REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 822/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. K.-Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. n. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica S. C. Č. odvjetnica iz Odvjetničkog društva T. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 291/2021-3 od 15. travnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8259/2020-30 od 26. veljače 2021., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-291/2021-3 od 15. travnja 2021. preinačena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8259/2020-30 od 26. veljače 2021., i prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika N. N. d.d., Z., …, …, OIB: … o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16.5.2019., klasifikacijske oznake …, urudžbeni broj: ...

2. Nalaže se tuženiku N. N. d.d., Z., …, …, OIB: … da vrati tužitelja M. P. iz Z., …, OIB: … na radno mjesto "referent vanjske trgovine" ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku N. N. d.d., Z., …, …, OIB: … da nadoknadi tužitelju M. P. iz Z., …, OIB: … parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 26. veljače 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja iz kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena, u roku od 15 dana." (točka I. izreke).

Ujedno je preinačena i točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8259/2020-30 od 26. veljače 2021. kojom je naloženo tužitelju M. P. iz Z., …, OIB … da naknadi tuženiku N. n. d.d., Z., …, …, OIB …, troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500 kn u roku od 15 dana, na način da je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

3. Tužitelj u odgovoru na reviziju poriče kao neosnovane sve navode revizije. Predlaže istu odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju tužitelju.

4. Revizija nije osnovana.

5. U konkretnom sporu dopuštena je revizija iz čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s obzirom da je predmet spora prestanak radnog odnosa.

6. U povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 16. svibnja 2019. i zahtjev za vraćanje na posao kod tuženika.

8. Tuženik u reviziji prvenstveno ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u smislu da je drugostupanjski sud iznio svoj stav ali je propustio valjano obrazložiti kakvo značenje ima to što je tužitelj ipak sastavio intrastat izvješće, potpisao ga kao odgovorna osoba i predao Carinskoj upravi, koja je utvrdila da izvješće ima grešku odnosno da je nepotpuno, a kakvo postupanje tužitelja ima značaj povrede obveza iz radnog odnosa, kao i da je proturječno obrazloženje pobijane presude u dijelu gdje drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio upoznat s računom kojeg nije proknjižio, kada je iskazima svjedoka utvrđeno da je na radnom stolu tužitelja pronađen predmetni neobrađeni račun.

9. Suprotno razlozima revizije, drugostupanjska presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje, baš kao što o odlučnim razlozima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih pred sudom i samih tih isprava odnosno iskaza.

10. Naime, drugostupanjski sud je jasno i argumentirano obrazložio svoj zaključak da tuženik tijekom postupka nije dokazao dopuštenost sporne odluke o otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja. U obrazloženju se tako ističe da iz sadržaja opisa poslova koje je tužitelj trebao obavljati kao referent vanjske trgovine proizlazi da je kontaktirao s Carinskom službom i špediterima, izrađivao i osiguravao izradu analiza i izvješća za potrebe voditelja Odjela, što znači da je poslove izrade konkretnog izvješća radio za potrebe voditelja Odjela vanjske trgovine, a ne kao odgovorna osoba. Što se tiče dokazivanja otkaznog razloga koji se sastojao u neproknjižavanju računa, drugostupanjski sud je također detaljno obrazložio iz kojih je razloga utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje ovog otkaznog razloga odnosno konkretno da tuženik nije dostavio prvostupanjskom sudu potvrdu kada je tužitelj primio sporni račun radi obrade, pa iako se kod tuženika nije posebno potvrđivalo kada bi se primio račun u rad, tuženik nije dostavio ni e-mail poruku kojom je račun dostavljen u rad niti e-mail poruku za koju tvrdi da je njome financijsko računovodstvena služba kontaktirala tužitelja kao radnika upozoravajući da svi računi trebaju bili obrađeni. Kako je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz na poslodavcu, a on nije na razini izvjesnosti dokazao da je tužitelj bio upoznat s računom kojeg je, prema navodima tuženika, pronađen neobrađen na njegovom stolu (kada se tužitelj nalazio na bolovanju) to se radniku ne može staviti na teret da je počinio navedenu povredu obveze iz radnog odnosa. Preostali revizijski navodi, a kojima prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza te ujedno vrši i njihova procjena, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskoj fazi postupka (čl. 386. st. 1. ZPP).

11. Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

12. Navodima u reviziji tuženik nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije pravilno primijenio odredbe čl. 7. i 119. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da iz ugovora o radu od 26. lipnja 2014. proizlazi kako je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika radi obavljanja poslova radnog mjesta referenta vanjske trgovine,

- da iz dodatka tom ugovoru o radu od 9. siječnja 2019. proizlazi kako se tužitelj obvezao za tuženika kao poslodavca obavljati poslove radnog mjesta voditelja Odjela vanjske trgovine i to na određeno vrijeme do 10. travnja 2019.,

- da je između stranaka, u članku 8. stavku 2. toga dodatka ugovora o radu, ugovoreno da u slučaju da ugovorne strane ne produlje važenje dodatka ugovoru, radnik nastavlja obavljati poslove odnosno radne zadatke po osnovnom ugovoru od 26. lipnja 2014.,

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 16. svibnja 2019.,

- da iz tog otkaza proizlazi kako mu je otkazan ugovor o radu od 26. lipnja 2014. za radno mjesto referenta vanjske trgovine, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

- da se prije donošenja odluke o otkazu tuženik u vezi namjere donošenja iste savjetovao s radničkim vijećem,

- da je 30. travnja 2019. tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane zbog povreda radnih obveza koje mu se odlukom o otkazu stavljaju na teret,

- da iz e-mail poruke koju je tužitelj dostavio tuženiku 2. svibnja 2019., proizlazi da se tužitelj očitovao poslodavcu o svim povredama radne obveze koje mu se stavljaju na teret prije donošenja odluke o otkazu,

- da se u obrazloženju odluke o otkazu navodi kako je radnik (tužitelj) 11. travnja 2019. otvorio bolovanje, a nije predao poslodavcu (tuženiku) USB certifikat koji je vlasništvo poslodavca, a koji je po njegovom nalogu u okviru svojih radnih obveza koristio; da je tuženik pozvao tužitelja da dostavi USB certifikat kako bi se mogla ispuniti obveza slanja izvještaja Carinskoj upravi 15. travnja 2019.; da je tužitelj došao 12. travnja 2019. u prostorije tuženika, izradio izvješće i poslao ga Carinskoj upravi; da je ista 15. travnja 2019. utvrdila da je to izvješće nepotpuno, zbog čega da se tuženik našao u prekršaju; da je nakon opisanog događaja tužitelj sa sobom odnio USB certifikat, a vratio ga je naknadno na poziv 18. travnja 2019.,

- nadalje se, u obrazloženju odluke o otkazu navodi kako je tuženik 24. travnja 2019. obaviješten da je nađen račun od 23. ožujka 2019. kojega je tužitelj bio dužan obraditi do 9. travnja 2019., ali da ga nije obradio, iako pripada poreznom razdoblju trećeg mjeseca; da se tužiteljev propust očituje posebno u činjenici što je financijsko računovodstvena služba kontaktirala tužitelja kako bi na vrijeme svi računi bili obrađeni,

- da je na naprijed opisane načine tužitelj grubo povrijedio obveze iz radnog odnosa i narušio je povjerenje poslodavca u radnika,

- da se u odluci o otkazu navodi kako je tužitelj ranije u dva navrata upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa (2. listopada 2017. – zbog pogrešno prijavljene tarifne oznake i 7. studenoga 2018. zbog kašnjenja na posao i odnosa prema nadređenom),

- da je u zahtjevu za zaštitu prava izjavljenom protiv predmetne odluke o otkazu tužitelj naveo da je ranijem zaposleniku u Odjelu za vanjsku trgovinu, gđi. L. M., prestao radni odnos (odlaskom u mirovinu), zbog čega je tužitelj e-mail porukom 7. siječnja 2019. obavijestio tuženika o nemogućnosti budućeg sastavljanja intrastat izvješća, uzimajući u obzir činjenicu da su certifikati izdani na ime gđe. M., a o nemogućnosti sastavljanja istih izjasnila se i Carinska uprava u e-mail poruci od 14. siječnja 2019., iz kojih razloga da je tužitelju ponuđeno da na određeno vrijeme obavlja poslove radnog mjesta voditelja Odjela vanjske trgovine,

- da je nakon sklapanja dodatka ugovoru o radu od 9. siječnja 2019., tužitelj od FINA- e ishodio certifikat potreban kako bi se intrastat izvješće potpisalo elektroničkim potpisom ovlaštene osobe – od tog trenutka tužiteljevim,

- da je tužitelju dodatak ugovoru o radu istekao 10. travnja 2019.,

- da se prije toga obratio Upravi Društva i radničkom vijeću e-mail porukom, upozorivši ih da nakon isteka dodatka ugovora više neće biti službenog potpisnika za intrastat izvješće,

- da u e-mail poruci od 11. travnja 2019. upućenoj nadređenom I. B., tužitelj navodi da je otvorio bolovanje te je uz isti dostavio doznake o bolovanju, kao što je dalje naveo kako je se u odnosu na intrastat izviješće potrebno javiti D. F., s time što je pobrojao svoje aktualne poslovne obveze, među kojima su devizni računi za plaćanje s potvrđenim obračunima koji se nalaze kod g. B., a naveo je da je potrebno platiti za isporuke koje se odnose na uvoz iz Kine i koje su ukrcane na brod preostalih 70%, a 100%, kada originalna dokumentacija dođe u firmu,

- da iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi da je tužitelj otvorio bolovanje 11. travnja 2019., a na kojem se nalazio do 30. travnja 2019.,

- da iz računa H.-a proizlazi kako je ispostavljen s datumom 26. ožujka 2019., a da je roba na koju se odnosi taj račun dopremljena i zaprimljena u skladištu tuženika 5. travnja 2019.,

- da iz opisa poslova radnog mjesta referenta vanjske trgovine, između ostalog, proizlaze i poslovi kontaktiranja s Carinskom službom i špediterima, izrađivanje i osiguravanje izrade analiza i izvješća za potrebe voditelja Odjela, briga o točnom i pravodobnom dostavljanje podataka neophodnih za rad drugih odjela i službi u sektoru komercijale i Društvu te obavljanje svih drugih poslova po nalogu voditelja odjela vanjske trgovine odnosno rukovoditelja sektora komercijale,

- da iz iskaza svjedokinje L. M., koja je kod tuženika radila poslove vanjske trgovine na temelju ugovora o djelu u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz, a prije toga je otišla u mirovinu kao radnica tuženika, i svjedoka I. B. neposredno nadređenog tužitelju, proizlazi kako je ova svjedokinja po naputku imenovanog svjedoka ispravila izvješće koje je pogrešno sačinio tužitelj 12. travnja 2019. (greška se odnosila na jedan tarifni broj), te da je ona na tužiteljevom stolu našla jedan račun dobavljača H. koji je izdan u 26. ožujka 2019. za robu isporučenu 5. travnja 2019. i koji je trebao biti obrađen do 10. travnja 2019.

14. Drugostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da tuženik nije dokazao ispunjenje pretpostavki za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. ZR jer konkretno nije dokazao da bi tužitelj kršio radne obveze na način kako mu je stavljeno na teret u odluci o otkazu ugovora o radu, a koje bi bilo, unatoč ranije danom upozorenju, opravdan razlog za dani redovni otkaz ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

15. Imajući u vidu prethodno navedena činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kojima je ovaj sud vezan, pravilan je zaključak da nisu ispunjene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju propisane odredbom čl. 115. st. 1. ZR. Naime, da bi poslodavac mogao otkazati ugovor o radu morao je u ovom postupku dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR. 16. Što se pak tiče navoda da bi sud u pobijanoj odluci pogrešno primijenio odredbu čl. 119. ZR, prilikom ocjene značenja danog prethodnog upozorenja radniku na povrede radne obveze, na način da minorizira značenje upozorenja, valja reći da se značaj ranije danog upozorenja kod donošenja odluke o otkazu ugovora o radu ocjenjuje imajući na umu sve okolnosti pojedinog slučaja.

17. Naime, za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, koji se izriče nakon prethodnog upozorenja, vrijedi tzv. načelo ocjene budućeg ponašanja radnika. Povreda radne obveze iz radnog odnosa u prošlosti može se, ali nužno i ne mora, odraziti na daljnje postojanje radnog odnosa. Dakle, ima li pojedino upozorenje radniku osnove i radi li se o povredi koja utječe na daljnji radno-pravni status pojedinog radnika, u svakom će pojedinom slučaju ocjenjuje sud, ako dođe do pokretanja sudskog postupka. Negativna ocjena je ostvarena kada se iz konkretne povrede obveze iz radnog odnosa i time nastalog kršenja ugovora o radu može zaključiti da je radnik nakon upozorenja ponovno, na isti ili sličan način, povrijedio obveze iz ugovora o radu. Ako postoji propisno upozorenje i ako je radnik ponovno povrijedi svoje obveze iz ugovora o radu, može se redovito pretpostavljati da će i ubuduće dolaziti do daljnjih povreda tih obveza jer radnik i nakon upozorenja nastavlja s ponašanjem na koje je upozoren odnosno kršenjem ugovornih obveza što predstavlja opravdan razlog za otkaz. Međutim, upozorenje može biti i izrečeno, a u slučaju pozitivne ocjene ponašanja radnika nakon danog upozorenja (kakvu je ocjenu, prema zaključku drugostupanjskog suda, prešutno dao poslodavac kada je tužitelju ponudio obavljanje poslova rukovodećeg radnog mjesta) ranije dano upozorenje nije bez značaja ali nema automatski za posljedicu donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. U okolnostima kao u konkretnom slučaju, kada je utvrđeno da tužitelj nije ponovno kršio obveze iz radnog odnosa kako mu je to stavljeno na teret odlukom o otkazu ugovora o radu, samo postojanje ranijeg upozorenja na povrede obveze iz radnog odnosa nije dostatno za opravdanje donesene odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

18. Zbog navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Kako odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.