REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3205/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, ...zavod, OIB: ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, protiv tuženika Vukovarsko- srijemska županija, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. R.-S., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7007/15-4 od 13. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku br. P-13/15-6 od 18. svibnja 2015., ispravljenu rješenjem istoga suda br. P-13/15-16 od 9. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 26. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženik isplati iznos od 524.148,26 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, tekućom na pojedinačne iznose, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 13.125,00 kn, dok je s iznosom od 3.125,00 kn tuženik odbijen.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu, kao i dijelu u kojem su dosuđeni troškovi tuženiku.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog svih zakonom propisanih razloga, a posebice zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 13. st. 1. toč. 3. Zakona o sustavu obrane od tuče („Narodne novine“ br. 53/01, 55/07, dalje ZOSOT). Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u skladu s revizijskim navodima, te usvojiti zahtjev tužitelja, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toć. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn, ali je ista dopuštena i u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući je drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 373. a ZPP, te sam utvrđivao činjenice koje nije utvrdio prvostupanjski sud.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 524.148,26 kn na ime neuplaćenog dijela novčanih sredstava za provođenje operativnog rada sustava obrane od tuče za 2011., 2012. i 2013. godinu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da se tužitelj obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora tuženiku 21. kolovoza 2014.,
- da tuženik nije prihvatio mirno rješenje spora,
- da je tijekom postupka mirnog rješenja spora provedeno financijsko vještačenje od strane mr. sc. Z. R., a na okolnost visine obveze i izvršenih uplata od strane tuženika za obranu od tuče za razdoblje od 2009. do 2013.,
- da tuženik nije prihvatio navedeni nalaz vještaka tvrdeći da je pogrešno utvrđena visina sporne tražbine, jer je pogrešno utvrđena osnovica za obračun visine novčanih sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče i pogrešno primijenjenog postotka,
- da je tuženik uplatio određena sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče i za sporno razdoblje od 2011. do 2013. u visini od 0,35 %, koje uplate je tužitelj uzeo u obzir i umanjio tuženikovu obvezu u visini izvršenih uplata,
- da za utuženu tražbinu za 2011. godinu nije nastupila zastara, jer je tražbina u visini od 76.654,58 kn dospjela 1. studenoga 2011., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 21. kolovoza 2014., pa radi nastupa zastoja zastare i podnošenja tužbe 9. siječnja 2015., drugostupanjski sud utvrđuje da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka.
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja drugostupanjski ističe da tuženikova obveza plaćanja novčanih sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče proizlazi iz odredbe čl. 13. st. 1. toč. 3. ZOSOT. Prema toj odredbi novčana sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno godišnjem planu i programu iz čl. 6. istog Zakona osiguravaju se iz sljedećih izvora u visini do 1% proračuna županije na branjenom području, osim Grada Zagreba koji izdvaja 0,1% proračuna za tekuću godinu. Kod toga subjekti iz čijih se izvora osiguravaju sredstva za operativni rad obrane od tuče, uplaćuju novčana sredstva na žiro račun Zavoda na posebnu poziciju – za obranu od tuče u sljedećim rokovima i pripadajućem iznosu:
- do 1. ožujka tekuće godine 30 % novčanih sredstava,
- do 1. svibnja tekuće godine 60 % novčanih sredstava,
- do 1. kolovoza tekuće godine 75 % novčanih sredstava,
te do 1. studenoga tekuće godine 100 % novčanih sredstava.
Dakle, iz navedene odredbe proizlazi obveza županije da plaća novčana sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče u rasponu od 0,1 % do 1%, a ne da bi obveza županija bila fiksno određena u visini od 1% proračuna županija na branjenom području. Osim toga, drugostupanjski sud navodi da navedenom odredbom nisu propisani nikakvi kriteriji o kojima bi ovisila navedena visina, odnosno visina (iznos) postotka koji tužitelj ima pravo obračunati u svakom pojedinom slučaju.
11. Prema odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka strana je dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji zahtjev. Kako tužitelj u ovom postupku nije iznio činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, niti zbog čega bi imao pravo na naplatu maksimalnog postotka, to je prema pravilima o teretu dokazivanja drugostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja.
12. Navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilnim prihvaća i revizijski sud, te isto nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tužitelja.
13. Prema shvaćanju revizijskog suda pravilno je drugostupanjski sud zaključio da iz odredbe čl. 13. st .1. toč. 3. ZOSOT ne proizlazi da bi obveza županija na branjenom području bila da izdvaja 1% proračuna županije na branjenom području. Naime, iz navedene odredbe jasno proizlazi da se novčana sredstava za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno godišnjem planu i programu iz čl. 6. istog Zakona, osiguravaju iz sljedećih izvora u visini do, između ostalog, 1% od sredstava proračuna županija za branjenom području, osim Grada Zagreba koji izdvaja 0,1% proračuna za tekuću godinu. Iz takve odredbe ne proizlazi da bi županije na branjenom području za obranu od tuče trebale plaćati 1% proračuna županije, već da se sredstva za obranu od tuče osiguravaju do 1% iz proračuna županija na branjenom području.
Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije iznio činjenice koje bi opravdale primjenu maksimalnog postotka, pa je u tom smislu pravilno primijenjeno i pravilo o teretu dokazivanja.
14. Radi toga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.
15. Iako tužitelj u reviziji ističe da istu podnosi iz svih zakonskih razloga, u samoj reviziji tužitelj ne ukazuje koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud počinio, radi čega taj revizijski razlog ovaj sud smatra paušalno iznesenim.
16. Kako nisu osnovani revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 26. siječanj 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
