REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 197/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. L. iz D., koju zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u B., protiv tuženika: 1. S. Đ. i 2. B. Đ., oboje iz D. G., koje zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u D. S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2118/2012-2 od 6. travnja 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu broj P - 2620/2009-96 od 29. rujna 2011., u sjednici održanoj 26. siječnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu prema tuženiku pod 2. koji se odnosi na obvezu trpljenja provedbe upisa uknjižbe tužiteljice ka vlasnika predmetnih nekretnina u zemljišne knjige. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nekretnina prema starom zemljišnoknjižnom stanju prije komasacije za k.o. L. označena kao z.k. čestica 468/1 – kuća i dvorište u G. od 338 čhv. upisana u z.u. 169 k.o. L., pravno identična novokomasiranim zemljišnoknjižnim česticama upisanim u z.u. 86 k.o. L. i to: cijeloj z. k. čestici 1514 kuća br. 22 i dvorište u D., te samo fizički određenom dijelu z.k. čestice 1515 – oranica i livada D. i to u južnom dijelu iste čestice kako je to oblikom, položajem i dimenzijama prikazan narančastom bojom označen na skici mjerenja vještaka geodeta T. M. od 19. travnja 2000. Ujedno je prihvaćen zahtjev na priznanje vlasničkih ovlasti nad nekretninom pobliže označenom izrekom pod t. II. b drugostupanjske presude od strane tuženika, zahtjev kojim se tuženicima nalaže iseljenje odstranjenje i predaja u posjed predmetnih nekretnina te obvezu tuženice pod 1. trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice nad predmetnom nekretninom u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka tuženici su dužni naknaditi tužiteljici 27.121,50 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuju tuženici. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Neosnovano tuženici prigovaraju i da bi izreka presude bila nerazumljiva. Naime, glede određenosti nekretnine presuda se poziva na skicu mjerenja vještaka geodeta T. M. od 19. travnja 2000. u kojoj je predmetna nekretnina jasno naznačena i koja može biti osnov eventualne daljnje parcelacije kao pretpostavke provedbe upisa prava vlasništva u zemljišne knjige. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, izvedene dokaze sud prosuđuje prema svom uvjerenju, dok pobijana presuda sadrži uvjerljive i logične razloge kojima se može provjeriti ima li takvo uvjerenje osnovu u provedenim dokazima u postupku. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatraju revidenti da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čine revidenti. Isto tako, suprotno revizijskim navodima tuženika, u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud je ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako, kao u konkretnom slučaju, prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u naprijed navedenim pretpostavkama ovlašten donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje istovjetnosti nekretnine z.u. 86 k.o. L. prema zemljišnoknjižnom stanju prije komasacije, predaju nekretnine u posjed tužiteljice od strane tuženika, te ovlast provedbe upisa u zemljišne knjige u odnosu na tuženicu pod 1.

8. Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice temeljem činjeničnih utvrđenja: - da je kao vlasnik nekretnine označene kao kč. br. 468/1 z.u. 169 k.o. L. bio upisan otac tužiteljice i tuženice pod 1. sad pok. J. M. (preminuo 24. prosinca 1995.), - da je na teret ove nekretnine 1988. zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. travnja 1988. u korist tužiteljice, - da je prema stanju zk. izvatka od 13. studenog 1996. nad nekretninom označenom kao kč. br. 1514/1 z.u. 86 k.o. L. kao vlasnica upisana tuženica pod 1. s naznakom „do konačnosti komasacionog rješenja“ te da je upis izvršen u komasaciji 1987. i uz uknjiženo pravo doživotnog uživanja u korist J. M., - da na predmetnoj nekretnini postoje dvije kuće i to stara zidana kuća koja nije pogodna za stanovanje i nova zidana katnica, - da je 14. travnja 1988. sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju (ovjeren pred sudom 15. travnja 1988.) prema kojem J. M. kao primatelj uzdržavanja dopušta nakon svoje smrti prijenos vlasništva tužiteljici nekretnine označene kao kč. br. 468/1 z.u. 169 k.o. L., - da u spisu komasacije nema prvog zapisnika na kojem se nalazi izjava o raspolaganju J. M., - da se u rješenju o komasaciji posjeda u k.o. L. od 26. listopada 1987. kao sudionik komasacije navodi tuženica pod 1., a kao predmet komasacije navodi se kč. br. 468/1 z.u. 169 k.o. L. s pravom doživotnog uživanja u korist J. M., a kao posjed nadjeljen komasacijom, između ostalih i čestica broj 1514 i 1515, uz isti teret, - da je u postupku komasacije 1. listopada 1996. donijeto rješenje kojim se zamjenjuje rješenje od 26. listopada 1987. na način da se kao sudionikom komasacije navodi tužiteljica, a kao predmet komasacije uz čestice zemlje upisane u z.u. 919 k.o. L. (koje nisu predmet ovog spora) navodi se i kat. čest. 468/1 z.u. 169 i nadjeljuje, između ostalih i komasacijska čestica 1514, te čest. zem. 1515/2, - da iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da je doneseno povodom pravovremeno izjavljene žalbe tužiteljice i J. M., - da iz zapisnika komasacijskog postupka od 11. srpnja 1990. proizlazi da kč br. 468/1 J. M. nije dao tuženici pod 1. pa dopušta da se novokomasirana čestica 1514 i dio čestice 1515 upiše za njegova života na ime vlasništva tužiteljice, - da je rješenjem Republičke komasacijske komisije od 14. svibnja 1998. poništeno rješenje Komasacijske komisije D. od 1. listopada 1996., na način da je predmet vraćen na novi postupak, - da se zaključkom Komasacijske komisije D. od 12. travnja 2000. prekida postupak po žalbi tuženice pod 1., a stranke upućuju na parnicu glede spora o vlasništvu kč. broj 1515 k.o. L., - da je prema stanju zk. izvatka od 23. veljače 2007. nad nekretninom označenom kao kč. br. 1514 i 1515 z.u. 86 k.o. L. kao vlasnica upisana tuženica pod 1. s naznakom „do konačnosti komasacionog rješenja“ te da je upis izvršen u temeljem rješenja Općinske komisije koja je provodila komasaciju od 26. listopada1987. i uz uknjiženo pravo doživotnog uživanja u korist J. M., - da je provedbom navedenog upisa u zemljišne knjige vlasništvo tuženice pod 1. samo predbilježeno do konačnosti rješenja o komasaciji, dok je zaključkom komisije postupak komasacije prekinut u odnosu na predmetne nekretnine, a stranke upućene na parnicu (koja se u predmetnoj pravnoj stvari već vodi), - da tijekom postupka nije dokazano da bi J. M. u postupku komasacije raspolagao predmetnom nekretninom u korist tuženice pod 1., već je po saznanju za rješenje o komasaciji od 6. listopada 1987. uložio žalbu, - da u postupku nije dokazano da je novu kuću na dijelu ranije kč. br. 468/1 gradila tuženica pod 1. sa svojim suprugom, te - kako tužiteljica kao davateljica uzdržavanja glede predmetnih nekretnina ima sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju s J. M., to nakon njegove smrti (24. prosinca 1995.) u odnosu na tuženike ima jače pravo na posjed predmetnih nekretnina.

9. Kako revidenti dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporavaju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenata kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

10. Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja pobijanom presudom pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljice. Naime, shodno prethodno navedenim utvrđenim činjenicama, stranke su u postupku komasacije upućene na spor pred redovnim sudom glede vlasništva nad predmetnom nekretninom u skladu s čl. 16. st. 1. u to vrijeme važećeg Zakona o komasaciji ("Narodne novine" broj 10/79, 21/84, 5/87 i 51/15). U tom smislu neosnovani su činjenični navodi tuženice pod 1. da bi vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekla odlukom upravne vlasti („...odlukom državnog organa...) u smislu odredbe čl. 20. st. 2. u to vrijeme važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO). Isto tako, tuženica pod 1. nije dokazala da bi vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekla građenjem u smislu odredbe čl. 24. – 26. ZOVO-a. S druge strane, tužiteljica kao davateljica uzdržavanja prema sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju sa svojim ocem kao primateljem uzdržavanja i vlasnikom predmetne nekretnine, nakon smrti (24. prosinca 1995.) primatelja uzdržavanja ostvaruje jače pravo na posjed u odnosu na tuženike, kako tumačenjem odredbe čl. 41. ZOVO-a, tako i shodno odredbi čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14).

11. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 26. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.