Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1741/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja T. M., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., protiv tuženice R. H., OIB: …, ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S. B., radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 2/2019-19 od 4. studenog 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-2/2019-19 od 4. studenog 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Nalaže se tuženoj R. H., OIB:…, za ministarstvo, da tužitelju T. M. iz K., OIB:… preda u posjed nekretnine, u naravi poljoprivredno zemljište (stari voćnjak i oranica) i to k.č.br. 458/3 oranica u K. od 270 čhv i k.č.br. 458/4 oranica u K. od 478 čhv, obje upisane u z.k.ul.br. 732 k.o. K., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II Odbija se tužena s prigovorom zadržanja dok joj tužitelj ne isplati iznos od 105.477,75 kn na ime postavljanja žičane ograde i košenja kroz tri godine. III Nalaže se tuženoj R. H.,OIB:…, za ministarstvo, da tužitelju T. M. iz K., OIB:…, na ime naknade troškova parničnog postupka plati iznos od 5.625,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.studenog 2021.do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 16. studenog 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj u tužbi navodi da je on knjižni i stvarni vlasnik nekretnine, u naravi poljoprivredno zemljište (stari voćnjak i oranica), označene kao kčbr. 458/3 oranica u K. od 270 čhv i kčbr. 458/4 oranica u K. od 478 čhv, obje upisane u zk.ul.br. 732 k.o. K., a koju nekretninu je stekao darovanjem od ranijih vlasnika G. M. i M. M.1 rođ. S., dok je nekretnina u posjedu tuženice te je ista odbija predati u posjed tužitelju.

5.1. Tuženica je osporila da bi tužitelj bio vlasnik predmetnih nekretnina jer da je Ugovor o darovanju od 18. prosinca 2017., a na temelju kojeg se tužitelj upisao u zemljišnu knjigu, ništetan, s obzirom da nije bio sastavljen u valjanoj formi, da je R. H. u posjedu navedene nekretnine od 1989., da su nekretnine ograđene metalnom ogradom i da je tuženica plaćala za njihovo održavanje. Temeljno, tuženica se protivi predaju u posjed osporavajući pravo vlasništva tužitelju, a ističe i prigovor zadržanja dok tužitelj tuženici ne isplati iznos od 105.477,75 kn po osnovu nužnih i korisnih troškova koje je tuženica imala u održavanju nekretnina.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženica 13. lipnja 2017. po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi sa G. M. i M. M.1 zaključila nagodbu kojom su mirno riješili spor u svezi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja za kčbr. 458/3 i 458/4 upisane u zk.ul.br. 530 k.o. K. (sada u zk.ul.br. 732) na kojima je bilo upisano vlasništvo R. H. na način da su utvrdili suglasno da su G. M. i M. M.1 izvanknjižno, dosjelošću, stekli pravo vlasništva navedenih nekretnina, iako je u zemljišnim knjigama kao formalni vlasnik upisana R. H.,

- da su navedena rješenja o stjecanju prava vlasništva provedena u katastarskom operatu i na temelju istih je izvršena promjena posjedovnog stanja, a da to stjecanje prava vlasništva nikad nije provedeno u zemljišnim knjigama, a sada ne posjeduju izvornike pisanih isprava koje bi bile podobne za uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama u korist fizičkih osoba te da imaju pravni interes da se u zemljišnoj knjizi podnositelji zahtjeva uknjiže kao suvlasnici navedenih nekretnina koje su dobili u posjed i izvanknjižno vlasništvo na temelju navedenih isprava te im se dozvoljava da izvrše prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi svakog u ½ dijela,

- da su se G. M. i M. M.1 i upisali na predmetnim nekretninama kao suvlasnici u ½ dijela u zemljišnoj knjizi,

- da su M.1 i G. M. kao darovatelji s tužiteljem kao obdarenikom zaključili 18. prosinca 2017. Ugovor o darovanju temeljem kojeg su predmetne nekretnine darovali istome te se on temeljem tog darovnog ugovora upisao u zemljišnu knjigu kao samovlasnik,

- da je R. H. protiv G. M., M. M.1 i tužitelja kao tuženika pokrenula postupak kod suda pod brojem P-391/19 radi utvrđenja da je ništetan Ugovor o darovanju zaključen 18. prosinca 2017. jer da nije bilo prave predaje nekretnina zbog čega da Ugovor nije bio zaključen u valjanoj formi te da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tuženice kao tužiteljice,

- da su 31. svibnja 2019. G. M. i M. M.1 te tužitelj sklopili sporazum kojim su raskinuli Ugovor o darovanju od 18. prosinca 2017. te je izvršena promjena prava vlasništva u zemljišnoj knjizi,

- da su 31. svibnja 2019. G. M. i M. M.1 te tužitelj sklopili novi darovni ugovor za iste nekretnine, sada u formi javnobilježničkog akta, odnosno solemnizirane javnobilježničke isprave temeljem kojeg se tužitelj ponovno upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetnih nekretnina,

- da su predmetne nekretnine s još dvije nekretnine 1979. rješenjem Općine S. P. eksproprirane i prenesene u društveno vlasništvo s upisom prava korištenja SFRJ – Savezne direkcije za rezerve industrijskih proizvoda Beograd, a 1991. su upisane kao vlasništvo R. H. temeljem odredbi o pretvorbi društvenog vlasništva,

- da je 2016. raspisan natječaj za postavljanje ograde oko predmetnih nekretnina, na kojem natječaju je pobijedila firma S. R., koji je ogradu postavio u lipnju 2017., te da je raspisan 2017. i natječaj za održavanje i upravljanje predmetnim nekretninama na kojem natječaju je pobijedila A. z. „V.“ koja je od tada održavala i čuvala zemljište na način da je isto redovno košeno,

- da su predmetne nekretnine obrađivali i koristili i nakon izvršene eksproprijacije djed i baka tužitelja I. M. i M. M. , a po njihovom odobrenju da je nekretnine obrađivao Ž. R. i to od 2012. pa do postavljanja ograde na način da je brao šljive i imao vrt,

- da vrijednost postavljene žičane ograde iznosi 35.120,00 kn, troškovi prijevoza žičane ograde do mjesta postavljanja 2.500,00 kn i troškovi održavanja nekretnina košnjom u godišnjem iznosu od 22.619,25 kn, što kroz tri godine iznosi 67.857,75 kn. 5.3. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenih činjenica zaključio da tuženica ničim nije osporila valjanost nagodbe na temelju koje su se G. M. i M. M.1 upisali u zemljišnu knjigu, a koji su kasnije tu nekretninu darovali tužitelju, zbog čega da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina koje su nesporno u posjedu tuženice, pa je istoj naloženo primjenom odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZV) da preda nekretninu u posjed tužitelju. Primjenom odredbe čl. 164. st. 2. ZV-a odbijen je prigovor zadržanja do isplate iznosa od 105.477,75 kn jer da se ne radi niti o nužnim niti o korisnim troškovima, kao niti o troškovima potrebnim za održavanje nekretnine jer postavljanje ograde nije nužan, a niti koristan trošak za tužitelja, a što se tiče održavanja nekretnine od strane tvrtke „V.“ da se radi o trošku koji također nije nužan niti koristan za samog tužitelja jer bi tu nekretninu i dalje održavao i obrađivao Ž. R., a što je radio sve dok nekretnine nisu ograđene. Pored toga, da je tuženica predala nekretnine u posjed tužitelju kada je on to tražio, ne bi imala troškove košnje.

5.4. Kako je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, to je naloženo tuženici primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a da tužitelju naknadi parnične troškove, a čija visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

6. U svojoj žalbi tuženica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je pobijana presuda nerazumljiva, ne može se ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nije pažljivo izvršena procjena i analiza dokaza priloženih od strane tuženice te postoji proturječnost između razloga presude i stanja spisa.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te ne postoji proturječnost između razloga presude i stanja spisa, a nisu počinjene niti druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi primjenom odredbe čl. 365. st.

2. ZPP-a.

6.2. Tuženica u bitnom navodi da je prvostupanjski sud trebao po službenoj dužnosti voditi računa o ništetnosti Ugovora o darovanju od prosinca 2017., pa da je stoga trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja zbog nedostatka aktivne legitimacije jer u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj da nije bio aktivno legitimiran s obzirom da se njegov upis temeljio na ništetnom ugovoru. Isto tako, da je tuženica svoje pravo vlasništva stekla na temelju zakona i da se nalazi u nesmetanom posjedu još od 1979. te se ima smatrati poštenim posjednikom, zbog čega da ima i jače pravo na posjed od tužitelja. Osporava se i odluka u dijelu kojim se odbija prigovor zadržanja jer da su troškovi postavljanja ograde i održavanja nekretnine košnjom bili nužni za vlasnika kako bi se sačuvalo stanje nekretnina, kao i tržišna vrijednost istih.

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

6.4. Tuženica je s prednicima tužitelja zaključila nagodbu kojom je priznala vlasništvo prednika tužitelja na predmetnim nekretninama, te im dozvolila da se isti upišu u zemljišnu knjigu i da stupe u posjed predmetnih nekretnina iako, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, a prije nego što je tuženica ogradila predmetne nekretnine, te nekretnine i nisu bile u posjedu tuženice s obzirom da su iste obrađivane od strane prednika tužitelja, a kasnije i po njihovom odobrenju od strane treće osobe. Tuženica nije pokrenula nikakav postupak radi utvrđenja ništetnim te nagodbe, pa stoga ta nagodba i dalje egzistira i proizvela je pravne učinke na način da je temeljem te nagodbe, a temeljem volje tadašnjeg vlasnika, R. H., ista postala vlasništvo prednika tužitelja.

6.5. Nebitno je što se tužitelj prvotno upisao u zemljišnu knjigu temeljem Darovnog ugovora od 18. prosinca 2017., a za čije utvrđenje ništetnosti je tužba podnesena nakon što je podnesena tužba u ovom postupku, s obzirom da je taj Ugovor o darovanju raskinut te se tužitelj ponovo tijekom ovog postupka upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik temeljem Ugovora o darovanju koji je bio sačinjen u ispravnoj formi, zbog čega nije bilo osnova odbiti tužbeni zahtjev tužitelja temeljem promašene aktivne legitimacije.

6.6. Tuženica je provela natječaj radi postavljanja ograde i radi održavanja i čuvanja predmetnih nekretnina nakon što je ograda postavljena i to sve nakon što je zaključila nagodbu s prednicima tužitelja te je odbila istima predati u posjed nekretnine, kao što je odbila predati u posjed nekretnine i tužitelju, pa se i po ocjeni ovog suda od zaključenja predmetne nagodbe tuženica ne može smatrati poštenim posjednikom.

6.7. U odnosu na pravo pridržanja tuženica, iako je visinu svog zahtjeva dokazala podnošenjem računa o vrijednosti postavljene ograde i održavanja nekretnine košnjom, nema pravo na naknadu tih troškova jer, i po ocjeni ovog suda, ti troškovi se ne mogu smatrati nužnim i korisnim za tužitelja. Nekretnine su mogle egzistirati i bez postavljanja ograde, koju tuženica može odvojiti i uzeti, a time što je tuženica kosila predmetne nekretnine po osobi kojoj su dane na održavanje predmetne nekretnine, nije povećana vrijednost nekretnine. Nekretnine su bile ograđene i u posjedu tuženice pa se ista brinula i o košnji, ali ti troškovi ni na koji način nisu bili korisni za tužitelja, jer se tim troškovima nije povećala vrijednost nekretnina, već se samo utjecalo na estetski izgled nekretnina.

6.8. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška koju tuženica osporava samo u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari.

7. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice te potvrdio pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Koprivnica, 27. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.