REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4882/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, pravnoj stvari prvotužitelja Z. J., OIB ... i drugostužiteljice J. M., OIB ..., oboje iz R., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p., protiv tuženika R. F. B.-G. e., F., R. A., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Z. & B. B., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja prava zaloga, odlučujući o prijedlogu prvotužitelja i drugotužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-1014/2019-3, od 7. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-136/14-56, od 19. srpnja 2019., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
I. Odbacuje se prijedlog prvotužitelja Z. J. i drugotužiteljice J. M. za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog tuženika R. F. B.-G. e., za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavili su pravna pitanja za koja su naveli da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U obrazloženju prijedloga/važnosti postavljenog pitanja su naveli zbog čega smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno pravo.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio odbaciti taj prijedlog te je zahtijevao trošak sastava tog podneska.
5. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
6. Prvenstveno i odlučno je za navesti da se tužitelji u prijedlogu nisu pozvali na odluke u smislu čl. 385.a ZPP-a koje bi bile takovog sadržaja da bi dokazale razlog važnosti postavljenih pitanja u smislu te zakonske odredbe.
7. Doduše, u prvom odlomku na 8. stranici prijedloga tužitelji su naveli određene odluke „suda EU“ (C-449/13, CA Consumer Finanmce SA v Bakkaus, C-686/19 SIA SIA “Soho Group” v Patērētāju tiesību aizsardzības centrs), no, međutim, u kojima, a u pogledu pravnih pitanja kakva su koncipirali tužitelji, nije izraženo pravno shvaćanje, a u okvirima činjeničnih utvrđenja i činjenično-pravne situacije podudarne sa ovopredmetnim slučajem.
8. Navod tužiteljā iz predzadnjeg odlomka treće stranice prijedloga, da se radi o „gruboj pogrešnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava (…) tako da je riječ o očitoj nezakonitosti pobijane odluke i eklatantnom kršenju njihovih ljudskih prava“, protivno pravnom shvaćanju tužiteljā, nije razlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se time ne dokazuje važnost postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava, nego se samo ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu materijalnog prava, tj. bitnu povredu odredaba parničnog postupka, međutim (eventualno) odlučnu samo za konkretni slučaj.
9. Općenita teza tužiteljā da bi pravna pitanja imala važnost u smislu čl. 385.a ZPP-a „kako bi se spriječila daljnja arbitrarnost sud(ov)a i pravna nesigurnost građana takvim budućim postupanjem in concreto, a s obzirom na tisuće identičnih ugovora (…)“, također ne dokazuje važnost postavljenih pitanja u smislu navedene odredbe, jer, uostalom, teza o arbitrarnosti predstavlja ipak samo ocjenu samih tužiteljā, a u pogledu (opet, nedokazanog) broja utuženih usporednih predmeta i dalje ostaje nedokazana nedosljednost sudske praske koja bi se (da je dokazana) intervencijom revizijskog suda trebala otkloniti u revizijskom postupku.
10. Iako je već sve prethodno bilo dostatno za donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije, ovaj sud, a u pogledu postavljenih pitanja smatra korisnim istaknuti i sljedeće:
10.1. Prvo postavljeno pravno pitanje se temelji na premisi da je predmetni ugovor sklopljen na području Republike Hrvatske, što, međutim, ne proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, a ovaj sud svoju odluku može donijeti samo na temelju utvrđenja učinjenim po nižestupanjskim sudovima. Stoga to pitanje ne može imati utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
10.2. U pogledu drugog pravnog pitanja je za ocijeniti da je ono neodlučno za odluku u sporu, jer se odluka drugostupanjskog suda niti ne temelji na shvaćanju da je neprimjenjivo pravo EU; štoviše, nižestupanjski sudovi jesu primijenili pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske unije u predmetu iz presude od 14. veljače 2019. godine u predmetu C-630/17 Anica Milivojević/Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg- Wolfsberg eGen. Osim toga, to je pravno pitanje uopćeno postavljeno te se u njemu ne određuje u pogledu koje konkretne odredbe prava Europske unije, a nastavno na čl. 5. Rimske konvencije, bi ovaj sud u reviziji trebao izraziti pravno shvaćanje povodom (eventualno dopuštene) revizije. Dakle, to je pitanje uopćeno, neodređeno i na njega se ne može dati precizan i jasan, konkretan odgovor, koji bi predstavljao pravni standard za sve buduće (a u pitanju potpuno neodređene) činjenično pravne situacije.
10.3. Treće pravno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se njime samo pita je li u konkretnom slučaju, dakle, za potrebe ovoga spora, ugovor o kreditu potrošački ugovor, a u tom se pitanju ne koncipira ta problematika u okviru opće važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a; dakle i s te osnove to pitanje nema važnost u smislu te odredbe. Nadalje, u propisima na koje se u tom pitanju pozivaju tužitelji, ne izražava se pravno shvaćanje da bi ugovor o kreditu po automatizmu bio potrošački ugovor.
10.4. U pogledu četvrtog pravnog pitanja je dovoljno pozvati se na obrazloženje iz toč. 6. do 9.
10.5. Peto pravno pitanje također ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, s obzirom na to da se ono odnosi samo na okolnosti ovoga, konkretnog slučaja te njegov doseg ne može domašiti važnost za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u primjeni niti za razvoj prava kroz praksu. To stoga što se, čak i davanjem odgovora na to pitanje, s obzirom na to kako je ono koncipirano, pravno shvaćanje ne bi bilo primjenjivo ni na koji slučaj osim ovopredmetni.
10.6. Šesto pravno pitanje se ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.
10.6.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.
11. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.
12. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
