REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 14/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M. zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i opt. D. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj K-US- 12/20, od 2. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. siječnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu branitelja optuženika D. R.,

r i j e š i o  j e :

Prihvaćaju se žalbe opt. D. M. i USKOK-a, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom opt. D. M. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela iz čl. 347. st. 2. KZ/97., opisana pod točkama 1. i 2. izreke. Za kazneno djelo opisano pod točkom 1., utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2., utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca pa je, primjenom čl. 60. KZ/97., opt. D. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine, u koju mu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 28. prosinca 2012. do 28. lipnja 2013.

2. Primjenom čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka u iznosu 126.386,38 kuna, te paušalnu svotu u iznosu 20.000,00 kuna. Kako je utvrđeno da imovinska korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom, u protuvrijednosti

I Kž-Us 14/2021-6

50.000,00 eura, iznosi 362.800,00 kuna, od optuženika je oduzeta ta imovinska korist, a na temelju čl. 560. ZKP/08., ova imovinska korist postala je imovina Republike Hrvatske. Na temelju čl. 560. st. 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog za prošireno oduzimanje imovinske koristi od optuženika i Lj. M.

3. Protiv ove presude žalbu su podnijeli USKOK i opt. D. M.

4. USKOK se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i imovinskoj koristi vezanoj uz prošireno oduzimanje, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred izmijenjeno vijeće.

5. Optuženik, putem branitelja D. R., odvjetnika iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti "… iz razloga navedenih u naprijed iznesenoj žalbi …".

6. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je opt. D. M., putem branitelja D. R., a iz sadržaja odgovora se može iščitati kako smatra da je žalba USKOK-a "… u cijelosti neosnovana …".

7. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis predmeta je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

8. Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženik i njegov branitelj D. R. jer su to zahtijevali, te Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske. Sjednici je prisustvovao branitelj optuženika D. R. 9. Žalbe USKOK-a i opt. D. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja su osnovane.

10. Suprotno žalbenim navodima opt. D. M., u pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Sud prvog stupnja je označio svoje razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, označio je i dokaze na temelju kojih proizlazi, njegov, zaključak da je optuženik počinio konkretna kaznena djela, a potom je sud prvog stupnja iznio i svoje razloge na osnovu kojih je to zaključio. Nije točna žalbena tvrdnja kako u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su vezane uz službene radnje optuženika. Naime, kako u izreci tako i u obrazloženju, jasno je navedeno da je optuženik bio ravnatelj Uprave za …, te pomoćnik ministra u Ministarstvu …, u čijoj je nadležnosti bilo i rješavanje stambenog zbrinjavanja HRVI i članova obitelji poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Već iz tog, nespornog, činjeničnog navoda proizlaze službene radnje optuženika. Međutim, u pobijanoj presudi su, suprotno žalbenim navodima, specificirane službene radnje, jer je navedeno kako je u nadležnosti optuženika, a s obzirom na njegove službene ovlasti, bilo i utvrđivanje potreba za stambenih zbrinjavanjem i iskazivanje prijedloga odabira između podnesenih ponuda. Dakle, netočna je tvrdnja žalitelja kako je ostvarena ova bitna povreda odredaba kaznenog

I Kž-Us 14/2021-6

postupka, dok će o „činjeničnim nedostacima“, na koje upire žalitelj, biti više riječi nešto kasnije.

11. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne specificira koju povredu kaznenog zakona ima u vidu. Iz sadržaja njegove žalbe može se zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer bi opisano postupanje optuženika moglo "… predstavljati obilježja kaznenog djela prijevare ali nikako ne i kaznenog djela primanja mita …". Dok će o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju biti više riječi kasnije, valja naglasiti kako je u izreci pobijane presude navedeno da je optuženik, kao službena osoba, zatražio, primio i zahtijevao dar za službene radnje „... koje će poduzimati ...“. Bez svojstva službene osobe optuženik ne bi mogao ni doći u priliku počiniti ovo kazneno djelo. A to što optuženik smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenih djela, za koja je proglašen krivim, i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Kako su izrekom prvostupanjske presude označeni bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

12. Suprotno tvrdnji USKOK-a, sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, pravilno zaključio i jasno obrazložio kako ne postoje zakonski uvjeti za prošireno oduzimanje imovinske koristi, jer je počinitelj učinio vjerojatnim da je podrijetlo te imovine zakonito.

13. Međutim, u pravu su i opt. D. M. i USKOK kada, svaki iz svoje procesne pozicije, osporavaju utvrđeno činjenično stanje.

14. U pravu je opt. D. M., kada osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdnjom kako iz pobijane presude proizlazi zaključak da optuženik, usprkos svom svojstvu i utvrđenoj nadležnosti, nije imao nikakvu ulogu u konkretnim postupcima vezanim uz ponude TD S. d.o.o. i ugovaranju kupnje stanova između Ministarstva i TD S. d.o.o., pa je nelogično da bi tražio i dobio dar za nešto na što nije mogao utjecati. Naime, u takvim je okolnostima doista "… potpuno besmisleno da bi zatražio a osobito da bi svjedok D. pristao dati mito…", kako to u svojoj žalbi tvrdi opt. D. M.

15. Prvostupanjski sud je, između ostaloga, izrijekom naveo kako se "… javni poziv za podnošenje ponude za otkup stanova za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata odnosio na cijelo područje Republike Hrvatske …" (strana 18. odlomak 3. pobijane presude) "… a to je nešto na što okr. D. M. nije mogao utjecati…" (strana 19. odlomak 7. pobijane presude). „ ... Stanovi su se kupovali na području cijele države kako bi se što prije zbrinuli stradalnici Domovinskog rata ...“ (strana 19. odlomak 3 pobijane presude). „… V. R. je na sjednici, koja je održana ..., donijela odluku o utvrđivanju postojanja posebnog interesa za iznimnu nabavu stanova za potrebno stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata …" (strana 16. odlomak 2. pobijane presude). "… Konačno, Republike Hrvatske je sa tvrtkom S., 24. listopada 2005. sklopila kupoprodajni ugovor …" (strana 16. odlomak 7. pobijane presude).

16. S obzirom na ovakva činjenična utvrđenja na koja se izrijekom poziva prvostupanjski sud, u pravu je opt. D. M. kada tvrdi da je upitno na temelju kojih

I Kž-Us 14/2021-6

činjenica je, onda, prvostupanjski sud utvrdio kako je on primio 50.000,00 eura. Naime, koji bi bili razlozi davanja tolikog novca, ukoliko se sve odvijalo mimo optuženika jer je, navodno, o svemu odlučivala V. R. Jednako je tako upitno na temelju kojih relevantnih činjenica je prvostupanjski utvrdio da je optuženik zatražio najmanje 100.000,00 eura, opet za nešto na što nije mogao utjecati, ukoliko je samo obavljao „... službenu radnju koju je morao obaviti (strana 21. odlomak 4. pobijane presude).

17. U pravu je, stoga, opt. opt. D. M. kada tvrdi da ovakvi zaključci dovode u sumnju pouzdanost temeljnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, ukoliko službene radnje optuženika, doista, nisu bile povezane sa kupnjom velikog broja stanova u V. od TD S. d.o.o..

18. Međutim, u pravu je i USKOK kada osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi sve relevantne činjenice, te je olako zaključio kako je optuženik zahtijevao i primio odnosno zahtijevao dar samo zato da bi, u granicama svoje ovlasti, obavio službenu radnju koju bi i onako morao obaviti. U pravu je, između ostaloga, i zato što je svjedok E. B. iskazivao kako su novac davali optuženiku upravo zato da bi se javni natječaji prilagođavali onome što je TD S. d.o.o. moglo ponuditi. U pravu je ovaj žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije analizirao ni dopis Ministarstva … iz 2009., iz kojeg proizlazi kako je najviše stanova kupljeno u V. i to od TD S.-a. Na području grada Z., gdje je bila najveća potreba za stambenim zbrinjavanjem, kupljena su samo dva stana.

19. U pravu je USKOK kada tvrdi kako nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da se pri stambenom zbrinjavanju stradalnika Domovinskog rata nije moralo voditi računa na kojem području će se stradalnici Domovinskog rata zbrinuti, jer je prioritet bio „... što prije zbrinuti stradalnike ...“. Naime, da je tomu doista tako, onda ne bi bilo potrebe za sudjelovanjem Ministarstva … u postupku odabira ponuda, već bi Ministarstvo … moglo, neovisno o lokaciji, kupovati stanove prema svojoj ocjeni prihvatljivosti ponuda s obzirom na građevinske performanse stanova na tržištu. Međutim, Ministarstvo … je, u svojim odgovorima upućenim Ministarstvu … vezanim za pristigle ponude, jasno isticalo "podatke o stvarnim potrebama", dakle nije se sve svodilo na tehnička pitanja, već su odlučne bile stvarne potrebe stradalnika. S tim povezano, svjedok A. R., opisujući ulogu Ministarstva … o kupnji stanova na tržištu za stradalnike Domovinskog rata, je naveo kako je Ministarstva … utvrđivalo samo prihvatljivost ponuđenih stanova u tehničkom smislu, ne ulazeći u to da li ima potrebe za kupnjom stanova na određenom području, konkretno na području grada V.

20. Stoga, ovakva jasna činjenična utvrđenja, ozbiljno, dovode u pitanje pravilnost postupka prvostupanjskog suda kada je iz činjeničnog opisa optužnog akta ispustio dio činjeničnog supstrata, iz kojeg proizlazi da je opt. D. M., kao službena osoba, zahtijevao i primio dar kako bi u granicama svoje ovlasti obavio službenu ili drugu radnju koju ne bi smio obaviti. Ovo se, naime, prema optužnom aktu manifestiralo u tome što je optuženik postupao kako bi trgovačko društvo „S.“ d.o.o. iz V., bilo odabrano kao prodavatelj stanova na varaždinskom području, premda na tom području nije bilo potrebe za kupovinom tolikog broja stanova.

I Kž-Us 14/2021-6

21. Prije daljnjeg očitovanja o žalbenim navodima, valja ustvrditi da je u pravu USKOK kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud "… u potpunosti ponavlja navode svoje ukinute presude, poslovni broj K-US-57/14, od 30. svibnja 2018., ne cijeneći u dostatnoj mjeri utvrđeno činjenično stanje i sve okolnosti počinjenja kaznenih djela na koje ovaj Ured ukazuje tijekom cijelog postupka, te ne uvažavajući navode obrazloženja presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Kž- Us-12/2019 od 4. lipnja 2020. …".

22. Prvostupanjski sud je, doista, umjesto raspravljanja svih spornih pitanja na koja mu je ukazao drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci, samo prepisao svoje obrazloženje iz ranije presude, uz dodatak nekih detalja na stranama 18., 19. i 24 pobijane presude. Kako USKOK ponavlja svoje ranije iznesene žalbene razloge, to se u nastavku ove odluke moraju ponoviti ocjene žalbenih razloga iz ranije presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Kž-Us-12/2019 od 4. lipnja 2020..

23. U pravu je USKOK kada tvrdi da je prvostupanjski sud, bez utvrđivanja svih relevantnih činjenica, olako, zaključio kako optuženik „... nije favorizirao niti jednog ponuđača, pa onda niti tvrtku S., čiji su stanovi kupljeni ...“ (strana 19. odlomak 8. pobijane presude).

24. USKOK, s pravom, ukazuje na iskaz svjedoka T. I., koji je bio državni tajnik u Ministarstva …, kako je Uprava za …, na čelu koje je bio optuženik, trebala analizirati pristigle ponude i ministrici J. K. podnositi prijedloge koje stanove treba kupiti. Ispitana kao svjedokinja, J. K. je iskazala kako se ona, po logici stvari, nije mogla baviti odabirom lokacije stanova.

25. U pravu je USKOK kada zaključuje kako, u postupku kupovine stanova na području grada V., prema postojećim utvrđenjima, službene radnje opt. D. M. nisu bile samo tehničke. Uloga ovog optuženika, u odabiru između pristiglih ponuda, prema za sada raspoloživim dokazima je bila znatno veća od one koja se ogledala u pukom prosljeđivanju pristiglih ponuda. Uostalom, da je optuženikova uloga bila veća nego je to utvrdio prvostupanjski sud, proizlazi iz komunikacija između optuženika i vlasničke strukture trgovačkog društva „S.“ d.o.o. Da optuženik nije imao utjecaj na odabir ponuđača, predstavnici ove tvrtke, koja je imala stanove za prodaju na području grada V., ne bi ni imali razloga učestalo kontaktirati optuženika. Suvlasnik i član uprave trgovačkog društva „S.“ B. D. išao je više puta do optuženika, o čemu svjedoči evidencija ulaska. Drugi suvlasnik, E. B. je iskazivao kako su optuženik i B. D. dogovorili suradnju na način da bi, preko optuženika, njihova tvrtka bila odabrana prodavati stanove na varaždinskom području, a za uzvrat bi se optuženiku isplatila provizija. On se suglasio sa takvim dogovorom, a novac je optuženiku nosio B. D. E. B. je, nadalje, iskazivao i o osobnim kontaktima koje je imao sa optuženikom kada su zajedno bili na ručku, a optuženik ga je zvao i telefonom (list 12810 spisa). O telefonskim pozivima optuženika u „S.“ d.o.o., iskazivala je svjedokinja I. S., koja je bila dobro upoznata sa načinom dostave provizije optuženiku, i da mu je novac nosio B. D. Svjedokinja je iskazala kako je telefonski razgovarala sa optuženikom, koji ju je pitao da li je upoznala D. i B. sa situacijom oko 200.000 eura, a ona je zaključila da se to odnosilo na optuženikovo traženje onog dijela provizije koji mu nije bio isplaćen „... jer druge situacije nije bilo ...“. (list 12850 spisa). Tajnica u „S.“ d.o.o. R. M. je, isto

I Kž-Us 14/2021-6

tako, iskazivala o telefonskim pozivima optuženika, kada je tražio B. D. i E. B. „... jer je bio u pitanju veliki posao ...“ (list 12822 spisa).

26. Iz spisa predmeta, jasno, proizlazi kako je trgovačko društvo „S.“ d.o.o. imalo na tržištu stanove za prodaju na području grada V. Kao što je već navedeno, J. K. je iskazala kako se ona kao ministrica nije mogla baviti odabirom lokacije stanova. Logično je da se time nije bavila ni V. R. H., kada je donijela odluku o kupnji stanova, između ostaloga, i na području grada V. Neovisno o konačnoj odluci V., relevantan prijedlog zašto kupiti stanove baš na tom području, moralo je donijeti tijelo ili osoba u čijoj su nadležnosti bili poslovi vezani uz stambeno zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata. U postupku je, nedvojbeno, utvrđeno da je optuženik bio ravnatelj Uprave za … (odnosno ravnatelj Uprave za …) i pomoćnik ministra u Ministarstvu … (ranije Ministarstvo …). Svjedok E. B. je iskazao kako je sve bilo, unaprijed, dogovoreno sa optuženikom „... kada će biti objavljene ponude, pa sve do toga koliko će stanova biti prihvaćeno ...“ (list 12810 spisa). Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je, doista, od trgovačkog društva „S.“ d.o.o. kupljen veći broj stanova na području grada V., premda nije bilo potrebe za kupnjom tolikog broja stanova. Ispitani su svjedoci koji su, kao stradalnici, bili zbrinuti u tim stanovima. S. R., 40% invalidu Domovinskog rata ponuđen je stan u V. koji je on i prihvatio, premda je živio u Z. (list 12926 spisa). I. R., hrvatskom ratnom vojnom invalidu je, isto tako, ponuđen stan u V. On je stan prihvatio, ali se nije mogao preseliti u V., pa je bio prisiljen stan prodati (list 12927). V. R., hrvatski ratni vojni invalid, dobio je stan u V., ali i dalje živi u Z. a stan u V. želi prodati (list 12927). M. S., hrvatski ratni vojni invalid, je dobiveni stan u V. prodao i kupio stan u S. K. (list 12927). Hrvatski ratni vojni invalid A. M. je dobiveni stan u V. prodao, jer je bio predaleko (list 12928). B. D., hrvatski ratni vojni invalid, naglasio je kako sa V. nema nikakve veze, ali mu je bilo rečeno „uzmi ili ostavi“ pa je taj stan u V. uzeo i prodao (list 12928).

27. Svi ovi detalji ukazuju na zaključak da je optuženik imao veliki utjecaj na odabir stanova na varaždinskom području, i to zlorabio na način da je zahtijevao i primio dar, odnosno zahtijevao dar od vlasničke strukture trgovačkog društva „S.“ d.o.o., kako bi, u granicama svoje ovlasti obavio službenu ili drugu radnju, koju ne bi smio obaviti. Naime, da optuženik nije imao utjecaj na odabir stanova na varaždinskom području, kako to olako zaključuje prvostupanjski sud, postavlja se pitanje koji bi motiv bio vlasničke strukture trgovačkog društva „S.“ d.o.o plaćati optuženika za nešto što ovaj nije učinio, niti je mogao učiniti. Radilo se o znatnom novčanom iznosu koji je bio namijenjen optuženiku, pa se postavlja pitanje zašto bi vlasnička struktura trgovačkog društva imala bilo kakav interes plaćati baš optuženika, ukoliko su unosni posao na varaždinskom području dobivali mimo njega i ukoliko on nije imao utjecaj na odabir lokacije.

28. S obzirom na sve izneseno, u pravu su kako optuženik D. M., tako i USKOK, kada tvrde da je prvostupanjski sud propustio pravilno utvrditi relevantne činjenice, uslijed čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

29. Nakon što otkloni ukazane povrede, prvostupanjski sud će savjesno cijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Prvenstveno treba utvrditi ulogu i doprinos

I Kž-Us 14/2021-6

optuženika u odabiru lokacije i s tim povezano kupnji stanova od trgovačkog društva „S.“ d.o.o., na području grada V. Treba jasno valorizirati razloge kupnje većeg broja stanova tamo gdje takve potrebe, izvjesno, nije bilo. Nema dvojbe tko je konačnu odluku o kupnji stanova donio, ali isto tako nema dvojbe da postoji stručna služba koja utvrđuje potrebe za stambenim zbrinjavanjem na pojedinom području. Naravno, s tim u vezi, treba pravilno ocijeniti iskaze svjedoka iz trgovačkog društva „S.“ d.o.o., o plaćanju optuženika kako bi on, u granicama svoje ovlasti, obavio radnje koju ne bi smio obaviti, a što je rezultiralo kupnjom većeg broja stanova na lokaciji gdje takve potrebe nije bilo.

30. Naposljetku, valja ustvrditi kako je tijekom ovog postupka izveden cijeli niz dokaza, uslijed čega su ispunjene pretpostavke da se pravilno utvrđene relevantne činjenice povežu u jednu logičnu cjelinu. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

31. Imajući u vidu vrijeme počinjenja kaznenog djela, posebno onog iz točke 1. izreke, potrebno je postupati naročito žurno.

32. Primjenom odredbe članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.