Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-83/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi članka 331. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) te optuženog A. Z. i optuženog N. S. podnijetim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. svibnja 2021., broj K-Us-8/2019., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2021. i 27. siječnja 2022.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a te se u odnosu na optuženog A. Z. ukida prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I žalba optuženog A. Z. je bespredmetna.

III Djelomično se prihvaća žalba optuženog N. S. te se preinačuje pobijana presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se optuženiku, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2018. do 22. svibnja 2018.

IV U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe USKOK-a i optuženog Nenada Stipanovića te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Pobijanom presudom optuženi A. Z. i optuženi N. S. proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela protiv javnog reda - počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi članka 331. stavka 3. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u točkama 1-a) i e), pa je optuženi A. Z., na temelju članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dok je optuženi N. S., na temelju iste zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom A. Z. u izrečenu kaznu zatvora je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. lipnja 2018. do 16. studenoga 2018.

1.2. Temeljem članka 79. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 331. stavak 7. KZ/11. određeno je da se od V-optuženog A. Z. oduzima:

- jedan (1) pištolj srebrne boje s oznakom: F. S. B., tvorničkog broja … s pripadajućim spremnikom,

- deset (10) komada streljiva kalibra 6,35 mm,

- jedan (1) komad streljiva kalibra 9 mm 8 r.k.,

- jedan (1) komad streljiva kalibra 9 mm L.,

- jedan (1) komad streljiva kalibra 7,62x39, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, UKP PNUSKOK, SSKOK Osijek, koji se sukladno odredbi članka 181. stavka 7. ZKP/08-19 ima predati PU osječko- baranjskoj.

1.3. Temeljem članka 79. stavka 1. KZ/11. u svezi s člankom 331. stavak 7. KZ/11. određeno je da se od VI-optuženog N. S. oduzima:

- vojna automatska puška marke C. z., model M., god. proizvodnje 1984., tvorničkog broja …, call. 7,62x39 mm,

- vojna automatska puška A.-… kalašnjikov tvorničkog broja …. i ćirilićne oznake "E" cal. 7,62x39 mm,

- 260 komada vojnog puščanog streljiva call. 7,62x39 mm,

- dva spremnika za vojnu automatsku pušku A.-… kalašnjikov, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, PU sisačko- moslavačka,

- vojna automatska puška marke C. z., model M., tvorničkog broja …, call. 7,62x39 mm,

- pištolj marke W. P. 3., tvorničkog broja … Z, call. 9 mm sa pripadajućim spremnikom,

- sedam komada pištoljskog streljiva call. 9 mm,

- jedan spremnik za automatsku pušku koji je prerađen na smanjeni kapacitet,

- četiri komada vojnog puščanog streljiva call. 7,62x39 mm,

- tri ručne bombe M., tvorničkih oznaka …, …, …,

- jedna ručna bomba M., tvorničke oznake …, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, PU sisačko-moslavačka,

- 40 komada vojnog puščanog streljiva call. 7,62x39mm, pronađeno sakriveno u prerađenom prostoru automobila, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, PU sisačko-moslavačka, koji se sukladno odredbi članka 181. stavka 7. ZKP/08-19 ima predati PU sisačko-moslavačkoj.

1.4. Temeljem članka 79. KZ/11. određeno je da se od VI-optuženog N. S. oduzima:

- osobni automobil marke O. tipa Z. T. broja šasije W., reg. oznake Z.-…-GA, vlasništvo E. A. j.d.o.o., smeđe boje, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, PU sisačko-moslavačka,

- ključ osobnog automobila marke O. tipa Z. T. crne boje, oduzeto prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja …, PU sisačko-moslavačka, koji predmeti po pravomoćnosti presude postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

1.5. Temeljem članka 5. i članka 77. KZ/11. u svezi s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) određeno je da se od V-optuženog A. Z. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 13.130,25 kuna što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 1.750,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24.svibnja 2021. Utvrđeno je da novčani iznos od 13.130,25 kuna predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa od 1.750,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24.svibnja 2021. (1 eur =7,503 kuna) predstavlja imovinsku korist koju je V-optuženi A. Z. ostvario kaznenim djelom protiv javnog reda-počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, iz članka 329. stavka 1. točka 2. u vezi s člankom 331. stavak 3. KZ/11. te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske. Naloženo je V-optuženom A. Z. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 13.130,25 kuna što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 1.750,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24. svibnja 2021. u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

1.6. Temeljem članka 5. i članka 77. KZ/11. u svezi s člankom 560. ZKP/08. određeno je da se od VI-optuženog N. S. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 18.757,50 kuna što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 2.500,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24. svibnja 2021. Utvrđeno je da novčani iznos od 18.757,50 kuna predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 2.500,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24.svibnja 2021. (1 eur =7,503 kuna) predstavlja imovinsku korist koju je VI-optuženi N. S. ostvario kaznenim djelom protiv javnog reda - počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, iz članka 329.stavka 1. točka 2. u vezi s člankom 331.stavkom 3. KZ/11. te da navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske. Naloženo je VI-optuženom N. S. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 18.757,50 kuna što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 2.500,00 eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan 24.svibnja 2021. u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a pod prijetnjom ovrhe.

1.7. Temeljem članka 560. stavka 3. u svezi s člankom 78. ZKP/08. odbijen je prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi u odnosu na V-optuženog A. Z..

1.8. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. i člankom 148. stavkom 6. ZKP/08. V-optuženi A. Z. i V.-optuženi N. S. djelomično su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te se obvezuju platiti sudski paušal u iznosu od 5.000,00 kuna, svaki ponaosob.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio USKOK i to zbog odluke o kazni u odnosu na optuženog N. S., i zbog odluke kojom je odbijen prijedlog za prošireno oduzimanju imovinske koristi od optuženog A. Z.. U žalbi je predloženo da se u odnosu na optuženog N. S. pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne stroža kazna zatvora, a u odnosu na optuženog A. Z. da se odluka o oduzimanju proširene imovinske koristi ukine ili preinači na način kako je USKOK predložio oduzimanje proširene imovinske koristi od ovog optuženika.

2.1. Žalbe su pravodobno podnijeli optuženi A. Z. i N. S..

2.2. Optuženi A. Z., u žalbi koju je podnio po branitelju Z. M., odvjetniku u S. B., prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

2.3. Optuženi N. S., u žalbi koju je podnio po branitelju D. A., odvjetniku u O., prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o oduzimanju imovinske koristi, odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o uračunavanju istražnog zatvora. Predložio je da se pobijana presuda preinači na način „da se oslobodi od optužbe“, a podredno da se preinači na način da mu se izrekne blaža kazna te da mu se u tu kaznu uračuna vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, kao i da se preinači odluka o troškovima kaznenog postupka i odluka o oduzimanju imovinske koristi, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.4. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi N. S. te je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

2.5. Sukladno članku 474. stavka 1. ZKP/08., spis predmeta je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

3. Žalba USKOK-a, i to u odnosu na odluku o odbijanju prijedloga za prošireno oduzimanje imovinske koristi od optuženog A. Z., i žalba optuženog N. S. u odnosu na odluku o uračunavanju istražnog zatvora, su osnovane, dok u preostalom dijelu te žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu USKOK-a

4. U pravu je USKOK kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u odnosu na prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi od optuženog A. Z., pogrešno utvrdio činjenično stanje.

5. U pobijanoj presudi, u točki 104., obrazlažući razloge zbog kojih nije prihvaćen prijedlog USKOK-a da se prema optuženom A. Z. primjeni prošireno oduzimanje imovinske koristi te mu se oduzme novac pronađen pretragom njegove obiteljske kuće, koji je bio zakopan u dvorištu, a radilo se o većoj količini novca u različitim valutama i to 21.482,00 USD, 8.1000,00 AUD, 3.910,00 CAD, 2.000,00 SEK, te 55.000,00 EUR, koja imovina, prema mišljenju USKOK-a, nije razmjerna s zakonitim prihoda optuženika te imovnom stanju njega i njegove supruge, prvostupanjski sud je naveo da je na temelju stanja na računima banaka i izvoda iz štednih knjižica koje je optuženik dostavio u spis, zatim ugovora o kupoprodaji automobila VW GTE kojeg je isti dobio na nagradnoj igri, kao i činjenici da je optuženik osoba starije životne dobi i da je tijekom života radio u inozemstvu i na tržnici u S. B., a njegova žena je primala australsku mirovinu, isti učinio vjerojatnim da navedeni novac ima zakonsko porijeklo. 6. Međutim, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da naprijed navedeni ukupan iznos novca kojeg je optuženik posjedovao, izuzev iznosa od 190.000,00 kuna koji je 2017. dobio na ime prodaje osobnog vozila, i iznosa od 8.100,00 australskih dolara koji se odnose na australsku mirovinu koju je primala njegova supruga, dovodi u pitanje razmjernost tog iznosa s zakonito stečenim prihodima optuženika koji su utvrđeni prema podacima Porezne uprave i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i zaključak suda da je optuženik učinio vjerojatnim da je podrijetlo tog novca zakonito.

7. Naime, pri utvrđenju stvarnog imovinskog stanja i prihoda optuženika prvostupanjski je sud, kako to ispravno ističe žalitelj, zanemario bitnu činjenicu da njegova mirovina, što je isti i naveo u svojoj obrani, iznosi oko 1.200,00 kuna, dok mirovina njegove supruge, koju jedan dio čini hrvatska, a jedan, i to manji dio, australska mirovina, ukupno iznosi 1.600,00 kuna. To nesporno proizlazi iz potvrda Porezne uprave o visini dohotka optuženika i njegove supruge A. Z. u razdoblju od 2005. do 2018. (listovi 3683. do 3696. i 3701. do 3714. spisa) te podataka HZZMO-a u kojima se navodi da je optuženik od 9. studenoga 2006. korisnik prava na invalidsku mirovinu koja od 1. srpnja 2018. iznosi 1.208,59 kuna, dok je A. Z., njegova supruga, korisnica prava na invalidsku mirovinu počevši od 1. siječnja 1999. koja od 1. kolovoza 2018. iznosi 1.271,83 kune mjesečno (list 3750. spisa). Također, iz ovih podataka proizlazi da je optuženik od 1992. bio nezaposlen, a tek je 2006. ostvario pravo na invalidsku mirovinu.

8. Prema tome, legalna primanja optuženika i njegove supruge, kako to nedvojbeno proizlazi iz podataka Porezne uprave i HZZMO-a, su vrlo skromna, zapravo ispod egzistencijalnog minimuma, pa s obzirom na visinu tih primanja USKOK ispravno nalazi da se optuženik i njegova supruga nalaze u kategoriji socijalno ugroženih osoba za koje je realno teško očekivati da bi od vremena kad su ostvarili prava na mirovine, bili u stanju uopće nešto uštedjeti.

9. Polazeći od naprijed navedene činjenice, prije svega se postavlja pitanje je li životno da netko tko u materijalnom smislu doslovno preživljava i jedva „spaja kraj s krajem“, istodobno veliki iznos novca čuva netaknut i zakopan u dvorištu svoje kuće. Dakle, s obzirom na veliki iznos novca koji je naveden u točki 6., a koji, i nakon što se od tog iznosa oduzme vrijednost osobnog vozila kojeg je optuženik prodao za iznos od 190.000,00 kuna, kao i iznos od 8.100,00 australskih dolara, je vrlo velik te prelazi 700.000,00 kuna, s pravom USKOK u žalbi navodi da taj novčani iznos nije razmjeran zakonitim primanjima optuženika.

10. Na prethodno utvrđeno imovno stanje i primanja optuženika ne utječe stanje na bankovnim računima prema izvodima iz štednih knjižica koje je optuženik kao dokaz dostavio kako bi opravdao razmjer naprijed pronađene imovine, pri čemu prvostupanjski sud nije niti naveo stvarno stanje i kretanje novčanih sredstava koje je optuženik deponirao na tim bankovnim računima, a prema izvodima neki od tih računa se odnose na štednju od prije trideset godina.

11. Nadalje, u prilog tome da je optuženik na legalan način tijekom života stekao financijska sredstva, prvostupanjski sud je vrlo paušalno i nekritički zaključio da je radeći u inozemstvu i na tržnici u Slavonskom Brodu, gdje se bavio prodajom različitih stvari, optuženik učinio vjerojatnim da je sporni dio novca koji je pronađen kod njega, zakonito stečen. Međutim, ni takav zaključak nema uporišta u objektivno provjerljivim podacima odnosno činjenicama iz kojih bi proizlazilo da su novčani prihodi koje je optuženik ostvario tim radom, barem približno bili u korelaciji s visinom spornog dijela novčanih sredstava koja su pronađena kod njega, a činjenica da je taj novac bio zakopan u dvorištu kuće od optuženika, također dovodi u pitanje legalni izvor stjecanja tog novca.

12. Kraj takvog stanja stvari u pravu je žalitelj kad u žalbi navodi da je u odnosu na odluku o prijedlogu za prošireno oduzimanja imovinske koristi od optuženog Ante Zirduma, činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno utvrđeno. Pri tome treba reći da je pogrešan stav prvostupanjskog suda koji smatra da je u odnosu na odluku o proširenom oduzimanju imovinske koristi neophodno da činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela sadržava i opis okolnosti iz kojih proizlazi nerazmjer između imovine optuženika i njegovih zakonitih prihoda. Naime, kako to ispravno u žalbi navodi USKOK, imovinska korist počinitelja koja je obuhvaćena proširenim oduzimanjem, ne mora potjecati od njegove kriminalne aktivnosti za kazneno djelo za koje je osuđen i ne veže se izravno uz to djelo.

13. Zbog prethodno iznesenih razloga djelomično je, kao osnovana, prihvaćena žalba USKOK-a pa je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., u odnosu na optuženog A. Z. valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud za osnovu uzeti prijašnju optužnicu i, s obzirom da je pobijana presuda ukinuta samo u dijelu koji se odnosi na prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi od optuženog A. Z., u odnosu na to pitanje će izvest će sve one personalne i materijalne dokaze koje je već jednom izveo, a ako nađe potrebnim i nove dokaze, koje će potom savjesno ocijeniti, svaki posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, pa će, nakon što s tim u vezi raspravi sva sporna činjenična i pravna pitanja, donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu.

Na žalbu optuženog N. S., osim na žalbe zbog odluke o kazni

15. Uvodno valja istaći da su okolnosti koje se tiču proširenog oduzimanja imovinske koristi od optuženog A. Z., a zbog kojih je u odnosu na ovog optuženika pobijana presuda ukinuta, izvan zakonskih obilježja inkriminiranog kaznenog djela i stoga nisu od utjecaja na utvrđenje prvostupanjskog suda da su optuženi A. Z. i optuženi N. S. inkriminirano kazneno djelo počinili zajedno, u izreci više poimenično navedenih osoba, koje djelo je optuženi A. Z. priznao, a u svojoj obrani je iskazao da je u počinjenju djela, zajedno s njim, sudjelovao i optuženi N. S..

16. Nije u pravu optuženi N. S. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, a ujedno su ti razlozi i nejasni. Žalitelj ovakav paušalno izneseni stav, kako to proizlazi iz obrazloženja žalbe, temelji na vlastitoj preocjeni izvedenih personalnih dokaza, na koji način zapravo dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda, koju će žalbenu osnovu ovaj drugostupanjski sud nastavno ispitati, međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja pobijana presuda nije proturječna razlozima, a prvostupanjski je sud, u odnosu na utvrđenje postojanja inkriminiranog kaznenog djela i krivnje optuženog N. S., iznio jasne i logične razloge, pa je njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., neosnovana.

17. U odnosu na povredu kaznenog zakona žalitelj u žalbi nije naveo niti jednu iz članka 469. ZKP/08. taksativno propisanu povredu kad se ta žalbena osnova i ostvaruje, a ovu povredu nalazi u tome što prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio njegovu namjeru i svijest da je sudjelovao u zločinačkom udruženju, međutim, ta tvrdnja sadržajno predstavlja žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o kojoj povredi će u nastavku biti riječi. Budući da nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

18. Nadalje, nije u pravu optuženi N. S. ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, koje on nalazi u tome što iz iskaza svjedoka D. S. i M. W. proizlazi da nije bio član zločinačkog udruženja i da u sastavu tog udruženja nije nabavljao i prodavao vatreno oružje, streljivo i eksplozivne tvari kako mu se to stavlja na teret.

19. Što se tiče iskaza svjedoka D. S., točno je da je ovaj svjedok iskazao da optuženog N. S. nije poznavao, međutim, svjedok je iskazao da je prodaju oružja dogovarao s optuženim A. Z., a upravo je ovaj optuženik u svojoj obrani naveo da je oružje koje je on višekratno nabavljao od D. S., predavao optuženom S., time da mu je, prema njihovu dogovoru, to oružje predavao u B. S..

20. Kaznenu odgovornost optuženog N. S. prvostupanjski sud je utvrdio ne samo na temelju obrane optuženog A. Z., već i na temelju činjenice da je 22. veljače 2018. u B. S., prilikom pretrage osobnog vozila O. z., reg. oznake S. … B., kojeg je optuženik iznajmio, a koji je imao posebno preinačeni prostoru iza zadnjih lijevih i desnih svjetala u kojem su pronađene dvije vojne automatske puške, s oznakama proizvođača koje su specificirane u izreci presude, i 300 komada vojnog puščanog streljiva call. 7,62X39 mm, koji predmeti su tom prilikom oduzeti od optuženika. Osim toga, pretragom kuće optuženika je pronađeno i drugo oružje (jedna vojna automatska puška i pištolj), te streljivo i više komada ručnih bombi.

21. Da je optuženi N. S. u inkriminiranom razdoblju oružje koje mu je posredstvom drugih osoba (D. S., M. Ž., J. T. i T. U.), kako je to opisano u točki 1a) u izreci, nabavljao optuženi A. Z. radi daljnjeg krijumčarenja i preprodaje u S. R. Nj. (dalje u tekstu: SR Nj.), prvostupanjski sud je utvrdio i na temelju opsežne analize preslušanih telefonskih razgovora, kao i telefonskih razgovora optuženog N. S. i M. W., te GPS lokacija o kretanju optuženog N. S. u H., i boravku u S. Nj., u E., gdje se nalazio M. W.. Iz snimljenih telefonskih razgovora proizlazi da su optuženi A. Z., optuženi N. S. i M. W. u međusobnim komunikacijama za određene vrste oružja koristili šifre („felga“, „velika felga“, „krupni euro“), što je sud kronološki vrlo detaljno iznio i obrazložio u točkama 23. do 50. pobijane presude, a radi se o vjerodostojnim dokazima koji nedvojbeno upućuju na njihove dogovore radi nezakonite nabave i prodaje oružja.

22. Također, prvostupanjski sud je kao dokaz pročitao i presudu Općinskog suda u E. čiji se ovjereni prijevod nalazi na listu 3332. do 3340. spisa, u kojoj je M. W. pravomoćno osuđen zbog stjecanja jednog vatrenog oružja prema Zakonu o kontroli ratnog oružja iz člana 52. i 53. Kaznenog zakona te je osuđen na ukupnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja mu je kazna uvjetovana s rokom kušnje za vrijeme od tri godine, a iz te presude proizlazi da je u odnosu na pojedinačna djela M. W. nakon što je optuženi N. S. od A. Z. dobio oružje, te oružje u osobnom vozilu O. z. dovezao u E. i predao ga M. W., a osim toga je utvrđeno da je su ovoj u međunarodnoj trgovini oružjem sudjelovali A. Z., D. S., J. T., T. U. te N. S..

23. Kad se imaju u vidu prethodna utvrđenja, kao i činjenica da je M. W. putem W. U. optuženom N. S. uplaćivao određene svote novca, tako da mu je 17. siječnja 2017. uplatio 3.549,35 kuna, 26. listopada 2017. mu je uplatio 2.833,12 kuna, dok mu je 3. siječnja 2018. uplatio 12.839,06 kuna, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je iskaz svjedoka M. W. nevjerodostojan i usmjeren na pogodovanje obrani optuženog N. S., pa je stoga žalbena tvrdnja optuženika da je svjedok W. potvrdio da mu isti nije prodavao oružje, neutemeljena.

24. Prema tome, analizom izvedenih personalnih i materijalnih dokaza, svakog posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno zaključio da je optuženi N. S. počinio inkriminirano kazneno djelo time da je optuženik imao spoznaju da nabavljanje i prodaju vatrenog oružja, streljiva i eksplozivnih tvari poduzima kao član zločinačkog udruženja čiji je cilj bio krijumčarenje oružja. Naime, optuženi S. je znao da oružje koje je nabavljao od A. Z., s obzirom na okolnosti djela i činjenicu da ga je dobro poznavao, isti nabavlja od drugih osoba, što nedvojbeno proizlazi iz sadržaja njihovih brojnih telefonskih razgovora, pa tako u jednom od tih razgovora, i to onom od ... rujna …. optuženi S. pita optuženog Z. „ima li onaj prijatelj još onih felgi za auta i ono.“, a u slijedećem razgovoru optuženi S. govori optuženog Z. da njegovom prijatelju hitno trebaju „neke felge do 3 iljade kuna, 3200.“

25. Slijedom svega naprijed iznesenog, kako optuženi N. S. svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica koje se odnose na postojanje inkriminiranog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. u vezi članka 331. stavka 3. KZ/11. za koje je proglašen krivim, njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

26. U odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi koju je optuženi N. S. ostvario kaznenim djelom u iznosu od 18.757,50 kuna, što predstavlja kunsku protuvrijednost iznosa 2.500,00 EUR-a, s obzirom na ono što je o prodaji oružja M. W. od strane optuženika navedeno u točkama 26. do 28., neosnovano žalitelj smatra da nije dokazano da je isti M. W. prodavao oružje, pa posljedično tome da nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke da mu se oduzme imovinska korist, za što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u točki 103. dao uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

27. Nije u pravu optuženik ni kada u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka ističe da nije utvrđeno da je počinio kazneno djelo i da je stoga ta odluka nepravedna. Suprotno tome, prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, pa ga je utemeljeno, u skladu s odredbom članka 148. stavka 1. ZKP/08. obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka i paušalnu svotu.

28. Međutim, u pravu je optuženik kad u žalbi ističe da mu prvostupanjski sud u izrečenu kaznu zatvora nije uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. veljače 2018. do 22. svibnja 2018. Naime, iz rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kir-74/2018 od 24. veljače 2018. proizlazi da je pretragom koja je izvršena 22. veljače 2018. utvrđeno da optuženi N. S. u skrivenom prostoru svog osobnog vozila prevozi oružje i da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela iz članka 331. stavka 3. KZ/11., a s obzirom na raniju optuženikovu osuđivanost, na temelju članka 123. točka 3. ZKP/08., sud mu je odredio istražni zatvor koji je trajao od 22. veljače 2018. do 22. svibnja 2018. Prema tome, budući da je optuženom N. S. istražni zatvor određen u vezi počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, na temelju članka 54. KZ/11., je valjalo u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu i optuženiku u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kako je to odlučeno u točki III izreke.

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

29. Nije u pravu USKOK kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženom N. S. precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a istodobno mu nije pravilno vrednovao utvrđene otegotne okolnosti te mu je, osudivši ga za inkriminirano kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, izrekao preblagu kaznu. Isto tako, nije u pravu niti optuženi N. S. kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud izrekao previsoku kaznu zatvora.

30. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je optuženom N. S. kao olakotno cijenio činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, a kao otegotno mu je cijenio raniju višestruku osuđivanost za kaznena djela druge vrste, te iskazanu upornost u počinjenju djela.

31. Za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 2. u vezi članka 331. stavke 3. KZ/11., propisana je kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

32. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, suprotno naprijed iznesenim žalbenim navodima stranaka, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

33. Naime, iako je točna tvrdnja USKOK-a da je optuženi N. S. višekratno osuđivana osoba i da je inkriminirano kazneno djelo počinio za vrijeme provjeravanja koje mu je određeno u uvjetnoj presudi Županijskog suda u Sisku broj K-320/13., s tim u vezi prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da optuženik nikad ranije nije osuđivan zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja niti počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, dakle zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela.

34. Okolnost da je optuženik pripadao međunarodnoj kriminalnoj skupini koja je krijumčarila oružje, kao i konspirativnost u počinjenju djela, na koje u žalbi upire USKOK pledirajući na strožu kaznu, sadržane su u činjeničnom opisu djela za koji je optuženik proglašen krivim i ne mogu mu se ponovno negativno vrednovati.

35. Što se tiče prigovora optuženog N. S. da je u odnosu na ranija djela za koje je pravomoćno osuđen nastupila rehabilitacija, ovaj žalitelj gubi iz vida da je prema podacima iz izvoda iz kaznene evidencije koji se nalaze na listu 595. do 596. u spisu, isti od 2006. do 2016. isti kontinuirano osuđivan, pa stoga, prema odredbi članka 19. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj: 143/12., 105/15., 32/17.), u odnosu na ranije presude nije nastupila rehabilitacija.

36. Zbog prethodno iznesenih razloga, suprotno žalbenim navodima USKOK-a i optuženog N. S., kazna zatvora u trajanju od četiri godine koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku predstavlja adekvatnu društvenu osudu za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela te je ta kazna primjerena težini počinjenog djela, ličnosti optuženika i svim okolnostima djela. Stoga će, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna postići sve one ciljeve specijalne i generalne prevencije koje svrhe kažnjavanja su predviđene u članku 41. KZ/11., pa su žalbe USKOK-a i optuženog N. S. zbog odluke o kazni, neosnovane.

37. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti neka druga povreda (osim odluke o uračunavanju istražnog zatvora) kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

38. Stoga je, primjenom članka 483. i članka 486. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan,v.r.