Broj: Pž-4251/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D. S., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 47. stavka 3. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika D. S.

, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajni odjel od 12. prosinca 2019., broj: 34. Pp P-790/2019-21, na sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. S. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D. S. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četiristo) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D. S., da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 47. stavka 3. cit. Zakona, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 4.600,00 (četiritisućešesto) kuna, s time da je temeljem članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku u novčanu kaznu uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u prostorijama PUM-a, temeljem izvješća o njegovom uhićenju 20. travnja 2019., kao jedan dan, tj. 300,00 kuna, tako da okrivljenik ima platiti iznos od 4.300,00 (četiritisućetristo) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 1.030,00 (tisućutrideset) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da priznaje da je vozio pod utjecajem alkohola, ali da što se tiče njegove obrane da ne može priznati ono što nije počinio, kako se to navodi u presudi, tj. da je vozio sa jedne strane ceste na suprotnu stranu. Prigovara ponašanju policijskog djelatnika koji ga je kontrolirao kritične zgode, te smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer je sud odbio saslušati svjedoke koje je predložio na okolnost njegove voženje predmetne zgode.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa tako i ocjenu iskaza policijskog službenika D. V., kojeg je u potpunosti prihvatio dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaj pod točkom 2) izreke.

10. Naime, ključna odlučna činjenica da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 47. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena je na osnovu iskaza djelatnika policije D. V., službene osobe koja nema razloga neosnovano teretiti okrivljenika, što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u presudi i za to dao valjane razloge, analizirajući svaki dokaz posebno, a posebno dokaz ispitanog svjedoka, kao i dokaz provedenim suočenjem između okrivljenika D. S. i navedenog svjedoka.

11. Naime, ispitani policijski službenik D. V., se je detaljno očitovao o predmetnom događaju navodeći da je predmetne zgode radio s kolegom D. P., te da je upravljao službenim vozilom MUP-a iz pravca Nedelišća, te je kod općine Strahoninec ispred sebe uočio vozilo njemačke reg. oznake za kojim se kretao do benzinske postaje Crodux, a to je vozilo povremeno prelazilo obilježenu središnju traku i prelazilo na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera, zbog čega su zaustavili vozilo kojim je upravljao okrivljenik izlaskom iz kružnog toka kod Savske Vesi na skretanju prema benzinskoj postaji Crodux, nakon čega je izvršena kontrola vozača i dokumenata, nakon čega je okrivljenik koji se nije složio s rezultatom alkotestiranja i zahtijevao je vađenje krvi, odvezen u prostorije PUM-a drugom ophodnjom u bolnicu na vađenje krvi i urina, kojom je utvrđena veća koncentracija alkohola u organizmu ispitanika od one utvrđene alkotestiranjem metodom alkometra, te iskaz policijskog službenika D. V. ne ukazuje na postojanje sumnje o tome da je okrivljenik, kojem je utvrđena koncentracija alkohola u krvi i mokraći u količini od 2,08 g/kg upravljao vozilom na način kako je to opisano pod točkom 2) izreke pobijane presude.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, glede djela pod točkom 2) izreke.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, pri čemu za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja nije bilo potrebno provoditi daljnje dokazne prijedloge, kako je to osnovano obrazložio prvostupanjski sud dajući za to razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

14. Naime, okrivljenik je, između ostalog, proglašen krivim i zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji prekršaj predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

15. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za djelo pod točkom 1) izreke utvrdio ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne za navedeno djelo, s time da je za djelo činjenično opisano pod točkom 1) izreke alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu (umanjenu za vrijeme lišenja slobode u iznosu od 300,00 kuna) i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

16. Naime valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno, ispod posebnog propisanog minimuma novčane kazne, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

17. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

18. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

19. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, Prekršajni odjel, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.