REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Broj : 3.Pp J-3188/2020-12 U

IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji ovog Suda Ombreti Bareza uz sudjelovanje Jagode Radinović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M. P., zastupanog po branitelju Z. I. odvjetniku iz Splita, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21), optužnim prijedlogom broj: 511-12-31/05-5-189-1/2020 od 18. rujna 2020., Policijske postaje Sinj, u smislu čl. 183. st.1.Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 118/18), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj dana 27. siječnja 2022., u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti branitelja,

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: M. P. D. i A., dj. R., rođ….. u S., iz S.,Put P. kbr.., kuhar, oženjen, otac jednog djeteta, SSS, zaposlen, srednjeg imovnog stanja, OIB …, drž. RH, nekažnjavan,

kriv je

što je 15. rujna 2020. u 13.45 sati, u mjestu S., Ulica P. P. kbr…, počinio psihičko i tjelesno nasilje prema svojoj supruzi I. P., na način da je na istu vikao i vrijeđao ju riječima: "otac ti je varalica, pička ti smrdi, jebem ti mater", nakon čega ju na izlazu iz kuće odguruje rukama od čega je ista pala na tlo ispred kuće, a potom je na tlu vuče rukama prilikom čega je I. P. zadobila vidljive tjelesne ozljede u vidu ogrebotina na lijevom i desnom laktu kao i na desnom koljenu, što je kod iste izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenosti,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21), a kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,

pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se,

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.000,00 (dvije tisuće) KUNA.

Temeljem čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je zadržan od strane Policijske postaje Sinj 15.

3. Pp J-3188/2020-12

rujna 2020. u 14.25 sati kao jedan dan zatvora, odnosno kao novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

Okrivljenik je dužan izrečenu, a umanjenu tj. novčanu kaznu u iznosu od 1.700,00 (jednu tisuću sedamsto) kuna platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer će se ista izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kn, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.

Obrazloženje

1.Policijska postaja Sinj, podnijela je dana 21. rujna 2020. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika M. P. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret jer da je sporne prigode došao kući, a nakon što je bio u Centru za socijalnu skrb, a gdje da je otišao radi toga što su se on i supruga dogovorili da će postići sporazumni razvod braka. Kad da se vratio da mu je ona rekla da se predomislila, da neće takav razvod i da će trošiti novac na odvjetnike. Tada da je došlo do prepirke ali da nije bilo riječi koje se ovdje spominju, odnosno da nije rekao "otac ti je varalica, pička ti smrdi, jebem ti mater". Ističe da nije bilo tjelesnog nasilja, već da je njegova supruga rekla da je njihovu prepirku snimila i da će to poslati policiji. Da ju je upitao da što je to snimila, a ona da je u tom trenutku bila na vratima kuće iznad nekoliko stepenica, da je zapela i pala i d se tako ozlijedila, a da nije točno da bi je on vukao rukama po podu. Na njenu viku ispred kuće da su izišle njegova majka i sestra koje su čule viku i slušale dok je I. vikala "policija, policija". Da je njegova supruga iskoristila povrede, zvala policiju i kad da su došli da su s njim obavili razgovor, a da nju nisu mogli naći, a onda nakon nekog vremena da se ona otključala, da je bila u rođakovoj kući koja je udaljena od njegove obiteljske kuće nekih dvadesetak metara. Na upit braniteljice ističe da je u 5. mjesecu kad je on otišao u R. pripremiti restoran koji tamo drže za sezonu i kad da se vratio kući da je tražio suprugu i da ju je našao u sobi bez svijesti, da je ona popila određenu količinu normabela, da je morao pozvati hitnu, da je odvezena u S., da je tamo čekao dok obave nad njom pretrage i na kraju da ju je vratio kući, a onda po dolasku kući da je cijela obitelj željela biti podrška, a u tom trenutku njegova supruga I. da ulazi u kuću i njegovoj majci da govori "A. znajte da ja nisam luda, vaš sin je mene napravio ludom", da se njegova najstarija sestra samo nasmijala na te riječi, a I. da joj je prišla i ošamarila je. Na upit braniteljice ističe da ispred kuće nije bilo nikog drugog, kao i za vrijeme dok su se on i supruga razgovarali i prepirali.

3. Pp J-3188/2020-12

3.U dokaznom postupku svjedokinja I. P. iskazuje da navedene prigode dok je kuhala ručak da je došao kući njen suprug, da ga nije bilo cijelu noć, da ona zna da je on već tada konzumirao i droge i čim je došao kući ničim izazvan da je počeo vikati na nju da je stara, da joj pička smrdi, da koliko je kurčeva popušila I slične riječi, a sve to jer da su već bili u procesu razvoda braka. Na sve to da se nasmijala i htjela izići iz kuće, a kako da je nosila mobitel da je on mislio da je ona sve to snimila, da je pošao za njom i htio uzeti mobitel nasilno i u tom guranju da je uspio, da je uzeo mobitel i razbio ga, a u tom navlačenju i guranju da je ona zadobila tjelesne ozljede jer da ju je vukao rukama po tlu. Nakon svega da je uzela svoje dijete od djeda i babe, da se vratila u kuću gdje da joj je došla prijateljica i poslikala je kako izgleda. Da nažalost nije otišla kod liječnika jer da ju je bila sramota, da je ovu situaciju htjela riješiti ljudski, međutim da njen suprug tvrdi da se ova situacija nije dogodila, dakle da ne želi komunicirati normalno pa da je odlučila svjedočiti o svemu. Na upit braniteljice okrivljenika ističe da na izlazu iz kuće ne postoje stepenice, već samo jedan prijelaz za izići, odnosno mali pragić. Ističe da je sve to vidjela njegova baka koja je vikala "M. šta joj to radiš, pusti je", međutim naknadno da ona ne želi svjedočiti, da su dotrčale njegova majka i sestra pa da se htjela sakriti iza njih, međutim da su one pobjegle vičući jedna drugoj "makni se od lude". Na upit kako ju je suprug vukao po tlu ističe da ju je jednom rukom držao za mišicu lijeve ruke, da je ležala između njegovih nogu, a onda da je on jednu nogu pritisnuo uz njeno tijelo i da ju je tako vukao po tlu pokušavajući joj uzeti mobitel. Ističe da je prijavila razbijeni mobitel policajcu na uviđaju ali da ga nisu izuzeli. Da je policiju morala zvati od M. P., da mu je pokazala razbijeni mobitel, a da je on bio prisutan i kad je taj mobitel pokazala policajcu. Na upit braniteljice okrivljenika ističe da se protiv nje void postupak jer da je navodno udarila njegovu sestru i da ju je napala prije 5 mjeseci, a taj slučaj da je prijavljen dan nakon ovog događaja i nakon što joj je uništava vozilo kad ga je nazvala idiotom i kretenom, a na sve to da je bila izazvana.

4.U dokaznom postupku svjedokinja A. P., majka okrivljenika, ističe da su sporne prigode kćerka i ona bile u kući za vrijeme dnevnog odmora i da su odjednom čule nekakvu viku, a da se čuo ženski glas. Da su izišle pogledati što se događa, a njena nevjesta da je vikala "policija, policija", a da nije sigurna da li je u tom trenutku nevjesta držala mobitel. Da je njena nevjesta krenula rukama prema njenoj kćeri pa da ju je pitala "gdje ćeš ti", nakon čega da nevjesta bježi kod daljeg susjeda, ne u prve tri kuće, da se zatvara u tu kuću i zaključava te tamo čeka policiju. Da nije vidjela što je razlog ovog vikanja i što bi se dogodilo prije toga. Na upit braniteljice okrivljenika ističe, kad da je izišla ispred kuće da njen sin i nevjesta nisu bili blizu jedno drugoga i da na nevjesti nije vidjela nikakvih ozljeda. Ističe da je njena svekrva u to vrijeme spavala i kad da je izišla na prozor da joj je nevjesta I. govorila "bako ništa niste vidjeli, nema svjedoka". Ističe da je njena nevjesta I. već bila nasilna prema članu obitelji, odnosno njenoj kćeri kad je na nju nasrnula I udarila ju šamarom. Taj događaj da su prijavili ali tek nakon što je nevjesta inscenirala napad na sebe od strane njenog sina.

5.U dokaznom postupku svjedokinja M. P. P., sestra okrivljenika iskazuje da su sporne prigode ona i majka u kući pričale iza ručka kad da su čule viku, a posebno ženski glas. Da su izašle vidjeti što se događa, da je njen brat M.

3. Pp J-3188/2020-12

stajao ispred kuće dok da je nevjesta I. već bila pored ceste i vikala "policija, policija". Ističe da I. u rukama nije imala mobitel, a kad da je uočila nju da je podignutom rukom pošla prema njoj pa da je njena majka upitala da gdje ć e ona, a onda da je I. produžila i da je nije napala. Da je njeno mišljenje da kad čovjek traži pomoć da onda ide na prva vrata do svoje kuće, a da to I. nije učinila, već da je produžila i prošla pored nekoliko kuća te otišla kod nepoznate osobe i da je tek nakon tog datuma s tom osobom uspostavila kontakt te da ju je policija zatekla u toj kući. Da je u toj kući bio M. P., pok. M., a njena nevjesta da je zaključala vrata i da nije dala otključati dok nije došla njegova majka, a u međuvremenu da je došla policija i premda da su kucali da ona nije otključala. Na upit braniteljice okrivljenika ističe da nevjesta I. nije imala vidljivih povreda već da je svojim rukama i noktima prešla dužinom cijelih ruku i na taj način ostvarila povrede. Ističe da njen brat nije bio niti blizu nevjeste već da je između njih bila dosta velika udaljenost. Da baka nije bila prisutna događaju jer da je spavala, a dok da je I. prolazila ispod njenog prozora da je govorila "bako niste čuli ništa, nije bilo svjedoka".

6. U dokaznom postupku svjedok M. P. iskazuje da je sporne prigode spavao u kući, da je majka otišla na posao i ostavila vrata otključana, da je čuo nekakvo lupanje i skričanje pa da se ustao i vidio M. suprugu. Da je I. skričala, a na njoj da je vidio neku ogrebotinu na podlaktici te pokidane hlače na koljenu, da mu nije bilo svejedno pa da je zaključao vrata i njoj dao telefon da zove policiju i da nije htio otvoriti dok nije došla policija bez obzira što je bilo kucanja na vratima. Na upit tko je kucao ističe da je mislio da je to M. sestra. Na upit braniteljice okrivljenika ističe da nikad prije nije vidio da bi M. počinio nasilje prema svojoj supruzi premda da žive vrlo blizu, a da je otvorio policiji odmah, da je zvao svoju majku jer da nije znao što da radi pa da je i ona brzo došla te ga nazvala da otvori, da je policija pred vratima.

7. U dokaznom postupku svjedok policajac B. V. iskazuje da su sporne prigode pozvani u obitelj M. P. zbog prijave da je počinio nasilje prema supruzi. Došavši do ispred kuće da su zatekli okrivljenika koji da im je rekao da je njegova supruga slučajno pala, a nju da nisu zatekli. Da su je zvali više puta na mobitel, da se nije javljala, a onda nakon upornog zvanja da se javila i rekla da je kod susjeda. Da su je pronašli u susjedovoj kući, da je bila uplakana, uznemirena I rastresena, da je opisala što se dogodilo, a da je imala povrede, pri tom svjedok pokazuje na laktove, da su to bili krugovi, ogrebotine koje su bile krvave, da su joj ponudili liječničku pomoć ali da je svjedokinja odbila. Da su svjedokinju zatekli u susjeda, da se ne može sjetiti imena ali da je tu bila supruga pok. košarkaša, a svjedokinju da su pronašli u zaključanoj kući gdje da se sakrila. Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje o mobitelu, a svjedok ističe da je svjedokinja govorila o razbijenom mobitelu, međutim da se događaj zbio davno i da nije siguran ali da misli da svjedokinja nije spominjala svjedoke događaja. Posebno ističe da prije ovog događaja osobno nije postupao prema okrivljeniku, da ga je ove prigode prvi put video kao i njegovu suprugu.

8. U završnoj riječi braniteljica okrivljenika ističe da iz dokaznog postupka nesporno proizlazi da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji ga se tereti i da je čak sama svjedokinja I. P. pri opisu događaja iskazivala drugačije od optužnog

3. Pp J-3188/2020-12

prijedloga. Da niti jedan svjedok nije iskazivao na način da bi okrivljenik počinio prekršaj, a isto tako da oštećena nije prihvatila liječničku pomoć i da se predlaže donijeti oslobađajuću presudu.

9.U dokaznom postupku pročitani izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, Izvješće o uhićenju, naredba o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva.

10. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim djelo iz izreke i to upravo na način kako je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.

11. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenika, te iskaze svjedoka I. P., A. P., M. P. P., M. P. i svjedoka policajca B. V. kao i čitanjem izvedene dokaze. Okrivljenik iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer da je sporne prigode došao kući iz Centra za socijalnu skrb budući se sa suprugom dogovorio postići sporazumni razvod braka. Da se supruga predomislila, da neće takav razvod, da će trošiti novac na odvjetnike, da je došlo do prepirke, ali da nije bilo riječi koje se spominju, odnosno da nije rekao riječi "otac ti je varalica, pička ti smrdi, jebem ti mater", da nije bilo tjelesnog nasilja, već da mu je supruga rekla da će snimiti prepirku i da će to poslati policiji, a on da ju je upitao da što je to snimila, a ona u tom trenutku dok je bila na vratima kuće iznad nekoliko stepenica da je zapela i pala i da se tako ozlijedila, a da nije točno da bi je on vukao rukama po podu. Da su na njenu viku ispred kuće izašle njegova majka i sestra i da su slušale dok je Irena vikala "policija, policija". Ističe da je njegova supruga iskazala nasilje prema njegovoj sestri jer da ju je jedne prigode ošamarila. Da ove prigode ispred kuće nije bilo nikog drugog dok su on i supruga razgovarali i prepirali se. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je neuvjerljiva. Naime, okrivljenik ističe da je došlo do prepirke ali da on nije rekao riječi "otac ti je varalica, pička ti smrdi, jebem ti mater", da nije bilo tjelesnog nasilja, a pri tom da mu je supruga rekla da će snimiti prepirku i da je njega zanimalo da što je to snimila, a upitno je ako nije bilo grubih riječi i ako on nije izgovorio riječi koje mu se stavljaju na teret, zašto ga je toliko opteretilo da li je ona nešto snimila i što jer iz snimke se sigurno moglo vidjeti je li nečeg bilo ili ne. Ističe da je pri izlazu iz kuće njegova supruga pala i tako se ozlijedila, a da je on nije vukao rukama po podu. Na ovakvu obranu okrivljenika, svjedokinja I. P. ističe da je suprug došao nakon što ga nije bilo cijele noći, da je već tada konzumirao droge i da je bez razloga počeo na nju vikati, da je stara, da joj pička smrdi, da koliko je kurčeva popušila i slične riječi, a sve zbog toga što su bili u procesu razvoda braka. Da se ona na to nasmijala i htjela izići iz kuće da je on htio uzeti mobitel misleći da je ona sve to snimila da je mobitel htio uzeti nasilno i u guranju da je uspio da je uzeo mobitel i razbio ga, a u tom navlačenju i guranju da je dobila tjelesne ozljede jer da ju je vukao rukama po tlu na način da ju je držao jednom rukom za mišicu lijeve ruke, a da je ležala između njegovih nogu te da je on jednu nogu pritisnuo uz njeno tijelo i tako je vukao po

tlu

pokušavajući joj uzeti mobitel. Da je razbijeni mobitel pokazala policiji ali da ga nisu izuzeli. Da je od M. P. zvala policiju, a da se protiv nje vodi postupak jer da je navodno udarila okrivljenikovu sestru, a slučaj da je prijavljen nakon 5 mjeseci od

3. Pp J-3188/2020-12

navodnog događaja i to dan nakon ovog njegovog napada. Isto tako svjedokinja A. P. iskazuje da ne zna što se događalo prije ali kad da je čula viku ispred kuće, a posebno ženski glas da je izišla vidjeti što se događa, a njena nevjesta da je vikala "policija, policija". Ističe da na nevjesti nije vidjela nikakvih ozljeda, a uz to da je njena nevjesta bježeći otišla kod daljnjeg susjeda, a ne u prve tri kuće te da se kod tog susjeda zaključala i čeka policiju. Ističe da je njena nevjesta imala postupak prema članu obitelji, odnosno njenoj kćeri, a događaj da su prijavili tek nakon što je svjedokinja inscenirala napad na sebe od strane njenog sina. Također svjedokinja M. P. P. iskazuje gotovo istovjetno kao i svjedokinja A. P., dajući pri tom svoje mišljenje da kad čovjek traži pomoć da onda ide na prva vrata do svoje kuće, a da to Irena nije učinila, već da je produžila i prošla pored nekoliko kuća te otišla kod nepoznate osobe. Posebno ističe da kod I. nije bilo vidljivih povreda, već da je ona svojim rukama i noktima prešla dužinom cijelih ruku i na taj način ostvarila povrede. Dakle, okrivljenik ističe da je njegova supruga slučajno pala i da je tako zadobila povrede, a svjedokinja M. P. P., sestra okrivljenika ističe sasvim suprotno, odnosno da na I. nije bilo vidljivih povreda ali da ih je nanijela sama sebi na način da je svojim rukama i noktima prešla dužinom cijelih ruku i na taj način ostvarila povredu. Upitno je kako ona nije vidjela povrede, a vidjela je samo nanošenje povreda, dok okrivljenik ističe da je svjedokinja I. pala, a svjedoci M. P. i svjedok policajac B. V. iskazuju da su na okrivljenici vidjeli i to svjedok M. P. ogrebotine na podlaktici i pokidane hlače, dok je svjedok B. V. govorio o laktovima i krvavim krugovima, odnosno ogrebotinama, a pri tom je govoreći nedvosmisleno pokazivao svoje laktove. Dakle, ovaj svjedok govori o krvavim krugovima i ogrebotinama, a da se dogodilo onako kao što iskazuje svjedokinja M. P. P., odnosno da se svjedokinja I. P. samoozlijedila rukama i noktima nesporno je da bi imala tragove u vidu dugačkih ogrebotina ili porezotina, a što je značajno različito od krvavih krugova na laktima I poderanih hlača kao što iskazuje svjedok M. P. Posebno je zanimljivo da I svjedokinja A. P. i svjedokinja M. P. P. govore o tome da je I. išla kod daljnjeg susjeda, a ne u prve tri kuće te da se tu zatvara i zaključava te svjedokinja M. P. P. zaključuje da kad čovjek traži pomoć da onda ide na prva vrata do svoje kuće što da Irena nije učinila, već da je prošla pored nekoliko kuća i otišla kod nepoznate osobe, a obje ističu da kad su izašle ispred kuće da je I. vikala "policija, policija". Upravo iskazi ovih dviju svjedokinja govore o pokušaju da svojim iskazom zaštite okrivljenika, govore da svjedokinja I. P. nije imala vidljivih povreda, a svjedokinja M. P. P. govori o samoozlijeđivanju, a pri tom obje svjedokinje lamentiraju o tome da kad se traži pomoć da se ide u prvu kuću do svoje, a ne proći pored nekoliko kuća i otići kod nepoznate osobe. Ovako mišljenje nikako ne može biti prihvaćeno jer je upitno da li su ove svjedokinje imale potrebu tražiti pomoć na takav način, a zaključak može biti i da se pomoć traži tamo gdje je čovjek siguran da će je dobiti. Dakle, iskazi ovih dviju svjedokinja prihvaćeni su s rezervom jer je očito da obje svojim iskazom ne žele teretiti okrivljenika već žele izazvati sumnju u vjerodostojnost iskaza svjedokinje I. P. Ovo posebno kad svjedoci M. P. i svjedok B. V. ističu da su vidjeli povrede na svjedokinji I. P., a doista bi bilo nevjerojatno da je okrivljenik došao kući, da ga supruga dočekuje i odmah reagira na način da "slučajno" padne i odmah se sjeti da to može iskoristiti protiv njega te isti čas reagira vičući "policija, policija", bježi kod susjeda,

3. Pp J-3188/2020-12

zaključava se i otključava tek po dolasku policije, a upravo svjedok policajac B. V. govori da su svjedokinju I. P. zatekli u susjedovoj kući da su je pozivali nekoliko puta i tek tada da se javila da je kod susjeda, a kad je otvorila da je bila uplakana, uznemirena i rastresena, a isto tako svjedok M. P. ističe da je I. skričala kad je ušla u njegovu kuću pa da je zaključao vrata i dao joj telefon da zove policiju. Dakle, iz svega je izvući zaključak da je okrivljenik počinio nasilje upravo na način kako je to opisano u izreci presude pa su iskazi svjedoka I. P., M. P. i svjedoka policajca B. V. prihvaćeni su u cijelosti kao jasni, okolnosni i uvjerljivi,njihovi iskazi su logično povezani i u bitnom podudarni i ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pa analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno kao i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem odredbe čl. 88.st.2. Prekršajnog zakona zaključeno je da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u izreci.

12. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, a upravo slijedom svega navedenog , okrivljeniku je izrečena novčana kazna u posebnom minimumu , uzevši kao posebno olakotno okrivljeniku njegovo dosadašnje nekažnjavanje premda je zaprijećena novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a o uračunavanju zadržavanja u izrečenu kaznu odlučeno je temeljem čl. 40.st.1. PZ- a, a temeljem čl. 152.st.3.PZ-a određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

13. Pri odlučivanju o predloženoj zaštitnoj mjeri psihosocijalnog tretmana, sud je odlučio istu ne primijeniti jer je iz prekršajne evidencije vidljivo da je okrivljenik do sada nekažnjavan pa se za prvi prekršaj ove vrste ne može odmah smatrati da je potrebno izricati mjeru jer se ne može sa sigurnošću dokazati da je okrivljenik sklon vršenju prekršaja ove vrste i da je potrebno izreći za prvi prekršaj bilo koju mjeru.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi čl.138.st. 2. t.3. i st. 3. PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.

15.Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Sinju 27. siječnja 2022.

Zapisničarka:

S u t k i n j a :

Jagoda Radinović

Ombreta Bareza