REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 183/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju "Prim. dr. M. H.", R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u P., radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-765/2020-2 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-214/2019-43 od 2. travnja 2018., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-765/2020-2 od 6. listopada 2020. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr- 214/2019-43 od 2. travnja 2018. i sudi:
Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen između stranaka 22. listopada 2007., broj Ugovora 06-6/7-07, Aneks broj 1 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj Ugovora 06-6/7-07-1/10 od 12. ožujka 2010., Aneks broj 2 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj Ugovora 06-6/7-07- 2/11 od 20. listopada 2011. te Aneks broj 3 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Ugovora 06-6/7-07 od 29. travnja 2016., koji je otkaz tuženik dao tužiteljici Odlukom od 13. veljače 2017. nije dopušten, pa radni odnos tužiteljici nije prestao. Nalaže se tuženiku tužiteljicu vratiti na radno mjesto vršitelja dužnosti glavne sestre poliklinike u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos 4.050,00 kn sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-765/2020-2 od 6. listopada 2020. potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-214/2019-43 od 2. travnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 13. veljače 2017. nije dopušten te da radni odnos tužiteljici nije prestao i nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto vršitelja dužnosti glavne sestre poliklinike i ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 2.500,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.
4. Revizija je osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 76. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Suprotno revizijskim navodima pobijana drugostupanjska presuda, baš kao i prvostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i razumljivi i međusobno ne proturječe, zbog čega se pravilnost istih može ispitati, a to što su nižestupanjski sudovi ocjenom rezultata provedenog postupka tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili neosnovanim posljedica je pogrešne primjene materijalnog prava, o čemu će u nastavku obrazloženja ove presude biti riječi.
Stoga nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, baš kao ni one iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 8. ZPP-a, na koju se opisno ukazuje u reviziji.
7. Predmet spora je dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 13. veljače 2017., a time i zahtjev tužiteljice za njezino vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je radila do otkazivanja ugovora o radu.
8. Nižestupanjski sudovi su polazeći od pismena nazvanog "Nezadovoljstvo radnika bolnice R. imenovanjem medicinske sestre N. Z. najboljom djelatnicom u zdravstvu Istarske županije", potpisanog: "grupa autora: zaposlenici bolnice R.", dostavljenog brojnim osobama unutar tuženika te proslijeđenog uz ostalo upravnom vijeću tuženika, županu Istarske županije, gradonačelniku P., organizatoru nagrade I. D. S., medijima, a čijim sadržajem da se naštetilo ugledu i časti tuženika kao javne ustanove, a autor kojeg da je tužiteljica, takvo postupanje tužiteljice ocijenili osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa te opravdanim razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, uzimajući u obzir okolnost da se radničko vijeće tuženika nije suglasilo sa namjeravanim otkazivanjem ugovora o radu.
9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17
– dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
10. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
11. Polazeći od značaja i težine posljedice po radnika posebno zbog izvanrednog mu otkazivanja ugovora o radu, zakonodavac je teret dokaza o postojanju opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu prebacio na poslodavca.
12. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je na tuženiku kao poslodavcu bio teret dokazati da je tužiteljica autor pismena čiji sadržaj tuženik doživljava kompromitirajući za njegovu čast i ugled i kao takvo da ima značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i time opravdanim razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.
13. Prvostupanjski sud je, a koje razloge u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud, analizirajući izvedene dokaze u postupku s naglaskom na pisani nalaz i usmeni iskaz svjedoka K. H. (informatičkog stručnjaka) ocijenili dokazanim da je upravo tužiteljica bila autor spornog pismena. Takvu ocjenu temelje na navodima tog svjedoka, a prema kojima je sporno pismeno upućeno elektronskom poštom čijom analizom je utvrđeno da je pismeno kreirano od nekog tko se zove D. a da su pod nazivom D. pronađeni i dokumenti: seminarski i diplomski rad tužiteljice, premda da se ne može sa apsolutnom sigurnošću tvrditi da je tužiteljica autor spornog teksta jer da za informacije zaprimljene u digitalnom obliku postoji mogućnost da ih je netko promijenio ili namjerno namjestio.
Odnosno ocjenjuje da je takvim postupanjem tužiteljice ona naštetila ugledu i časti tuženika kao javne ustanove zbog činjenice da je sporni tekst bio dostupan unutar bolnice odnosno odaslan određenim predstavnicima lokalne i regionalne samouprave, a to sve da ima obilježje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i razlogom za izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR.
14. Polazeći od prethodno navedenog i podvodeći ga pod sadržaj odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a o teretu dokazivanja, ocjena je ovog suda, ne ulazeći u ocjenu i značaj sadržaja spornog pismena, da rezultati provedenog postupka ne upućuju na to da bi tuženik dokazao da je tužiteljica doista autor spornog pismena, niti da ga je baš ona uputila tuženiku i ostalima, pa već time nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.
15. U takvim okolnostima, a kada dakle tuženik suprotno odredbi čl. 135. st. 3. ZR u postupku nije dokazao da je tužiteljica počinila povredu obveze iz radnog odnosa za koju se tereti i zbog koje joj je izvanredno otkazan ugovor o radu, onda je pravilnom primjenom materijalnog prava njezin zahtjev upravljen na nedopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu trebalo prihvatiti kao osnovan, a time i naložiti vraćanje tužiteljice na rad, sve na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR.
16. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 395. st. 3. u vezi sa odredbom st.
1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor odlučeno je kao u izreci.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 26. siječnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
