REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5606/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. L. iz Š., OIB …, zastupanog po punomoćnici R. K.-K., odvjetnici u S. B., protiv tuženika E.&S. b. d.d., R., OIB … zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-80/2021-2 od 16. rujna 2021., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-68/2020-19 od 20. studenoga 2020., u sjednici vijeća 26. siječnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-80/2021-2 od 16. rujna 2021., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-68/2020-19 od 20. studenoga 2020., ističući tri pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Ujedno ističe prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prave Europske Unije.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, u smislu odredbe čl. 387. st. 3. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Predlagatelj u prijedlogu ističe pitanja:
„1. Treba li se odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07), odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) te odredba 502c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br.53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) o izravnoj primijeni odluka u Kolektivnom postupku na pojedinačne sudske postupke tumačiti na način da su sudovi koji provode pojedinačne postupke dužni takvu odluku iz Kolektivnog spora primijeniti u svakom pojedinačnom potrošačkom postupku, neovisno o osobnim svojstvima potrošača i okolnostima pojedinačnog slučaja te neovisno o razlozima donošenja takve odluke u kolektivnom sporu te cilju i svrsi konkretne kolektivne potrošačke zaštite ili su, imajući u vidu prirodu zaštite potrošača na kolektivnoj razini, mogući izuzeci od izravne primjene u pojedinačnom slučaju, kada je iz provedenog pojedinačnog postupka jasno da takva izravna primjena zbog osobnih svojstava potrošača ili drugih okolnosti pojedinačnog slučaja ne bi dovela do ostvarivanja svrhe i cilja potrošačke zaštite ili bi čak bila protivna istoj?
2. U slučaju da korisnik kredita, odnosno potrošač, ostvaruje prihode u valuti CHF u kojoj je ugovorena valutna klauzula sukladno čl. 22. ZOO-a kao zaštitna klauzula u Ugovoru o kreditu u valuti CHF, može li se potrošač pozivati na utvrđenje iz kolektivne presude u odnosu na ništetnost ugovorene valutne klauzule?
3. U slučaju da korisnik kredita, odnosno potrošač, ostvaruje prihode u valuti CHF u kojoj je ugovorena valutna klauzula sukladno čl. 22. ZOO-a kao zaštitna klauzula u Ugovoru o kreditu u valuti CHF, postoji li značajna neravnoteža između potrošača i Banke zbog rasta tečaja CHF-a?“
6. Međutim, predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik ne navodi niti neki drugi važan razlog zbog kojeg bi ovaj sud trebao dopustiti reviziju kako bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, dok ukazivanje na činjeničnu i pravnu situaciju u ovom konkretnom slučaju ne predstavlja razlog važnosti prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Kako dakle nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
8. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prave Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga. Naime, predmet spora je valjanost odredaba Ugovora o kreditu koji je sklopljen 16. listopada 2007., dok nije sklopljen dodatak ugovoru u smislu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015), već je kredit 2013. prijevremeno otplaćen, pa nema (vremenske) primjene Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima na konkretan spor. To jasno proizlazi iz presude Suda Europske unije u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. (točke 41. – 44. i 48.), kao i iz rješenja tog Suda u predmetu C-92/14 od 3. srpnja 2014. (točka 28.).
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
