Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1605/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Senije Ledić kao predsjednice vijeća, Marka Pribisalića kao člana vijeća i Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB: ..., iz C., protiv tuženice N. Ž., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž., radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u pobijanom točki 3. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-52/2019-35 od 9. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"1. Utvrđuje se da je tužitelj M. G. iz C. stekao pravo vlasništva od 34/100 dijela na suvlasničkom dijelu tužene N. Ž. iz Z. na nekretninama upisanih u zk.ul. 198 k.o. C. koje se sastoje od k.č.br. 50 kuća i dvorište u selu sa 688 m[2] , što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u 34/100 dijela od suvlasničkog dijela tužene uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene, na koji način će tužitelj biti suvlasnik u 67/100 dijela, a tužena u 33/100 dijela.
2. Nalaže se tuženoj N. Ž. iz Z. da tužitelju M. G. iz C. na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 35,00 kn (tridesetpet kuna), u roku od 15 dana.
3. Tužitelj se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog do zatraženog stjecanja prava vlasništva na cijelom suvlasničkom dijelu tužene odbija."
2. Protiv te presude žali se tužitelj bez određenog pozivanja na žalbene razloge iz 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku ZPP), dok se iz sadržaja žalbe, primjenom članka 365. stavka 1. ZPP, može zaključiti kako istu pobija u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u ovom sporu i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i vještačenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP ovaj sud je utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a na neke druge konkretne povrede postupka tužitelj u žalbi ne upućuje.
6. U ovom postupku tužitelj je tražio utvrđenje vlasništva nad 1/2 dijela nekretnine označene kao kč.br. 50 k.o. C., a koji dio je u zemljišnim knjigama upisan na ime tuženice, te ovlaštenje za upis svog prava vlasništva na tom dijelu u zemljišne knjige. Tužitelj smatra da je vlasništvo predmetnog dijela nekretnine stekao građenjem kao pošteni graditelj, podredno da je vlasnik predmetnog dijela nekretnine postao dosjelošću.
7. Iz spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi kako među strankama nije sporno da su na predmetnoj nekretnini stranke upisane kao suvlasnici na jednake dijelove, a da su predmetnu nekretninu tužitelj i majka tuženice stekli nasljeđivanjem iza svojih roditelja, te da se tuženica kao suvlasnica upisala temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom u ostavinskom postupku iza svoje majke M. Ž., sestre tužitelja.
8. Nadalje, nije sporno da isključivo tuženik živi na predmetnim nekretninama, te da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća rekonstruirao i dogradio stambenu zgradu – obiteljsku kuću koja se nalazi na predmetnoj nekretnini, a koja je izgrađena oko 1912., te je, također sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tužitelj izgradio pomoćne zgrade, odnosno prateće objekte.
9. Sam tužitelj u tužbi navodi kako je cijelu bočnu stranu stare kuće do susjeda radio iz temelja jer je taj dio kuće bio najlošiji i u dotrajalom stanju, zatim da je rekonstruirao krovnu konstrukciju promjenom dotrajalih rogova, da je nivelirao nosivu konstrukciju, stavio nove letve i kvalitetan crijep, da je na ulazu u dvorište pravio nove nosače, te postavio armirano-betonsku ploču s tavanskim vratima, u kuću ugradio 2500 m[2] podnog betona, monte i visećih armirano-betonskih ploča, a na zabatu kuće koji se urušavao izbetonirao temelje, nanovo zidao i žbukao, te je tako cijelu kuću ožbukao izvana i iznutra, napravio četiri dimnjaka, promijenio gotovo cijelu stolariju u kući i financirao izgradnju potpuno nove kupaonice. Dalje tvrdi da je u cijelosti platio priključak na trofaznu struju i električne instalacije po cijeloj kući i svim ostalim objektima izgrađenim na zemljištu, u potpunosti uveo pitku vodu u kuću i riješio je pitanje zbrinjavanja otpadnih voda, platio dovod plina u kuću, a na mjestu gdje su bili stari dotrajali ambar i čardak tužitelj je iz temelja izgradio radionu iznad koje je izgrađen i tavanski prostor. Nadalje tvrdi da je izgradio i garažu, pušnicu, pomoćne prostorije, te da je u vrtu izbetonirao šupe i pomoćne prostorije površine oko 150-200 m[2] , a također je u vrtu napravio i krušnu peć i te 70 m visoke kvalitetne ograde s vratima a koja ograda je pri dnu izbetonirana.
10. U opisanoj činjeničnoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva idealnog dijela upisanog na ime tuženice dosjelošću, jer je tužitelj cijelo vrijeme znao da nije samovlasnik na predmetnim nekretninama.
11. Međutim, polazeći od odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), po kojoj stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, pa je, obzirom na vrijeme kada je tužitelj vršio ulaganja u predmetnu nekretninu, njegova prava trebalo ocijeniti kroz odredbe Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje kao pravno pravilo na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 173/91).
12. Unatoč tome, u opisanoj činjeničnoj situaciji, na koju se sam tužitelj poziva, prema stajalištu ovog suda tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva građenjem u većem suvlasničkom dijelu od onoga na koji je uknjižen, jer tužitelj nije gradio na tuđem zemljištu, u smislu paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, već je nadograđivao i gradio na nekretnini koja je u suvlasništvu stranaka, pa se njegova prava i obveze spram tuženice mogu promatrati samo kroz poslove redovite i izvanredne uprave na stvari u suvlasništvu, a obavljanjem kojih poslova se nije moglo steći veće pravo suvlasništva na nekretnini.
13. Zbog izloženog, prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo na štetu tužitelja u dijelu u kojem je odbio tužbeni zahtjev, a koji dio se žalbom pobija, pa je po odredbi članka 368. stavka 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Split, 27. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Senija Ledić, v. r.
