Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-28/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm- 1/2022-8 od 5. siječnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog I. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kovm-1/2022-8 od 5. siječnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KOmp-DO-2/2021. od 30. prosinca 2021., protiv okrivljenog I. V., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog I. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. srpnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni I. V. po braniteljici odvjetnici M. V. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje «te da se istražni zatvor ukine», podredno da se zamijeni istražnim zatvorom u domu, jemstvom ili nekom od mjere opreza.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Premda žalitelj uvodno navodi da je «učinjena povreda kaznenog zakona» to ne konkretizira, osim što osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa nije u pravu žalitelj da nije u dovoljnoj mjeri obrazložena zakonska osnova za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama u smislu neprikladnosti zamjene istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica (pravilno i detaljno navedeno u odlomku 5. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, a ujedno i pretpostavka za primjenu istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
5.2. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka u kojem će analizirati provedene dokaze, i to svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, te prilikom donošenja presude utvrditi je li okrivljeni I. V. svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela za koje se tereti iz članka 111. točke 1. KZ/11., a ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. U ovom stadiju kaznenog postupka dokazi prikupljeni prije podizanja optužnice upućuju na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da «ne postoji osnovana sumnja» da bi okrivljenik počinio kazneno djelo teškog ubojstva, nego da se radi kaznenom djelu ubojstva ili usmrćenja, odnosno bez značaja su žalbeni navodi kojima okrivljenik ocjenjuje dokazanost kaznenog djela za koje se tereti, intenziteta udaraca koje je zadobila žrtva, stupnja krivnje, a time i osnovane sumnje.
6. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a i to je valjanim razlozima obrazložio, da su u konkretnom slučaju ispunjene i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
6.1. Naime, osim što je okrivljenom I. V. stavljeno na teret kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela i ponašanje okrivljenika koje je uslijedilo nakon toga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, premašuju ionako teške okolnosti svojstvene kaznenom djelu teškog ubojstva. Okrivljenik je osnovano je sumnjiv da je u kasnim noćnim satima nakon svađe s ocem, sačekao da se otac uputi na spavanje i nakon što se uvjerio da je legao uzeo sjekiru i oca deset puta sjekirom udario u predio glave te mu osim ozljeda glave, među ostalim, zadao i ranu posjekotinu desne podlaktice, dlana desne šake i ranu posjekotinu na članku desne ruke s gotovo potpunom amputacijom članka. Prema optužnici okrivljenik je potom sjekiru i svoju majicu odbacio u raslinje 30- tak metara od kuće kako bi uništio tragove i otežao prikupljanje dokaza, a potom je razbio prozor na balkonskim vratima i pisao sms poruke kako bi policijske službenike naveo na zaključak da je nepoznata osoba provalila u kuću i ubila njegova oca. Ove okolnosti, s obzirom na odnos s žrtvom, njihovu prethodnu svađu, činjenicu da se događaj odvijao u kasnim noćnim satima, da je okrivljenik čekao i uvjerio se da je žrtva legla (iz kojeg položaja se zbog svoje teže pokretljivosti žrtva nije mogla oduprijeti napadu), brojnost udaraca sjekirom usprkos obrani žrtve, uz ponašanje okrivljenika koje je uslijedilo nakon toga, ionako teško kazneno djelo iz članka 111. točke 1. KZ/11. čine znatno težim, jer nadilaze okolnosti počinjenja koje su uobičajene kod tih kaznenih djela, pa stoga osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti posebno teške.
6.2. Ujedno, nalazeći da je predmetno kazneno djelo, počinjeno u relativno maloj sredini, izazvalo veliko zgražanje i uznemirenost građana, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da bi puštanje na slobodu osobe koja je osnovano sumnjiva za učin tog kaznenog djela izazvalo još veći osjećaj nesigurnosti i uznemirenosti kod građana, što bi dovelo do umanjena ugleda i povjerenja u pravosuđe i da je stoga, radi nesmetanog odvijanja postupka, nužno protiv okrivljenog I. V. produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. te nije u pravu žalitelj kada to osporava.
7. Zbog iznijetog, nije u pravu okrivljeni I. V. ni kada tvrdi da bi se ista svrha zbog koje je primijenjena mjera istražnog zatvor mogla postići određivanjem jedne ili više neke mjera opreza ili istražnim zatvorom u domu, a zamjena mjere istražnog zatvora jamstvom je isključena s obzirom na istražnozatvorsku osnovu. Žalbenom tvrdnjom da okrivljenik može boraviti kod sestre u S. i da je kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, vrijedan i radišan te da je imao težak život s ocem/žrtvom koji ga je zlostavljalo nije dovedena u pitanje osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja.
8. Ujedno, nije u pravu žalitelj da se konkretnom slučaju istražni zatvor pretvara u kaznu i da je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, u skladu s odredbom čanka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Polazeći od iznijetog, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru od 8. srpnja 2021. nije povrijeđeno načelo razmjernosti niti je došlo do povrede članka 16. u vezi članka 22. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav).
9. Budući da je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog I. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 26. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća za mladež:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
