REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-10396/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.LJ. i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. V.P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 18. kolovoza 2021., broj: 3. Pp J- 374/2019, u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. V.P. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. V.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 18. kolovoza 2021., broj: 3. Pp J-374/2019 proglašeni su krivim okr. V.LJ. i okr. V.P. da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okr. V.LJ. izrečena novčana kazna u iznosu od 772,50 kuna, što je protuvrijednost 103 EUR, odnosno 200 DEM (tečaj HNB 30. 12. 2001.), a okr. V.P. novčana kazna u iznosu od 577,50 kuna, što je protuvrijednost 77 EUR, odnosno 150 DEM, koje kazne su dužni platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu po 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okr. V.P. osobno je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se oslobodi svih optužbi, plaćanja izrečene kazne i troškova postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka se prepisuje zakonski tekst odredbe čl. 195. st. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

6. Žalitelj ističe da je sud u postupku koristio iskaz J.B., ispitane u PP Ston, a da imenovana svjedokinja nije pozvana na saslušanje pred sudom, u kojem bi se isključivo mogao koristiti njezin iskaz, sukladno čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona. Na opisani način ističe se bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona.

6.1. Nije u pravu žalitelj da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je prvostupanjski sud svoju odluku donio i na temelju pročitanog iskaza svjedokinje J.B., koja je ispitana u PP Ston, na koji iskaz su se okrivljenici očitovali na raspravi 9. ožujka 2021. Iz stanja spisa je razvidno da je svjedokinja uredno pozvana na raspravu za 10. listopada 2018., a svoj izostanak je opravdala godinama života i zdravstvenim stanjem, navodeći da ostaje kod izjave koju je dala policiji. Obzirom na navedeno, suprotno mišljenju žalbe, u konkretnom slučaju stekli su se zakonski uvjeti iz čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona za čitanjem zapisnika o iskazu svjedokinje J.B. pred policijom. Ovo iz razloga što je čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je u postupku na ročište pozvao svjedokinju J.B., koja se uredno pozvana, pozivu nije odazvala, ali je svoj izostanak ispričala, te su bili ostvareni uvjeti za čitanje njenog iskaza (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

6.2. Iskazi svjedoka pribavljeni prema uvjetima čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona dokaz su u prekršajnom postupku i ako se svjedoci ne odazovu u postupku, mogu se čitati na raspravi. Dakle, pod uvjetom da je svjedok pozvan u postupku, a ne odazove se, sud će odlučiti da li se rasprava može održati bez njegove nazočnosti, te u tom slučaju postupiti u smislu odredbe čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona, kao što je u ovoj situaciji.

7. Prema mišljenju žalbe presuda se temelji na nezakonitom dokazu, odnosno na iskazu okr. V.P. u kojem navodi da se „ne sjeća da bi prijetio V. kamenom, ali da mu je to rekla T.T.“, jer da se radi o nečijem saznanju temeljem opažanja druge osobe, svjedokinje čije saslušanje je okrivljenik predlagao, te je sud trebao izvesti navedeni dokaz, odnosno, u protivnom ne uzimati taj dio iskaza u obzir.

7.1. Međutim, nije u pravu podnositelj žalbe da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Naime, okr. V.P. u svojoj obrani je naveo: „Ne sjećam se ni da sam uzeo kamen u ruku, već mi je to kasnije rekla T.T..“ Okrivljenik je, dakle, iskazivao o činjenici koju mu je rekla svjedokinja koja je neposrednim opažanjem pratila događaj i koja je o predmetnom događaju imala neposrednih saznanja. Dakle, ovdje se ne radi o posrednom svjedoku koji raspolaže informacijama o prekršajnom događaju koji je saznao od drugih osoba, već o iskazu svjedoka koji je bio neposredni očevidac događaja o čemu je svoja zapažanja iznio okrivljeniku, a čiju vjerodostojnost okrivljenik tijekom postupka nije doveo u pitanje, niti tvrdio suprotno, već je na opisani način potvrdio optuženje u tom dijelu i navode obrane okr. V.LJ. kojima tereti okr.

V.P. da je uzeo kamen u namjeri da ga udari.

8. U odnosu na navode žalbe da je sud, obzirom na kontradiktornost iskaza svjedoka R.P. i Ž.K., iste trebao suočiti, ističe se da prvostupanjski sud odluku o krivnji nije temeljio na iskazima tih svjedoka, već je dio činjeničnog opisa prekršaja koji se žalitelju stavlja na teret „da na naročito drzak i bezobziran način sa objema rukama hvata za vrat okr. V.LJ.“ ispustio iz činjeničnog opisa prekršaja upravo zbog proturječnih iskaza navedenih svjedoka i nedostatku drugih dokaza, a koja odluka je nesumnjivo u korist žalitelja.

9. Sud je, sukladno odredbi čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona u obrazloženju presude iznio razloge zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka u postupku, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dokaz ispitivanjem predloženih svjedoka je nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima. Pri tome nejasno je na koje okolnosti bi u postupku trebalo ispitati svjedokinju T.T., za koju sam žalitelj u svojoj obrani navodi da je odmah nakon događaja potvrdila dio optuženja koji mu se stavlja na teret.

10. Neosnovano okr. V.P. negira da bi u provedenom dokaznom postupku bila utvrđena njegova krivnja za ponašanje na naročito drzak i nepristojan način u mjestu Drače na ulici ispred restorana „R.“. Da su se u njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret prvostupanjski sud je osnovano zaključio iz provedenih dokaza iz kojih proizlazi da su se okrivljenici naguravali, pri čemu je okr. V.LJ. okr. V.P. udario šakom u predjelu glave tako da je pao na tlo, a potom je okr. V.P. uzeo kamen sa poda u namjeri da udari V., koji mu je izbio kamen iz ruke ta ga udario šakom u predjelu glave.

11. Ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten upuštati se u žalbene navode okr. Vatrena Pekića kojima navodi da je prvostupanjski sud zaključio „kako su obojica skoro pa jednako krivi“, jer u odnosu na okr. V.LJ. nije podnesena žalba ovlaštenog tužitelja, dok podnositelj žalbe u smislu čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona kojom je propisano da samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, nije ovlaštenik prava na podnošenje žalbe u odnosu na suokrivljenika.

12. Ostali navodi žalbe nisu od značaja, pa kako podnositelj žalbe nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

13. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. V.P. nije žalio na izrečenu prekršajnopravnu sankciju, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

14. Po ocjeni ovog suda, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz čl. 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50-350 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega blažu vrstu propisane kazne. Prvostupanjski je sud, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, okr. V.P. izrekao mjeru kazne koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Po ocjeni ovog suda, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i izražene zahtjeve generalnog i preventivnog djelovanja, nema osnove za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinsko stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje podnositelja žalbe.

16. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okr. V.P. i tužitelja.