenutku njene smrti postao suvlasnik za 10/14 idealnog dijela. Jedan od braće je i P. Č. koji je u trenutku smrti bio izvorni suvlasnik predmetne nekretnine za 8/48 idealnog dijela, te je nakon smrti A. Č. naslijedio još 3/48 idealnog dijela, dakle ukupno 11/48 idealnog dijela. Naslijedili su ga tužitelji pod 7. N. Č., pok. P., supruga I. Č., kćer R. Ž., te

sinovi S., T. i A. Č.. I. Č., R. Ž., S. Č., T.

Č. i A. Č. su svoj naslijeđeni dio predmetne nekretnine darovali tužitelju pod 7. N. Č., pa je on pored već dijela kojega je imao od 11/48 postao suvlasnik i za daljnjih 11/48 idealnog dijela odnosno sveukupno za 21/48 idealnog dijela predmetne nekretnine. Konačno, i sami tužitelji kao međusobni pravni slijednici čine nespornim da im pripadaju idealni dijelovi realnog dijela nekretnine upravo kako je to sadržano u prihvaćenom osnovnom tužbenom zahtjevu.

44. U konačnici svi navedeni suvlasnički omjeri i njihova veličina, nisu od odlučnog značaja za pravilno utvrđenje osnovanosti osnovnog tužbenog zahtjeva tužitelja. Kod faktične diobe suvlasništva ključno je kako je dioba izvršena realno na nekretnini, a bez obzira na ranije utvrđene veličine suvlasničkih dijelova. Kako je dosuđeni realni dio pripao upravo tužiteljima, u omjerima koje sami tužitelji čine između sebe nespornima, to je time ovaj sud raspravio i ranije ukazanu bitnu povredu postupka iz ukidne odluke.

45. Ostali dostavljeni dokazi, a na kojima sud nije utemeljio svoju odluku su se u predmetnom postupku ukazali irelevantnima.

46. Naime, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prosuđuju se prema pravnim pravilima važećim u času stjecanja (čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, i 38/09, dalje u tekstu: ZV), što za primjenu materijalnog prava u ovom slučaju znači da za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla prije 1. rujna 1980. g. (u ovom slučaju naprijed navedeni ugovori o diobi), kada je stupio na snagu ZOVO, mjerodavne su odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koje su se do tada primjenjivale kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list FNRJ“, broj86/46 - pročišćeni tekst), prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi, međutim, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja, a te pretpostavke su u pogledu faktično izvršenog očitog usmenog ugovora o diobi ovdje ostvarene. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

47. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, dalje OT).

Tužiteljima koji su bili zastupani po punomoćniku koji je odvjetnik valjalo je priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, zastupanja na ročištima dana 29. travnja 2008. godine, 6. svibnja 2009. godine, 23. rujna 2009. godine, 16. ožujka 2010. godine, 5. srpnja 2010. godine, 24. studenoga 2010. godine, 14. studenoga 2011. godine, 9. srpnja 2013. godine, 29. kolovoza 2013. godine, 14. listopada 2013. godine, 7. veljače 2014. godine, 7. ožujka 2014. godine, 11. travnja 2014. godine, 23. svibnja 2016. godine, 20. prosinca 2016. godine, 27. ožujka 2017. godine, 17. srpnja 2017. godine, 13. listopada 2017. godine, 15. travnja 2019. godine, te 29. studenog 2021. godine u iznosu od po 150 bodova (100 bodova+uvećanje za zastupanje više osoba 50 bodova), za zastupanje dana 8. studenog 2013. godine u iznosu od 25 bodova, te sastav podneska od 12. siječnja 2009. godine te 16. studenog 2016. godine u iznosu od po 150 bodova (100 bodova+uvećanje za zastupanje više osoba 50 bodova), dakle ukupno 3325 bodova, imajući u vidu da je vrijednost jednog boda 10,00 kuna temeljem Tbr. 50 OT, ukupan trošak tužitelja iznosi 33.250,00 kuna. Ovaj trošak uvećan je za pripadajući PDV 25% (8.312,50 kuna) i trošak vještačenja u iznosu od 4.500,00 kuna, radi čega sveukupan trošak tužitelja iznosi 45.562,50 kuna. Trošak za sastav podnesaka koji su dostavljeni u spis sud nije cijenio kao opravdan, podnesci uglavnom na sebi nemaju nadnevak pa ih sud nije mogao povezati s traženjem troška tužitelja, a neki od podnesaka su predani i na ročištu.

48. Temeljem izloženog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Splitu, 21. siječnja 2022.

S U D A C

Mislav Polić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu, a podnosi se putem ovog suda, u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis