REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 89 Pž-198/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika OPĆINA V., OIB ..., V., kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-17/2021-48 od 3. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-17/2021-48 od 3. prosinca 2021. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica k.č. br. ..., način uporabe katastarske čestice: šuma, M. L. V., upisana u zk.ul. ... k.o. V., s ukupno upisanom površinom od 2351 m2, i to u dijelu od 1901/2351, slijedom čega je tuženica dužna trpjeti brisanje navedenih suvlasničkih dijelova, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na nekretnini: - k.č. br. ..., način uporabe katastarske čestice: šuma, M. L. V., upisana u zk.ul. ... k.o. V., s ukupno upisanom površinom od 2351 m2, i to u dijelu od 1901/2351.“
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.750,00 kn (dvanaesttisućasedamstopedeset kuna).
II. Nalaže se tužitelju Republika Hrvatska nadoknaditi tuženiku Općini Vrsar trošak parničnog postupka u iznosu od 7.596,87 kn (sedamtisuća-petstodevedesetšest kuna i osamdesetsedam lipa) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je Republika Hrvatska vlasnik kč.br. ... upisane u zk. ul. ... k.o. V. površine 2351 m2 u dijelu od 1901/2351, određeno je trpljenje brisanja prava vlasništva tuženika na tim nekretninama uz istovremeni upis tužitelja (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.750,00 kn (točka II. izreke).
2. Protiv ove presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.206,25 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na zemljištu na temelju Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90; dalje: ZŠ).
6. Sud prvog stupnja utvrdio je da je predmetno zemljište 16. listopada 1990. bilo šuma i šumsko zemljište, koje se nalazilo unutar granica građevinskog područja, da je bilo društveno vlasništvo s pravom korištenja prednika tuženika (Općine P.), te da se zemljište na dan 16. listopada 1990. nalazilo u programu gospodarenja šumom za gospodarsku jedinicu „Borik“ za razdoblje važenja od 1982.- 1991. godine.
7. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.
8. Neosnovano tuženik osporava valjanost programa gospodarenja šumom za predmetnu nekretninu u razdoblju od 1. siječnja 1982. – 31. prosinca 1991., jer potvrda o postojanju programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištem, kao i potvrda da se pojedina nekretnina nalazi na kč.br. koja je obuhvaćena programom gospodarenja šumama predstavlja javnu ispravu budući da su ih izdale Hrvatske šume u granicama obavljanja svog javnog ovlaštenja (članak 230. stavak 1. ZPP-a), a u kojem slučaju je na tuženiku, a ne tužitelju teret dokazivanja da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice.
9. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini stupanjem na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990.
10. Međutim, pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju sudjelovanje tužitelja u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj nije nakon okončanja zemljišno-knjižnog postupka stekao pravo vlasništva na temelju zakona, a u kojem slučaju sudjelovanje tužitelja u zemljišno-knjižnom postupku ne bi bilo od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
11. Tužitelj je prije preoblikovanja zemljišnih knjiga, 16. listopada 1990. stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini.
12. Uvidom u zapisnik od 20. rujna 2010. (str. 156. i 157. spisa) vidljivo je da su stranke u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, suglasno predložile da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u omjeru od 450/2351 dijela, a tuženik u omjeru od 1901/2351 dijela, a koji prijedlog je Zemljišno- knjižni odjel Općinskog suda u Poreču i prihvatio. Stranke su prihvatile sadržaj zapisnika a što su potvrdile potpisima ovlaštenih punomoćnika. U ime tužitelja naznačeno je da je zapisnik potpisala V. B., zamjenik državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Pazin. Prema tome upis u zemljišne knjige proveden je sukladno suglasnom prijedlogu stranaka. (Odluka ovog suda poslovni broj Pž-3364/19).
13. S obzirom na to da je tužitelj raspolagao nekretninom nakon što je već postao vlasnik iste i dozvolio upis u korist tuženika, a taj upis nije naknadno osporavao koristeći zakonom dopuštena pravna sredstva, tuženik je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u izvanparničnom sudskom postupku, a zbog čega je valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
14. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je tuženiku dosuditi parnični trošak na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a za zastupanje ovlaštenog punomoćnika – odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa). Tuženiku je kao potreban priznat trošak zastupanja pristupa na dva ročišta (28. ožujka 2017. i 4. studenog 2021.) prema Tbr. 9/1 za svaki po 75 bodova, za pristup na očevid prema Tbr. 9/7 75 bodova, za pristup na tri ročišta prema Tbr. 9/2 za svaki po 37,5 bodova, za sastav tri podneska prema Tbr. 8/3 za svaki po 18,75 bodova, za sastav dvije žalbe prema Tbr. 10/1 za svaku po 93,75 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 5.437,50 kn, a koji iznos je uvećan za 25% PDV-a tj. za 1.359,37 kn. Tuženiku je priznat i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn. Dakle, tuženiku je valjalo priznati parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.596,87 kn, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
