Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-22/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. L. iz Z., OIB… zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku u Z., protiv ovršenice S. G. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., radi ovrhe na nekretnini ovršenice i naplate ovrhovoditeljeve tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 43 Ovr-1347/2015-84 od 8. lipnja 2021., 27. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenice S. G. iz Z., kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 43 Ovr- 1347/2015-84 od 8. lipnja 2021. i spis se vraća istom sudu na daljnji postupak. II. Naređuje se da se ovaj postupak nastavi pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Kupcu M. J. Ć. iz Z., OIB:… dosuđuje se nekretnina ovršenice S. G. iz Z., OIB: … 2/8 dijela obiteljske kuće u …, sagrađene na 206/458,6 dijela k.č. br. 785/58 dvorište i livada površine 458,6 čhv (1649 m2), upisane kao zk. tijelo A II u z.k. ul. 21130 k.o. Grad Z., za iznos od 461.398,65 kuna (slovima: četiristošezdesetjednatisućatristodevedesetosam kuna i šezdesetpet lipa).

II. Nalaže se kupcu M. J. Ć. uplatiti ostatak kupovnine u iznosu od 415.258,75 kuna u roku 30 dana od dana primitka pisane obavijesti o pravomoćnosti rješenja o dosudi na Posebni depozit Općinskog suda u Novom Zagrebu … uz poziv na br. ... Ako kupac u navedenom roku ne uplati kupovninu, sud će rješenjem prodaju oglasiti nevažećom i odrediti novu prodaju, uz uvjete određene za prodaju koja je oglašena nevažećom.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, izvršiti zabilježbu rješenja o dosudi na nekretnini opisanoj u točki I. izreke ovog rješenja.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, po pravomoćnosti ovog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu upisati pravo vlasništva na nekretnini navedenoj u točki I. izreke ovog rješenja u korist kupca: M. J. Ć. iz Z., OIB:…, i izvršiti brisanje založnog prava upisanog pod brojem Z-2699/95 u korist L. M., Z. za iznos od 28.000,00 DEM i zabilježbe ovrhe upisane pod brojem Z-27414/14 temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2092/14 od 1. kolovoza 2014.

V. Nekretnina iz točke I. izreke ovog rješenja predat će se kupcu nakon što ovo rješenje postane pravomoćno i nakon što kupac uplati kupovninu.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži njenu žalbu, pobijano rješenje preinači i obustavi ovrhu, ili podredno da isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Na žalbu ovršenice odgovorio je ovrhovoditelj koji u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda ovršenice, te predlaže da drugostupanjski sud s obzirom na činjenicu da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne isprave, koju ovršenica nije osporila, odbije žalbu ovršenice, kao i njen prijedlog za odgodu ovrhe i obustavu ovršnog postupka, jer ovršenica u svojoj žalbi nije navela niti jedan razlog podoban za odgodu odnosno obustavu ovršnog postupka utvrđen Ovršnim zakonom. Ujedno potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 kuna + 25% na ime PDV-a, a što ukupno iznosi 1.250,00 kuna.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u donošenju pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, i članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 6. OZ-a. Prije svega povrijedio je odredbu članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, odredbu članka 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te je povrijedio odredbu članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju – pravo na mirno uživanje vlasništva, odnosno propustio je primijeniti odluke Europskog suda za ljudska prava.

6. U svojoj žalbi protiv rješenja o dosudi ovršenica posebno ističe da je u spisu poslovni broj P-4816/01 donijeta nezakonita i nepravilna odluka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, dana 20. travnja 2011., koja je osnov potraživanja u predmetnoj pravnoj stvari, a zbog činjenice da i sam sud u obrazloženju presude navodi da je ugovor o zajmu ništavan, zatim da je ugovorena kamata ništavna, kao i da je zaključena nagodba ništavna, a ipak je donio predmetnu presudu, iako sud po službenoj dužnosti pazi na prigovor ništavosti pravnog posla, pa prema pozitivnim propisima i ustaljenoj sudskoj praksi, ništavni pravni posao ne proizvodi pravno relevantne učinke, budući nije mogao konvalidirati u valjani pravni posao, pa stoga nije valjana niti zabilježba zaloga u zemljišnim knjigama.

6. Osim toga ovršenica dalje ističe da ovdje ovrhovoditelj M. L., zbog pomanjkanja aktivne legitimacije, za dug prema G. š.-k. z. (Š. G.), nije mogao biti stranka u postupku, a kamoli da mu sud dosudi potraživanje, koje je u pogledu glavnice u cijelosti plaćeno, a u pogledu kamata sud nije prihvatio tvrdnje ovršenice kao tužene, da je 1. veljače 1995. platila 2.800 DEM, 1. ožujka 1995. 2.800,00 DEM, 1. travnja 1995. 1.800,00 DEM, 1. lipnja 1995. 2.800,00 DEM, 1. srpnja 1995. 2.800,00 DEM, 1. kolovoza 1995. 1.400,00 DEM, dakle ukupno 18.200,00 DEM, jer takve navode sud nije cijenio zbog pogrešno zauzetog pravnog stajališta u pravnoj stvari, a koje kamate nisu bile ni ugovorene, a zbog kojih je donjeta presuda radi 785,10 Eura i troškova postupka zbog kojih se vodi ovrha radi prodaje nekretnine ovršenice.

7. Pored toga, ovršenica također ističe da je tijekom ovršnog postupka platila kamate prema svojim mogućnostima i to 15. svibnja 2017. u iznosu od 500,00 kuna, 13. lipnja 2017. 500,00 kuna, 13. srpnja 2017. 500,00 kuna, 21. srpnja 2017. 10.000,00 kuna, a što je vidljivo iz samog podneska ovrhovoditelja od 25. listopada 2017., iz kojeg proizlazi da je ukupno plaćeno 12.000,00 kuna, slijedom čega je ovrhovoditelj umanjio iznos potraživanja s naslova kamata, a time da je odbio prijedlog ovršenice da mu mjesečno plaća iznos od 500,00 kuna na ime kamata.

8. Iz stanja predmetnog ovršnog spisa i žalbenih navoda ovršenice proizlazi da se ovršenica u ovoj pravnoj stvari pozvala na svoje pravo na dom, a koje navode je sud potpuno zbog pogrešnog pravnog stajališta odbacio kao neosnovane, a pri čemu nesporno nije proveo test razmjernosti, iako je isti test razmjernosti bio dužan provesti čime je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske, u svezi članka 6. stavak 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda.

9. Naime, u ovoj ovršnoj stvari sud tijekom cijelog postupka nije poštovao zahtjev koji proizlazi iz Ustava i Konvencije da zadiranje u pravo ovršenika na poštovanje njegova doma ne smije biti osnovano samo na zakonu, nego sukladno članku 16. Ustava i članku 8. stavku 2. Konvencije – i razmjerno legitimnom cilju koji se nastoji postići, pri čemu se moraju uzeti u obzir i prijeka društvena potreba za iseljenjem i osobite okolnosti konkretnog slučaja.

10. Odredba članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske glasi: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

11. Nadalje, legitimni ciljevi za miješanje u pravo na dom taksativno su propisani u članku 8. stavak 2. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava: „Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne dužnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih“.

12. Dakle, iz navedenog proizlazi da kada u tijeku postupka stranka istakne prigovor povrede prava na dom, sud je u takvom slučaju dužan odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma, nasuprot cilju koji se želi postići mjerom iseljenja, te utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, kao i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu ili se isti cilj mogao postići primjenom blaže mjere.

13. Neprovođenje testa razmjernosti u sudskom postupku, razlog je zbog kojih se u brojnim postupcima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, utvrđena povreda članka 8. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda.

14. Ovdje je potrebno ukazati i na Zaključke sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH-a i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku, broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015., gdje u zaključku 1. točka 1.-3. (test razmjernosti – teret dokazivanja) stoji, cit: „..., pri čemu je na tuženiku teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegova doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokazivanja je na tužitelju“, odnosno ovdje na ovrhovoditelju.

15. Imajući u vidu navedeno, sasvim je logično da je sud ovdje trebao cijeniti činjenicu da je ovršenica u cijelosti platila glavnicu duga iz kredita, zatim da je tijekom ovog ovršnog postupka dobrovoljno platila dio preostalog potaživanja, između ostalog posebno je trebao imati u vidu malu visinu spornog duga, koje prijedloge je ovrhovoditelj odbijao, uz navođenje da takve ponude smatra omalovažavajućim, time da s druge strane nije ničim dokazao da je ovrha na nekretnini nužna u demokratskom društvu, posebno pri tome imajući u vidu visinu spornog duga i vrijednost nekretnine ovršenice.

16. Ovdje se nadalje ističe da ovršenica u žalbi tvrdi da je predlagala provedbu ovrhu na novčanim sredstvima, da je u cijelosti platila glavnicu u iznosu od 28.000,00 DEM, zatim da je platila kamate u iznosu od 18.200,00 DEM, što sud nije cijenio, te da je platila kamate u iznosu od 12.000,00 kuna i sve to nije bilo dovoljno da zadovolji interese ovrhovoditelja, a osim toga bila je spremna pored svega navedenog i u mjesečnim ratama isplaćivati dug koji je u biti pretplaćen, te se našla u bezizlaznoj situaciji.

17. Odredbom članka 6. OZ-a propisano je da će sud pri provedbi ovrhe i osiguranju paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni, a što očito u konkretnom slučaju sud nije imao u vidu, a sasvim je jasno da bi se prodajom nekretnine narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenice i ovrhovoditelja.

18. Ovdje je potrebno ukazati prvostupanjskom sudu, a što je navedeno i u žalbi ovršenice da prema odredbi članka 5. Zakona o sudovima, sudovi u Republici Hrvatskoj sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava, pri čemu je potrebno imati u vidu odredbu članka 115. stavak 3. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj odredbi sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, pri čemu Konvencija i u njoj proklamirana jamstva pravno obvezuju Republiku Hrvatsku još od 1997. i među ostalim nalažu da zaštita prava građana mora biti stvarna i učinkovita, a ne teorijska i iluzorna.

19. Presude Europskog suda za ljudska prava obvezujuće su za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti.

20. Kako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ovršenica isplatila u cijelosti glavnicu, veći dio kamata, kao i dio troškova parničnog postupka, provedba ovrhe zbog troškova ovršnog i parničnog postupka na jedinoj nekretnini ovršenice i kod inicijalnog duga od 785,00 Eura, predstavljala bi prekomjeran teret budući bi ovršenica ostala bez jedine nekretnine koja predstavlja njen dom, te bi se u svojoj poodmakloj životnoj dobi našla na ulici iako je ovrhovoditelju trajnim nalogom plaćala kamate, i u više navrata predlagala otplatu cijelog duga trajnim nalogom.

21. Ovdje je potrebno prvostupanjskom sudu ukazati na presudu u predmetu Mindek protiv Hrvatske, broj zahtjeva 6169/13 u kojoj je Europski sud za ljudska prava utvrdio povredu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju – pravo na mirno uživanje vlasništva.

22. U navedenoj presudi Sud smatra očitim da od trenutka kad je podnositelj zahtjeva 2. svibnja 2011., u potpunosti uplatio dug potreba za zaštitom interesa njegova ovrhovoditelja (da bi se naplatili troškovi ovršnog postupka) ne može opravdati teške štetne učinke koje mu je nanijela odluka da se provede prodaja njegova dijela nekretnine. Ostaje činjenica da je uslijed te odluke suvlasnički dio podnositelja zahtjeva na njegovoj jedinoj nekretnini, koja je uz to bila njegov dom, u vrijednosti od 131.200 HRK20, prodan njegovu ovrhovoditelju za trećinu tržišne vrijednosti i to samo da bi se naplatili troškovi ovršnog postupka u iznosu od 10.703,12 HRK21, tj. tek 8% cijene. Nadalje, podnositelju zahtjeva i njegovoj supruzi uslijed toga sada predstoji iseljenje iz vlastitog doma u postupku diobe suvlasništva.

23. Prethodna razmatranja dovoljna su da bi sud na temelju njih zaključio da su u specifičnim uvjetima ovog predmeta očigledno nerazumne odluke domaćih sudova o provedbi prodaje suvlasničkog dijela podnositelja zahtjeva na njegovoj jedinoj nekretnini nakon što je već bio podmirio glavnicu duga, čak i ako se ne smatraju proizvoljnima.

24. Stoga je došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju.

25. Prvostupanjskom sudu se posebno ukazuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vaskrsić protiv Slovenije broj zahtjeva 31371/12 od 25. travnja 2017., koja je zbog svoje važnosti utjecala na zakonodavne promjene u nizu država, pa tako i u Republici Hrvatskoj, a na što ukazuje i činjenica da je sam odbor za pravosuđe Hrvatskog sabora na 19. sjednici održanoj 10. srpnja 2017. razmotrio Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona i posebno upozorio predlagatelja Zakona na predmet Zoran Vaskrsić protiv Slovenije koju je donio Europski sud za ljudska prava, a kojom je utvrđeno da Republika Slovenija treba isplatiti odštetu zbog prodaje kuće radi naplate duga i postavio poseban upit predlagatelju je li konačni prijedlog Zakona usklađen s odlukom Europskog suda za ljudska prava.

26. U predmetu Vaskrsić protiv Slovenije, u postupku pred sudom u Strasbourgu, Europski sud za ljudska prava utvrdio je da je u predmetnom slučaju došlo do povrede podnositeljeva prava na vlasništvo iz članka 1. Protokola 1. Konvencije upravo u odnosu na nerazmjer između mjere (prodaje kuće – i to za polovicu njene tržišne cijene) i iznosa koji se u postupku namirivao. Također je primijetio i to da ovršni sud nije razmatrao mogućnost alternativnih načina ovrhe usprkos tome što mu je bilo poznato da ovršenik ima stalna novčana primanja i da je znatno veći iznos novčanog duga prema trgovačkom društvu uspješno namiren ovrhom na njegovu bankovnom računu.

27. U predmetnom postupku Vaskrsić protiv Slovenije, koji je gotovo identičan kao postupak u ovoj pravnoj stvari, podnositelju zahtjeva ovršena je dražbom nekretnina vrijednosti 140.000,00 Eura i to za pola procijenjene vrijednosti zbog duga od 124 Eura sa kamatama i troškovima postupka, dok se ovršenici u ovoj ovršnoj pravnoj stvari, također na dražbi prodaje kuća za koju je utvrđena vrijednost od 922.797,30 kuna i to za polovinu navedenog iznosa zbog inicijalnog duga za kamate od 785,10 eura, iako je glavnica u iznosu od 28.000,00 DEM plaćena u cijelosti, a sasvim je očito da su u većem dijelu plaćene i kamate.

28. Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci u predmetu Vaskrsiću utvrđuje, cit:

Sud primjećuje da mjerodavno domaće pravo, Ovršni zakon (vidi odlomke 43 do 51.), ne zahtijeva izričito da ovršni sud na vlastitu odluku odlučuje o manje ekstremnim mjerama ovrhe, ili da odbije zahtjev vjerovnika, ako dođe do nesrazmjera. Zakonodavstvo također ne postavlja minimalni prag glede iznosa duga, pa se u načelu čak i manji dug može naplatiti sudskom prodajom nekretnina poput kuće. To potvrđuju i podaci koje je pružila Vlada, a koji pokazuju da je između 1. siječnja 2008. i 1. ožujka 2012. odluka o izručenju imovine nakon sudske prodaje imovine donesena u 32 slučaja koja uključuju dugove manje od 1.000,00 eura Uz to, sud primjećuje da je prema Ovršnom zakonu imovina prodana na dražbi prenesena na kupca i da su domaći sudovi u ovom slučaju zakon tumačili kao da se u ovom trenutku više ne može poništiti kako bi se zaštitili legitimni interes kupca iz razloga kao što je naknada otplata duga.

29. Iako sud priznaje da države stranke imaju široku slobodu procjene na ovom području i da se ciljevi koje slijedi mjerodavno zakonodavstvo mogu također odnositi na pitanja koja nadilaze plaćanje pojedinačnih dugova, poput poboljšanja disciplina otplate u zemlji, unatoč tome smatra da je, zbog krajnje važnosti ovršne mjere poduzete protiv imovine podnositelja žalbe, koja je ujedno bila i njegov dom, i očitog nesrazmjera između te mjere i iznosa duga koji se mora naplatiti, dužna pažljivo i eksciplitno razmotriti druge prikladne, ali manje ekstremne mogućnosti. (vidi mutatis mutandis, OAO Neftyanaya Jinoabiya Jukos protiv Rusije, broj 14902/04, st. 651. do 654. 20. rujna 2011.).

30. Zapravo, s obzirom na nepopravljive posljedice sudske prodaje za podnositelja zahtjeva, sud je trebao pravovremeno donijeti odluku o prijedlozima J. i poduzeti mjere za odgodu ili otkazivanje dražbe. Sud priznaje da potonji, kao i nedostatak početnog razmatranja proporcionalnosti prilikom usvajanja zahtjeva za pobijanom sudskom prodajom, mogu biti djelomično posljedica tumačenja suda, relevantnih zahtjeva domaćeg zakona. Unatoč tome, Sud primjećuje da je to, s obzirom na okolnosti slučaja, imalo sveukupni negativni učinak na vođenje ovršnog postupka protiv podnositelja zahtjeva.

31. Konačno, Sud pridaje veliku važnost osiguranju djelotvornog izvršnog postupka za vjerovnike, ali u ovom slučaju nije se pokazalo da je sudska prodaja kuće podnositelja zahtjeva bila nužna mjera da se osigura takav postupak.

32. U svjetlu gornjih nalaza, posebno niske vrijednosti duga naplaćenog sudskom prodajom kuće podnositelja zahtjeva i propusta vlasti da poduzme druge odgovarajuće i manje ekstremne mjere, Sud primjećuje da je država propustila postići poštenu ravnotežu između postignutog cilja i mjere koja se koristi u izvršnom postupku protiv podnositelja zahtjeva. Dakle, prekršen je članak 1. Protokola 1. Konvencije.

33. Sud je podnositelju iz navedenih razloga dosudio iznos od 77.000 Eura na ime materijalne štete, 3.000,00 Eura na ime nematerijalne štete i 5.000,00 eura na ime troškova postupka.

34. Dakle, radi se gotovo o identičnim predmetima, te je zbog ukazanih sistemskih propusta u slovenskom pravnom sustavu, koji je sličan hrvatskom pravnom sustavu, Republika Hrvatska iz navedenog razloga pristupila izmjenama Ovršnog zakona, te je Ministarstvo pravosuđe u posljednjem stadiju oblikovanja zakonskog prijedloga prihvatilo i novi članak 80.b (Posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini), i utvrdilo kriterije prema navedenom slučaju, koje moraju primijeniti i sudovi u Republici Hrvatskoj, ali sudovi su morali primijeniti i praksu Europskog suda za ljudska prava što su međutim propustili učiniti.

35. Slijedom navedenog, proizlazi da je sasvim pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda tijekom ovog postupka, da se ovršenica ne može pozivati na navedene odredbe, jer se iste ne primjenjuju na ovaj postupak, već se primjenjuju odredbe ranijeg Zakona, međutim ovdje je potrebno ukazati prvostupanjskom sudu da su Konvencija, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava u hijerarhiji iznad Zakona i sudovi su ih dužni poštivati i primjenjivati, u protivnom radilo bi se o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uslijed nezakonitog rada suda.

36. Prema tome, zbog naprijed navedenih propusta, prvenstveno neprovođenja testa razmjernosti, te provođenjem ovrhe protivno Ustavu RH, Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i ukazanoj praksi Europskog suda za ljudska prava, prvostupanjski sud je donošenjem pobijanog rješenja o dosudi počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, budući pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te bi njegovim održavanjem na pravnoj snazi za ovršenicu nastale nepopravljive posljedice sudske prodaje njene jedine nekretnine, koja predstavlja njezin jedini dom i u poodmakloj je živonoj dobi ista bi se našla na ulici.

37. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a žalbu ovršenice prihvatiti kao osnovanu, te rješenje o dosudi ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, time da u ovoj ovršnoj pravnoj stvari prethodno valja ponovo odlučiti o prijedlogu ovršenice za odgodu predmetne ovrhe, zbog pokrenutog parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5731/2021.

38. Temeljem odredbe članka 371. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud naredio je da se ovaj postupak nastavi pred drugim sucem pojedincem.

U Gospću 27. siječnja 2022.

Sudac

Milka Vraneš, v.r.