REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 111/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice PD, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreznog duga, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 259/2021-4 od 8. listopada 2021. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 1647/20-2 od 24. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1133/2019-9 od 27. veljače 2020, u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.

r i j e š i o j e:

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukidaju se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1647/20-2 od 24. veljače 2021. i presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1133/2019-9 od 27. veljače 2020. te se predmet vraća Upravnom sudu u Osijeku na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1647/20-2 od 24. veljače 2021. odbijena je žalba tuženika te je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-1133/2019-9 od 27. veljače 2020. kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/15- 01/375, URBROJ: 513-04-19-2 od 12. rujna 2019. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Vukovar, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/11026, URBROJ: 513-007-27-11- 2015-02 od 12. veljače 2015.

2. Poništenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostave Vukovar, KLASA: UP/I-410-23/2014-02/11026, URBROJ: 513-007-27-11-2015-02 od 12. veljače 2015. te je tužiteljici za 2013. naloženo platiti razliku poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 2.223,22 kn.

3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Osijeku, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica nije odgovorila na zahtjev.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je obveza tužiteljice na plaćanje razlike poreza na dodanu vrijednost (dalje:PDV) za 2013.

7. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.

8. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti DORH u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.

9. Predmetnim zahtjevom osporava se stajalište upravnih sudova prema kojem je u ovom slučaju tijekom trajanja žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08).

10. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je:

- da je tužiteljica obavljala samostalnu trgovačku djelatnost te obračunavala i naplaćivala PDV kroz fiskalizirane račune, iako se nije nalazila u sustavu obveznika PDV-a,

- da je obveza tužiteljice na plaćanje razlike PDV-a za 2013. u iznosu od 2.223,22 kn utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 12. veljače 2015.,

- da je protiv gore navedenog rješenja prvostupanjskog tijela od 12. veljače 2015. tužiteljica izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od 12. rujna 2019.,

- da je predmetno rješenje tuženika od 12. rujna 2019. dostavljeno tužiteljici 1. listopada 2019.

11. Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski upravni sud smatra da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze s obzirom na to da je od donošenja prvostupanjskog rješenja (12. veljače 2015.) do dostave drugostupanjskog rješenja tužiteljici (1. listopada 2019.) proteklo više od tri godine. Slijedom navedenog, prvostupanjski upravni sud je na temelju odredbe čl. 94. st. 1. OPZ/08 utvrdio da je nastupila relativna zastara poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze plaćanja razlike PDV-a za 2013. te je na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio predmetna rješenja.

12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilno i u skladu s odredbama primijenjenog OPZ/08 s obzirom na to da je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze.

13. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osporava se pravilnost navedenog pravnog shvaćanja isticanjem prigovora pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u presudama upravnih sudova, DORH obrazlaže navodeći kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, dalje:OPZ/16) kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentum, a contrario, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara.

15. U konkretnom slučaju, prema mišljenju DORH-a, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, to se, prema tumačenju DORH-a, na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.

16. Osnovan je prigovor DORH-a da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08. Naime, iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi OPZ/16 (čl. 197 istog zakona) razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara.

16.1. U skladu s tim, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16. Prema shvaćanju ovoga suda, tom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16, jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.

16.2. Dakle, iz navedenog proizlazi kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze, započeti prema odredbama OPZ/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08. (na isti način i ovaj sud u odluci U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021.

17. U konkretnom slučaju, prema odredbi čl. 94. st. 4. OPZ/08, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je u tijeku postupka ispitivanja izvora imovine utvrđeno da ima osnove za oporezivanje. Polazeći od navedenih utvrđenja, s obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje o razrezu poreza doneseno 12. veljače 2015, zastara prava počela je teći 1. siječnja 2016., pa od tog dana pa do stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od 3 godine iz članka 94. st. 1. i 2. OPZ/08. Stoga se prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08.

18. Slijedom navedenog, u postupku pred upravnim sudovima propušteno je zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (pravilnosti/zakonitosti rješenja poreznih tijela u okvirima činjeničnih i pravnih navoda tužbe), pa je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek