REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 207/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. C., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja T. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 20. prosinca 2018. broj K-7/2017-10, u sjednici održanoj 27. siječnja 2022., kojoj je u javnom dijelu nazočila opunomoćenica oštećenika kao tužitelja, odvjetnica L. M.,

p r e s u d i o  j e:

Žalba oštećenika kao tužitelja T. K. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom oslobođen je optužbe opt. Ž. C. da bi počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenik kao tužitelj T. K. obavezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.580,00 kuna.

3. Protiv te presude žali se oštećenik kao tužitelj T. K. po svojoj opunomoćenici L. M., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i

I Kž 207/2019-5

nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 time da, kako tvrdi žalitelj, "o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku". Iskazi ošt. T. K. i svjedoka I. C. su obrazloženju presude korektno reproducirani, a činjenično je pitanje kakve je zaključke temeljem tih iskaza prvostupanjski sud izveo. Stoga će taj prigovor žalbe, vezano uz činjenicu jesu li međuljudski odnosi između optuženika i oštećenika kao tužitelja bili poremećeni, biti nastavno ocijenjen.

5.1. Isto tako, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 time što je prvostupanjski sud na raspravi propustio reproducirati snimku iskaza optuženika sa zapisnika od 15. ožujka 2017. Naime, u situaciji kada je optuženik na raspravi odbio iznositi obranu uz napomenu da ostaje kod ranije danog iskaza, prvostupanjski je sud, sukladno čl. 435. st. 2. ZKP/08, doista trebao pročitati navedeni zapisnik i reproducirati snimku ranijeg ispitivanja optuženika. Međutim, navedeni propust ne čini pobijanu presudu nerazumljivom ili manjkavom, kako to predviđa u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Propust suda da na raspravi primijeni navedenu odredbu zakona imao je za posljedicu povredu čl. 450. st. 1. ZKP/08 jer obrana optuženika od 15. ožujka 2017., koju prvostupanjski sud u obrazloženju presude reproducira i cijeni, na raspravi nije pravilno izvedena. Stoga bi se moglo raditi o tzv. relativno bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, ali ona međutim, nije ostvarena jer navedena povreda nije od utjecaja na oslobađajuću presudu.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj sugerira preocjenu izvedenih dokaza koji su, prema njegovom shvaćanju, dostatni za osuđujuću presudu. Prigovara se da je sud propustio cijeniti raniju osuđivanost optuženika zbog kaznenog djela prijetnje prema oštećeniku kao tužitelju, kao i optuženikovu prekršajnu kažnjavanost, koja odlučna činjenica je trebala utjecati na drugačiju ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka T. K. i I. C.. Isto tako, smatra se preuranjenim zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti provođenja očevida na licu mjesta. Kako su iskazi svjedoka pogrešno ocijenjeni, to nije bilo mjesta primjeni načela in dubio pro reo.

7. Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da dokazi koje je ponudila optužba nisu dostatni za siguran zaključak o tome da je optuženik, u namjeri da oštećenika liši života, kritične prilike krenuo traktorom na njega, a nalet je izbjegnut uslijed brze reakcije oštećenika koji je odskočio u kanal.

7.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno uočava da, osim iskaza oštećenika kao tužitelja T. K. i svjedoka I. C., ne postoji niti jedan materijalni trag koji bi potvrdio svjesno i namjerno kretanje optuženikovog traktora u smjeru oštećenikovog tijela. Očevid na licu mjesta nije proveden iz razloga jer je kaznena prijava protiv

I Kž 207/2019-5

optuženika podnesena protekom mjesec dana od događaja pa kako se radi o javnom, tada makadamskom putu i predvidivom utjecaju atmosferilija, naknadno fiksiranje vjerodostojnih materijalnih tragova nije bilo moguće. Iako žalitelj tomu prigovara, činjenica je da provođenje očevida u postupku nije predloženo, kao niti eventualna rekonstrukcija događaja.

7.2. Zbog navedenog, dakle, postoje samo personalni dokazi koje prvostupanjski sud valjano cijeni nedostatnima. Naime, u situaciji kada postoje dugotrajno poremećeni odnosi između optuženika, s jedne strane, i svjedoka T. K. te I. C., s druge strane, ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka optužbe trebalo je pristupiti s osobitom pažnjom. Iako žalitelj osporava zaključak o netrpeljivosti međusobnih odnosa, suprotno proizlazi iz činjenice ranije optuženikove osuđivanosti, kao i izjave samog oštećenika kao tužitelja na ročištu od 28. travnja 2017. kada izričito tvrdi "odnosi između njega i okrivljenika su poremećeni još od 2005.". Slično iskazuje i svjedok I. C. navodeći da on s optuženikom već deset godina nije u dobrim odnosima te se među njima vode drugi sudski postupci.

7.3. Slijedom toga, u situaciji kada oštećenik kao tužitelj i svjedok I. C. mogu imati motiva neistinito teretiti optuženika, a njihovi iskazi nisu potkrijepljeni materijalnim ili drugim personalnim dokazima, te je oštećenik, bez jasnih razloga, prijavio kazneno djelo protekom duljeg vremena od događaja, tada ispravno zaključuje prvostupanjski sud da nema pouzdanih dokaza koji bi, izvan razumne sumnje, nedvojbeno potvrdili navode optužnice.

8. Budući da navodima žalbe zaključci suda prvog stupnja nisu s uspjehom dovedeni u sumnju, to je oslobađajuća presuda protiv optuženika u svemu zakonita i pravilna.

9. Budući da žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, to je u smislu čl. 482. ZKP/08-I, trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 27. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.