REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 796/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. M., OIB: … , iz T., zastupane po punomoćniku V. S., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. L. S., OIB: … , nepoznata boravišta, 2. N. S., OIB: … , iz S., koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2889/2017-2 od 12. prosinca 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-5041/2010 od 15. rujna 2017., na sjednici održanoj 26. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e :

I. Odbacuje se revizija protiv dijela rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2889/2017-2 od 12. prosinca 2017. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-5041/2010 od 15. rujna 2017. pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

II. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2889/2017-2 od 12. prosinca 2017. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-5041/2010 od 15. rujna 2017. pod točkama I. i III., kao i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-5041/2010 od 15. rujna 2017. u dijelu pod točkama I. i III., te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. Odluka o naknadi troškova nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2889/2017-2 od 12. prosinca 2017. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2- 5041/2010 od 15. rujna 2017., a kojim je odbijen prijedlog drugotuženice N. S. (dalje: tuženice) za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka toga suda pravomoćnom presudom broj P2-5041/10 od 29. lipnja 2012., te ujedno i prijedlog tuženice za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude, time da je naloženo tuženici tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 30.000,00 kn u roku 15 dana.

2. Protiv drugostupanjskog rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP, iznoseći revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjska rješenja u skladu s razlozima revizije, uz naknadu troškova postupka tuženici, uključujući i troškove revizije.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

5. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

6.1. Tuženica revizijom prvenstveno pobija drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o ponavljanju postupka, kojim rješenjem je postupak pravomoćno završen, a vrijednost predmeta spora iznosi 42.000,00 €, (na dan 1. siječnja 2009. kunska protuvrijednost iznosi 307.934,00 kn), pa s obzirom da je tuženicima naložena solidarna isplata navedenog iznosa, revizija je dopuštena u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

6.2. Podredno, tuženica revizijom pobija i rješenje u dijelu kojim je odlučeno o njenom prijedlogu za ukidanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti presude. Navedeno rješenje međutim nije rješenje kojim se postupak pravomoćno okončava, pa protiv tog dijela drugostupanjskog rješenja revizija nije dopuštena (takvo shvaćanje izrazio je ovaj sud i u odluci poslovni broj Rev-x-235/2018 od 28. veljače 2018.) Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

7. Tuženica je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, među ostalim i na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. ZPP, navodeći da nije nikada primila tužbu, poziv za davanje odgovora na tužbu i presudu zbog ogluhe prvostupanjskog suda u predmetu posl. br. P2-5041/10 od 29. lipnja 2012. Ističe da je za navedeni postupak i presudu koja je donesena saznala 11. rujna 2013., kada je FINA S. izvršila blokadu njezina računa, nakon čega da je 3. listopada 2013. od prvostupanjskog suda zatražila dostavu navedene presude zbog ogluhe.

8.1. Nižestupanjski su sudovi zaključili da su tužba i presuda ovoj tuženici uredno dostavljeni u smislu odredbe članka 143. ZPP isticanjem na oglasnu ploču suda, a navedeni zaključak temelje na slijedećim utvrđenjima:

- da su u tužbi označene dvije adrese tuženice: … i … ,

- da je prvostupanjski sud tužbu s prilozima radi davanja odgovora na tužbu tuženici N. S. uputio na obje navedene adrese,

- da je pismeno upućeno na adresu: … vraćeno uz naznaku da je primateljica nepoznata na ovoj adresi, a da je pismeno upućeno na adresu: … vraćeno uz naznaku „obaviješten-nije podigao pošiljku“,

- da je nakon toga (1. prosinca 2010.) ovoj tuženici ponovo upućena preporučena pošiljka sa tužbom i prilozima radi davanja odgovora na tužbu na adresu: … , te da je ovo pismeno vraćeno uz naznaku na prednjoj strani pošiljke „otputovao“, a na poleđini pošiljke „odselio“,

- da je nakon toga prvostupanjski sud od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske zatražio podatke o prebivalištu tuženice N. S.,

- da prema tim podacima tuženica N. S. ima prijavljeno prebivalište na adresi: … i to od 24. svibnja 2006.,

- da je prvostupanjski sud tužbu s prilozima radi davanja odgovora na tužbu uputio tuženici na navedenu adresu (…) preporučenom poštanskom pošiljkom 10. siječnja 2011., te da je ovo pismeno vraćeno neuručeno uz naznaku na prednjoj strani pošiljke „otputovao“, a na poleđini „primatelj odselio“,

- da je ponovna dostava istih pismena tuženici N. S. na istu adresu pokušana 22. veljače 2012. kada je pismeno ponovo vraćeno kao neuručeno uz naznaku da je primatelj „odselio“,

- da je prvostupanjski sud nakon toga - 4. lipnja 2012. navedena pismena tuženici N.

S. uručio putem oglasne ploče suda,

- da je prvostupanjski sud nakon donošenja presude zbog ogluhe od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske ponovo zatražio podatke o prebivalištu tuženice N. S. (list 27 spisa), te da je prema tim podacima njezino prebivalište i nadalje na istoj adresi: … ,

- da je prvostupanjski sud presudu zbog ogluhe u tri navrata pokušao dostaviti tuženici N. S. na adresu: … , te da su pismena u sva tri slučaja vraćena uz naznaku da je primatelj „odselio“.

8.2. Iz naprijed navedenih utvrđenja drugostupanjski sud zaključuje da, kada se dostava pismena koja je pokušana prema odredbama članka 141. i 142. ZPP u više se navrata nije mogla uredno obaviti jer su pismena nekoliko puta vraćena uz naznaku „odselio“, je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za dostavu pismena putem oglasne ploče na način propisan člankom 143. ZPP, a prema kojem se smatra da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda pa prijedlog tuženice za ponavljanje postupka, kao i prijedlog za ukidanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti, nije osnovan.

9. Izneseni zaključci na kojima je utemeljeno pobijano rješenje ne mogu se prihvatiti pravilnima.

10. Prema odredbi članka 421. stavka 1. točke 2. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

11. Dakle, za utvrđenje je li dostava tužbe s pozivom na davanje odgovora na tužbu odnosno presude tuženici uredno obavljena odlučne su odredbe ZPP koji uređuju osobnu dostavu, kao i preduvjete za isticanje na oglasnu ploču suda, a koje su sadržane u odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, dalje: ZPP/08) koji je bio na snazi u vrijeme vršenih spornih dostava i to:

„Članak 141.

1) Ako se fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je dužan primiti pismeno. 2) Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati nekome od njezinih poslovno sposobnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, na koji način je dostava obavljena.

3) Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane primiti pismeno. 4) Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik osobe kojoj se dostava ima obaviti.

5) Osobe kojima se prema odredbama prethodnih stavaka dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi.

Članak 142.

1) Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostavit će se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku. Ostala pismena dostavit će se osobno kada je to ovim Zakonom izričito predviđeno ili kada sud smatra da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća opreznost. 2) Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1., 2. ili 3. ovoga Zakona pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svome radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovoga Zakona, na koji način je dostava obavljena.

Članak 143.

1) Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona dostava ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati obaviti na adresi njihova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova.

2) Ako se osobama iz članka 141. i 142. ovoga Zakona ponovna dostava prema odredbama tih članaka ne uspije obaviti ni na adresi iz stavka 1. ovoga članka, dostava će se tim osobama pokušati još jednom obaviti prema odredbama tih članaka nakon isteka roka od trideset dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

3) Ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba iz stavka 1. ovoga članka prijavila boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će se toj osobi prema odredbi stavka 1. ovoga članka pokušati obaviti na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način (članak 143.a). Ako dostava ne uspije ni na adresi boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način, postupit će se prema odredbi stavka 2. ovoga članka.

4) Ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu boravišta u Republici Hrvatskoj, odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti (članak 143.a), dostava će joj se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe nakon isteka roka od petnaest dana prema odredbama članka 141. ili 142. ovoga Zakona. Ako ni ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti prema odredbi stavka 2. ovoga članka.“

12. Imajući u vidu prethodno navedena utvrđenja o načinu i mjestu izvršenih dostava te sadržaj navedenih odredaba, ukazuje se pravilnim revizijski navod tuženice da u obrazloženju pobijane odluke nema jasnih razloga o tome je li dostava tužbe i poziva na davanje odgovora na tužbu, a prije isticanja na oglasnu ploču suda (a posljedično kasnije i presude zbog ogluhe), pravilno izvršena kako je to izričito propisano odredbama članka 143. stavka 1. i stavka 2. ZPP. To stoga što, nakon ponovnog pokušaja dostave na adresu iz evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova nije ponovno pokušana dostava na adrese označene u tužbi. Pri tom nije jasno niti je li sud smatrao da se radi o istoj adresi, budući da prema navodima tuženice adresa … i … , nisu identične adrese, već se, radi o različitim adresama, a prostorno udaljenim, višestambenim zgradama. O tom u obrazloženju pobijane presude nema iznesenih razloga pa nije moguće ispitati pravilnost izvršene dostave i donesenih rješenja nižestupanjskih sudova.

13. Zbog sveg navedenoga ovaj sud je našao da su donoseći rješenja u ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi propustili navesti jasne i neproturječne razloge o odlučnoj činjenici je li dostava tužbe i poziva na davanje odgovora na tužbu te presude zbog ogluhe u ovoj pravnoj stvari pravilno izvršena, odnosno jesu li bili ispunjeni uvjeti za stavljanje sudskih pismena na oglasnu ploču suda ili ne, a posljedično i pretpostavke za ponavljanje postupka, pa pobijano rješenje nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP.

14. Iz iznesenih je razloga ovaj sud, na temelju odredbi čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuo nižestupanjska rješenja u dijelu kojima je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

15. Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u pogledu glavnog zahtjeva, nije moguće ispitati niti pravilnost donesene odluke o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi pa je ukinuta odluka o naknadi troškova postupka.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o prijedlogu tuženice.

17. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.