Pr-402/2019-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, u pravnoj stvari tužitelja B. Š., O.: ………….., iz S., T. F..T. 5, zastupanog po

pun. M. J. M., odvj. u S., protiv tužene R. H.,

M. U. P., OIB …………………, zastupane po O.-u S., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2021. u nazočnosti pun. tužitelja M. J. M., odvj. u S. te pun. zz tuženika I. F. L., objavljene dana 26. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena R. H., M. U. P., O.:

……………, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju B. Š., OIB: ……………….., iz S., T. F. isplatiti iznos od 17.641,19 kn sa

zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena do 31. 07.2015. godine, a od 1. 08. 2015. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, a koja kamata:

- na iznos od 110,16 kn teče od 16. veljače 2014. - na

iznos od 422,38 kn teče od 16. travnja 2014. - na iznos

od 374,40 kn teče od 16. lipnja 2014.

- na iznos od 452,55 kn teče od 16. srpnja 2014.

- na iznos od 440,64 kn teče od 16. kolovoza 2014. - na

iznos od 345,60 kn teče od 16. listopada 2014. - na iznos

od 302,94 kn teče od 16. studenog 2014. - na iznos od

190,08 kn teče od 16. prosinca 2014. - na iznos od

385,56 kn teče od 16. siječnja 2015.

- na iznos od 376,22 kn teče od 16. veljače 2015. - na

iznos od 350,24 kn teče od 16. ožujka 2015.

- na iznos od 57,88 kn teče od 16. travnja 2015.

- na iznos od 434,10 kn teče od 16. svibnja 2015.

- na iznos od 484,96 kn teče od 16. lipnja 2015.

- na iznos od 498,24 kn teče od 16. kolovoza 2015.

- na iznos od 212,17 kn teče od 16. rujna 2015.

- na iznos od 231,52 kn teče od 16. listopada 2015.

- na iznos od 405,16 kn teče od 16. studenog 2015.

- na iznos od 484,96 kn teče od 16. prosinca 2015.

- na iznos od 221,44 kn teče od 16. siječnja 2016.,

- na iznos od 548,28 kn teče od 16. veljače 2016.

- na iznos od 548,28 kn teče od 16. ožujka 2016.

- na iznos od 611,82 kn teče od 16. travnja 2016.

- na iznos od 182,76 kn teče od 16. svibnja 2016.

- na iznos od 239,92 kn teče od 16. lipnja 2016.

- na iznos od 539,82 kn teče od 16. srpnja 2016.

- na iznos od 59,98 kn teče od 16. kolovoza 2016.

- na iznos od 172,14 kn teče od 16. rujna 2016.

- na iznos od 359,88 kn teče od 16. listopada 2016.

- na iznos od 299,90 kn teče od 16. studenog 2016.

- na iznos od 179,94 kn teče od 16. prosinca 2016.

- na iznos od 239,92 kn teče od 16. siječnja 2017.

- na iznos od 491,68 kn teče od 16. veljače 2017.

- na iznos od 135,24 kn teče od 16. ožujka 2017.

- na iznos od 441,00 kn teče od 16. travnja 2017.

- na iznos od 507,15 kn teče od 16. svibnja 2017.

- na iznos od 215,11 kn teče od 16. srpnja 2017.

- na iznos od 459,76 kn teče od 16. listopada 2017.

- na iznos od 438,90 kn teče od 16. studenog 2017.

- na iznos od 188,10 kn teče od 16. siječnja 2018.

- na iznos od 273,20 kn teče od 16. veljače 2018.

- na iznos od 717,15 kn teče od 16. travnja 2018.

- na iznos od 393,36 kn teče od 16. svibnja 2018.

- na iznos od 107,28 kn teče od 16. lipnja 2018.

- na iznos od 402,38 kn teče od 16. srpnja 2018.

- na iznos od 475,54 kn teče od 16. kolovoza 2018. - na

iznos od 576,15 kn teče od 16. listopada 2018. - na iznos

od 268,87 kn teče od 16. studenog 2018. - na iznos od

384,10 kn teče od 16. prosinca 2018.

- na iznos od 402,38 kn teče od 16. siječnja 2019., a potom do isplate, dok se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosu od 17.641,19 kn kao neosnovan.

II. Dužna je tužena R. H., M.U.P., O.:

………………., tužitelju B. Š., O.: …………………., iz S., T. F.

T. 5, u roku od 15 dana u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna s kamatom koja teče od dana presuđenja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena pa do isplate.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 23. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tužene navodeći da je kao policijski službenik raspoređen na radno mjesto policijski službenik za zaštitu granice u PGP T., da posao obavlja u turnusima tj. naizmjeničnim

smjenama od 12 sati rada - 24 sata odmora te 12 sati rada - 48 sati odmora te mu se isplaćuje plaća za 12 satno radno vrijeme, da je u razdoblju od prosinca 2013. do prosinca 2018. godine obavljajući poslove svog radnog mjesta, po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije, a odlazio s posla 1 sat i 30 minuta nakon završetka smjene. S obzirom da je tužitelju isplaćena plaća na osnovu 12 satnog radnog vremena isti je oštećena za 2 sata rada dužeg od punog radnog vremena za svaku odrađenu smjenu koji rad mu nije plaćen za period od prosinca 2013. do prosinca 2018. godine

1.1.Sukladno čl. 186. a ZPP-a tužitelj se obratio državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora dana 20. prosinca 2018. DO nije

pristalo na rješenje predmetnog zahtjeva u mirnom postupku o čemu je obavijestilo tužitelja dopisom br. N-DO-605/18 od 18. ožujka 2019.

1.2.Tužitelj potražuje i temelji svoj tužbeni zahtjev na odredbi čl. 44. st. 1. KU za državne službenike i namještenike (,,NN

br.104/13,) kojim je propisano da će se osnovna plaća službenika i

namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5% te da je tijekom utuženog perioda radio i u neradne dane, subotom, nedjeljom i blagdanima slijedom čega ga za njegov rad duži od punog radnog vremena pripadaju i dodatci navedeni u citiranoj odredbi KU.

1.3.Radi svega navedenoga a sukladno odredbi čl. 186. b ZPP-a u svezi sa čl. 325. ZPP-a tužitelj predlaže sudu donijeti rješenje kojim će naložiti tuženoj da tužitelju dostavi pregled isprava iz kojih je razvidna bruto satnica tužitelja za utuženo razdoblje i raspored radnog vremena za tužitelja po mjesecima kako bi mogao postaviti određen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom bi obvezao tuženu da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos koji će specificirati po vrsti i visini nakon što bude udovoljeno traženju tužitelja iz rješenja o polaganju isprava i pregledu obaveza tužene prema tužitelju.

2.Tužitelj je postavio određen tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 20. siječnja 2021. godine, o kojem je sud odlučio u izreci ove odluke, tužitelj je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno podacima o broju smjena i visini bruto satnice uzimajući da je za svaku odrađenu smjenu na međunarodnim graničnim prijelazima (MCGP) tužitelj radio po jedan sat više te po dva sata više za svaku smjenu odrađenu na graničnim prijelazima za pogranični promet i autoophodnji (GPZPP i GRUPI I), sve s uvećanjem bruto satnice za 5% dodatka za rad u turnusu.

3.Tužena je u odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2020. godine djelomično osporila tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen za rad na granične prijelaze za pogranični promet (GPZPP) te međunarodne granične prijelaze (MCGP) kao i na zaštiti državne granice (GRUPE I,II, i III). Nadalje, tužena osporava da bi postojala obveza ranijeg dolaska kao i kasnijeg odlaska s posla u odnosu na MNGP, navodeći da je za te prijelaze postojala obveza dolaska pola sata ranije i to za razdoblje od 14. listopada 2013. dok ne spori da je postojala obveza pola sata ranijeg dolaska u službu u slučaju kada je tužitelj bio raspoređen na rad u GRUPI

I za zaštitu držane granice i to do prosinca 2015., dok nije sporno da je tužitelj imao obvezu dolaska pola sata ranije u PGP T. kada je bio raspoređen na GPZPP sve radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilima do graničnih prijelaza na koje je obavljao službu. Tužena je osporila da bi postojala obveza tužitelja da se nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima vraća u PGP T. te se vrijeme koje isti provede u vožnji po završetku smjene od graničnog prijelaza do PGP T. bez obveze zadržavanja u policijskoj postaji ne može smatrati radom za koji bi mu pripala zatražena naknada. Tužena je uz odgovor na tužbu dostavila i podatke o broju smjena i ostvarenom broju sati rada dužeg od redovnog radnog vremena za svaku smjenu te izračun visine naknade koja bi tužitelju pripadala za odrađene sate izuzev naknade za prosinac 2013. i siječanj 2014. u odnosu na koje mjesece je istaknula prigovor zastare.

4.Sud je u postupku izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. prosinca 2018. i dopis tuženoj od 17. travnja 2019., dopise O. S.. br. N-

DO-605/18 od 18. ožujka 2019., pisana zapovijed od 06.11.2013., broj smjena i tabelarni pregled sati na ime tužitelja kao i obračunske liste te tablice sa izvršenim izračunom za tužitelja, saslušanjem svjedoka S. Ž., N. P., I.

A. te tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5.Stranke su popisale parnični trošak.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7.Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj policijski službenik raspoređen na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u PGP T.,

- da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom O.-u dana 18.

ožujka 2019.godine za naknadom na ime više odrađenih sati rada dužeg od punog radnog vremena,

- da je tuženik otklonio tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora dopisom O. S..

br. N-DO-605/18 od 18. ožujka 2019

- da je tužitelj tužbu podnio dana 23. svibnja 2019. godine, dakle da ju je podnio sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku,

- da je tužitelj kroz utuženo razdoblje radio na kontroli državne granice i to na međunarodnim cestovnim prijelazima (MCGP) i na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) te u zaštiti državne granice autoophodnji (GRUPI I, II i III) kroz cijelo utuženo razdoblje,

- da je tužitelj radio u turnusima odnosno da je obavljao naizmjeničan rad u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, za koje sate mu je tužena isplatila plaću kako to proizlazi iz uvida u obračunske platne liste na ime tužitelja.

8.Među strankama je sporno pripada li tužitelju naknada za rad koji je bio duži od punog radnog vremena zbog prirode i vrste posla kojeg tužitelj obavlja, a koji se u naravi sastoji od vremena provedenog u obvezi ranijeg dolaska u PGPT., vremena provedenog na putu od PGPT. pa do

graničnih prijelaza na koje tužitelj bude raspoređen, čekanja na dolazak nove smjene i prijevoza radi povratka u PGPT., te da li mu se to vrijeme

provedeno na putu po nalogu poslodavca ima smatrati vremenom koje je proveo na radu i u kojoj visini mu pripada naknada i s kojim uvećanjem za to provedeno vrijeme 9.Odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (,,NN br.104/13 dalje u tekstu KU/13) odnosno čl.38 st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (,,NN0 br.112/17 dalje u tekstu KU/17) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%.

10.Odredbom čl. 90.st.4. Zakon o radu ("NN" broj 93/14, 127/17,

98/19 dalje u tekstu ZR) propisano je da se pod primjerenom plaćom ima smatrati plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad a ako takvu plaću nije moguće utvrditi onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

11.Odredbom članka 60.st.1. Zakona o radu (NN broj 93/14,

127/17, 98/19 dalje ZR) propisano da je radno vrijeme ono u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

12.Iz iskaza svjedoka S. Ž., N. P., I. A. čiji iskazi se

međusobno podudaraju i nadopunjuju, koji su u utuženom razdoblju radili zajedno s tužiteljem kao policijski službenici na poslovima zaštite državne granice , proizlazi da su rad obavljali u smjenama (turnusima) od po 12 sati koje su započinjale u 7.00 tj. u 19.00 sati, ali da su prije početka smjene bili obvezni dolaziti u PGPT. i to oko 6,20 tj. 18,20 sati radi preuzimanja radnih zadataka te organiziranog

odlaska na granične prijelaze na koje su bili raspoređeni. Da je najudaljeniji granični prijelaz C. udaljen cca 50 km od PGP T. pa je za odlazak na

taj prijelaz bilo potrebno 40 tak minuta ili više, ovisno o uvjetima u prometu, dok u slučaju zaduženja na prijelazu K., kao najbližeg graničnog prijelaza, u P.

se vraćaju do 30 minuta nakon završetka smjene. Da nije postojala nikakva mogućnost da odmah po završetku smjene otiđu sa graničnoga prijelaza već su morali čekati organizirani prijevoz i dolazak nove smjene te izvršiti primopredaju dužnosti. Po obavljenoj primopredaji dužnosti bili su obvezni vraćati se organiziranim prijevozom u PGPT. gdje bi došli oko 8.00 sati odnosno 20.00 sati. te vraćali

službena vozila i razduživali opremu.

13.Saslušan u svojstvu parnične stranke, tužitelj navodi u bitnome istovjetno iskazima saslušanih svjedoka, da je bio u obvezi dolaziti u PGP

T. pola sata prije početka smjene radi preuzimanja radnog zadatka, opreme, te organiziranog odlaska na udaljene granične prijelaze A. i P., dok je najudaljeniji granični prijelaz C. udaljen je cca 50 km pa je za dolazak do njega bilo potrebno 40-tak minuta. Na graničnim prijelazima bi se zatim vršila primopredaje smjene koja je trajala do 10 minuta. Sve navedeno bilo je vezano i za vremenske uvjete i gustoću prometa tako je u slučaju snijega ili sličnih zapreka u prometu od završetka smjene pa do povratka u postaju trebalo 1,45 sati. Kada je bio zadužen na prijelazu

K. u P. se vraćao do 30 minuta nakon završetka smjene. Posebno

upitan, navodi da su bili u obvezi do graničnih prijelaza odlaziti organiziranim prijevozom sukladno pisanoj zapovjedi te nije bilo mogućnosti da se po završetku smjene napusti granični prijelaz. Po povratku sa graničnoga prijelaza u PGPT.

ostajao je u Postaji još cca 15 minuta za obavljanje administrativnih poslova a posebno s obzirom da je isti bio vođa grupe pa je bio dužan sačiniti bilješku o uredovanju, dok su ostale kolege bile dužne razdužiti opremu - termo kamere, oružje i sl.

14.Slijedom navedenoga ovaj sud drži da je iz izvedenih dokaza, posebice iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, na nedvojben način dokazano a time i utvrđeno da je tužitelj kada je radio na pograničnim prijelazima odnosno GPZPP i Grupi I radio između 1 sat i 45 minuta do 2 sata duže za svaku odrađen smjenu, odnosno toliko je boravio na putu, bilo do graničnog prijelaza odnosno od graničnog prijelaza pa do PGP T., uračunavajući i ono vrijeme za koje je tuženik obvezivao

tužitelja kao i ostale djelatnike granične policije na obvezni dolazak 30 minuta prije početka smjene te njegov ostanak nakon završetka smjene kao vođe grupe radi obavljanja administrativnih poslova u PGP T..

15.Kada je tužitelj bio raspoređen na međunarodnom graničnom prijelazu MCGP, isti je boravio na putu od P. T.. do GP i nazad, ukupno

sat vremena, uračunavajući u to i ono vrijeme za koje je tuženik obvezivao tužitelja kao i ostale djelatnike granične policije na obvezni dolazak pola sata prije početka smjene u PGP T.

16.Dakle, tužitelju je za utuženo razdoblje valjalo priznati za svaku odrađenu smjenu na međunarodnom graničnom prijelazu MCGP po 1 sat rada duže od redovnog radnog vremena, a na pograničnim prijelazima GPZPP i Grupi I po 2 sata koliko je radio duže tj. boravio na putu kao vrijeme koje je bilo nužno da provede kako bi obavio poslove za koje je bio zadužen, tim više što je prijevoz do graničnih prijelaza bio organiziran službenim vozilima od strane tužene kao poslodavca i to po nalogu iste, uračunavajući u to vrijeme i obvezno prisustvo u postaji 30 minuta prije smjene te obveze tužitelja kao vođe grupe po povratku u policijsku postaju T.. Tužiteljeva dužnost trajala je kroz to čitavo vrijeme, što znači da mu se to vrijeme ima smatrati kao redovno vrijeme u smislu odredbe čl.60.stavak 1 ZR-a, te mu pripada naknada za rad duži od punog radnog vremena.

17.Prigovori tužene da nije postojala obveza dolaska tužitelja u postaju GPT pola sata prije početka smjene ovaj sud nije prihvatio kao osnovane, budući

da iz iskaza samog tužitelja kao i saslušanih svjedoka proizlazi da su za čitavo utuženo razdoblje policijski službenici PGP T. imali obvezu dolaska pola

sata prije početaka smjene, da su iz policijske postaje organiziranim prijevozom dolazili na udaljene granične prijelaze, da su po isteku radnog vremena morali ostajati na svojim radnim mjestima i čekati dolazak nove smjene, da su tada vršili primopredaju dužnosti a zatim organiziranim prijevozom se vraćali u PP gdje su

razduživali opremu i službena vozila dok je tužitelj kao vođa smjene dodatno morao predavati evidencije i drugu dokumentacije odnosno obaviti dodatne administrativne poslove.

18.Prema evidenciji tužene – pregled sati za izradu računa, dostavljen uz podnesak tuženika od 27. listopada 2020. i 6. studenog 2020. tužitelj je kroz utuženo razdoblje većinu vremena radio na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) i u Grupi I i to sveukupno 218 odrađenih smjena, što se dobije zbrajajući naznačeni broj smjena za svaki mjesec utuženog razdoblja.

19.Na međunarodnim graničnim prijelazima (MCGP) tužitelj je radio sporadično i to u utuženom periodu 49 odrađenih smjena kako to proizlazi zbrajajući po mjesecima broj smjena iz tablice - pregled sati za izradu računa.

20.Tužena je uz podnesak od 27. listopada 2020. g. dostavio visinu bruto sata na bazi osnovne plaće uvećano za 5% dodatka za rad u turnusu, izračunavajući tužitelju za svaku odrađenu smjenu na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) i zaštiti državne granice (GRUPA I) pola sata (0,5 sati) te na temelju takvog izračuna dostavljena je tablica prema kojoj bi tužitelja za utuženo razdoblje pripadao iznos od 2.524,17 kn.

21.Budući da među strankama nije sporna visina bruto sata izračunatog na bazi osnovne plaće, dok je sporna količina vremena kojeg je tužitelj radio duže od punog radnog vremena za svaki turnus, stranke su na raspravi od 9. rujna 2021. učinile nespornim metodologiju izračuna izvršenu od strane tužitelja u podnesku od 20. siječnja 2021. koja je identična načinu izračuna tužene, na način da je uzeta redovna bruto satnica izračunata na bazi osnovne plaće za svaki utuženi mjesec kojeg je dostavila tužena u svom izračunu uz podnesak od 27. listopada 2020.

22.Takva bruto satnica za svaki pojedini mjesec uvećana je za 5% za rad u turnusu sukladno čl.44 KU/13 odnosno čl.38 KU/17 te je pomnožena s brojem više odrađenih sati za svaku smjenu na način da je tužitelju za svaku odrađenu smjenu na međunarodnom graničnom prijelazu MCGP priznat po 1 sat rada duže od redovnog radnog vremena, a za svaku odrađenu smjenu na pograničnim prijelazima GPZPP i

Grupi I priznata su po 2 sata, koliko je tužitelj radio duže od punog radnog vremena.

23.Izračun tužitelja iz podneska od 20. siječnja 2021. prihvaća ovaj sud kao pravilan. Radi se o jednostavnoj matematičkoj operaciji množenja osnovne bruto satnice uvećane za 5% dodatka za rad u turnusu s brojem odrađenih smjena za svaki mjesec pomnoženo s brojem odrađenih sati rada duže od punog radnog vremena.

24.Tako je tužitelj u 2014 godini odradio 51 smjenu u GUPI I za što mu je priznato po 2 sata duže od punog radnog vremena i 3 smjene na MCGP za što mu je priznato po 1 sata, u ukupnom iznosu od 3.024,31 kn.

25.Tužitelj u 2015 godini odradio 56 smjena na GPZPP i u GUPI I za što mu je priznato po 2 sata duže od punog radnog vremena i 16 smjene na MCGP za što mu je priznato po 1 sata, u ukupnom iznosu od 3.756,89 kn

26.Tužitelj je u 2016 godini odradio 66 smjena na GPZPP i u GUPI I za što mu je priznato po 2 sata duže od punog radnog vremena i 2 smjene na MCGP za što mu je priznato po 1 sata, u ukupnom iznosu od 3.982,64.

27.Tužitelj u 2017 godini odradio 45 smjenu na GPZPP i u GUPI I za što mu je priznato po 2 sata duže od punog radnog vremena i 14 smjene na MCGP za što mu je priznato po 1 sata, u ukupnom iznosu od 3.876,94 kn.

28.Tužitelj u 2018 godini odradio 51 smjenu na GPZPP i u GUPI I za što mu je priznato po 2 sata duže od punog radnog vremena i 14 smjene na MCGP za što mu je priznato po 1 sata, u ukupnom iznosu od 4.000,41 kn.

29.Sukladno svemu navedenom, tužitelju je trebalo dosuditi bruto iznos od 17.641,19 kn što predstavlja zbroj svih pojedinačnih mjeseci utuženog razdoblja.

30.Tužitelju su na dosuđene mjesečne iznose priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 16-tog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate,

kako je i zatraženo, sve temeljem odredbe članka 84. st. 3. ZR-a tj. članka 92.st.3. ZR- a i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (,,NN br:

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

31.Međutim valjalo je dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbiti kao neosnovan i to za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosu od 17.641,19 kn. Naime, potraživanja zateznih kamata, sukladno odredbama čl. 24. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („NN“ 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20– dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 24. st. 4. i 5. ZPD i čl. 23. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak („NN“ 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, 74/2020, 138/2020, 1/2021 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava kumulativno, pri svakoj isplati u tijeku jednoga kalendarskog mjeseca. te se obračunava se od primitka kojeg čini razlika između isplaćenog i propisanog neoporezivog iznosa.

32.Dakle, obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je obzirom na navedeno sud tužitelju dosudio zatezne kamate za bruto iznose od kojih je izuzeo iznos poreza i prireza za svaki pojedini mjesec.

33.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. u svezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,

58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Trošak se odnosi na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, za sastav tužbe 1.000,00 kn, za sastav podneska od 20. siječnja 2021. 250,00 kn, za zastupanja na 5 ročišta i to: 1.veljače 2021.,15. travnja 2021., 10.lipnja 2021., 3. rujna 2021., 27. listopada 2021.) po 1.000,00 kn, te pristupa ročištu od 30. studenog 2020 250,00 kn, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 1.875,00 kn na ime pripadajućeg PDV-a, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn. Tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuća od presuđenja pa do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 26. siječnja 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

- u spis