Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-824/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz O., OIB…, zastupanog po punomoćnici I. D. Ž., odvjetnici u V., protiv tuženika Š. u likvidaciji iz Ž., OIB …, zastupane po punomoćniku H. G., odvjetniku u O., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-262/2020-15 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja i žalba tuženika djelomično se uvažavaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-262/2020-15 od 29. travnja 2021. preinačuje u točki I. i II. izreke i sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim članka 5. Ugovora o kreditu broj 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., K. i tuženika Š u likvidaciji, Ž., i tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je djelomično ništetan Sporazum o osiguranju potraživanja od 21. travnja 2008. i to u dijelu u kojem je utvrđen dug temeljem Ugovora o kreditu broj 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž., preko iznosa od 4.925.860,03 kn i u dijelu u kojem solidarni dužnik daje zalog na nekretninama upisanim u z.k.ul. 969 k.o. P. k.č.br. 699/1 u naravi kuća, dvor. površine 520 m2 i k.č.br. 699/2 u naravi kuća, dvor. površine 520 m2, za iznos duga preko iznosa od 4.925.860,03 kn.“

- potvrđuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim članka 6. Ugovora o kreditu i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi ništetnim preostali dio Sporazuma o osiguranju potraživanja od 21. travnja 2008. koji nije obuhvaćen točkom II. izreke prvostupanjske presude te u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke presude),

- preinačuje u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim članka 10. Ugovora o kreditu 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž., i sudi:

„Utvrđuje se ništetnim članak 10. Ugovora o kreditu 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž.“

Tužitelj je dužan tuženiku u roku od 15 dana naknaditi trošak žalbe u iznosu od 23.728,75 kn.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-262/2020-15 od 29. travnja 2021. u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim članka 8. i 9. Ugovora o kreditu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 262/2020-15 od 29. travnja 2021, presuđeno je tako da izreka glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim članak 5. Ugovora o kreditu broj 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž.

II. Utvrđuje se djelomično ništetnim Sporazum o osiguranju potraživanja od 21. travnja 2008. i to u dijelu u kojem je utvrđen dug temeljem Ugovora o kreditu broj 0010700536 zaključen dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž., preko iznosa od 4.925.860,03 kn i u dijelu u kojem solidarni dužnik daje zalog na nekretninama upisanim u z.k.ul. 969 k.o. P. k.č.br. 699/1 u naravi kuća, dvor. površine 520 m2 i k.č.br. 699/2 u naravi kuća, dvor. površine 520 m2, za iznos duga preko iznosa od 4.925.860,03 kn.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrde ništetnim članci 6., 8., 9. i 10. Ugovora o kreditu broj 0010700536 zaključenog dana 27. rujna 2007. između tužitelja I. O. iz O., i tuženika Š. u likvidaciji, Ž., te da se utvrde ništetnim preostali dijelovi Sporazuma o osiguranju potraživanja od 21. travnja 2008. koji nisu obuhvaćeni točkom II. Izreke presude.“

2. Protiv presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže uvažiti žalbu i ukinuti presudu, odnosno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, potražuje trošak žalbe.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti.

5. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

6. Žalbe stranaka su djelomično osnovane i djelomično neosnovane.

7. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a kada je presudom odlučio o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnim članka 8. i 9. Ugovora o kreditu jer je tužitelj u odnosu na to potraživanje podneskom od 22. siječnja 2021. (list spisa 27-29) djelomično povukao tužbu, a prema sadržaju zapisnika sa održanog ročišta 1. veljače 2021. tuženik se povlačenju nije protivio. Stoga je primjenom odredbe članka 369. stavak 5. ZPP-a u tom dijelu ukinuta presuda.

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje primjenom odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim članka 5., 6. i 10. Ugovora o kreditu kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili dana 27. rujna 2007. i zahtjev radi utvrđenja ništetnim sporazuma o osiguranju potraživanja, kojeg su sklopili tužitelj kao dužnik, tuženik kao vjerovnik i O. d.o.o. iz K. kao solidarni i založni dužnik.

10. Tužitelj prema činjeničnim navodima u tužbi ništetnost članka 5., 6. i 10. Ugovora o kreditu temelji na činjenici nedopuštenosti ugovaranja zakonske zatezne kamate na ugovornu kamatu i pripisu kamate na kamate, a ništetnost sporazuma o osiguranju potraživanja na činjenicama, da je sporazumom došlo do novacije ugovora o kreditu jer je sporazum sklopljen 21. travnja 2008., a ugovor o kreditu je istekao 27. rujna 2007., da je u sporazumu potraživanje izračunato na način da je izvršen pripis kamate na kamate, što je bilo nedopušteno Š. prema članku 26. u svezi s člankom 27. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), a izvršena novacija ugovora o kreditu je protivna odredbi članka 85.b Zakona o kreditnim unijama („Narodne novine“ broj 141/06.) kojim je propisano da štedno kreditna zadruga u likvidaciji ne smije primati nove štedne uloge, produživati dospjele oročene štedne uloge, odobravati nove kredite, niti produživati dospjele kredite, obavljati mjenjačke poslove, kao ni sklapati druge poslove izuzev onih koji su potrebni za unovčenje likvidacijske mase radi podmirenja obveza Štedno kreditne zadruge u likvidaciji.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev da je ništetan članak 5. Ugovora o kreditu jer je protivan odredbi članka 27. stavak 1. ZOO-a.

12. Člankom 5. Ugovora o kreditu ugovoreno je, ukoliko korisnik kredita neredovito otplaćuje prispjele rate, obračunavaju se i naplaćuju zakonske zatezne kamate, zatezne kamate se obračunavaju i naplaćuju od dana dospjelosti rate do dana uplate, a osnovica za obračun kamata je iznos dospjele rate.

13. Prema članku 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u tri rate u iznosu od 227.732,78 EUR plativo u kunama (glavnica 222.200,00 EUR i ugovorna kamata 5.532,78 EUR). Budući je u rati kredita sadržana glavnica i ugovorna kamata, sporno je, da li tuženik kao davatelj kredita može obračunati zateznu kamatu na ugovornu kamatu. O tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je izrazio pravno stajalište u odlukama Rev-2707/2016 od 18. rujna 2019. i Rev-986/2017 od 13. siječnja 2021. Izraženo pravno stajalište je da odredba članka 31. stavak 1. ZOO- a kojem je uređeno pitanje kamata na kamatu sada određuje isključivo zabranu anatocizma u odnosu na dospjele, a ne isplaćene zatezne kamate, da vjerovnik ima pravo na dospjele, a ne isplaćene ugovorne kamate obračunavati zatezne kamate i bez obraćanja sudu. Nema zapreke da vjerovnik od dužnika, kada dužnik padne u zakašnjenje zahtjeva zatezne kamate i na iznos ugovornih kamata, neovisno o tome je li glavnica isplaćena ili ne.

14. Budući tuženik kao davatelj kredita ima pravo obračunat i naplatit zateznu kamatu na ugovornu kamatu od dana kada primatelj kredita dospije u zakašnjenje s plaćanjem ugovornih kamata, a ugovorna kamata dospijeva kada dospijeva i rata kredita prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odredbu članka 27. stavak 1. ZOO-a u vezi članka 322. ZOO-a, pa je u tom dijelu uvažena žalba tuženika i preinačena presuda na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev. 15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim članak 6. Ugovora o kreditu jer stranke mogu ugovorit da u slučaju zakašnjenja plaćanja kamata ili zakašnjenja otplate kredita i to dva obroka kredita kreditor može naplatit od korisnika kredita i jamca cijeli dug i to kako dospjeli dug, tako i neotplaćeni dio kredita zajedno s ugovornim kamatama i troškovima. Predmetnim ugovorom o kreditu stranke su ugovorile vraćanje kredita u tri rate. Istim člankom ugovoreno je da kreditor može jednostrano otkazati ovaj ugovor temeljem stavka 1. ovog članka, pisanim putem preporučenom pošiljkom, te se smatra da je ugovor otkazan danom predaje preporučene pošiljke pošti. Dakle, spornim člankom 6. Ugovora ugovorena je mogućnost da tuženik, ukoliko tužitelj dođe u zakašnjenje s plaćanjem kamata ili dvije rate kredita, tuženik može naplatiti od tužitelja i jamca dospjeli dug i neotplaćeni dio kredita zajedno sa ugovornim kamatama (zadnja rata kredita) i troškovima, te da tuženik može i otkazati ugovor. Otkaz ugovora o kreditu propisan je i odredbom članka 1023. ZOO-a. Kod otkaza ugovora o kreditu otkazom dolazi na naplatu cijelo potraživanje i od otkaza više ne teče ugovorna kamata. Međutim, ako tužitelj ne plati dvije rate kredita (ugovoreno plaćanje u tri rate), a ne otkaže ugovor, tuženik može od tužitelja naplatiti kako dospjeli dug, tako i neotplaćeni dio kredita s ugovorenom kamatom (treća rata). Takva ugovorna odredba nije u protivnosti s odredbom članka 322. ZOO-a. Stoga je u tom dijelu odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnom odredbom Ugovora o kreditu članak 10. iz razloga da se tužitelj ne može smatrati zainteresiranom osobom koja se može pozivati na ništetnost te ugovorne odredbe jer nije dokazao da se tuženik kao kreditor koristio pravima iz članka 10. Ugovora o kreditu. Izraženo pravno stajalište prvostupanjskog suda nije pravilno. Tužitelj je stranka ugovora o kreditu i to korisnik kredita, a prema odredbi članka 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Da li se kreditor koristio pravima iz članka 10. Ugovora je neodlučno za tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnom te ugovorne odredbe. Člankom 10. Ugovora ugovoreno je da ukoliko se kredit vraća prije isteka roka na način da se vrši prijeboj sa ugovorom o oročenju, tada se obračunava ugovorena kamata do isteka cijelog kredita. Odredbom članka 1024. stavak 4. ZOO-a propisano je da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti. Dakle, odredbom članka 1024. stavak 4. ZOO-a jasno je propisano da banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru kredit trebalo vratiti, pa je u tom dijelu osnovana žalba tužitelja i u tom dijelu je preinačena presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev, da je ništetan članak 10. Ugovora o kreditu.

17. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o osiguranju potraživanja od 21. travnja 2008. i to u dijelu kojim je utvrđen dug temeljem ugovora o kreditu preko iznosa od 4.925.860,03 kn i u dijelu u kojem solidarni dužnik daje zalog na nekretninama za iznos duga preko iznosa od 4.925.860,03 kn. Prvostupanjski sud u navedenom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev jer je navođenje dugu preko iznosa od 4.925.860,03 kn u suprotnosti s odredbom članka 27. stavak 1. ZOO-a.

18. Sporazumom o osiguranju potraživanja kojeg su 21. travnja 2008. sklopili tuženik, tužitelj i O. d.o.o. iz K. kao solidarni dužnik i založni dužnik utvrđeno je da na temelju ugovora o kreditu sklopljenog 27. rujna 2007. između dužnika i vjerovnika, dužnik na dan 19. veljače 2008. duguje vjerovniku iznos od 5.096.301,63 kn, a tužitelj kao dužnik se obvezao navedeni iznos platiti najkasnije do 30. travnja 2008. Istim Sporazumom solidarni dužnik O. d.o.o. je dozvolio uknjižbu založnog prava na nekretninama radi osiguranja potraživanja navedenog u tom Sporazumu.

19. Prema sadržaju Sporazuma stranke su sporazumno utvrdile visinu duga po Ugovoru o kreditu na dan 19. veljače 2008. i to iznos od 5.096.301,63 kn. Tužitelj je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim Sporazuma o osiguranju potraživanja temeljio na činjenici da je Sporazum zaključen protivno odredbi članka 85.b Zakona o kreditnim unijama („Narodne novine“ broj 141/06. i 25/09.) kojim je propisano, da štedno kreditna zadruga u likvidaciji ne smije primati nove štedne uloge, produživati dospjele oročene štedne uloge, odobravati nove kredite, niti produživati dospjele kredite, obavljati mjenjačke poslove, kao ni sklapati druge poslove izuzet onih koji su potrebni za unovčenje likvidacijske mase radi podmirenja obveza štedno kreditne zadruge u likvidaciji. Međutim, članak 85.b Zakona o kreditnim unijama je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim unijama koji je donijet 13. veljače 2009. („Narodne novine“ broj 25/09.) dodan iza članka 85. članak 85.b. U vrijeme kada je sklopljen Sporazum prema članku 68. stavak 3. Zakona o kreditnim unijama je bilo propisano da za vrijeme trajanja postupka likvidacije kreditna unija ne smije sklapati nove niti povećavati, odnosno produživati postojeće ugovore o depozitu, odnosno kreditu. Sporazumom o osiguranju potraživanja stranke su suglasno utvrdile da potraživanje tuženika prema tužitelju po ugovoru o kreditu sklopljenog 27. rujna 2007. na dan 19. veljače 2008. iznosi 5.096.301,63 kn pa prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je Sporazum ništetan u dijelu duga preko iznosa od 4.925.860,03 kn. Sporazum o osiguranju potraživanja nije protivan odredbi članka 68. stavak 3. Zakona o kreditnim unijama važećeg u vrijeme sklapanja Sporazuma, jer njime nije produžen kredit, već je njime utvrđena visina potraživanja i založni dužnik O. d.o.o. je dozvolio tuženiku uknjižbu založnog prava na nekretninama za iznos potraživanja iz Sporazuma. To što je u Sporazumu navedeno da se utvrđeni dug dužnik obvezuje platiti najkasnije do 30. travnja 2008., time nije produžen ugovor o kreditu. Prema ugovoru o kreditu tužitelj je trebao na dan 27. prosinca 2007. (dospijeće zadnje rate) vratiti iznos od 4.925.860,03 kn (glavnica i ugovorna kamata) da je kredit redovito plaćao. Dug od 5.096,301,63 kn prema Sporazumu je dug na dan 19. veljače 2008., dakle, kasnije od roka vraćanja kredita, a tužitelj u žalbi navodi da nije plaćena ni jedna rata. Tužitelj nije priložio izračun duga iz kojeg bi proizlazilo da je dug manji, niti je dokazao da bi u iznosu iz Sporazuma bila sadržana i zatezna kamata na zateznu kamatu, što bi bilo protivno odredbi članka 31. ZOO-a. Sporazum o osiguranju potraživanja nije novacija ugovora o kreditu prema odredbi članka 145. stavak 1. ZOO-a, jer njime stranke nisu postojeću obvezu zamijenile novom. Žalbeni navodi tužitelja, da je ugovor o kreditu raskinut po samom zakonu su neodlučni, kraj činjenice da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Stoga je u tom dijelu osnovana žalba tuženika, dok žalba tužitelja nije osnovana, pa je presuda preinačena u točki II. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev, dok je presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim preostali dio Sporazuma o osiguranju potraživanja.

20. I kraj djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude, tužitelj je djelomično uspio u sporu sa tužbenim zahtjevom, a kako se nisu izvodili drugi dokazi, osim uvida u dokumentaciju u spisu, odluka o parničnom trošku, da svaka stranka snosi svoje parnične troškove je potvrđena.

21. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a žalbe stranaka djelomično su prihvaćene, a djelomično odbijene kao neosnovane i odlučeno kao u izreci rješenja.

22. Tuženik je uspio sa žalbom u odnosu na presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev da je ništetan članak 5. Ugovora o kreditu i Sporazum o osiguranju, a odbijena u odnosu na odluku o parničnom trošku. Vrijednost predmeta spora navedena u tužbi je 5.096.301,63 kn. Početno tužbenim zahtjevom je traženo da se utvrde ništetnim članak 5., 6., 8., 9. i 10. Ugovora o kreditu i utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju potraživanja. Kako se radi o nenovčanom zahtjevu, a tužbeni zahtjev je bio utvrđenje ništetnim pet članaka ugovora o kreditu i sporazuma o osiguranju potraživanja vrijednost predmeta spora svakog zahtjeva je 849.383,00 kn pa je vrijednost pobijanog dijela presude žalbom tuženika 1.698.766,00 kn. Stoga primjenom Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) tuženiku pripada trošak za sastav žalbe 14.983,00 kn, PDV-e 3.745,75 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu 5.000,00 kn, ukupno 23.728,75 kn.

Bjelovar, 27. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Goran Milaković v.r.