Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-1295/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici iz O. d. "B., L., M., S." d.o.o., Z., …, protiv tuženice B. B. iz …, OIB: …, zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku iz K., …, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-1461/19 od 12. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja F. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-1461/19 od 12. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici B. B. iz L., …, OIB …, da prestane uznemiravati tužitelja F. D. iz Z., …, OIB …, u vršenju njegovih vlasničkopravnih ovlaštenja glede čest.zem. … u naravi vrt, površine 381 m2, upisanoj u zk.ul. br … k.o. V., neovlaštenim pristupanjem i prelaženjem tuženice preko predmetne nekretnine, ometanjem i sprečavanjem izvođenja radova na uređenju nekretnine i pristupa mehanizacije angažiranih djelatnika tužitelja ili trećih osoba ovlaštenih od strane tužitelja odnosno poduzimanjem bilo kakvih posjedovnih čina na predmetnoj nekretnini, slijedom čega se zabranjuje tuženici da na takav ili sličan načinu buduće uznemirava tužitelja ili treće osobe posjednike ovlaštene od tužitelja u posjedovanju i vršenju vlasničkopravnih ovlaštenja na navedenoj nekretnini.

2. Dužna je tuženica nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja presude pa do naplate po stopi u visini određenoj čl. 29. s. 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 6.500,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Slaže se s tumačenjem prvostupanjskog suda da mu ne bi pripadala pravna zaštita iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u slučaju da nije neposredni ili posredni posjednik nekretnine. Prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da on (tužitelj) nije u posjedu spornog dijela nekretnine i time aktivno legitimiran za podnošenje negatorijske tužbe. Tuženica je u spis priložila prijepis Ugovora o zamjeni nekretnina od 28. srpnja 1965. kojeg je potpisao njezin djed pok. J. H. u kojem je u toč. 2. navedeno da A. A. ustupa N. D. odnosno J. H. parcelu … koja leži istočno od njegove novozidane kuće u predjelu ''granica''. Predmetni je Ugovor neprecizan i neodređen i nejasno je na koju se parcelu Ugovor uopće odnosi. U trenutku sklapanja tog Ugovora zemljište je bilo u suvlasništvu pet fizičkih osoba. Tuženica, a ni njeni pravni prednici nikada nisu podnijeli zahtjev za upis svog prava vlasništva na temelju spomenutog Ugovora pa je malo vjerojatno da je netko tijekom 50 godina zaboravio upisati svoje pravo suvlasništva pogotovo imajući u vidu da je isto učinjeno u pogledu čest. zem. … k.o. V., stečene tri godine ranije. Upis prava vlasništva u svoju korist tuženici nisu zatražili jer su bili svjesni nevaljanosti i neprovedivosti Ugovora o zamjeni na temelju kojeg su je navodno stekli. Prvostupanjski sud svojim pridavanjem važnosti tom Ugovoru pogrešno je utvrdio činjenično stanje te počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nejasno je kako je sud iz činjenice da je zemljište obrađeno zaključio da je to učinila upravo tuženica. Upravo suprotno, na zemljištu je biljke zasadilo društvo ''V. H.'' na temelju Ugovora o zakupu s tužiteljem, pa je ono neposredni posjednik a tužitelj posredni posjednik cijele nekretnine. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje kad od vještaka mjernika nije zatražio da na terenu jasno pokaže granice između prijeporne nekretnine i čest. zem. … i čest. zem. … što je dovelo do toga da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Znakovito je kako prvostupanjski sud iskaze svjedoka koji govore da je prijepor ''okućnica istočno od kuće'' uzima zdravo za gotovo, iako su u suprotnosti s iskazima drugih svjedoka i navodima tužitelja. Prema pravomoćnoj presudi suda prvog stupnja u predmetu broj P-512/16 u kojem je također podnesena negatorijska tužba, tuženica nema posjed, a ni pravo poduzimanja bilo kakvih radnji koje uznemiravaju vlasnika čest. zem. … i čest. zem. …. Kad bi se uzelo i hipotetski da je tuženica u posjedu dijela nekretnine, što tužitelj osporava, prvostupanjski je sud trebao samo djelomično odbiti tužbeni zahtjev. Nekretnina predstavlja cjelinu, jednu zemljišnoknjižnu česticu i bilo kakvo pravo vlasništva koje tuženica polaže nije ništa drugo nego suvlasništvo pa tuženica ne može istodobno tvrditi da je suvlasnica na nekretnini i da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje negatorijske tužbe.

3. Tuženica je u odgovoru na žalbu tužitelja navela da tužitelj u žalbi navodi neistinite tvrdnje s namjerom da usmjeri pozornost suda s relevantnog činjeničnog stanja. Svjedoci saslušani u postupku pozvani su na lice mjesta, vještak ih je upoznao s položajem i granicom nekretnina, što je razlogom da prilikom davanja iskaza nisu bili u zabludi što je predmetom spora i gdje su granice nekretnine. Tužitelj je pravo vlasništva nekretnina u k.o. V. Kupoprodajnim ugovorom od 7. prosinca 2015. prodao tvrtci '' V. H.'' iz B.. Prije te kupoprodaje nekretnine su bile u vlasništvu tužiteljevog djeda F. K. koji za života nije došao u sukob s njezinim roditeljima kao ranijim vlasnicima spornih nekretnina, a ni s tuženicom. Još za života djeda tužitelja otac tuženice sagradio je manju pomoćnu betonsku zgradu te posebno ogradni betonski zid od pristupnog betonskog stepeništa za spomenutu manju zgradu, čemu se djed tužitelja nije protivio. U kamenom zidu nije bio ostavljen bilo kakav prolaz koji bi omogućavao prijelaz s južnog na sjeverni dio predmetne čestice i taj je prolaz napravljen nasilno od strane "V. H." kada je tuženica reagirala podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda. Priložene fotografije na kojoj je vidljivo dvorište tuženice na kojem je postavljen stol, a prema zapadu su dva stabla, masline, gotovo sve do ogradnog zida istočnog susjeda godinama su održavali njezini roditelji, a potom ona sama. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

5.1. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povrede prava vlasništva i prestanka uznemiravanja njegova posjeda, odnosno protiv tuženice je podnio vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja (negatorijsku tužbu/actio negatoria) kojom tužitelj kao vlasnik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti, da prestane s uznemiravanjem, u smislu odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

6.1. Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj je bio dužan dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga je tuženica uznemiravala u izvršavanju ovlasti na stvari, dok je na tuženici bio teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno (čl. 167. st. 2. ZVDSP).

7. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik zk. tijela …. - čest.zem. …, upisane u zk. ul. … k.o. V. u površini od 381 m², sukladno izvatku iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Korčula, Općinskog suda u Dubrovniku, za cijelo (l.s. 2.),

- da je tužitelj predmetnu nekretninu, uz ostale nekretnine u njegovu vlasništvu u k.o. V., dao u zakup tvrtki "V. H. K.." iz B., na temelju Ugovora o zakupu od 7. prosinca 2015., za razdoblje od 99 godina (čl. 3. Ugovora) i

- da je predmetna nekretnina u sjevernom dijelu prikazanom na presliku Katastarskog plana prostoručnom oznakom … u posjedu tuženice i u naravi predstavlja okućnicu njezine obiteljske kuće, koji dio nije u razini preostalog zemljišta oznake čest. zem. … k.o. V. i koje je zemljište djelomično ograđeno kameno-betonskim zidom (l.s. 2 i 3).

8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer je zaključio da se katastarske granice čest. zem. … k.o. V. ne poklapaju s granicama faktičnog posjeda tužitelja, na koju okolnost u svom iskazu ukazuje i sam tužitelj, dok svjedoci saslušani u postupku iskazuju da je obitelj tuženice bila u posjedu dijela predmetne nekretnine i to zemljišta istočno od njihove kuće koji su dio držali kao svoju okućnicu, na njemu izgradili pomoćni objekt, zasadili masline, a tuženica je na tom dijelu podigla i potporni betonski zid, pa kraj činjenice da se taj dio zemljišta u posjedu tuženice izgledom razlikuje od preostalog dijela čest. zem. …k.o. V., da je odvojen kameno-betonskim zidom izgrađenim prije tri i više desetljeća, zaključuje da tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine. Kako je na podnošenje negatorijske tužbe legitimiran samo vlasnik, koji je ujedno neposredni ili posredni posjednik, a smatra da to tužitelj nije, zaključuje da za podnošenje vlasničke tužbe radi prestanka uznemiravanja, nije aktivno legitimiran.

9. Odredbom čl. 167. st. 2. ZVDSP propisano je da u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, da bi vlasnik ostvario svoje pravo na zaštitu od uznemiravanja, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

10. Negatorijsku je tužbu ovlašten podići vlasnik koji je u neposrednom ili posrednom posjedu svoje stvari. Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu proizlazi da je tužitelj upisan kao njezin vlasnik za cijelo, pa kako zemljišne knjige, izvatci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, sukladno odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99,114/01, 100/04, 107/07, 152/08,126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 dalje: ZZK) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19) te kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (st. 2. istog čl. ZZK), smatra se da je tužitelj u postupku dokazao postojanje svog stvarnog prava na predmetnoj nekretnini.

11. Međutim, tuženica u postupku tvrdi da je upravo ona u dugogodišnjem samostalnom nesmetanom i vlasničkom posjedu dijela predmetne nekretnine čest. zem. … k.o. V. koji je dio (u presliku Katastarskog plana od 28. listopada 2014. koji je priložila u spis), u jednom dijelu omeđen kameno-betonskim zidom u točkama ….

12. Povreda prava vlasništva, osim oduzimanjem posjeda stvari, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. Pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) tužitelj kao vlasnik- posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

13. Prema odredbi čl. 167. st. 1. ZVDSP na podnošenje negatorijske tužbe legitimiran je samo vlasnik (neposredni i posredni posjednik) i na ovu zaštitu nemaju pravo osobe koje drže u nesamostalnom i neposrednom posjedu stvar koja je predmet uznemiravanja. Negatorijsku tužbu ne mogu podići plodouživatelji, zakupnici, titulari prava služnosti i najmoprimci koji svoj posjed od bespravnog uznemiravanja štite tužbom zbog smetanja posjeda.

13.1. Međutim, vlasnik koji nije ujedno i posjednik nekretnine nije aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) iz čl. 167. ZVDSP. Vlasnik kojem je posjed oduzet može zaštitu svoga prava ostvarivati reivindikacijskom tužbom (čl. 161. st. 1. ZVDSP).

14. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je upravo tuženica s obitelji u posjedu spornog dijela čest. zem. … k.o. V., u naravi vrta u površini od 381 m2 i to onog dijela zemljišta identificiranog od strane mjerničkog vještaka ing. V. B. (l.s. 55) i prikazanog prostoručnom oznakom te omeđenog točkama … na presliku Katastarskog plana (l.s. 10) i to na način da prijepor predstavlja njezinu okućnicu. Prema zapisniku s očevida suda prvog stupnja radi se o vrtu "prema moru omeđenom kamenim suhozidom, odvojenim od zemljišta niže razine, a prema brdu ograđen je betonskim zidom" (l.s. 56).

15. Da se radi o zemljištu u posjedu tuženice jasno su iskazivali svjedoci I. J., A. M. (l.s. 20), I. M. (l.s. 21), A. R. (l.s. 21) i N. B. (l.s. 97).

16. Stoga je sud prvog stupnja nakon što je utvrdio da tužitelj nije posjednik spornog dijela zemljišta u odnosu na koje je podnio vlasničku tužbu radi prestanka uznemiravanja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 167. st. 1. ZVDSP i zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran na podnošenje vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja.

17. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 27. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.