REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 600/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. S. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3245/16-2 od 27. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4558/15-94 od 8. veljače 2016., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena je prvostupanjska presuda na način da se održava na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz Z., broj Ovrv-43/08 od 3. ožujka 2008. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 656.760,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 29. veljače 2008. do isplate i za trošak ovršnog postupka 16.562,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 3. ožujka 2008. Odlukom o troškovima parničnog postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 118.945,00 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te podredno reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno revizijskim navodima, odnosno ukine.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tuženika odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženik. Naime, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno tvrdnji tuženika, pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenjen je svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskog suda, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu mjenične obveze.

8. Pobijanom presudom održano je na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 656.760,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 29. veljače 2008. do isplate i za trošak ovršnog postupka 16.562,00 kuna prema utvrđenim činjenicama: - da je tužitelj (kao ovrhovoditelj) 3. ožujka 2008. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vlastite bianco mjenice izdane po ovršeniku s klauzulom „bez protesta“ na iznos od 851.760,00 kuna (na koje rješenje je ovršenik izjavio prigovor, pa je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka), - da je bianco mjenica izdana iz osnovnog posla – Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. ožujka 2004. sklopljenog između oca tužitelja A. M., kao prodavatelja nekretnina i tuženika kao kupca, a kojim se tuženik obvezao do 1. svibnja 2004. isplatiti prodavatelju iznos od 10.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene, te do 1. lipnja 2005. za prodavatelja pronaći stan na lokaciji B. veličine 60 m2 po cijeni od 1000,00 EUR po m2 stana, - da je prema navedenom Ugovoru obveza tuženika dospjela 1. lipnja 2005., - da tuženik svoju obvezu po sklopljenom Ugovoru o kupoprodaji nije ispunio, - da je tuženik radi osiguranja tražbine ocu tužitelja izdao tri bianco mjenice s naznakom „bez protesta“, - da je otac tužitelja Ugovorom o cesiji od 30. lipnja 2007. prenio svoju tražbinu iz Ugovora od 19. ožujka 2003. na tužitelja, - da je vrijednost stana koji je tuženik trebao realizirati za oca tužitelja prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina u lipnju 2005. iznosila 570.414,00 kuna, dok je u veljači 2008. kada je mjenica izdana (mjenica je ispunjena 29. veljače 2008.) iznosila 656.760,00 kuna, te - da je mjenica propisno popunjena, dok tužitelj kao imatelj mjenice istu nije stekao zlonamjerno, niti je pri stjecanju mjenice postupao s velikom nepažnjom u smislu odredbe čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 4/94 i 92/10 - dalje: ZM).

9. Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

10. U prethodno navedenom činjeničnom stanju nižestupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio osnovanom mjeničnu tražbinu tužitelja na iznos od 656.760,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 29. veljače 2008. do isplate i za trošak ovršnog postupka 16.562,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 3. ožujka 2008. Naime, tijekom postupka između stranaka je prijeporno je li mjenično pravni zahtjev podnesen unutar zastarnog roka za dospijeće mjenične obveze. Nižestupanjski sud cijeni da se u konkretnom slučaju na predmetnoj mjenici potpis tuženika nalazi se ispod teksta „prihvaćamo“, čime shodno odredbi čl. 24. st.

1. ZM-a trasatov potpis na licu mjenice cijeni kao akcept. Međutim, prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM-a, izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Prema odredbi čl. 78. st. 1. ZM-a, svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine, računajući od dospjelosti. Kako je tražbina dospjela 1. lipnja 2005., a prijedlog za ovrhu podnesen 3. ožujka 2008., to je prijedlog za ovrhu podnesen unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 78. st. 1. ZM-a, koji rok je u konkretnom slučaju primijenjen pravilnom primjenom materijalnog prava.

11. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.