REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 813/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. M. iz V., OIB …, koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. o. d.d. Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-671/2018-2 od 21. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2688/15-23 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-671/2018-2 od 21. listopada 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2688/15-23 od 17. studenoga 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 13.977,42 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je svojim rješenjem poslovni broj Revd 3162/2020-2 od 16. veljače 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Može li sud u slučaju nesporne odgovornosti imatelja vozila za nastanak prometne nesreće u kojoj oštećenik sudjeluje kao putnik u vozilu, a za čiji nastanak ne postoji odgovornost oštećenika, odbiti tužbeni zahtjev temeljem utvrđenja da prometna nesreća sama po sebi ne bi uzrokovala ozljede oštećenika da nije bilo njegovog propusta, dakle ako nije utvrđeno da bi do stradavanja došlo i da nije bilo prometne nesreće?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i ukinuti u cijelosti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno, preinačiti pobijanu presudu, „usvojiti“ u cijelosti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da tužiteljici nadoknadi parnične troškove.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade štete kao posljedice prometne nezgode u kojoj je tužiteljica ozlijeđena.

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je, je li se tuženik kao osiguranik vlasnika motornog vozila oslobodio odgovornosti zbog toga što je šteta tužiteljici nastala isključivo njenom radnjom, pozivom na odredbu iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).

9. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

- da je tužiteljica … bila putnica u autobusu registarske oznake … osiguranom kod tuženika,

- da je sjedila odmah na sjedalu uz prozor, gledajući kroz prozor prijateljicu koja se nalazila izvan autobusa, bočno od tužiteljice, a gornjim dijelom tijela nije bila oslonjena na naslon sjedala, već odmaknuta i okrenuta udesno prema prozoru,

- da se autobus u kojem se nalazila tužiteljica sudario s osobnim vozilom,

- da je tužiteljici postavljena dijagnoza natučenja glave i istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i područja slabinsko-križne kralježnice, međutim, da bezazlena promjena brzine koja je nastala usred sudara nije mogla biti uzrok pada tužiteljice niti uzrok istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu i područje slabinsko-križne kralježnice, već je do ozljeđivanja došlo zbog nepravilnog sjedenja i ne držanja za rukohvat, odnosno naglim trzajem vratne i područje slabinske kralježnice pri pokušaju tužiteljice da održi ravnotežu i spriječi pad.

10. Na temelju navedenih činjenica sudovi nižeg stupnja zaključili su da je tuženik dokazao da je šteta tužiteljici nastala isključivo radnjom oštećenice, slijedom čega se on, kao osiguranik vlasnika, oslobodio od odgovornosti pozivom na odredbu čl. 1067. st. 2. ZOO, prema kojoj se vlasnik opasne stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika.

11. U pravu je tužiteljica da su nižestupanjski sudovi zanemarili činjenicu da je prvi pravno relevantni uzrok nastanka štete tužiteljici bila prometna nezgoda, a ne njena radnja. Naime, postupanje tužiteljice, kada je ustala u autobusu, te se nije držala za rukohvat, nije moguće odvojiti od neposredno ranijeg postupanja osiguranika tuženika u uzročno-posljedičnom slijedu koji je doveo do ozljeđivanja. Njegova radnja koja je dovela do prometne nezgode, je prvotni i neposredni uzrok štetnog događaja, koja je pak u daljnjem neprekinutom uzročno posljedičnom slijedu uzrokovala nagli trzaj tužiteljice u njenom pokušaju da održi ravnotežu i njezino ozljeđivanje. Tužiteljičino protupropisno ponašanje jest samo doprinos vlastitoj šteti a ne i isključivi uzrok štete, kako to pogrešno zaključuju sudovi nižeg stupnja.

12. Slijedom navedenog, sudovi prvog i drugog stupnja pogrešno su primijenili odredbu iz čl. 1067. st. 2. ZPP kada su zaključili da je tuženik dokazao kako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenice.

13. Kako je u povodu revizije revizijski sud ustanovio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, te da nema uvjeta za preinaku pobijane presude, to je valjalo pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.