Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-9/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja stečajne mase iza F. d.d. „u stečaju“, S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J. M., odvjetnica u S., protiv tuženika Agencije, Regionalni centar S., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica K. B., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2477/2020-15 od 30. rujna 2021., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2477/2020-23 od 20. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2477/2020-15 od 30. rujna 2021., koja presuda je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2477/2020-23 od 20. listopada 2021.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 2.425.526,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 1999. godine obračunatim po stopi koja je određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja je određena člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 199.037,50 kuna."

2.Prvostupanjskim rješenjem od 20. listopada 2021. odlučeno je: "Ispravlja se uvod presude ovog suda broj P-2477/2020 od 30. rujna 2021 godine na način da u drugom retku umjesto „OIB: ...“ treba stajati: „OIB: ...“. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

3.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba nije osnovana.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 2.425.526,79 kuna sa zateznim kamatama od 10. ožujka 1999. do isplate zbog toga što je tuženik, postupajući po rješenju o ovrsi, pogrješno izračunao ukupan dug kojeg je tužitelj imao prema trgovačkom društvu A. d.o.o., jer je pogrješno izračunao kamate na utvrđeni iznos glavnice tog duga. Dakle, među strankama je sporno je li tuženik s tužiteljeva računa (odnosno s računa njegova prednika) naplatio veći iznos ovrhovoditelju od onog kojeg je trebao naplatiti po ovršnom prijedlogu i time tužitelju počinio štetu i to kao razliku između onoga što je naplaćeno i onog što je trebalo naplatiti, zbog načina obračuna zateznih kamata.

7.U ranijem stadiju postupka, presudom prvostupanjskog suda poslovni broj II P 371/2000 od 13. studenoga 2002. prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 2.433.400,86 kn sa zateznim kamatama koje teku od 10. ožujka 1999. do isplate, a presudom ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž 787/2003 od 29. lipnja 2005. potvrđena je navedena presuda. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev 1013/2005-2 od 30. ožujka 2006. prihvatio tuženikovu reviziju i dopunu revizije te je ukinuo navedene presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.U smislu članka 394.a ZPP-a sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

9.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznijetih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

10.Prema stanju u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, u bitnom je utvrđeno slijedeće:

-kako je presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj I.P.85/93 od 8. travnja 1998. tužiteljev prednik, trgovačko društvo B. d.d., S., obvezan isplatiti trgovačkom društvu A. d.o.o., S. iznos od 16.000.00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos od 31. srpnja 1992. do isplate te iznos od 4.520,50 kuna na ime troškove postupka, da je u ovršnom postupku Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Ovr 86/99, temeljem ustupa potraživanja, Odvjetničko društvo L. i. P., S., potraživalo iznos od 16.000,00 kuna i spp., kao i da je pri izračunu ukupnoga dužnog iznosa, dana 10. ožujka 1999., postupajući po rješenju o ovrsi, tuženik utvrdio ukupan dug u iznosu od 2.300.000,00 kuna te je po toj osnovi s računa tužiteljeva prednika i isplaćen iznos od 1.779.618,08 kuna,

-kako se u tužbi navodi i da je tužitelj za izračun kamata angažirao sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije te je vještačenjem A. P., dipl. oec., utvrđen ukupan dug u iznosu od 112.093,34 kune pa da je riječ o tuženikovu pogrješnom obračunu kojim je tužitelju do sada nastala šteta u iznosu od 1.667.524,74 kuna,

-kako je tuženik naveo da niti jednim propisom nije određena metoda obračuna kamata za duža razdoblja od godine dana, metodu obračuna određuje sudska praksa i sam tuženik kada on provodi ovrhu, da konformni način obračuna tuženik primjenjuje već 10 godina i na isti način provodi ovrhu svih sudskih rješenja, ako sud drukčije ne naredi,

-kako je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-137/11 od 15. rujna 2017. brisan raniji tužitelj, trgovačko društvo F. d.d. u stečaju, N., iz sudskog registra pa je rješenjem istog suda broj St-137/11 od 7. studenoga 2017. određen upis u registar stečajne mase iza dužnika Favorit d.d. u stečaju, tužitelja u ovom stadiju postupka,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije D. T. koji je 14. travnja 2008. dostavio pisani nalaz i mišljenje iz kojeg u bitnom proizlazi zaključak da je, temeljem izvršenoga obračuna kamata primjenom konformne metode s pripisom kamate glavnici za razdoblje do godine dana u razdoblju od 31. srpnja 1992. do 20. travnja 1996., odnosno do stupanja na snagu Zakona o zateznim kamatama (Narodne novine broj 28/96, dalje ZZK), dugovanje ovršenika B. d.d. (tužiteljeva prednika) iznosilo 253.412,51 kn,

-kako je sudski vještak A. B. dana 27. listopada 2008. dostavio nalaz i mišljenje prema kojemu je izvršen obračun zatezne kamate na iznos glavnice od 16.000,00 kn za razdoblje od 20. travnja 1996. do 10. ožujka 1999. te je tako utvrđen iznos od 8.672,94 kn,

-kako je izveden dokaz i vještačenjem po Z. M., mag.oec., sudskom vještaku za financije i računovodstvo, koji je izradio nalaz i mišljenje u pisanom obliku dana 18. ožujka 2021. te je utvrdio kako obračun zatezne kamatne stope prema izračunu Financijske agencije iznosi ukupno 2.546.545,03 kune, dok razlika između obračuna zakonske zatezne kamatne stope prema izračunu Financijske agencije i obračuna zakonske kamatne stope prema izračunu vještaka iznosi ukupno 2.425.526,79 kuna pa je ovaj vještak dao mišljenje prema kojemu je iznos koji je tuženik više naplatio od tužitelja ukupno u visini 2.425.526,79 kn,

-kako je sudski vještak Z. M. detaljno prikazao u vještačenju, u Tablici 1., izračun zakonske zatezne kamatne stope na osnovicu za obračun od 16.000,00 kn od 31. srpnja 1992. i to bez pripisivanja iznosa zatezne kamate glavnici, odnosno obračun kamate na kamatu nije računan, a obračun zatezne kamate obračunat je na mjesečnoj razini do 31. ožujka 1994. (redni broj 24.), a nakon toga do 13.ožujka 1999. zatezna kamata obračunata je na godišnjoj razini, a ukupni iznos kamate je utvrđen u visini od 121.018,24 kn,

-kako je ovaj vještak izrijekom naveo da je obračun zatezne kamate vršen temeljem odredaba Zakona o visini stope zatezne kamate (Službeni list, broj SFRJ 57/89, koji zakon je preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija („Narodne novine“, broj 53/91)) te temeljem svih Uredaba o visini stope zatezne kamate koje su se primjenjivale u razdoblju od 22. listopada 1993. (navodeći detaljno i visinu kamatne stope prema svakoj Uredbi), kao i temeljem odredba spomenutog Zakona o zateznim kamatama, koji se primjenjuje od 20.travnja 1996.,

-kako se sudski vještak pozvao i na vjerodostojno tumačenje članka 3. stavak 1. ZZK-a, prema kojemu je određena primjena konformnog načina obračuna zatezne kamate za razdoblje kraće od godine dana, dok se za uračunavanje zateznih kamata za razdoblje duže od godine dana primjenjuje proporcionalni (prosti) način obračuna.

11.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Z. M., prema kojemu je tuženik s računa tužitelja naplatio veći iznos ovrhovoditelju od onog kojeg je trebao naplatiti po ovršnom prijedlogu i time tužitelju počinio štetu u iznosu koji se potražuje u postupku, te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

12.Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilne prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku i u tom smislu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge.

13.Prije svega valja navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom ukidnom rješenju zauzeo stav da je pravilan zaključak sudova prema kojem nema mjesta obračunu zateznih kamata primjenom konformnog načina obračuna kada se radi o obračunu kamata za razdoblje duže od godinu dana, a s obzirom da je odredbom članka 3. st. 1. ZZK-a propisano kako se zatezne kamate obračunavaju primjenom konformnog načina obračuna za razdoblje kraće od godinu dana, dakle, ne i kada je u pitanju obračun zateznih kamata za dulje razdoblje te da bi doista, nakon što je stupio na snagu Zakon o zateznim kamatama, od 20. travnja 1996., obračun kamata za razdoblje duže od godinu dana primjenom konformnog načina obračuna bio u biti obračun kamata na kamatu i kao takav suprotan odredbi članku 279. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), koja zabranjuje obračun kamata na kamatu. U konkretnom slučaju su zatezne kamate tražene i obračunate i za razdoblje prije stupanja na snagu ZZK-a i to za razdoblje od 31. srpnja 1992. do 20. travnja 1996. u kojem razdoblju je visina zateznih kamata i način obračuna zateznih kamata regulirana bila spomenutim Zakonom o visini zatezne kamate, prema kojem se zatezne kamate obračunavaju mjesečno primjenom komforne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka uvećane za 20%, te Uredbama o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj broj 95/93, 8/94, 19/94 i 22/94), s tim što se prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 22/94) konformni način obračuna kamata primjenjuje za razdoblje kraće od godinu dana pa Vrhovni sud navodi kako nema konformnog načina obračuna kamata na dosuđenu glavnicu kada se kamate obračunavaju za razdoblje duže od godinu dana nakon 1. travnja 1994., kao početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 22/94), koja predviđa takav obračun zateznih kamata samo kada je u pitanju obračun za razdoblje kraće od godinu dana.

14.Dakle, u navedenom rješenju Vrhovni sud zauzeo je stav kako su za razdoblje prije stupanja na snagu ZZK-a mjerodavni tada važeći propisi kojima je regulirana stopa zatezne kamate i način obračuna zateznih kamata, kao i da nema konformnoga načina obračuna kamata na dosuđenu glavnicu kada se kamate računaju za razdoblje duže od godine dana nakon 1. travnja 1994. i tim stajalištem je vezan ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 394.a ZPP-a. Stoga je u postupku bilo potrebno utvrditi koliko je iznosila zatezna kamata na glavnicu od 16.000,00 kn za razdoblje od 31. srpnja 1992. pa do stupanja na snagu navedenog Zakona, primjenom tada važećih naprijed spomenutih propisa. Sudski vještak Z. M. je jasno utvrdio iznos kamate za cjelokupno razdoblje i to od mjeseca srpnja 1992. do 1. travnja 1994., do početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 22/94), kao i za kasnije razdoblje i za to utvrđenje dao potpuno utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Dakle, u tom razdoblju vještačenjem je obračun zatezne kamate izračunat na mjesečnoj razini (do 31. ožujka 1994.), primjenom konformne metode mjesečno, kako je i bilo propisano tada važećim Uredbama, s tim što nije vršen obračun kamate na kamatu.

15.Imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja i zauzete pravne stavove, a prihvaćajući pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz navedenoga rješenja poslovni broj Rev 1013/2005-2 od 30. ožujka 2006., jasno je i kako postoji odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj (odnosno njegov prednik) zbog toga što je s njegovog računa kojim je upravljao tuženik, izvršavajući naloge po kojima su obavljana plaćanja računa, ostvarena povreda ugovornog odnosa, jer su stranke bile u ugovornom odnosu u svezi s vođenjem računa, a od tuženika se tražilo postupanje s pažnjom dobrog stručnjaka kada je obračunavao kamate na glavnicu da bi utvrdio koliki iznos treba naplatiti s dotičnog računa (članak 18. ZOO/91).

16.Tuženik u žalbi u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi on uopće bio u obvezi naknaditi tužitelju predmetnu štetu koju tužitelj trpi zbog pogrješno provedenoga obračuna zatezne kamate, međutim gubi iz vida kako je sve odlučne činjenice sud utvrdio iz priloženih dokaza pa takvi žalbeni navodi ne utječu na pravilnost navedenih zaključaka.

17.S obzirom da se žalitelj posebno poziva i na pravno shvaćanje sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019. potrebno je ovdje navesti i kako to pravno shvaćanje glasi:

"Primjenom dopuštenoga složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode."

18.Međutim, prema stajalištu ovog suda, u ovom konkretnom slučaju radi se nedvojbeno o potraživanju za razdoblje koje je ukupno duže od godinu dana i ta činjenica bitno utječe na obračun kamata i metode obračuna prema spomenutim Uredbama Vlade Republike Hrvatske (koje Uredbe su donijete na temelju članka 1. stavka 1. Zakona o ovlasti Vlade Republike Hrvatske da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske ("Narodne novine". broj 94/93)). Uredbama Vlade Republike Hrvatske, osim toga, bila je izričito propisana primjena konformne metode i nakon 1. travnja 1994. samo za kraća razdoblja od godine dana pa stoga ovdje nema mogućnosti primjene drukčije osnovice za obračun, radi daljnje primjene proporcionalne metode obračuna, kako to neutemeljeno drži tuženik, pozivajući se na citirano pravno shvaćanje. Drugim riječima, navedeno pravno stajalište na koje se poziva žalitelj ne odnosi se u potpunosti na istovjetne okolnosti koje su utvrđene u ovom postupku jer je ovdje, po svemu sudeći, činjenično stanje drukčije i potraživanje se odnosi za razdoblje koje je ukupno duže od godinu dana. Dakle, primjenom odredaba Zakona o visini zatezne kamate, prema kojima se zatezne kamate obračunavaju mjesečno primjenom komforne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka uvećane za 20%, te primjenom Uredaba o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine, broj 95/93, 8/94, 19/94 i 22/94), sve do 1. travnja 1994., a nakon toga primjenjuju se Uredabe koje su propisivale obračun kamata na godišnjoj razini, ali i za kraća razdoblja konformni način obračuna, bi u predmetnim okolnostima uglavničenje kamata nakon 1. travnja 1994. sadržajno i stvarno predstavljalo obračun kamata na kamatu, a što bi ujedno bilo suprotno spomenutoj odredbi članka 279. ranije važećeg ZOO/91. Sudski vještak je u ovom slučaju dao prihvatljive razloge za svoja utvrđenja u pogledu načina obračuna zatezne kamate i takva utvrđenja, kako je rečeno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19.Dakle, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu navedenih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a te članka 155. ZPP-a, a što tuženik određeno niti ne pobija.

21.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 27. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Senija Ledić, v. r.